Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama – Buie

Istarska 1, 52460 Buje – Buie

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell’ Istria 1, 52460 Buje – Buie

Posl.br. Ovr-116/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sudskoj savjetnici Ivani Liović, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice Republike Hrvatske OIB: 52634238587, zastupane po ODO Pazin, protiv ovršenika LV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vedranu Marcanu, odvjetniku iz Umaga, odlučujući o prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, 13. travnja 2026.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od petnaest dana od primitka ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. tč. 11. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenik je ovome sudu podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate kod Financijske agencije pokrenute na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Bujama posl. br. P-433/05 od 27. rujna 2005. Ovršenik u prijedlogu u bitnome navodi da je Financijska agencija dana 17.02.2026,. zaprimila od ovrhovoditeljice dostavljen zahtjev za izravnu naplatu od 09.02.2026. temeljem ovršne isprave – presude zbog ogluhe Općinskog suda u Bujama posl.br. P-443/05-03 od 03.02.2026. (omaškom vjerojatno upisana kriva godina). Ističe da Ovršni zakon čl. 210. propisuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl . 209. st. 1. ovoga zakona, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl . 209. st. 5. ovog zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. spomenutog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući da se način primjenjuju odredbe ovoga zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.). Da je u čl. 50. st.1. tč.11. propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Da u žalbi iz st. 1. ovoga članka ovršenik može iznositi nove činjenice i nove dokaze ako se tiču razloga zbog kojih je ona izrijekom dopuštena te zbog bitnih povreda odredaba ovršnoga postupka. Ovršenik da je dužan uz žalbu priložiti sve isprave na koje se poziva u žalbi. Nove činjenice koje se tiču razloga iz st. 1. tč. 7., 9., 10. i 11. ovoga članka sud smije utvrđivati samo u skladu s odredbama čl. 52. ovoga zakona. Žalba da je dopuštena zbog povrede pravila o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti. U povodu žalbe iz st. 1. ovoga članka da sud pazi po službenoj dužnosti na razloge iz stavka 1. tč. 1., 3. i 5. ovoga članka te na okolnost da je u slučaju iz st. 1. tč 6. ovoga članka ovrha određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. ovoga zakona. Sud da pazi po službenoj dužnosti i na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku. Ovrhovoditelj da može žalbom pobijati rješenje o ovrsi ako je njime prekoračen njegov zahtjev te zbog odluke o troškovima postupka. Žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi da ne odgađa provedbu ovrhe, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. Da čl. 52. st. 4. iznimno od odredbe st. 3. ovoga članka, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz st. 1. ovoga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama. Zakon o obveznim odnosima u čl. 233. da propisuje da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, da sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina. Ovršenik ističe da je prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Dakle, ovršenik ističe prigovor zastare tražbine koja izvire iz ovršne isprave – presude (zbog ogluhe) Općinskog suda u Bujama posl.br. P-443/05-03 od 27.09.2005. Stoga ovršenik predlaže sudu donijeti rješenje kojim će se pljenidba i prijenos temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 17.02.2026. (omaškom vjerojatno krivo navedeno 9.2.2026) temeljem ovršne isprave

– presude (zbog ogluhe) Općinskog suda u Bujama posl.br. P-443/05-03 od 27.09.2005. godine, proglasiti nedopuštenim. Dakle, ovršenik se poziva na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. tč. 11. Ovršnog zakona.

2. Prijedlog ovršenika dostavljen je na očitovanje ovrhovoditeljici koja se podneskom od 17. ožujka 2026. očitovala na način da je navode ovršenika osporila kao neosnovane.

3. Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/12 i dr. dalje u tekstu OZ- a), propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ, prema odredbi članka 209. st. 5. OZ-a ili na drugi način sazna da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Odredbom čl. 210. st. 2. istog zakona propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. tog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. i 53. OZ- a.

4. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50 st. 1. tč. 7 i tč. 9. do 11. OZ-a sud prvog stupnja dostaviti će ovrhovoditelju na očitovanje u roku od osam dana, dok je st. 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, donijet bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu. Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom p ravila o zakonskim predmnjevama (st.4).

5. Slijedom navedenog obzirom da ovršenik ističe žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. tč. 11. OZ-a, koje navode je ovrhovoditeljica osporila dok ovršenik osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima temelji svoju žalbu općepoznate te se ne mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, valjalo je na temelju odredbe čl. 210. OZ-a a u vezi čl. 52. st. 3. OZ-a, odlučiti kao izreci zaključka.

U Bujama-Buie, 13. travnja 2026.

Sudska savjetnica

Ivana Liović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a).

DNA:

- ovrhovoditeljici p.p.

- ovršeniku p.p.