Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž R-19/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda:

Marijane Žulj Jakovljević, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupan po OD Miše & Pavić d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika – protutužitelja FINA gotovinski servisi d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 182, OIB: 27215039100, zastupan po OD Eterović, Šarac i Topić j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-2138/2022. od 22. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-2138/2022. od 22. prosinca 2025. potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-2138/2022. od 22. prosinca 2025. utvrđeno je da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 3. listopada 2022. nedopuštena te je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto manipulant – zaštitar 2, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR-a.

Istom presudom odbijen je protutužbeni zahtjev za raskid Ugovora o radu od 30. rujna 2021. sa danom podnošenja tužbe.

2. Protiv navedene presude žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode, te predložio žalbu kao neosnovanu odbiti.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP), ovaj sud smatra da ta povreda nije ostvarena jer presuda ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koji ne proturječe izvedenim dokazima i ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

6. Tuženik – protutužitelj sadržajem žalbe navodi i bitnu povredu odredbe članka 354. stavak 1. u svezi članka 8.. 219., 221., 221a. i 299. Zakona o parničnom postupku ali taj žalbeni razlog obrazlaže zapravo svojom ocjenom izvedenih dokaza u postupku i iznošenjem svojih zaključaka koje je prvostupanjski sud trebao po njemu izvesti iz istih, istovremeno izjednačavajući te žalbene razloge s već istaknutim razlogom bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. istoga Zakona.

7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti te je i pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o zahtjevu tužitelja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 3. listopada 2022. utvrdi nedopuštenom te da se slijedom toga tuženiku naloži da tužitelja vrati na njegovo radno mjesto prije donošenja Odluke o otkazu kao i zahtjev tuženika za raskidom Ugovora o radu od 30. rujna 2021. sklopljen između njega i tužitelja sa danom podnošenja tužbe.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev a odbio protutužbeni zahtjev jer da se postupanje tuženika ne može smatrati poštivanjem rokova iz odredbe članka 116. stavak 2. Zakona o radu budući da je tuženik kao pravna osoba koja dnevno posluje s gotovim novcem i koja u okviru svoje djelatnosti obavlja i prijevoz gotovog novca na različite lokacije imao i morao imati sve potrebne mehanizme da se odmah nakon događaja od 31. kolovoza 2021. koji nije ostao nezabilježen utvrdi činjenično stanje, te eventualna odgovornost tužitelja nakon čega bi mogla uslijediti Odluka o izvanrednom otkazu, pa kako je povrijeđen rok od petnaest dana da je stoga otkaz nedopušten i tužbeni zahtjev osnovan.

10. Odredbom članka 116. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23.) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Prema stavku 2. istoga članka Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

11. Tuženik svoju Odluku o izvanrednom otkazu tužitelju temelji na odredbi članka 116. Zakona o radu, a iz obrazloženja iste proizlazi da je razlog za njezino donošenje utvrđen temeljem Zapisnika o provedenoj izvanrednoj kontroli procesa distribucije vrijednosti pošiljki od 19. rujna 2022. koji su sastavili ČZ i JZ a kojim je utvrđeno da je kontrola započela 26. travnja 2022. na temelju reklamacije Hrvatske poštanske banke d.d. od 17. ožujka 2022. o manjku gotovog novca oštećenog aktivacijom EKZ spremnika u iznosu od 20.000,00 EUR-a.

12. Do spornog događaja došlo je dana 31. kolovoza 2021. o čemu je prema iskazima tužitelja i drugih sudionika u prijevozu obaviješten poslodavac, a zatim je tek po reklamaciji Hrvatske poštanske banke d.d. od 17. ožujka 2022. tuženik započeo s ispitivanjem okolnosti ali i to je rezultiralo tek Izvještajem od 19. rujna 2022. da bi otkaz tužitelju uslijedilo 2. listopada 2022. koje postupanje tuženika se i po mišljenju ovoga suda ne može smatrati poštivanjem roka iz stavka 2. članka 116. Zakona o radu.

13. Tuženik je naime pravna osoba koja dnevno posluje s gotovim novcem te u okviru svoje djelatnosti obavlja i prijevoz gotovog novca na različite lokacije, pa je prema tome morao imati sve potrebne mehanizme da se odmah nakon događaja od 31. kolovoza 2021. koji nije mogao ostati nezabilježen a iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su odmah po samoaktivaciji uslijedili telefonski pozivi i prepiska elektroničke pošte, pa je tuženik odmah morao utvrditi sve okolnosti toga slučaja i eventualnu odgovornost tužitelja a najkasnije nakon reklamacije od 17. ožujka 2022. i to u najkraćem roku jer su i tužitelj i drugi sudionici pisana očitovanja dali još u travnju 2022. godine ali utvrđenja povjerenstva uslijedila su tek 19. rujna 2022. što je u svom iskazu potvrdio i svjedok ČZ koji je iskazao i to da mu prepiska elektroničke pošte uopće nije bila dostupna prilikom provođenja ekspertize.

14. Stoga i po mišljenju ovoga suda tuženik u ovom slučaju nije poštivao rok od petnaest dana za otkazivanje od saznanja za postojanje povrede jer odredbu članka 116. stavak 2. Zakona o radu treba tumačiti da je poslodavac dužan osigurati takve mehanizme kojima se povreda može i utvrditi u navedenom roku odnosno propust da se koriste takvi mehanizmi a što bi bio ovdje slučaj, ne može ići na štetu radnika odnosno ne bi se moglo prihvatiti stajalište tuženika da mu je bilo potrebno više od godinu dana od samog događaja da utvrdi potrebne činjenice odnosno gotovo šest mjeseci od primitka reklamacije od strane poslovne banke pri čemu sam događaj nije mogao biti nepoznat tuženiku jer on ima sve mogućnosti praćenja okolnosti u svezi dnevne distribucije novca.

15. Protivno stoga žalbenim navodima do izvanredno otkazivanja tužitelju došlo je izvan propisanog roka od petnaest dana slijedom čega je predmetni otkaz nedopušten i bez utvrđenja drugih okolnosti, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno tužbeni zahtjev prihvatio osnovanim.

16. S obzirom da tuženik postupak izvanrednog otkazivanja nije proveo sukladno odredbama Zakona o radu to je pravilno odbijen njegov protutužbeni zahtjev za određivanje sudskog raskida ugovora o radu.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

18. Protivno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno primijenio izmijenjenu i dopunjenu Tarifu ("Narodne novine" broj: 37/22.) jer su izmjene objavljene 24. listopada 2022., a stupile na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama i primjenjuju se u ovom slučaju.

Naime, prema Tbr. 48/3 kad sud ili drugo tijelo odlučuje o troškovima zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa kako je odluka u ovom slučaju donesena 22. prosinca 2025., prvostupanjski sud je pravilno obračunao parnični trošak prema vrijednosti boda od 2,00 EUR-a.

19. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

20. Odluka o trošku žalbenog postupka tuženika temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

Vukovar, 14. travnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marijana Žulj Jakovljević