REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4440/2020-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužiteljice OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Silviju Skerlevu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Željka Velić-Dvoršćak & Silvije Skerlev i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv 1.- tuženice GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.-tuženika AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3.-tuženika ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Marku Bujiću, odvjetniku u Zagrebu, radi predaje nekretnine u suposjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice RT, odvjetnika, 2. -uženika i punomoćnika tuženika, dana 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" Nalaže se prvo tuženoj NT, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. [adresa], drugo tuženiku MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i treće tuženiku ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], predati tužiteljici OT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] u nesmetani suposjed i sukorištenje katastarsku česticu broj [katastarska čestica], upisanu u zk. uložak [broj ZK uloška], k.o.999901 Grad Zagreb, kao i kuću sagrađenu na predmetnoj katastarskoj čestici, upisanu u zemljišnoj knjizi u ZK uložak br.: [broj ZK uloška], k.o. 999901 Grad Zagreb, kao i zidani pomoćni objekt sagrađen na predmetnoj katastarskoj čestici, koja je u vanknjižnom suvlasništvu parničnih stranaka, predajom ključeva od ulaznih vrata u dvorište, kao i ključeva svih prostorija koje se nalaze u predmetnim nekretninama - kući i pomoćnom objektu sagrađenom na predmetnoj katastarskoj čestici, u roku od osam dana.".

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

III. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženicima troškove postupka isplatom iznosa od 5.400,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. travnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 1.162,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. travnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela, u bitnom, da su prema izvatku iz zemljišnih knjiga na dan 1. svibnja 2020. suvlasnici obiteljske stambene zgrade i dvorišta u [adresa], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. [katastarska čestica], k.o. 999901 Grad Zagreb, tužiteljica (8. suvlasnički dio: 18/36), 1.-tuženica GT (1. suvlasnički dio: 6/36), 2.-tuženik AT (6. suvlasnički dio: 8/36) i 3.-tuženik ŠT (7. suvlasnički dio: 4/36). U naravi se na kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 999901 Grad Zagreb, nalazi i pomoćni zidani objekt koji nije upisan u zemljišnu knjigu, koji predstavlja izvanknjižno suvlasništvo parničnih strana u prethodno navedenim suvlasničkim omjerima. Tužiteljica, kao suvlasnica u 1/2 (18/36) dijela predmetnih nekretnina, koje se sastoje od obiteljske stambene zgrade i zemljišta, te kao vanknjižna suvlasnica pomoćnog zidanog objekta sagrađenog na tom zemljištu na kč. br. [katastarska čestica], k.o. 999901 Grad Zagreb, također u 1/2 dijela, jedina nije u suposjedu predmetnih nekretnina, dok su tuženici u suposjedu istih i odbijaju predmetne nekretnine predati u suposjed tužiteljici, sukladno njezinom suvlasničkom omjeru od 1/2 dijela. Tužiteljica se prije podnošenja predmetne tužbe, obratila tuženicima, dopisom, s ciljem dogovornog rješavanja prijepora, no sporazum u tom smislu nije postignut.

2. Stoga, tužiteljica zahtijeva od suda naložiti tuženicima predati tužiteljici u nesmetani suposjed i sukorištenje katastarsku česticu broj [katastarska čestica], upisanu u zk. uložak [broj ZK uloška], k.o. 999901 Grad Zagreb, kao i kuću sagrađenu na predmetnoj katastarskoj čestici, upisanu zemljišnoj knjizi u ZK uložak br. [broj ZK uloška], k.o. 999901 Grad Zagreb, kao i zidani pomoćni objekt sagrađen na predmetnoj katastarskoj čestici, koji je u vanknjižnom suvlasništvu parničnih stranaka, predajom ključeva od ulaznih vrata u dvorište, kao i ključeva svih prostorija koje se nalaze u predmetnim nekretninama – kući i pomoćnom objektu sagrađenom na predmetnoj katastarskoj čestici, u roku od osam dana pod prijetnjom novčane kazne od 10.000,00 (deset tisuća) kuna.

3. U slučaju da u naravi, realno, bude moguće izlučiti tužiteljičin suvlasnički dio od 18/36 (1/2) opisanih nekretnina i predati ga tužiteljici u isključivi posjed, tužiteljica alternativno zahtijeva od suda naložiti tuženicima predati tužiteljici u nesmetani vlasnički posjed i korištenje dio katastarske čestice broj [katastarska čestica], upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], k.o. 999901 Grad Zagreb, kao i dio kuće sagrađene na predmetnoj katastarskoj čestici, upisane predmetnih nekretnina u zemljišnoj knjizi u ZK uložak br. [broj ZK uloška], k.o. 999901 Grad Zagreb i dio zidanog pomoćnog objekta u izvanknjižnom vlasništvu, sagrađenog na predmetnoj katastarskoj čestici, koji građevinskim vještačenjem ili sporazumom stranaka bude izlučen kao suvlasnički dio tužiteljice u ½ (jednoj polovini) dijela predmetnih nekretnina pod prijetnjom novčane kazne od 10.000,00 (deset tisuća) kuna.

4. Tuženici su u odgovoru na tužbu naveli, u bitnom, da je zahtjev tužiteljice nedopušten i protivan čl. 328. Zakona o parničnom postupku, jer sadrži paricijski rok uz prijetnju novčanom kaznom, a koja je rezervirana za upravno, ovršno i prekršajno pravo. Nadalje su naveli da u potpunosti osporavaju navode prema kojima bi tužiteljici uskratili pravo na suposjed, jer je tužiteljica višekratno, u pratnji oca, boravila u predmetnoj nekretnini, te je u posjedu svih ključeva, kako od ulaznih vrata u dvorište, tako i ključeva svih prostorija koje se nalaze na predmetnoj nekretnini, a koji posjed ključeva joj je predan temeljem ugovora o darovanju nekretnine od 4. studenoga 2019. godine. Sukladno čl. 42. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje ZV), svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Donošenje odluke iz st. 1. ovoga članka posao je redovite uprave, a isto tako i odlučivanje o izmjenama i opozivu prijašnje odluke o tome. Nadalje, odredbom čl. 40. st. 1. ZV-a propisano je kako o poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova. Međutim, ukoliko se suvlasnici ne mogu dogovoriti - odnosno ne mogu o tome donijeti valjanu odluku, tada o načinu izvršavanja posjeda, ili o drugačijem načinu izvršavanja posjeda u slučaju kada sa postojećim načinom izvršavanja nije zadovoljan neki od suvlasnika, odluku donosi sud u izvanparničnom postupku, kao i o svakom drugom poslu redovite uprave. S obzirom na to da je na temelju sporazuma stranaka o izvršavanju suposjeda tužiteljica koristila određeni dio nekretnine, ista nije isključena, niti su tuženici tužiteljici ograničili dosadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Tužiteljica se prije podnošenja tužbe obratila tuženicima s prijedlogom radi sporazumnog razvrgnuća suvlasničke zajednice, a ne i predaje u suposjed. Tužiteljica je bila zainteresirana za prodaju predmetne nekretnine, stoga je u cilju sporazuma u interesu svih suvlasnika, tužiteljica uz suglasnost tuženika predmetnu nekretninu oglasila radi prodaje na stranici za oglašavanje. Nakon oglašavanja prodaje predmetne nekretnine na temelju ponude zainteresiranih kupaca nije postignut dogovor o kupoprodajnoj cijeni, a s obzirom na to da je tužiteljica protivno dogovoru oglasila nekretninu za cijenu koja je niža od dogovorene, tako da nekretnina nije prodana.

5. Nadalje su naveli da se protive i alternativno postavljenom tužbenom zahtjevu kojim tužiteljica zapravo predlaže razvrgnuće suvlasničke zajednice fizičkom diobom, a koji postupak se provodi po pravilima izvanparničnog postupka, pa bi u slučaju odlučivanja o osnovanosti postavljenog alternativnog tužbenog zahtjeva, sukladno čl. 19. ZPP-a, bilo potrebno rješenjem obustaviti parnični postupak, te postupak provesti po pravilima izvanparničnog postupka. Pritom su napomenuli da su i prije podnošenja tužbe, kao i oglašavanja predmetne nekretnine na prodaju, izašli u susret tužiteljici i sporazumno odlučili da se tužiteljici preda u isključivi posjed soba sa zasebnim ulazom, i to na inzistiranje tužiteljice da koristi isključivi dio nekretnine. Međutim, ista je od navedenog odustala s obzirom na to da je sobu bilo potrebno renovirati (zidovi su dotrajali), a od suda nije tražili drukčiju podjelu posjeda od dosadašnjeg, pa ne može tražiti predaju u suposjed točno određenog dijela nekretnine, budući da se radi o posjedovanju idealnog dijela nekretnine koji se ne može predati u isključivi posjed, sve sukladno čl. 37. ZV-a, koji regulira građanskopravni institut suvlasništva, dok bi za svaki drugi način diobe bilo potrebno provesti izvanparnični postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice.

6. Tužiteljica je, odgovarajući na odgovor na tužbu, navela, u bitnom, da ispravlja omašku iz tužbenih zahtjeva vezanu za prijetnju novčanom kaznom, slijedom čega je postavila iste zahtjeve kao i u tužbi, ali bez prijetnje novčanom kaznom. Nadalje je navela da nije točna tvrdnja tuženika da ona ima ključeve nekretnine temeljem darovnog ugovora od 4. studenoga 2019., jer ona ključeve nema. Kada bi raspolagala ključevima nekretnine, tada ne bi imala niti gospodarskog niti pravnog interesa za podnošenje tužbe. Okolnost da tužiteljici ostali suvlasnici omogućuju ulazak u prostor ne znači faktičnu vlast. Da bi izvršavala svoje pravo koje ju ovlašćuje na suposjed, ona mora imati mogućnost samostalnog ulaska u nekretninu u svako doba, a što je moguće samo ako raspolaže ključevima nekretnine. Tužiteljica ne traži drukčiju podjelu, već podjelu uopće, budući da ona ne sudjeluje u vršenju faktične vlasti.

7. Ujedno je navela da je alternativno postavljeni tužbeni zahtjev upravljen na predaju u isključivi posjed i vlasništvo odgovarajućeg djela nekretnine, nakon što bude donesena odluka o razvrgnuću u postupku koji je pokrenula tužiteljica i koji je u tijeku kod ovoga suda pod poslovnim brojem: R1-473/2020. Međutim, ne znajući u kojem će postupku biti ranije donesena odluka, tužiteljica je alternativno zatražila predaju vlastitog realnog suvlasničkog djela. Upravo iz tog razloga se i radi o alternativno istaknutom tužbenom zahtjevu. Okolnost da je tužiteljica prvenstveno podnijela zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice, a potom podnijela tužbu radi predaje nekretnine u suposjed ne ometa tužiteljicu da ustraje u zahtjevu za predaju nekretnine u suposjed, kako bi stekla mogućnost izvršavanja faktične vlasti do dogovora ili odluke o načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice, a ukoliko odluka o razvrgnuću bude donesena prije odluke u predmetnom sporu, u tom slučaju predaju u isključivi posjed i vlasništvo odgovarajućeg dijela, sukladno odluci donesenoj u izvanparničnom postupku.

8. Navela je i da je točno da je ona bila zainteresirana za civilnu diobu nekretnine, ali su tuženici opstruirali bilo kakav pokušaj prodaje zahtijevajući previsoku cijenu s obzirom na tržišnu vrijednost nekretnine.

9. Potom su tuženici tijekom postupka naveli, u bitnom, da je 2.-tuženik AT sam izgradio pomoćni zidani objekt i ne želi predati ključeve od tog objekta, jer tužiteljica nije vlasnica tog objekta i time nema pravo ni na posjed tog objekta. Osim toga, iz izvatka iz zemljišnih knjiga je razvidno da je predmetna čestica na kojoj se nalazi kuća površine 150 m2, dok je iz posjedovnog lista razvidno da je čestica površine 296 m2, te je potrebno utvrditi koji dio čestice je u suvlasništvu tužiteljice u odnosu na cijelu česticu k. č. br. [katastarska čestica] površine 296 m2. Ujedno su naveli da je 3. -tuženik ŠT prodao 2.-tuženiku AT svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine. Nadalje su naveli da ističu prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužiteljice, budući da je tužiteljica stekla predmetnu nekretninu temeljem ugovora o darovanju bez prave predaje, a kako to proizlazi iz iskaza tijekom postupka saslušane tužiteljice, koji je ugovor ništetan, budući da javnobilježnički nije ovjeren i potpis tužiteljice.

10. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u neslužbene kopije izvadaka iz zemljišne knjige (str. 5 i 60 spisa), Index oglas (str. 16 spisa), prijepis posjedovnog lista (str. 52-53 spisa) i prigovor u predmetu ovog suda Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj:Z- 33274/2023 (str. 67 spisa), te je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice (str. 48-49 spisa), 2.- tuženika AT (str. 49-50 spisa), 1.-tuženice GT (str. 55 spisa) i svjedoka CT (str. 55-56 spisa), ST (str. 56 spisa) i PT (str. 61-62 spisa) i očevidom na licu mjesta (str. 68-72 i 74-76 spisa).

11. Na temelju ocjene izvedenih dokaza, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

12. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice da joj tuženici predaju u suposjed i sukorištenje k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999901 Grad Zagreb, predajom ključeva od ulaznih vrata u dvorište, kao i ključeva svih prostorija koje se nalaze u kući koja je sagrađena na predmetnoj čestici i pomoćnom objektu, koji je po tvrdnji tužiteljice sagrađen na predmetnoj čestici, ali nije upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999901 Grad Zagreb, a koji predstavlja izvanknjižno vlasništvo stranaka.

13. Prema odredbama čl. 42. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00.

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst i 94/17. - ispravak pročišćenog teksta, dalje: ZVDSP) propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje (st. 1.), time da je donošenje navedene odluke posao redovite uprave, a isto tako i odlučivanje o izmjenama i opozivu prijašnje odluke o tome (st. 2.).

14. Iz neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige na dan 11. prosinca 2023. proizlazi da je tužiteljica upisana kao suvlasnica 18/36 dijela k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999901 Grad Zagreb, obiteljska stambena zgrada i dvorište u IV Ferenčici 7, dok je 1.-tuženica GT upisana kao suvlasnica navedene nekretnine u 6/36 dijela, a 2.-tuženik AT u 8/36 dijela i 4/36 dijela, pa je za zaključiti da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela.

15. Zbog oprečnih tvrdnji stranaka o tužiteljičinom posjedovanju predmetne nekretnine, ovaj sud je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice, 1.-tuženice GT, 2.-tuženika AT i svjedoka PT, CT i ST.

16. Nije izveo dokaz saslušanjem 3. -tuženika ŠT, jer se on tijekom postupka odrekao prava na svoje saslušanje.

17. Tužiteljica je iskazala, u bitnom, da je ona suvlasnički dio predmetne prizemne kuće stekla darovnim ugovorom od svoje majke. Njena mama je živjela u toj kući do udaje, a ne zna da li je kasnije u razdoblju kada se razvela od njenog oca možda neko vrijeme živjela tamo. Nakon razvoda njenih roditelja, njena mama je sebi izgradila kuću u [adresa]. U predmetnoj kući živi njena ujna 1.-tuženica GT i njen bratić 2.-tuženik AT. Ona nikada nije dobila nikakav ključ od te prizemne kuće, a nikada joj nije dana nikakva soba na korištenje. Nema u toj kući nikakve svoje stvari. Njena mama koliko ona zna nije imala ključ od ove prizemne kuće, jer bi joj ga u suprotnom predala. Na predmetnoj nekretnini nalazi se jedna priručna garaža, a na mjestu gdje su nekada bile šupa i drvarnica, koje su se urušile, nalazi se zidani objekt s prozorom i vratima veličine oko 20 m2. Pretpostavlja da je taj zidani objekt izgradila njena baka koja je za vrijeme svog života bila vlasnica te kuće i u vrijeme izgradnje te kuće je povremeno boravila u svojoj kući u [adresa], a povremeno u predmetnoj kući na [adresa] u kojoj su živjeli ujna i bratići MT i RT. Ne zna je li ujak u tom periodu bio živ. Ne zna da li je moguće da su oni izgradili taj objekt, možda jesu. Ne zna tko je financirao izgradnju tog objekta. Fizički su objekt izgradili AT, najmlađi bratić ŠT, a pomagao im je njen muž. Taj objekat ima samo priključenu struju i ne koristi se za stanovanje, već je njen bratić MT koji stanuje u predmetnoj kući tamo sebi napravio spremište i teretanu. Njoj nitko nikada nije nudio ključ od ulaznih vrata kuće, nudili su joj na korištenje jednu sobu i ključ od te sobe, a kada bi htjela ući u tu sobu morala bi ući kroz ulazna vrata koja bi joj onda netko od njih otključao. Kada su u početku razgovarali oni su se uspjeli dogovoriti da kuću stave u oglas radi prodaje i to su i učinili, ali nitko nije dolazio pogledati kuću. U početku su kuću oglašavali za 80.000,00 eura, a kasnije su počeli snižavati cijenu i pozivi su počeli stizati tek kad je oglašena za 60.000,00 eura. Međutim, bratiću MT je to bilo malo i onda su počeli razgovarati o isplati.

18. U svom iskazu 1.-tuženica GT navela je, u bitnom, da je njena svekrva ZT, majka tužiteljičine majke, dakle tužiteljičina baka, živjela u kući na predmetnoj nekretnini sa svojim suprugom dok se nisu odselili u Markuševac, time da se ne sjeća točno kada je to bilo. Ona je došla u tu kuću u 5. mjesecu 1978. i u toj kući su živjeli i tužiteljičini roditelji ĆT i PT do 1980., kada su se odselili. Od 1996., kada je njen svekar umro, ZT je dolazila samo povremeno u predmetnu kuću kako bi vidjela unuke. Znala je spavati u jednoj sobi i odmoriti se. Kad je ZT umrla **.**.2019., onda je ona pozvala tužiteljičinu majku PT da dođe u predmetnu kuću i uzme stvari svoje majke ZT i ona je došla i očistila je i poslije toga više nije dolazila. Na mjestu ranije šupe, njen sin je uz dozvolu bake ZT sagradio pomoćni objekt svojim novcima (a ne bake ZT), time da ne zna točno kad ga je sagradio. Tužiteljica je došla sa svojim suprugom na tu nekretninu kada je bio sprovod njenom suprugu (1.-tuženice GT). Ni ona, ni bilo tko od njenih sinova nikada nisu branili gospođi PT da dođe u kuću, a nisu imali ni prilike to raditi, jer nisu bili u kontaktu. Oni nisu branili ni tužiteljici da bude u posjedu kuće. Nisu htjeli ozbiljnije razgovarati s tužiteljicom dok ne pokaže papire i dok ne dokaže da je zaista postala suvlasnicom predmetne nekretnine.

19. U svom iskazu 2.-tuženik AT naveo je, u bitnom, da je tužiteljici ključ predan dva puta. Prvi put ga je odbila, a drugi put ne zna gdje je ključ završio. On ga je stavio na stol u prisutnosti tužiteljičine mame i rekao "evo to ti je to". Prvi puta je bila prisutna tužiteljičina mama, a drugi puta tužiteljičin tata. Ne zna tko je uzeo ključ, da li ona ili njezina mama ali u tom trenutku tužiteljica još nije imala dokaz da je postala suvlasnica predmetne kuće. Tužiteljica je došla u predmetnu kuću kada je bio sprovod njegovog oca, ali poslije nije dolazila, već samo kada su se dogovarali oko prodaje kuće, time da ona na te dogovore nije donijela vlasnički list, već je tek kasnije preko WhatsApp-a dostavila sliku. Na mjestu gdje je ranije bila drvena šupa s krovom od crijepa, a kojoj je prijetilo urušavanje, izgrađen je objekt koji nije legaliziran, a čiju gradnju je financirao isključivo on. Baka mu je zbog toga što je njegov otac bio alkoholičar rekla da može na tom mjestu izgraditi sebi neki objekt i on je to i napravio čim je skupio nešto novaca. Tužiteljičin suprug je sudjelovao na način da je zajedno s njim ožbukao unutarnji dio. Tužiteljica i on su se dogovorili da oglase prodaju kuće za 120.000,00 eura, pa ako ne bude kupaca da spuštaju cijenu. Međutim, tužiteljica je početno oglas stavila na 100.000,00 eura, a potom na 80.000,00 eura i ljudi su se javljali. Međutim, u oglasu su bila navedena tri broja. Na jedan telefonski broj kupcima se javljala jedna ženska osoba koja je odgovarala da o tome ništa ne zna. Na drugi telefonski broj javljao se otac tužiteljice koji je govorio da se radi o kući njegove kćeri, a na treći broj se javljala tužiteljica koja je kupcima odgovarala da je u visokom stupnju trudnoće, što je i bila. U oglasu su bili navedeni neistiniti podaci o stanju kuće, pa je tako navedeno da se radi o novoj kući, a to nije bila nova kuća. Tužiteljica je odbila ponudu da joj jedan kupac isplati iznos od 40.000,00 eura za njen suvlasnički dio, a koliko bi on platio njima za njihov suvlasnički dio. Dakle, oni nisu uspjeli prodati kuću, jer ju tužiteljica nije htjela prodati. Oni nisu uspjeli isplatiti tužiteljicu, jer tužiteljica nije htjela prihvatili 30.000,00 eura, iako je prvo rekla da prihvaća, a kasnije, kada je došla doma, rekla je da njezin otac i muž ne prihvaćaju. On nije spreman isplatiti tužiteljicu s 27.000,00 eura, jer vrijedi puno manje cijela parcela koja je veća nego u zemljišnim knjigama.

20. Svjedokinja PT iskazala je, u bitnom, da je ona od svojih roditelja naslijedila polovicu nekretnine koja se nalazi na 4. Ferenšćici 7 (iza smrti oca ona je naslijedila 1/6, njen brat 1/6, a 4/6 njena majka, nakon majčine smrti ona je naslijedila njene 2/6, pa je tako postala vlasnica ½ predmetnih nekretnina) i to je darovala svojoj kćeri, ovdje tužiteljici. Na predmetnoj adresi ona (svjedokinja) je bila do udaje, a to je bilo 1981. godine. Dolazila je na predmetnu adresu dok je mama bila živa, a nakon toga je 2. - tuženik AT stavio pse u dvorište kako se ne bi moglo ulaziti. Dvorišna vrata nisu imala ključ, ali su bili psi koji su onemogućavali ulaz. Zadnji put je na predmetnim nekretninama bila u jesen, nakon smrti njene majke, koja je umrla prije oko 8 godina, a kako bi se s tuženicima dogovorili da bi nekretninu prodali, a kada su tuženici rekli da nemaju novaca, onda su im predložili da ih isplate, time da oni nisu znali koliko traže novaca, pa se nikakav dogovor nije dogodio. Nisu se fizički podijelili iako je to bio prijedlog 2.-tuženika, budući da je njegov prijedlog bio da bi ona koristila dvije sobe, a da bi u te dvije sobe ulazila kroz vrata koja bi sama morala napraviti, kao i wc koji bi isto tako morala sama napraviti, a njihovo bi bilo sve ostalo. Naravno da joj nije ponuđen ključ od ulaznih vrata u kuću, kada joj je rekao da je sve ostalo njihovo, a njeno samo dvije sobe time da bi morala napraviti ulaz u te sobe i kupaonicu. 2. -tuženik AT joj je rekao da joj za svoj dio nudi auto i da će joj dati 10.000,00 eura. Tad je stavio ključ od auta, a ne od kuće. Nije vidjela da bi bilo tko dao ključ od ulaznih vrata od kuće njenoj kćeri. Kuća se sastoji od dvije spavaće sobe, hodnika, kuhinje, dnevnog boravka i kupaonice. Odostraga se nalazi još jedna mala prostorija koja je predstavljala radionicu njenog pok. tate. Za vrijeme dok je ona boravila u kući ona je svoju prostoriju zaključavala. U drugoj sobi su boravili njen brat i šogorica s djecom. Misli da oni svoju sobu nisu zaključavali. Ključ od te sobe je postojao. Postojala su i jedna vrata između soba koja još uvijek postoje i ta su vrata uvijek bila zaključana. U boravku su bili mama i tata, oni se nisu zaključavali. Boravak je otvoren i nisu postojala vrata od boravka. Postoje još jedna vrata prema dvorištu i to iz kupaonice, a koja su se zaključavala. Vrata kupaonice koja su prema boravku (a ne ona prema dvorištu) su se zaključavala. Na toj adresi, na mjestu na kojemu je bila šupa koja se srušila, postoji šupa koju je sazidala njena mama s njenim nećakom, a na tome je radio i njen zet. To je financirala njena majka. Ovaj objekat koji se naknadno napravio predstavlja jednu veliku prostoriju. Taj objekat ima ključ.

21. Dakle, iz iskaza tužiteljice i svjedokinje PT i 2.-tuženika AT neproturječno proizlazi da ni svjedokinja PT (majka tužiteljice), a ni tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe nisu imale ključ od prostorija u kući i pomoćnog objekta, dok su proturječne tvrdnje tužiteljice i svjedokinje PT, s jedne strane, i 2. -tuženika AT, s druge strane, o tome je li tužiteljica imala ključ od ulaznih vrata u kuću.

22. Ovom sudu su uvjerljivije tvrdnje tužiteljice i svjedokinje PT iz kojih proizlazi da ni PT, a ni njena kćer, tužiteljica OT, prije podnošenja tužbe u ovom predmetu nisu imale ključ od ulaznih vrata u kuću od tvrdnji 2.-tuženika AT da je tužiteljici ključ od ulaznih vrata u kuću predan dva puta.

23. To zbog toga što je sam 2. -tuženik AT naveo da prvi puta tužiteljica nije htjela uzeti ključ, što znači da joj nije ni predan, a da drugi put ne zna gdje je ključ završio, a ovom sudu nije logično i životno uvjerljivo s jedne strane da tužiteljica ili njena majka ne bi uzele ključ u slučaju da im je doista i ponuđen, a s druge strane da 2. -tuženik AT ne bi znao gdje je ključ završio u slučaju da ga je doista njima predao.

24. Osim toga, tvrdnja 2.-tuženika da ne zna tko je uzeo ključ da li tužiteljica ili njena mama ne zatvara logičnu cjelinu s njegovom tvrdnjom da tužiteljica nije htjela uzeti ključ kada joj je prvi put predavan, a kada je bila prisutna njena mama, već bi bilo logično da je 2.-tuženik AT tvrdio (a nije) da ne zna tko je uzeo ključ da li tužiteljica ili njen otac, budući da je drugi put, prema njegovoj tvrdnji, tužiteljica bila u prisutnosti oca.

25. Osim toga, iz iskaza svjedokinje CT jasno proizlazi da 2.-tuženik AT nije predao ključ tužiteljici i njenoj majci, već je rekao da će napraviti kopiju ključa.

26. Naime, svjedokinja CT iskazala je, u bitnom, da je upoznala 2. -tuženika AT dok je radila u Konzumu kao prodavačica, a on kao zaštitar. Nakon nekog vremena bili su u vezi koju su prekinuli nakon jedno godinu, godinu i po dana. Bila je kod MT u kući jedne nedjelje kada su u posjetu došle OT i njena majka i one su tražile ključeve kuće i MT im je ponudio ključeve na način da ih je stavio na stol i rekao da će im dati ključeve da mogu ući unutra. U početku nisu htjele uzeti ključeve, već su rekle da će se dogovoriti među sobom što će biti s ključevima. On je tad njima ponudio 10.000,00 eura, a one to nisu htjele prihvatiti, već su htjele još novaca. Dok je ona bila tamo, one su otišle i nisu uzele ključeve. To su bili ključevi od kuće, a ne zna je li im ponudio i ključeve od soba. Nisu bili ključevi od pomoćnog objekta. AT je rekao da će napraviti kopiju tih ključeva koji su na stolu, a nije im rekao da uzmu te ključeve.

27. Nadalje, tvrdnje 2.-tuženika AT o tome da je ključ od kuće predan svjedokinji PT ne potvrđuje iskaz svjedoka ST, jer bi prema tvrdnjama svjedoka proizlazilo da je 2. -tuženik AT dao ključ od ulaznih vrata svjedokinji PT, a to nije tvrdio ni sam 2. -tuženik AT.

28. Naime, svjedok ST iskazao je, u bitnom, da kod ulaznih vrata kuće u kojoj živi 2.-tuženik AT postoji nekakav beton i on je jedan dan čuo kako se 2. - tuženik AT svađa s nekom ženom i vidio je kako on njoj nešto hoće dati i da joj je ostavio to što nije vidio. Poslije ga je pitao što je bilo, a on mu je kazao da je dao ključ od kuće toj ženi. Poslije je saznao da je to bila njegova teta. On nije vidio kako on njoj daje ključ.

29. Osim toga, tuženici su u odgovoru na tužbu tvrdili da tužiteljica ima ključ od kuće, jer joj je u posjed predan temeljem Ugovora o darovanju nekretnine od 4. studenoga 2019., a nisu tvrdili da je 2.-tuženik AT predao tužiteljici ključ od kuće kada je ona bila u toj kući u prisutnosti njene majke ili oca.

30. Budući da tužiteljica, koja je kao suvlasnica predmetne nekretnine u ovom predmetu aktivno legitimirana, prije podnošenja tužbe u ovom predmetu nije bila u suposjedu predmetne nekretnine, ona je tužbom osnovano, primjenom odredbi čl. 46. st. 1. ZVDSP- a, zahtijevala predaju predmetne nekretnine u suposjed.

31. Međutim, 2.-tuženik AT je na ročištu održanom u ovom predmetu 23. rujna 2022. predao tužiteljici ključ od ulaznih vrata u kuću i tužiteljica je navela da se doista radi o ključu od ulaznih vrata.

32. Potom je održan očevid 28. lipnja 2024. i na tom očevidu je osim tužiteljice, 1.- tuženice GT i 2.-tuženika AT bio prisutan i otac tužiteljice ĆT i bravar JT, kojega su angažirali tužiteljica i njen otac. Na navedenom očevidu je utvrđeno da ulazna vrata u dvorište nemaju ključ (time da su 1.-tuženica GT i 2.-tuženik AT naveli da nemaju ključ), a prisutni bravar je naveo da nema smisla stavljati bravu s ključem, jer je odvaljen dio zida, pa nema mogućnosti za prihvat brave. Nadalje, na traženje tužiteljice i uz dopuštenje 1.-tuženice GT i 2.- tuženika AT spomenuti bravar promijenio je cilindar na vratima sobe koja se nalazi nasuprot ulaznih vrata od kuće i na vratima sobe do koje se dolazi iz sobe desno od ulaznih vrata (koja nema vrata) i po jedan ključ svake od tih soba je predan tužiteljici, odnosno njenom punomoćniku, te 1.-tuženici GT i 2.-tuženiku AT, odnosno njihovom punomoćniku.

33. Dakle, na navedenom očevidu tužiteljici nije predan ključ od ulaznih vrata u dvorište, a ovaj sud je povjerovao tvrdnjama tuženika da oni nemaju ključ od tih vrata, budući da se u to uvjerio neposrednim opažanjem na očevidu i da iz iskaza svjedokinje PT proizlazi da ta vrata nisu imala ključ ni u trenutku kada je tužiteljica podnijela tužbu u ovom predmetu.

34. Nadalje, na navedenom očevidu tužiteljici nije predan ključ od kupaonice, jer su 1.- tuženica GT i 2.-tuženik AT naveli da se oni ne protive da tužiteljica uđe u suposjed kupaonice, ali oni nemaju ključ od iste, a bravar je naveo da se na kupaonici ne može promijeniti cilindar, već treba promijeniti bravu, time da on nije u mogućnosti promijeniti bravu, jer nema tip brave koju bi ugradio.

35. Ovaj sud je povjerovao 1.-tuženici GT i 2.-tuženiku AT da oni nemaju ključ od kupaonice, budući da su prethodno, prije nego što je bravar naveo da se na kupaonici treba promijeniti brava, a ne cilindar, na traženje tužiteljice da bravar promijeni i cilindar na vratima kupaonice naveli da se tome ne protive.

36. Nadalje, na očevidu je utvrđeno i da na pomoćnom objektu nema ni brave, ni cilindra, dakle da nedostaje cijeli mehanizam za zaključavanje, pa se prisutni bravar izjasnio da bi trebalo promijeniti cijela vrata, a 1. -tuženica GT i 2.-tuženik AT su naveli da se kod njih ne nalazi mehanizam za zaključavanje i nakon prvotnog predomišljanja, naveli da dozvoljavaju da tužiteljica uđe u suposjed.

37. Imajući u vidu naprijed navedeno za zaključiti je da tužiteljica raspolaže ključevima od ulaznih vrata u kuću i svih prostorija koje se mogu zaključati, time da joj tuženici ne mogu predati ključ od ulaznih vrata u dvorište i kupaonicu, jer se ona ne zaključavaju i jer oni nemaju ključeve od ulaznih vrata u dvorište i kupaonicu, a ne mogu joj predati ni ključeve od pomoćnog objekta, jer na njemu nedostaje čitav mehanizam za zaključavanje.

38. Stoga, već iz navedenih razloga, neosnovano je tužiteljica ustrajala u tužbenom zahtjevu kojim zahtijeva od suda naložiti tuženicima predati joj u suposjed predmetnu česticu na način da joj predaju ključeve od ulaznih vrata u dvorište, svih prostorija u kući i od pomoćnog objekta.

39. Uz naprijed navedeno, zahtjev tužiteljice u odnosu na pomoćni objekt nije osnovan ni iz razloga što taj objekt nije upisan u zemljišnu knjigu kao objekt izgrađen na predmetnoj čestici, a ovaj sud sam, bez geodetskog vještačenja, kojeg tužiteljica nije predložila, nije mogao utvrditi da li se taj objekt nalazi na predmetnoj čestici ili na nekoj drugoj čestici (kako to tvrde tuženici), pa je, primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a), utvrdio da se pomoćni objekt ne nalazi na predmetnoj čestici, na koju se odnosi tužbeni zahtjev.

40. U odnosu na 3.-tuženika ŠT tužbeni zahtjev, uz naprijed navedeno, nije osnovan i iz razloga što on više nije suvlasnik predmetne nekretnine, pa ju ni ne može predati u suposjed tužiteljici.

41. I naposljetku, a vezano za tvrdnje tuženika da je osnova na temelju koje je tužiteljica upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine ništetna, valja kazati da prema odredbi čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) i čl. 53. st. 1. toč. 2. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj: 78/93, 29/94, 162/98., 16/0.7, 75/09. i 120/16.), ugovor o darovanju bez prave predaje stvari, bilo pokretnine bilo nekretnine, mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili od javnog bilježnika ovjerene (solemnizirane) privatne isprave. Riječ je o strogom (kogentnom) propisu. Kod ugovora o darovanju bez prave predaje obdarenik ne stupa u posjed darovane stvari, jer je predaja stvari ostavljena za neko buduće vrijeme. Zbog toga se i zahtijeva strogi oblik tog ugovora na način da pri njegovom sklapanju obvezno sudjeluje javni bilježnik. Nepoštovanje navedenog oblika ugovora, zbog toga što je ugovor suprotan prisilnom propisu, dovodi do ništetnosti (članak 322. ZOO-a).

42. Međutim, tuženici prilaganjem Ugovora o darovanju nekretnina od 4. studenoga 2019. (str. 57-58 spisa) nisu oborili predmnjevu istinitosti iz čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 63/19., 128/22., 155/23. i 127/24.), jer ovaj sud nije mogao uzeti u obzir navedeni dokaz, budući da je on predložen i dostavljen tek nakon zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu, a nije bilo zapreke da taj Ugovor dostave ranije (čl. 299. st. 2. ZPP-a).

43. Naime, ovaj sud nije povjerovao tvrdnji tuženika da su tek iz iskaza tužiteljice saznali da se radilo o ugovoru o darovanju bez prave predaje, budući da je iz iskaza 2.-tuženika AT razvidno da su tuženici i prije podnošenja tužbe u ovom predmetu znali da majka tužiteljice, svjedokinja PT nije bila u posjedu ključeva koje bi onda mogla predati tužiteljici, jer u suprotnom ne bi tvrdio da je tužiteljici i njenoj majci nudio ključeve.

44. Ovaj sud nije odlučivao o zahtjevu koji je tužiteljica postavila samo u slučaju ako se postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice okonča prije ovog postupka, budući da među strankama nije sporno da taj postupak koji se vodi kod ovoga suda pod poslovnim brojem: R1-473/2020 nije pravomoćno okončan.

45. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

46. Tako je tuženicima, prema u tužbi naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 140.000,00 kuna (današnjih 18.581,19 eura), priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), zastupanja na ročištima od 28.10.2021., 23.9.2022., 13.1.2023., 8.5.2024. i 10.2.2026.od po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), pristupa ročištu od 5.4.2022. od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. OT) i nazočnosti očevidu od 28.6.2024. od 250 bodova (Tbr. 9. toč. 7. OT), ukupno 1.800 bodova, što uz uvećanje od 20% iz Tbr. 40. toč. 1. OT (360 bodova) iznosi 2.160 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 4.320,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (1.080,00 eura) 5.400,00 eura.

47. Tuženicima nije priznat trošak sastava podneska od 9.11.2021., jer je taj podnesak kojim su tuženici predložili odgodu očevida rezultat okolnosti koje su se dogodile isključivo na strani tuženika koji su na ročištu održanom 28.10.2021. suglasno s tužiteljicom predložili očevid na licu mjesta bez sudjelovanja građevinskog vještaka, a uz prisutnost stranaka, radi mogućeg mirnog rješenja spora da bi potom u podnesku od 9.11.2021., na sam dan održavanja očevida, od tog prijedloga odustali, pa trošak sastava tog podneska ne može pasti na teret tužiteljice (čl. 156. st. 1. ZPP-a).

48. Nije im priznat ni trošak sastava podneska od 9.5.2024. u prilogu kojega su dostavili samo prigovor 1.-tuženice GT protiv rješenja zemljišnoknjižnog suda, a koje rješenje nisu dostavili, niti su u spomenutom podnesku objasnili zašto su dostavili taj prigovor, pa je za zaključiti da taj podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

49. Stoga, ukupno priznati trošak tuženika, koji im je dužna nadoknaditi tužiteljica iznosi 5.400,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. travnja 2026. do isplate (čl. 27. u vezi s čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, "Narodne novine", broj: 80/22.).

50. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23. dalje: ZOO).

51. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. travnja 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. Pun. tužiteljice uz rj. na platež sudske pristojbe na presudu

II. Pun. tuženika