Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-130/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Ani Grbavac, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke više sudske savjetnice Tamare Žuljan Roščić, u predmetu tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pl-1042/2025-6 od 14. siječnja 2026., 14. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pl-1042/2025-6 od 14. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:
"Odbija se prigovor tužitelja od 18. prosinca 2025. i potvrđuje se rješenje o sudskoj pristojbi poslovni broj: Pl-1042/2025-3 od 17. prosinca 2025."
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i t. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/1992, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25 dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP u vezi s čl. 381. ZPP.
6. Iz stanja spisa proizlazi:
- da je rješenjem od 17. prosinca 2025. tužitelju naloženo plaćanje pristojbe za tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga i rješenje o izdavanju platnog naloga u ukupnom iznosu od 13,27 eura,
- da je tužitelj 18. prosinca 2025. podnio prigovor protiv navedenog rješenja,
- da je prvostupanjski sud odlučujući o prigovoru isti odbio i potvrdio rješenje o sudskoj pristojbi od 17. prosinca 2025.
7. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj, iako je pravna osoba koja obavlja javnu službu, nema status pravne osobe s javnim ovlastima, budući da u postupcima za naplatu RTV pristojbe ne obavlja javne ovlasti i nije po zakonu oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.
8. Naime, odredbom čl. 11. st. 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23, dalje: ZSP) propisano je da su plaćanja pristojbi oslobođeni osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti.
9. Predmet spora u ovoj fazi postupka svodi se na pitanje ima li tužitelj, kao javna ustanova, pravo na oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe u smislu članka 11. stavka 1. točke 2. ZSP, odnosno nastupa li u ovom postupku kao nositelj javnih ovlasti.
10. Tužitelj je, sukladno članku 6. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj 76/1993., 29/1997., 47/1999., 35/2008., 127/2019. i 151/2022.), javna ustanova koja obavlja djelatnost od javnog interesa. Međutim, sama činjenica da određeni subjekt ima status javne ustanove ne znači da u svakom postupku nastupa kao nositelj javnih ovlasti, već je za primjenu navedene odredbe ZSP odlučno djeluje li u konkretnom postupku u okviru javnopravnih ovlasti.
11. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da tužitelj u ovom postupku zahtijeva isplatu novčanog iznosa s osnove neplaćene RTV pristojbe, koju, u slučaju izostanka dobrovoljnog ispunjenja, ostvaruje putem redovitog sudskog postupka, stoga u postupcima naplate RTV pristojbe tužitelj ne obavlja javne ovlasti te nije po zakonu oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.
12. Neosnovano tužitelj navodi u žalbi da ne obavlja svoju djelatnost temeljem ugovornog odnosa, jer naplata RTV pristojbe ima uporište u odnosu tužitelja i korisnika njegovih usluga (vlasnika RTV prijamnika), budući da samom činjenicom posjedovanja RTV prijamnika korisnik usluga tužitelja pristupanjem ulazi u ugovorni odnos s tužiteljem.
13. Promašeni su žalbeni navodi tužitelja da naplata RTV pristojbe ne proizlazi iz bilo kakvog ugovora ili pružene usluge u tržišnom smislu, već je zakonska obveza čije postojanje ovisi o samom posjedovanju prijamnika, a ne o volji građana da koriste usluge HRT-a, jer tužitelj ne uočava da posjednik prijamnika (građanin) isključivo svojom voljom da posjeduje RTV prijamnik ulazi u ugovorni odnos s tužiteljem, jer u situaciji izostanka posjedovanja RTV prijamnika, nema zakonske obveze na plaćanje RTV pristojbe.
14. Stoga, suprotno žalbenim navodima tužitelj u ovakvim postupcima ne djeluje kao tijelo javne vlasti niti u okviru javnopravnog režima, već kao pravna osoba koja sudjeluje u pravnom prometu i ostvaruje svoje imovinsko potraživanje.
15. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, a na koju primjenu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.
16. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
U Splitu, 14. travnja 2026.
SUTKINJA
Ana Grbavac