REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-131/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CB, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog CB, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću od 22. prosinca 2025. broj K-303/2025-7, u sjednici održanoj 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog CB, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o uračunavanju uhićenja i istražnog zatvora te se optuženom CB, na temelju članka 54. KZ/11., u izrečenu kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci, uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. listopada 2025. do 22. prosinca 2025.

II. U ostalom dijelu žalba optuženog CB odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Gospiću, optuženi CB je proglašen krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju, iz članka 118. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. Na temelju citiranih zakonskih odredbi, optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci.

1.1. Primjenom članka 455. stavka 2. točke 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, koji je bio određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Karlovcu od 19. listopada 2025. broj Kir-626/2025-3, preinačenog rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kv II-308/2025-2, a produljenog rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Gospiću od 14. studenog 2025. broj Kov-176/2025-8, koje je pravomoćno od 27. studenog 2025., pa do 22. prosinca 2025.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. (uz pogrešno pozivanje na odredbu članka 541. stavaka 2. i 3. ZKP/08.), oštećeni GB je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.3. Primjenom članka 148. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavkom 1. točkama 1. i 6. ZKP/08., optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, i to trošak braniteljice po službenoj dužnosti odvjetnice Ljiljane Smiljanić u iznosu 975,00 eura i paušalnu svotu u iznosu 100,00 eura, odnosno ukupno 1.075,00 eura, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi C putem branitelja Tomislava Kešine, odvjetnika u Zagrebu, zbog odluke o kazni i zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno pobijanu presudu preinačiti i optuženiku izreći "neku" kaznu zatvoru uz primjenu "roka kušnje" ili mu kaznu zatvora zamijeniti radom za opće dobro.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. U pravu je žalitelj kada upire na povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 6. ZKP/08.

6.1. Naime, iz spisa predmeta (izvješće o uhićenju i dovođenju, na listovima 5 do 7 spisa) je razvidno da je optuženik bio uhićen 18. listopada 2025. Nakon toga je optuženiku bio određen istražni zatvor, koji je potom i produljen, te se optuženik nalazio u istražnom zatvoru sve do dana donošenja sada pobijane presude, 22. prosinca 2025., kada su optuženiku istražni zatvor ukinut te je istoga dana naloženo optuženika pustiti na slobodu (listovi 209 do 211 spisa).

6.2. Odredbom članka 54. KZ/11. je propisano da će se vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom, uračunati u izrečenu kaznu zatvora. Ovu kogentnu pravnu normu sud prvog stupnja očito nije imao u vidu, kada u izrečenu kaznu zatvora optuženiku nije uračunao vrijeme od uhićenja do dana kada mu je prvotno bio određen istražni zatvor, rješenjem od 19. listopada 2025. broj Kir-626/2025-3.

6.3. Stoga je ovu povredu kaznenog zakona na štetu optuženika, iz članka 469. točke 6. ZKP/08., trebalo sanirati ovom drugostupanjskom presudom te je pobijana presuda preinačena u odluci o uračunavanju vremena oduzimanja slobode.

6.4. S tim u vezi, napominje se prvostupanjskom sudu kako su odredbom članka 455. ZKP/08. (pa tako i pogrešno primijenjena odredba članka 455. stavka 2. točke 7. ZKP/08.), propisani obvezni sastojci izreke presude kojom se sud dužan rukovoditi prilikom donošenja presude kojom se optuženik proglašava krivim, dok se prilikom uračunavanja vremena oduzimanja slobode treba pravilno pozvati na odredbe kaznenog zakona kojim je uređena ta materija, konkretno odredbe članka 54. KZ/11.

7. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog odluke o kazni.

7.1. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

7.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku olakotnim ocijenio njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, priznanje kaznenog djela i iskreno kajanje, kao i korektno držanje pred sudom, kao što je pravilno otegotnim ocijenjena uložena kriminalna količina u optuženikovom postupanju, odnosno njegova nasilnička upornost u napadu na oštećenika, bocom, odvijačem i šakama.

7.3. Nasuprot žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je pravilno vodio računa o svim odlučnim činjenicama važnim za proces individualizacije kazne. Prvostupanjski sud je pravilan značaj dao iskazanom optuženikovom kajanju, u kojem je evidentno uključena i isprika upućena oštećeniku. Isto tako, potpuno proizvoljnim polemiziranjem s navodnom teškom alkoholiziranošću optuženika tempore criminis, a s tim u vezi i ubrojivošću optuženika, (premda je iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, na listu 36 spisa, razvidno da je optuženik odbio ispitivanje), žalitelj zanemaruje da je optuženik na raspravi jasno izjavio kako se smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret optužnicom. Imajući u vidu ovakvo optuženikovo očitovanje i priznanje, žalitelj zanemaruje odredbu članka 464. stavka 7. ZKP/08., iz koje proizlazi kako žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, uvjetne osude, sigurnosne mjere i slično. U citiranim navodima žalbe optuženika nije obrazložena niti jedna iznimka koju predviđa ova zakonska odredba. Upiranjem, pak, na okolnost da je optuženik u međuvremenu pronašao stalan posao kojim osigurava vlastitu egzistenciju i skrbi o teško bolesnom ocu, žalitelj nije doveo u pitanje pravilno utvrđenu vrstu i mjeru kazne. Naime, notorno je da osuda zbog počinjenog kaznenog djela ima često nepovoljne implikacije na imovinske prilike optuženika i članove njegove obitelji, ali su to okolnosti koje nažalost redovito prate optuženika kao počinitelja kaznenog djela, a time i članove njegove obitelji.

7.4. S obzirom na izloženo, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), bilo je opravdano optuženika osuditi na kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci. Imajući u vidu konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenog dobra, upravo ovako odmjerenom kaznom, koja je primjerena počinjenom djelu i osobi počinitelja, izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

7.5. Zato nisu osnovane tvrdnje žalitelja o prestrogo odmjerenoj kazni, pri čemu žalitelj ispušta iz vida kako izrečena kazna zatvora tek neznatno premašuje minimum kazne propisane za ovo kazneno djelo.

8. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

8.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni druge povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 486. stavka 1. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I., a na temelju članka 482. ZKP/08., kao pod točkom II. izreke ove presude.

Velika Gorica, 14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec