REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-1771/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariu Poljaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnici Mariji Radelja, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 04. ožujka 2026. godine u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu Anju Lubin, odvjetnicu, te punomoćnice tuženika Marije Radelja, odvjetnice, dana 14. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 3. i 6. Ugovora o kreditu broj: 111- 47/2006 od 10.05.2006.g., koji je zaključen između tužiteljice TŠ, i u ime tužiteljičinog obrta za poslovne djelatnosti " [obrt]", vlasnik obrta TŠ, [adresa], sa tuženikom (prednikom tuženika) kao davateljem kredita Hypo Alpe Adria bank d.d. Podružnica Samobor, Livadićeva 20, te založnim dužnicima ŠŠ i ČŠ iz [adresa].

II. Odbija se zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu broj: 111-47/2006 od 10.05.2006.g., koji je zaključen između tužiteljice TŠ, i u ime tužiteljičinog obrta za poslovne djelatnosti " [obrt]", vlasnik obrta TŠ, [adresa], sa tuženikom (prednikom tuženika) kao davateljem kredita Hypo Alpe Adria bank d.d. Podružnica Samobor, Livadićeva 20, te založnim dužnicima ŠŠ i ČŠ iz [adresa].

III. Svaka stranka snosi svoj dio troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s prednikom tuženika dana 10. svibnja 2006. godine u svoje ime i u ime svog obrta za poslovne djelatnosti "Patkica" zaključila Ugovor o kreditu broj 111-4/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, prema kojem je prednik tuženika kao kreditor odobrio kredit u iznosu od 205.000,00 CHF, te je u čl. 3. Ugovora zaračunata kamata na način da je visina kamatne stope vezana za tromjesečni LIBOR, sa dodatkom marže od 5,75%, dekurzivno godišnje. Ističe kako je ugovorna kamata u Ugovoru o kreditu sadržajno naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima. Odredba predmetnog ugovora o kreditu s neodređenom formulacijom glede promjenjive kamatne stope je suprotna naprijed navedenim načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa tužitelj kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao banku, obzirom je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bila takva da je na temelju ne tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok on ni približno nije mogao ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom trajanja kreditnog odnosa kamatna stopa kretati. Dakle, na temelju takve ugovorne odredbe, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva. Osim toga da se radi i o odredbi čiji sadržaj tužitelju kao prosječnom potrošaču objektivno nije bio niti je mogao biti razumljiv. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava, kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava. U drugim postupcima koji se vode na sudovima u Republici Hrvatskoj utvrđeno je da u potrošačkim ugovorima o kreditima u CHF (švicarskim francima) banke kao davatelji kredita (u ovom slučaju tuženik) koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Imajući u vidu navedeno, te prije svega odredbe samog Ugovora o kreditu, slijedi da predmetni ugovor nije sadržavao bilo kakvu referentnu stopu za koju se veže početna kamatna stopa. Konkretna ugovorna odredba kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope, a koja promjena kamatne stope ovisi o odluci banke, jasno je definirana, ali nije razumljiva jer je iz iste jedino sigurno to da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, dok se ne navode bilo kakvi drugi kriteriji koji bi utjecali na tu promjenu. Stoga tužiteljica predlaže donošenje odluke kojom će se utvrditi ništetnom odredbe čl. 3., 4. i 6. Ugovora o kreditu, uz naknadu troškova ovog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi kako tužitelj, koji je sporni Ugovor o kreditu sklopio u vezi s djelatnošću obrta kojega je vlasnik, nije potrošač, a Ugovor o kreditu predstavlja trgovački ugovor koji su stranke sklopile među sobom u obavljanju svoje obrtničke i registrirane djelatnosti. Nadalje, Ugovor o kreditu upravo sadrži referentnu kamatnu stopu u skladu s kojom se mijenjala kamatna stopa i ona je jasno naznačena u čl. 3. Ugovora o kreditu, cit.: „Visina kamatne stope je vezana za tromjesečni LIBOR, sa dodatkom marže od 5,75 %...“ S obzirom da je kamatna stopa vezana za tromjesečni LIBOR, promjenjivu kategoriju, u skladu s kojim se, sukladno odredbama ugovora usklađivala odnosno mijenjala, promjena kamatne stope da je u skladu s odredbom čl. 3. kao i odredbom čl. 6. Ugovora o kreditu na temelju kojega je tuženik bio ovlašten u slučaju promjene situacije na tržištu izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe- Adria- Bank d.d.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 111-47/2006 od 10. svibnja 2006. godine, specifikaciju uplata, otplatni plan, pregled prometa za klijenta, obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu, izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka AŠ i tužiteljice.

4. Sud je odustao od provođenja dokaza financijskim vještačenjem, obzirom tužiteljica nije u dodijeljenom roku uplatila predujam potreban za provođenje istog.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je dana 10. svibnja 2006. godine sklopljen među strankama Ugovor o kreditu u valuti CHF te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini od 5,75% godišnje. Isto tako, nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, o kojim povećanjima je tuženik obavještavao tužitelja.

7. Člankom 3. Ugovora o kreditu propisano je da se na kredit u iznosu iz članka 2. Ugovora zaračunavaju kamate, a visina kamatne stope je vezana za tromjesečni LIBOR, sa dodatkom marže od 5,75%, dekurzivno godišnje. Korisniku kredita se odobrava period bez otplate glavnice kredita uz plaćanje kamata do 01. srpnja 2006. godine. Kamatna stopa vezana je za tromjesečni LIBOR, te će se u skladu s tim usklađivati, odnosno mijenjati. Kamatna stopa utvrđuje se na dan puštanja kredita u tečaj, te svakog posljednjeg dana u kvartalu za sljedeći kvartal, odnosno svakog 31. prosinca, 31. ožujka, 30. lipnja i 30. rujna u godini i uvijek se zaokružuje na višu četvrtinu. Kamatna stopa se uvećava za ugovorenu maržu iz stavka 1. ovog članka.

8. Člankom 4. Ugovora o kreditu propisano je da se ugovara rok otplate kredita do 01. srpnja 2018. godine. Kredit se otplaćuje u mjesečnim anuitetima. Visina mjesečnog anuiteta utvrđuje se planom otplate koji čini sastavni dio ovog ugovora i koji će Banka dostavljati Korisniku kredita prije početka otplate i tijekom otplate prije dospijeća pojedinog anuiteta. Anuiteti se podmiruju u CHF počevši od 01. kolovoza 2006. godine. Dospijeće svakog slijedećeg anuiteta je svakog prvog dana u mjesecu.

9. Člankom 6. Ugovora propisano je da je banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, načinu obračuna te novi otplatni plan u skladu s promjenom kamate stope.

10. Sporno je da li je tužiteljica potrošač, da li su ove promjene bile u skladu sa općim uredbama i načelima obveznog prava koje se tiče zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome, da li se radi o ništavim odredbama.

11. Prvenstveno valja navesti da tužitelj, iako traži samo deklaratornu zaštitu, a ne i isplatu, ima pravni interes po takvom zahtjevu za utvrđenje u skladu s odredbom čl. 187. st. 2. ZPP-a.

12. Naime, Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) i to čl. 326. u vezi s čl. 327. i čl. 326. st. 1. predviđeno je pravo tužitelja za traženje deklaratorne zaštite (utvrđenje ništetnosti pojedinih dijelova ugovornih odredbi) i to zakonsko ovlaštenje oslobađa tužitelja dužnosti dokazivanja svog konkretnog pravnog interesa po deklaratornom traženju.

13. Iz sklopljenog Ugovora o kreditu broj 111-47/2006 od 10. svibnja 2006. godine proizlazi da su isti sklopili Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Podružnica Samobor, Livadićeva 20, te " [obrt]" obrt za poslovne djelatnosti – vl. TŠ, [adresa] (kao korisnik kredita), ŠŠ, [adresa], i FŠ, [adresa] (oboje kao založni dužnici) i TŠ, [adresa] (kao jamac-platac).

14. Prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

15. Obzirom je u konkretnom slučaju Ugovorom o kreditu tužiteljici kao vlasnici obrta odobren kredit radi investicije – kupovine poslovno stambenog prostora, to ista u konkretnom slučaju nema svojstvo potrošača.

16. Iako tužiteljica u svom iskazu navodi kako je tek kod javnog bilježnika shvatila da joj je odobren stambeni kredit, isto ne ukazuje na ništetnost sklopljenog ugovora, jer je tužiteljica mogla odbiti potpisati takav ugovor ukoliko nije odgovarao njezinoj pravoj volji umjesto da je isti potpisala.

17. Stoga se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe Zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja, jer tužiteljica u ovom postupku nije potrošač.

18. Međutim, to ne isključuje primjenu općih načela obveznog prava.

19. Prema odredbi čl. 269. st. 2. ZOO-a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

20. Prema odredbi čl. 272. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

21. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu jest naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu odredbe članka 269. stavak 2. i čl. 272. ZOO) ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

22. Iz odredbi čl. 3. i 6. Ugovora o kreditu proizlazi kako je takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope u ugovore o kreditu suprotno načelima obveznog prava jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi bila takva da je na temelju nje tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako, temeljem čega te u kojem smjeru će tijekom budućeg kreditnog razdoblja se kamatna stopa kretati niti je tužitelj na to mogao imati bilo kakav utjecaj.

23. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi prosječnom korisniku kredita, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva te je utvrđeno kako sadržaj takve ugovorne odredbe nije bio jasan ni razumljiv tužitelju.

24. Na temelju svega gore navedenog, sud smatra kako je nerazumljiva odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu predmetnog Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora čime je dio odredbe nepošten, a sukladno tome u tom je dijelu ugovor ništetan.

25. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelju objasnio način utvrđivanja kamatne stope odnosno parametre koji utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja na temelju kojih bi mogao predvidjeti učinke koji će za njega nastupiti u budućnosti (niti to u postupku tvrdi). Za dokazivanje navedenog nije dovoljno predložiti samo saslušanje tužitelja osobito ne na okolnost njegova postupanja s pažnjom prosječnog potrošača već je tuženik bio dužan drugim odgovarajućim dokaznim sredstvima dokazati da je tužitelj bio na odgovarajući način obaviješten o svim parametrima i načinu utvrđivanja kamatne stope i da je o tome imao mogućnost pregovarati, a što tuženik u konkretnom slučaju nije učinio niti to proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka AŠ.

26. Slijedom navedenog, valjalo je odredbe čl. 3. i 6. Ugovora o kreditu utvrditi ništetnim te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

27. Međutim, odredba čl. 4. Ugovora o kreditu ne sadrži neodređenu obvezu jer je istom ugovoren rok otplate, datum dospijeća te otplata u mjesečnim anuitetima.

28. Stoga se ta odredba ne smatra ništetnom te je valjalo tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnim navedene odredbe odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom II.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. u svezi s čl. 155. ZPP-a.

30. S obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u postupku i sve okolnosti konkretnog slučaja, valjalo je odrediti da svaka stranka snosi svoj dio troškova postupka.

31. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

U Zagrebu, 14. travnja 2026. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.