REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1790/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariju Lovriću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. ožujka 2026. godine, u prisutnosti tužiteljice uz punomoćnika tužiteljice Marija Lovrića, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 14. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka ugovorne odredbe iz Ugovora o kreditu broj 312666 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od dana 03.06.2008.g. kojim je ugovorena valutna klauzula u točki 7. Ugovora o kreditu.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da će Kreditor isplatiti Korisniku kredita iznos od 33.700,00 CHF, (CHF tridesettritisućesedamsto) u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan korištenja kredita. Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita koji će mu biti isplaćen temeljem ovog Ugovoram vratiti u roku i na način kako je utvrđeno ovim Ugovorom.

III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, isplatiti tužiteljici AC iz [adresa], iznos od 7.639,59 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 2,63 EUR od 07.07.2008.g. do isplate,

- na iznos od 0,88 EUR od 07.08.2008.g do isplate,

- na iznos od 2,65 EUR od 07.09.2008.g. do isplate,

- na iznos od 3,79 EUR od 07.10.2008.g. do isplate,

- na iznos od 9,26 EUR od 07.11.2008.g. do isplate,

- na iznos od 7,15 EUR od 07.12.2008.g. do isplate,

- na iznos od 13,29 EUR od 08.01.2009.g. do isplate,

- na iznos od 15,35 EUR od 07.02.2009.g. do isplate,

- na iznos od 16,28 EUR od 07.03.2009.g. do isplate,

- na iznos od 13,55 EUR od 07.04.2009.g. do isplate,

- na iznos od 13,41 EUR od 07.05.2009.g. do isplate,

- na iznos od 12,58 EUR od 07.06.2009.g. do isplate,

- na iznos od 11,27 EUR od 07.07.2009.g. do isplate,

- na iznos od 11,39 EUR od 07.08.2009.g. do isplate,

- na iznos od 12,09 EUR od 08.09.2009.g. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 10.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 11,48 EUR od 11.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 12,56 EUR od 11.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 13,89 EUR od 14.01.2010.g. do isplate,

- na iznos od 15,74 EUR od 11.02.2010.g. do isplate,

- na iznos od 15,33 EUR od 12.03.2010.g. do isplate,

- na iznos od 17,95 EUR od 15.05.2010.g. do isplate,

- na iznos od 17,97 EUR od 17.08.2010.g. do isplate,

- na iznos od 21,19 EUR od 17.08.2010.g. do isplate,

- na iznos od 26,26 EUR od 17.08.2010.g. do isplate,

- na iznos od 22,78 EUR od 17.08.2010.g. do isplate,

- na iznos od 29,74 EUR od 15.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 27,22 EUR od 13.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 32,44 EUR od 15.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 37,43 EUR od 16.02.2011.g. do isplate,

- na iznos od 34,31 EUR od 16.03.2011.g. do isplate,

- na iznos od 33,85 EUR od 16.03.2011.g. do isplate,

- na iznos od 32,05 EUR od 20.04.2011.g. do isplate,

- na iznos od 35,95 EUR od 18.05.2011.g. do isplate,

- na iznos od 44,52 EUR od 16.06.2011.g. do isplate,

- na iznos od 42,79 EUR od 16.07.2011.g. do isplate,

- na iznos od 60,99 EUR od 19.08.2011.g. do isplate,

- na iznos od 56,94 EUR od 21.09.2011.g. do isplate,

- na iznos od 44,55 EUR od 18.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 45,02 EUR od 17.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 43,63 EUR od 15.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 46,24 EUR od 17.01.2012.g. do isplate,

- na iznos od 48,79 EUR od 17.02.2012.g. do isplate,

- na iznos od 48,37 EUR od 17.03.2012.g. do isplate,

- na iznos od 47,94 EUR od 18.04.2012.g. do isplate,

- na iznos od 49,18 EUR od 18.05.2012.g. do isplate,

- na iznos od 50,32 EUR od 20.06.2012.g. do isplate,

- na iznos od 48,90 EUR od 18.07.2012.g. do isplate,

- na iznos od 49,59 EUR od 18.08.2012.g. do isplate,

- na iznos od 48,51 EUR od 19.09.2012.g. do isplate,

- na iznos od 47,02 EUR od 17.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 48,84 EUR od 20.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 47,89 EUR od 18.12.2012.g. do isplate,

- na iznos od 49,35 EUR od 22.01.2013.g. do isplate,

- na iznos od 47,02 EUR od 21.02.2013.g. do isplate,

- na iznos od 47,66 EUR od 20.03.2013.g. do isplate,

- na iznos od 49,43 EUR od 19.04.2013.g. do isplate,

- na iznos od 47,95 EUR od 15.05.2013.g. do isplate,

- na iznos od 45,00 EUR od 19.06.2013.g. do isplate,

- na iznos od 44,42 EUR od 17.07.2013.g. do isplate,

- na iznos od 44,57 EUR od 20.08.2013.g. do isplate,

- na iznos od 46,00 EUR od 18.09.2013.g. do isplate,

- na iznos od 48,44 EUR od 16.10.2013.g. do isplate,

- na iznos od 47,82 EUR od 13.11.2013.g. do isplate,

- na iznos od 48,74 EUR od 19.12.2013.g. do isplate,

- na iznos od 39,96 EUR od 18.01.2014.g. do isplate,

- na iznos od 40,87 EUR od 19.02.2014.g. do isplate,

- na iznos od 41,25 EUR od 19.03.2014.g. do isplate,

- na iznos od 40,61 EUR od 17.04.2014.g. do isplate,

- na iznos od 40,45 EUR od 15.05.2014.g. do isplate,

- na iznos od 39,71 EUR od 17.06.2014.g. do isplate,

- na iznos od 40,40 EUR od 16.07.2014.g. do isplate,

- na iznos od 51,89 EUR od 21.08.2014.g. do isplate,

- na iznos od 42,09 EUR od 21.09.2014.g. do isplate,

- na iznos od 42,70 EUR od 21.10.2014.g. do isplate,

- na iznos od 43,53 EUR od 21.11.2014.g. do isplate,

- na iznos od 43,18 EUR od 21.12.2014.g. do isplate,

- na iznos od 39,46 EUR od 21.01.2015.g. do isplate,

- na iznos od 39,46 EUR od 21.02.2015.g. do isplate,

- na iznos od 39,46 EUR od 21.03.2015.g. do isplate,

- na iznos od 39,46 EUR od 21.04.2015.g. do isplate,

- na iznos od 39,46 EUR od 21.05.2015.g. do isplate,

- na iznos od 39,46 EUR od 21.06.2015.g. do isplate,

- na iznos od 39,46 EUR od 21.07.2015.g. do isplate,

- na iznos od 39,46 EUR od 21.08.2015.g. do isplate,

- na iznos od 39,46 EUR od 22.09.2015.g. do isplate,

- na iznos od 39,46 EUR od 21.10.2015.g. do isplate,

- na iznos od 39,46 EUR od 21.11.2015.g. do isplate,

- na iznos od 39,46 EUR od 22.12.2015.g. do isplate,

- na iznos od 39,46 EUR od 21.01.2016.g. do isplate,

- na iznos od 54,66 EUR od 17.03.2016.g. do isplate,

- na iznos od 54,88 EUR od 13.04.2016.g. do isplate,

- na iznos od 53,90 EUR od 17.05.2016.g. do isplate,

- na iznos od 55,41 EUR od 20.07.2016.g. do isplate,

- na iznos od 54,19 EUR od 19.08.2016.g. do isplate,

- na iznos od 54,55 EUR od 21.09.2016.g. do isplate,

- na iznos od 53,57 EUR od 19.10.2016.g. do isplate,

- na iznos od 54,53 EUR od 18.11.2016.g. do isplate,

- na iznos od 57,08 EUR od 15.12.2016.g. do isplate,

- na iznos od 57,29 EUR od 19.01.2017.g. do isplate,

- na iznos od 57,15 EUR od 21.01.2017.g. do isplate,

- na iznos od 56,74 EUR od 21.02.2017.g. do isplate,

- na iznos od 55,31 EUR od 24.03.2017.g. do isplate,

- na iznos od 55,85 EUR od 27.04.2017.g. do isplate,

- na iznos od 53,23 EUR od 30.05.2017.g. do isplate,

- na iznos od 52,41 EUR od 21.06.2017.g. do isplate,

- na iznos od 51,29 EUR od 21.07.2017.g. do isplate,

- na iznos od 47,21 EUR od 22.08.2017.g. do isplate,

- na iznos od 45,81 EUR od 21.09.2017.g. do isplate,

- na iznos od 46,19 EUR od 21.10.2017.g. do isplate,

- na iznos od 45,40 EUR od 21.11.2017.g. do isplate,

- na iznos od 46,01 EUR od 21.12.2017.g. do isplate,

- na iznos od 42,71 EUR od 21.01.2018.g. do isplate,

- na iznos od 45,26 EUR od 21.02.2018.g. do isplate,

- na iznos od 43,04 EUR od 22.03.2018.g. do isplate,

- na iznos od 39,73 EUR od 24.04.2018.g. do isplate,

- na iznos od 41,29 EUR od 22.05.2018.g. do isplate,

- na iznos od 44,43 EUR od 21.06.2018.g. do isplate,

- na iznos od 43,12 EUR od 21.07.2018.g. do isplate,

- na iznos od 47,10 EUR od 23.08.2018.g. do isplate,

- na iznos od 47,62 EUR od 27.09.2018.g. do isplate,

- na iznos od 46,29 EUR od 21.10.2018.g. do isplate,

- na iznos od 46,73 EUR od 23.11.2018.g. do isplate,

- na iznos od 47,07 EUR od 21.12.2018.g. do isplate,

- na iznos od 47,28 EUR od 25.01.2019.g. do isplate,

- na iznos od 46,70 EUR od 21.02.2019.g. do isplate,

- na iznos od 46,84 EUR od 21.03.2019.g. do isplate,

- na iznos od 46,69 EUR od 21.04.2019.g. do isplate,

- na iznos od 47,76 EUR od 21.05.2019.g. do isplate,

- na iznos od 48,69 EUR od 22.06.2019.g. do isplate,

- na iznos od 50,05 EUR od 21.07.2019.g. do isplate,

- na iznos od 52,28 EUR od 21.08.2019.g. do isplate,

- na iznos od 51,32 EUR od 21.09.2019.g. do isplate,

- na iznos od 51,70 EUR od 22.10.2019.g. do isplate,

- na iznos od 51,96 EUR od 21.11.2019.g. do isplate,

- na iznos od 52,85 EUR od 21.12.2019.g. do isplate,

- na iznos od 55,20 EUR od 21.01.2020.g. do isplate,

- na iznos od 56,73 EUR od 21.02.2020.g. do isplate,

- na iznos od 60,84 EUR od 21.03.2020.g. do isplate,

- na iznos od 61,58 EUR od 21.04.2020.g. do isplate,

- na iznos od 58,84 EUR od 22.05.2020.g. do isplate,

- na iznos od 58,23 EUR od 21.06.2020.g. do isplate,

- na iznos od 56,74 EUR od 21.07.2020.g. do isplate,

- na iznos od 56,29 EUR od 21.08.2020.g. do isplate,

- na iznos od 56,75 EUR od 22.09.2020.g. do isplate,

- na iznos od 58,05 EUR od 21.10.2020.g. do isplate,

- na iznos od 56,71 EUR od 25.11.2020.g. do isplate,

- na iznos od 55,73 EUR od 23.12.2020.g. do isplate,

- na iznos od 57,01 EUR od 23.01.2021.g. do isplate,

- na iznos od 56,15 EUR od 21.02.2021.g. do isplate,

- na iznos od 53,65 EUR od 21.03.2021.g. do isplate,

- na iznos od 54,09 EUR od 21.04.2021.g. do isplate,

- na iznos od 53,16 EUR od 21.05.2021.g. do isplate,

- na iznos od 53,38 EUR od 22.06.2021.g. do isplate,

- na iznos od 54,72 EUR od 21.07.2021.g. do isplate,

- na iznos od 56,38 EUR od 21.08.2021.g. do isplate,

- na iznos od 53,69 EUR od 21.09.2021.g. do isplate,

- na iznos od 56,73 EUR od 21.10.2021.g. do isplate,

- na iznos od 60,10 EUR od 21.11.2021.g. do isplate,

- na iznos od 61,29 EUR od 21.12.2021.g. do isplate,

- na iznos od 61,67 EUR od 21.01.2022.g. do isplate,

- na iznos od 60,78 EUR od 22.02.2022.g. do isplate,

- na iznos od 63,62 EUR od 22.03.2022.g. do isplate,

- na iznos od 64,62 EUR od 21.04.2022.g. do isplate,

- na iznos od 63,81 EUR od 21.05.2022.g. do isplate,

- na iznos od 65,05 EUR od 21.06.2022.g. do isplate,

- na iznos od 68,48 EUR od 21.07.2022.g. do isplate,

- na iznos od 73,43 EUR od 21.08.2022.g. do isplate,

- na iznos od 73,38 EUR od 21.09.2022.g. do isplate,

- na iznos od 70,62 EUR od 21.10.2022.g. do isplate,

- na iznos od 70,95 EUR od 22.11.2022.g. do isplate,

- na iznos od 69,62 EUR od 21.12.2022.g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba:

- čl. 4.1.. Redovna kamata: Korisnik kredita obvezuje se platiti Kreditoru redovnu kamatu po kamatnoj stopi sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora, a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 5,50% (petcijelihpedesetposto) godišnje. Kamatna stopa je promjenjiva, vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF uvećan za troškove pribavljanja sredstava i kamatne marže Kreditora. Kamata se obračunava u CHF mjesečno, po proporcionalnoj dekurzivnoj metodi, a Korisnik kredita je uplaćuje mjesečno zajedno s glavnicom po prodajnom tečaju Kreditora za CHF na dan dospijeća. U slučaju izvršene konverzije Kredita iz valute CHF u kredit vezan uz valutu EUR Kreditor u skladu sa stanjem na tržištu određuje visinu kamatne stope, te naplaćuje i provodi konverziju u skladu sa aktima i odlukama Kreditora. Efektivna kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora iznosi 6,2 % (šestcijelihdvaposto). Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te da mu je Kreditor uručio otplatnu tablicu, uz napomenu da je iskazana efektivna stopa važeća na datum izrade otplatne tablice,

- čl. 4.3. kojom je ugovoreno da Kreditor obračunava i naplaćuje, a Korisnik kredita se obvezuje platiti kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.

- čl. 7.2. kojom je ugovoreno "…da iznos anuiteta iz prethodnog stavka obračunat je primjenom kamatne stope koja važi na dan zaključenja ovog Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4.1. ovog Ugovora, sve ugovorne strane pristaju da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta, o Izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će pisanim putem obavijestiti Korisnika kredita. Ugovorne strane su suglasne da se danom obavijesti o promjeni anuiteta smatra dan kad je Kreditor putem pošte uputio Korisniku kredita Obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisanim putem preporučeno poštom dostavio Kreditoru.."

V. Odbija se tužbeni zahtjevu dijelu u kojem tužiteljica zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe:

- čl. 4.2. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena interkalarna kamata: za period od početka korištenja kredita do prijenosa kredita u otplatu, na iskorišteni iznos kredita, Korisnik kredita obvezuje se platiti Kreditoru interkalarnu kamatu po kamatnoj stopi iz točke 4.1. ovog Ugovora.

- čl. 4.3. Kamata po dospijeću: na dospjela, a nepodmirena potraživanja,

- čl. 7.1. - Rok otplate kredita: Kredit se otplaćuje na račun Kreditora broj 2503007- 1011111116 s pozivom na broj 7230757002 i to u 360 (slovima:tristošezdeset) mjesečnih anuiteta koji se sastoje od dijela glavnice i kamate.

7.3. Za vrijeme korištenja kredita Kreditor obračunava i naplaćuje kamatu u visini redovne kamate sukladno točki 4.1. ovog Ugovora

VI. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, naknaditi tužiteljici AC, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 1.312,50 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2026. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnik stambenog kredita sa tuženikom (tada: VOLKSBANK d.d. Zagreb, Varšavska 9, MBS: 080126398) sklopila Ugovor o kreditu broj 312666 (dalje: Ugovor o kreditu) za adaptaciju kuće dana 31. svibnja 2008. godine u iznosu od 33.700,00 CHF, da tuženik nije prije sklapanja, niti prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tužiteljicu upozorio niti informirao o potencijalnim rizicima sklapanja ugovora u CHF, a koje informacije su bile nužne kako bi tužiteljica donijela pravilnu odluku prilikom sklapanja Ugovor ao kreditu. Tužiteljica ističe da Ugovor o kreditu sadrži nepoštene odredbe u smislu čl. 81, 82 i 90 Zakona o zaštiti potrošača. Navodi da je Ugovorom o kreditu ugovorena kamatna stopa kao promjenjiva te je ugovoreno da se za vrijeme trajanja kredita, mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke, a početno ugovorena kamatna stopa iznosila je 5,50 %. Tužiteljica se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od dana 4. srpnja 2013. godine, a koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, a kojom odlukom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika stambenog kredita, zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po stambenom kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja korisnici ugovornih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a sve na štetu potrošača. Tužiteljica ističe da je uplatila veći novčani iznos, odnosno tuženik je nepripadajuće stekao značajna novčana sredstva temeljem ništetnog dijela ugovora, podredno temeljem navedenih ništetnih ugovornih odredbi, pa je dužan vratiti stečeno bez osnove, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, osporava osnov tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastara u odnosu na tražbinu koja je predmet ovog spora, navodi da nema mjesta primjeni u ovoj pravnoj stvari odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, niti presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, a tužitelj niti ne dokazuje da se o pojedinačnim odredbama Ugovora o kreditu koja je predmet ovog spora nije pojedinačno pregovaralo. Nadalje navodi kako presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogle primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut pojedinačnom tužbom, pa se tužiteljica neosnovano poziva na mogućnost automatske primjene utvrđenja iz parnice Potrošač. Tuženik ne osporava da je s tužiteljicom sklopio Ugovor o kreditu kako se to navodi u tužbi, nije sporno da je Ugovorom o kreditu ugovorena valutna klauzula te je člankom 7. ugovoren način otplate kredita. Navodi kako sporne po tužiteljici ugovorne odredbe nisu ništetne u presudama iz Parnice Potrošač pa tužiteljica treba dokazati u ovoj konkretnoj pravnoj stvari da bi iste bile ništetne, a sud u postupku dužan je ocijeniti sve relevantne okolnosti ugovornog odnosa. Tuženik navodi i da se tužiteljica mogla informirati o značenju valutne klauzule kod trećih osoba ali i kod djelatnika tuženika prije sklapanja ugovora o kreditu, pa je tužiteljica propustila prikupiti sve informacije potrebne za odluku o sklapanju ugovora s valutnom klauzulom u kojem je glavnica vezana uz švicarski franak. Navodi da tužiteljica ne dokazuje da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje bi bile suprotne načelu savjesnosti i poštenja i da su iste dovele do neravnoteže među strankama. Tuženik ističe prigovor prijeboja za iznose koje je tužiteljica platila kada je valuta CHF bila niža od tečaja CHF na dan isplate kredita i kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene kamatne stope. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u obračun preplate kamate i specifikacije (list 16-23 spisa), Tablicu preplate tečaja (list 28 spisa), Obavijest o stanju kredita na dan 31. prosinca 2022. (list 29-32 spisa), promet po računu Nove Hrvatske banke od 03. veljače 2023. (list 33-46 spisa), Ugovor o kredit br. 312666 od 31. svibnja 20028. (list 47-58 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl.oec Darku Prpiću iz tvrtke "Darfin" d.o.o., saslušana je tužiteljice na ročištu 02.ožujka 2026. (list 164-165 spisa).

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88105, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

4. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula čl.1., te ugovorna odredba čl. 4. (promjenjiva kamatna stopa) i čl. 7. (ugovorna odredba otplati kredita).

5. U tijeku postupka tužiteljica ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, protivi se svim navodima tuženika istaknutim u odgovoru na tužbu.

6. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženik kao ugovorne strane sklopile dana 31. svibnja 2008. godine Ugovor o kreditu broj 312666 temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužiteljici kredit u visini iznosa od 33.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti za adaptaciju kuće, a što je sud utvrdio uvidom u Ugovor o kreditu. Nije niti sporno da se mijenjao tečaj CHF u odnosu na tečaj valute CHF na dan isplate kredita.

Između stranaka sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva.

7. Tuženik ističe prigovor zastare tražbine tužiteljice. Sud je ocijenio prigovor zastare potraživanja neosnovanim. Naime, zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjene obveze. U konkretnom slučaju, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku o žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Tužiteljica je podnijela tužbu dana 07. lipnja 2023. godine, a zastara nastupa dana 14. lipnja 2023. godine.

8. U tijeku postupka tužiteljica navodi da je ništetna sporna odredba o kreditu u dijelu kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF.

9. Sud je saslušao tužiteljicu kao stranku u postupku na okolnost činjeničnih navoda tužbe. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je trebala kredit jer je rješavala stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj, da je otišla u banku i htjela je uzeti 20.000 €, ali su joj ponudili kredit u CHF i rekli su joj da je CHF stabilna valuta da neće rasti tečaj pa je prihvatila kredit u CHF na rok otplate od 30 godina. Navodi da je nitko nije upozorio na bilo kakve rizike sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u kojem je glavnica vezana uz valutu CHF, a niti su joj pojašnjavali na temelju kojih parametara bi se mijenjala kamatna stopa. Tužiteljica navodi da je pročitala prije potpisivanja Ugovor o kreditu, ali nije ga razumjela u cijelosti, inače je po struci trgovac (SSS). Iskazuje da su upisali hipoteku u zemljišne knjige i dobili su rješenje o upisu, ne sjeća se što njoj nije bilo jasno u svezi zasnivanja založnog prava. Nadalje navodi da joj je ponuđen ugovor u CHF kao najpovoljniji, nije mogla pregovarati o ugovornim odredbama. nije čak mogla izračunati koliko će joj iznositi sljedeće rata, dobila je samo jedan Otplatni plan uz Ugovor s time da je banka nije obavještavala o promjeni kamatne stope. Navodi da još uvijek otplaćuje kredit i isti nije konvertiran. Navodi da nije bila nositelj obrta niti član nekog trgovačkog društva, osobno otplaćuje kredit.

Iskazu saslušane tužiteljice sud je u cijelosti poklonio vjeru jer je isti iznijet logično i uvjerljivo.

10. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovorene valutne klauzule u CHF tuženik na kojem je teret dokaza nije dokazao niti dostavio dokaz da bi pregovarao s tužiteljicom o ugovornim odredbama kako to tvrdi u tijeku postupka.

11. Tužiteljica u ovoj pravnoj stvari ističe kako je ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF. Sud je u tom dijelu ocijeni tužbeni zahtjev kao osnovan.

U ovoj konkretnoj pravnoj stvari sud je odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva imao u vidu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/18. U svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/18 Vrhovni sud Republike Hrvatske u cijelosti je prihvatio odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.g., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev glede nedopuštenosti valutne klauzule u ugovorima o kreditu. Time je potvrđeno stajalište da se nije pojedinačno pregovaralo o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak. Tako se u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske navodi da potrošači nisu bili dovoljno informirani o ekonomskom riziku u odnosu na ugovore o kreditu koji se sklapaju u valuti švicarski franak, da potrošači nisu o postojećem riziku obaviješteni uredno i u razumnoj mjeri da bi mogli razumjeti sporne odredbe. Kako je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 2221/18 zauzeto stajalište da je povrijeđeno pravo potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe to je sud ocijenio kao neosnovane navode tuženika da su ugovorne odredbe tužiteljici bile jasne i razumljive. Ovaj sud je vezan stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kako tuženik nije dokazao da bi tužiteljici bile protumačene ugovorne odredbe uz koju je vezana glavnica – švicarski franak to je sud ocijenio kao neosnovane navode tuženika da bi ugovorna odredba čl.7. Ugovora o kreditu tužiteljici kao potrošaču bila razumljiva i jasna. Pri tome se ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci prihvatio u cijelosti stajalište Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine, a kojom presudom u bitnom je utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju - ugovori o kreditu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije toga i prije zaključenja predmetnih ugovora nisu trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti pa su time povrijedili odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

12. Na temelju svega gore navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao relevantan i u ovom predmetu, sud smatra kako je nerazumljiva odredba vezana za valutnu klauzulu u članku 1. i 7. Ugovora o kreditu sklopljenim između Volksbank d.d. Zagreb, pravnog prednika tuženika i tužiteljice te da je samim time ista odredba odnosno dio odredbe i nepošten, te da je sukladno tome u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača.

Slijedom navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula kojom je glavnica vezana uz valutu švicarski franak sve kao pod točkom I. izreke presude.

Sud je odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe čl. 1. Ugovoreno kreditu budući da sukladno čl. 22. ZOO-a ugovaranje valutne klauzule u kolektivnom sporu nije utvrđeno da bi bilo ništetno (točka II. izreke presude).

13. Sud je na okolnost visine tužbenog zahtjeva proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću. Na temelju uvida u dokumentaciju koja prileži u spisu i nalaza i mišljenja vještaka od 15. rujna 2025. godine (list 107-116 spisa) sud je utvrdio da je početno ugovorena kamatna stopa 5,50% (čl.4.1. Ugovora o kreditu) te je sačinjen otplatni plan po tuženiku temeljem početne kamatne stope od 5,50%. Vještak u mišljenju navodi da ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan dospijeća u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 57.560,03 kn odnosno eurska protuvrijednost iznosi 7.639,59 EUR, za anuitete koje je Nalazom utvrđen više uplaćeni iznos.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužiteljica nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik ne ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka do zaključenja glavne rasprave.

14. Podneskom od 06. listopada 2025. godine tužiteljica specificira tužbeni zahtjev (podnesak tužiteljice – list 155-160 spisa). Tuženik ne protivi se preinaci tužbenog zahtjeva tužiteljice.

Sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice kao pod točkom III. izreke presude u iznosu od 7.639,50 EUR s osnova nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a koju visinu je sud utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka.

Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05), a u smislu čl. 1165. ZOO/05, a od 1. kolovoza 2015. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.) i čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/2022).

15. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor radi prijeboja (tvz. negativne razlike). Tuženik na okolnost utvrđivanja visine svoje tražbine ne predlaže provođenje dokaznog postupka.

U odnosu na negativne razlike po stajalištu ovog suda tuženik neosnovano ističe kako bi sud trebao imati u vidu i one slučajeve u kojima je tužitelj manje platio u odnosu na početni otplatni plan. Tuženik nema svojstvo potrošača, tuženik je financijska institucija na kojeg se ne primjenjuju stajališta Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske niti Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeta povodom kolektivne tužbe u postupku "Potrošač". Nadalje tužiteljica uplatom nižeg iznosa nije ništa stekla niti dobila temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorenoj valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz valutu CHF. Kako tužiteljica ne može vratiti ono što od tuženika nije dobila odnosno primila to sud je stajališta da pri odlučivanju nije potrebno umanjiti tužbeni zahtjev za negativnu razliku. Pri tome sud ima u vidu da je tuženik sastavljao Ugovor o kreditu koji je predmet ovog spora, a koji sadrži ništetne ugovorne odredbe, pa niti ne može tražiti isplatu koristi primjenom instituta stjecanja bez osnove temeljem čl. 1111. ZOO-a. Nadalje onaj tko je znao ili morao znati da drugome nešto daje bez osnove nesavjestan je i nema pravo povrata danog. Slijedom navedenog sud nije odlučivao o manje plaćenim iznosima.

Pri tome je sud imao u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u presudi poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. godine u kojem se navodi "...da temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO kod ništetnih ugovora, a isto tako kod djelomično ništetnih odredbi ugovora, svaka strana ima pravo na restitucijski zahtjev pri čemu je osnovna pretpostavka za odlučivanje o osnovanosti takvog zahtjeva da takav svoj restitucijski zahtjev pravilno postavi i istakne. Međutim da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovora koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu..."

16. Tuženik osporava tijek zatezne kamate na utužene iznose. U odnosu na tijek zatezne kamate sud je imao u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem stajalištu kada sud utvrdi ništetnost svojom odlukom kamata počinje teći na iznos koji treba se vratiti od dana presuđenja. Stajalište ovog suda je da tuženik kao nesavjesna ugovorna strana (a suprotno ne dokazuje tj. savjesnost) u obvezi je platiti zateznu kamatu tekuću od dana dospijeća svakog pojedinog preplaćenog anuiteta. Tužiteljica ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu i to sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/18 povodom kolektivne tužbe udruge Franak proizlazi utvrđenje drugostupanjskog suda: „ – da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente, jer da im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače; - da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, odnosno … banka i za ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke te; - da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita“ koje utvrđenje je Vrhovni sud prihvatio. Iz navedenoga ovaj sud smatra da je tuženik kao ugovorna strana koja se bavi plasiranjem kredita kao glavnom djelatnošću morao, prilikom sklapanja ugovora s tužiteljem kao potrošačem, postupati u skladu s pažnjom dobrog gospodarstvenika sukladno odredbi čl. 10. ZOO-a, a da to nije učinio, te je shvaćanje ovog suda da je tuženik bio svjestan ili barem morao biti svjestan nedopuštenosti i nepoštenosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi zbog čega je bio nepošten od trenutka sklapanja ugovora jer je znao ili morao znati za razloge ništetnosti, a svejedno je primao tužiteljičene isplate prema ništetnim odredbama. Slijedom navedenoga tuženik je dužan platiti tužiteljici i zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od trenutka primitka svakog pojedinog preplaćenog iznosa sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a.

17. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva, sukladno odluci Banke. Tako se u točki 4.1. Ugovora o kreditu navodi kako se korisnik kredita obvezuje platiti tuženiku kao kreditoru kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi promjenjivoj sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora, a koja početno ugovorena kamatna stopa iznosi 5,50% godišnje. Također, nesporno je i da je u čl. 7. Ugovora navedeno kako korisnik kredita pristaje otplaćivati kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti.

U tijeku postupka tuženik na kojem je teret dokaza (čl. 221.a. ZPP-a) nije dostavio dokaz niti je predložio provođenje dokaznog postupka na okolnost utvrđivanja činjenice da bi tužiteljici kao korisnici kredita dostavljao osobno kao ugovornoj stranci obavijest o promjeni mjesečnog anuiteta (novi otplatni plan) niti da je s tužiteljicom pregovarao o odredbi ugovora kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa niti da je tužiteljicu kao potrošača informirao temeljem kojih parametara će se kamatna stopa mijenjati, a što je sud utvrdio i iz iskaza tužiteljice.

18. Tužiteljica tužbenim zahtjevom zahtijeva da su utvrdi ništetnost ugovornih odredbi o kamatnoj stopi koja je promjenjiva jednostranom odlukom tuženika kao kreditora.

Tužiteljica ne zahtjeva povrat preplaćenih iznosa s osnova promjenjive kamatne stope.

Sporno je u ovom predmetu da li su ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu bile razumljive tužiteljici. Ukoliko iste nisu bile razumljive, to bi dovelo do ništetnosti iste odredbe. Sporno je da li u tom slučaju tužiteljici pripada utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo upravo radi primjene takve odredbe Ugovora.

19. Vezano za pojam ugovorne kamate valja navesti kako je ugovorna kamata u ugovoru o kreditu naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, dalje: ZOO) ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Ista odredba identična je odredbi čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. godine.

Vezano uz same odredbe o promjenjivim kamatama, bitno je istaknuti i kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem obrazloženju odluke povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13, poslovni broj Revt 249/14-2 od 09. travnja 2015. godine (predmet koji se je vodio u slučaju "Franak", a u kojem je Udruga Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača tužila banke radi zaštite kolektivnih interesa), u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa, navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenljivu kamatnu stopu i način njezinog obračuna, je "visoko stručna" i kao takva je razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te koje se bave bankarskim poslovanjem. Za prosječnog potrošača ovakva terminologija je apsolutno nerazumljiva. Nadalje, u obrazloženju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske navodi se: "To pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), im nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenljivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita."

20. Iz spomenutog obrazloženja proizlazi kako je unošenje neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope u ugovore o kreditu, na način kako su to radile banke, suprotno načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu bila takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati. Na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, a niti odrediva. U odnosu na navode tuženika da su prema tržišnim uvjetima određivali visinu kamatne stope prema parametrima banke i prema Općim uvjetima tuženika sud takve navode smatra irelevantnim. Iz sadržaja Ugovora o kreditu sud ne nalazi da bi tužiteljica dala pristanak na promjenu kriterija i parametara na temelju kojih je promijenjena kamatna stopa, a koji nisu jasno niti navedeni tj. uopće nisu navedeni u Ugovoru o kreditu. Tuženik na kojem je teret dokaza nije dokazao da bi tužiteljici dostavio Odluku o kamatama i naknadama Kreditora temeljem kojih je pridržao pravo na jednostranu izmjenu ugovorne odredbe kojim su stranke regulirale promjenjivost kamatne stope. Kako dakle nisu određeni kriteriji za promjenu kamatne stope to zasigurno tužiteljica nije mogla biti upoznata s budućim kriterijima i parametrima za promjenu kamatne stope koji nisu niti navedeni u Ugovoru o kreditu.

21. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u gore citiranoj odluci jeste da banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove, čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", bile su dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o poslovima prosječnog potrošača je superiorno. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što one međutim nisu na valjani način činile u spornom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenljivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva. Takvo nezakonito postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je odredbom čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenljiva kamatna stopa.

Naime, odredba čl. 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09 i 112/12) navodi slijedeće: "Ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, vjerovnik je dužan: pod a) definirati parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji je jasan i poznat potrošačima i pod b) kvalitativno i kvantitativno razraditi uzročno-posljedične veze kretanja parametra iz točke "a" ovoga stavka i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope i pod c) odrediti u kojim se razdobljima razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope (koje je bazno razdoblje te koja su referentna razdoblja). Promjenjiva kamatna stopa definira se kao zbroj ugovorenog parametra i fiksne marže banke koja ne smije rasti tijekom otplate kredita i koja se mora ugovoriti zajedno s parametrom. Ako vjerovnik nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan je jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovoga članka, kao i upozoriti potrošača na sve rizike ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samome ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa."

Nadalje, čl. 11.a.. st. 5 Zakona o potrošačkom kreditiranju ističe slijedeće: "Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom, mora definirati parametar, i to jednu od sljedećih varijabli:– referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili – NRS ili – prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili

– prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa….Vjerovnici su u roku od šest mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni, ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude, nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz članka 11.b ovoga Zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno članku 11.b stavku 1. ovoga Zakona. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s tim, ne smiju se zaračunati korisniku kredita ."

22. Prilikom ocjene poštenosti ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača, treba se osvrnuti i na odredbe koje se navode u Direktivi 93/13/EEZ, a čije područje primjene su i Direktive i ugovori o kreditu sa ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom. Prema odredbi čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje, navodi se kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmijene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu, ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge, bez obavijesti u slučaju valjanog razloga, pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

Na temelju svega gore navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao relevantan i u ovom predmetu, sud smatra kako je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u članku 4.1. i čl. 4.3. te čl. 7.3. Ugovora o kreditu sklopljenim između Volksbank d.d. Zagreb i tužiteljice AC, iz [adresa], te da je samim time ista odredba odnosno dio odredbe i nepošten, te da je sukladno tome u tom dijelu ugovor ništetan, a primjenom odredbe čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača.

Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom banke ništetan, sud je odlučio kao pod točkom IV. izreke presude.

23. Sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kojom zahtjeva utvrđenje ništentosti ugovorne odredbe čl. 4.2 i 4.3. budući da odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije utvrđena ništetnost ugovorne odredbe u odnosu na interkalarnu kamatu, a tužiteljica nije niti dokazala da njoj nije bila jasna ugovorna odredba o interkalarnoj kamati. Ovaj sud ne nalazi nišetnosti ugovorne odredbe iz čl. 4.3. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da će zatezna kamata obračunati se na dospjela, a nepodmirena potraživanja, osim u dijelu u kojem je ugovorena naplate kamate po kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora.

Sud je odbio tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe u čl. 7.1. budući da je navedenom odredbom ugovoren rok otplate kredita i to u 360 mjesečnih anuiteta koji se sastoje od dijela glavnice i kamata. Sud ne nalazi ništetnosti citirane odredbe čl.7.1. Ugovora o kreditu budući da iz iskaza tužiteljice ne proizlazi da bi joj ugovorna odredba o otplati kredita u jednakim mjesečnim anuitetima bila nejasna i nerazumljiva.

Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom V. izreke presude.

24. Sud je o troškovima postupka odlučivao sukladno čl. 154 . st.2. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe od 07.06.2023.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. OT- a), sastav podneska od 28.03.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 22.05.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 07.10.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 29.12.2025.g. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. točak 2. OT-a), pristup na ročište dana 02.03.2026.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), ukupno 1.050,00 EUR, priznat je trošak PDV-a u iznosu od 262,50 EUR, ukupno 1.312,50 EUR.

Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu jer je tužiteljica oslobođena plaćanja pristojbe sukladno čl.6. ZID Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23). Nije priznat trošak sastava podneska od 06.06.2025.g. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 3. OT-a), jer isti nije bio nužan, te nije priznat trošak sastav troškovnika od 02.03.2026.g. budući je tužiteljica u obvezi razvrstati trošak koji zahtjeva.

Sud je utvrdio kako tužiteljici pripada i trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR a kako tužiteljica nije zahtijevala trošak vještačenja to joj sud nije dosudio navedeni trošak.

Tuženiku nije priznat trošak postupka jer tužiteljica nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu.

Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate, prema čl. 151. stavak 3. ZPP-a.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. travnja 2026. godine

Sudac:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA

1.tužiteljici po punomoćniku

2.tuženiku po punomoćniku