REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1150/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja AZ58 d.o.o., OIB 95327475044, Zagreb, Andrije Žaje 58, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Lančić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika NOVA HRVATSKA BANKA d.d., OIB 78427478595, Zagreb, Varšavska 9, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1465/2019-18 od 25. studenog 2025., 14. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1465/2019-18 od 25. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem poslovni broj P-1465/2019-18 od 25. studenog 2025. Trgovački sud u Zagrebu nije dopustio preinaku tužbe.
2. Tako je prvostupanjski sud odlučio primjenom odredbe članka 190. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 78/15, 29/18, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) jer se tuženik protivio preinaci tužbe, a prvostupanjski sud je ocijenio da ta preinaka nije svrsishodna za konačno rješenja odnosa među strankama.
3. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da je činjenična osnova tužbe i preinačene tužbe ista. Ukazuje da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog uz postojeći zbog čega je nejasan zaključak prvostupanjskog suda kako se radi o različitim zahtjevima. Smatra da to što preinačenom tužbom nije obuhvatio sve strane Sporazuma i Predugovora nije relevantno za nedopuštanje preinake tužbe jer svaka zainteresirana osoba ima pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti. Smatra da je prvostupanjski sud zbog pogrešnih razloga ocijenio da ta preinaka nije svrsishodna za rješenje odnosa između stranaka. Slijedom navedenog predlaže da ovaj sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova sastava žalbe.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbi članka 365. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u granicama žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.
7. Iz podataka u spisu i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi traži isplatu iznosa kupoprodajne cijene koja je na temelju Predugovora br. 01-08 o kupoprodaji stana i garaže od 1. ožujka 2008. sklopljenog između tužitelja i društva Raf-Plan d.o.o. (dalje: Predugovor) uplaćena na escrow račun tuženika koji je služio namirenju dugovanja društva Raf-Plan d.o.o. prema tuženiku. Ističe činjenične navode da se društvo Raf -Plan d.o.o. temeljem Predugovora obvezalo izgraditi zgradu kao predmet kupoprodaje, pribaviti uporabnu dozvolu, etažirati i upisati zgrade u zemljišne knjige, sklopiti ugovor o kupoprodaji i predati nekretnine tužitelju što nije učinio, dok je novac s tog posebnog računa uzeo tuženik. Tužitelj je podneskom od 27. svibnja 2021. uz taj postojeći tužbeni zahtjev za isplatom novčanog iznosa od 67.682,71 EUR s pripadajućim zateznim kamatama istaknuo i zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 10. točaka 2. -9. Sporazuma o poslovnoj suradnji (dalje: Sporazum) sklopljenog 26. travnja 2007. između društva Raf-Plan d.o.o. kao partnera I, NE iz [adresa] kao Partnera II te Volksbank d.d., Zagreb kao pravnog prednika tuženika, zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe članka 3. točka 2. Sporazuma u dijelu koji glasi „Naknadu će Banka naplatiti s posebnog računa koji je naveden u članku 10. stavka. 2. Sporazuma, a ako na računu nema sredstava… “ te zahtjev za utvrđenje ništetnim i da je bez pravnog učinka Predugovor sklopljen između društva Raf-Plan d.o.o. i Arhitektonskog ureda za razvoj projekta nekretnina d.o.o., Zagreb kao pravnog prednika tužitelja. Iznosi činjenične navode da sve do dostave Sporazuma u spis od strane tuženika u ovom postupku nije imao uvid u njega te da nije mogao znati da kaparu i ostatak kupoprodajne cijene uplaćuje za namjenu koja je potpuno drugačija od escrow računa kako je njemu prezentirano, a to je osiguranje tražbine tuženika prema društvu Raf-Plan d.o.o. te da je tuženik na temelju Sporazuma imao ovlast raspolagati sredstvima na tom računu u svakom trenutku.
8. Odredbom članka 191. ZPP-a, na koju se žalitelj poziva, je propisano da preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći (stavak 1.), s time da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti (stavak 2.). U konkretnom slučaju tužitelj je preinačio tužbu na način da uz postojeći zahtjev za isplatu ističe i druge (gore navedene) zahtjeve za utvrđenje ništetnosti.
9. Odredba članka 190. stavka 3.ZPP-a preinaku tužbe vezuje za pristanak tuženika, ako je tuženik već primio raniju tužbu. U ovom konkretnom slučaju, tuženik ne samo da je primio tužbu, već se na nju i očitovao te je, nakon primitka preinačene tužbe isticanjem uz postojeći tužbeni zahtjev za isplatu i zahtjeve za utvrđenje ništetnosti navedenih odredbi Sporazuma te utvrđenje ništetnosti Predugovora, izjavio svoje protivljenje takvoj preinaci. Prema mišljenju prvostupanjskog suda, dopuštanje preinake usprkos protivljenju tuženika ne bi bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a s takvim mišljenjem slaže se i ovaj sud.
10. Naime, pravilno prvostupanjski sud navodi da tužitelj ističe zahtjev za utvrđenje ništetnosti navedenih odredbi Sporazuma i nište tnosti Predugovora, a koji pravni poslovi su sklopljeni s drugim ugovornim stranama, koje nisu stranke u ovom postupku. Sporazum je sklopljen između društva Raf-Plan d.o.o., NE i Volksbank d.d. kao pravnog prednika tuženika, dok je Predugovor sklopljen između pravnog prednika tužitelja i društva Raf-Plan d.o.o. Stoga tužitelj preinakom tužbe isticanjem zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbi Sporazuma i ništetnosti Predugovora nije obuhvatio sve stranke pravnih poslova čije utvrđenje ništetnosti traži.
11. Nadalje, uzimajući u obzir pravne posljedice ništetnosti pravnih poslova čije utvrđenje ništetnosti tužitelj traži, koje su propisane odredbom članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, a to je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, sve kada bi sud i utvrdio da su navedene odredbe Sporazuma ništetne, kao i Predugovor, za tuženika ne bi nastala obveza isplate iznosa koji tužitelj potražuje tužbom.
12. To iz razloga jer tužitelj i tuženik nisu međusobno sklopili Predugovor, dok tužitelj nije ugovorna strana Sporazuma. Stoga u slučaju kad bi se i utvrdile ništetnim odredbe Sporazuma koje se odnose na financiranje kupaca posebnih etažnih dijelova građevine i u kojima je regulirana uplata sredstava kupaca na poseban račun i njihovo zalaganje u korist tuženika kao banke radi osiguranja i naplate njenih tražbina koje ima ili će imati s ugovornim stranama Predugovora na temelju Ugovora o kreditu i u vezi s njim te radi naplate tražbine tuženika koje ima ili će imati na temelju Sporazuma, neće nastati obveza tuženika na vraćanje utuženog iznosa tužitelju koji je taj iznos isplatio na ime kupoprodajne cijene na temelju ugovora sklopljenog s društvom Raf-Plan d.o.o. kao prodavateljem. Dakle, odluka o pravnoj valjanosti tih pravnih poslova ne predstavlja prethodno pitanje kod odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za isplatu koju je tužitelj izvršio na temelju Predugovora.
13. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u tom dijelu primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.
Zagreb, 14. travnja 2026.
Sutkinja
doc. dr. sc. Jelena Čuveljak
