Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-80/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Tihani Pivac, na temelju nacrta odluke koji je izradila sudska savjetnica Tereza Nejašmić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja PZ Topolje, OIB:17223587883, Topolje, Republike 50, koje zastupa punomoćnica Milena Prakatur Ignjić, odvjetnica u Belom Manastiru, protiv ovršenika LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Burić, odvjetnica u Osijeku, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalne služba u Belom Manastiru poslovni broj Ovr-1685/2024-38 od 17. studenog 2025., 14. travnja 2026.
r i j e š i o j e:
Uvažava se žalba ovršenika, ukida rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne služba u Belom Manastiru poslovni broj Ovr-1685/2024-38 od 17. studenog 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se ovršenik, pobijajući to rješenje u cijelosti iz svih žalbenih razloga dakle iz razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje u tekstu OZ). Žalbom se predlaže pobijano rješenje preinačiti i odrediti odgodu ovrhe, odnosno rješenje ukinuti i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
2.1. Ovršenik u žalbi u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio zakonski standard prema kojem ovršenik štetu treba samo učiniti vjerojatnom, a ne dokazivati ju u parničnom dokaznom smislu. Nadalje, ovršenik ističe kako je u prijedlogu jasno naveo da su nekretnine koje su predmet ovrhe ključne za obavljanje poljoprivredne djelatnosti, da bi njihovim gubitkom došlo do prestanka mogućnosti obavljanja djelatnosti, ugroze egzistencije i nemogućnosti restitucije u slučaju uspjeha u parnici te da bi to predstavljalo nenadoknadivu štetu iz članka 65. OZ-a. Ističe kako se pobijanom rješenju pogrešno zaključuje da ovršenik neće trpjeti nenadoknadivu štetu zato što bi bilo moguće kasnijom protuovrhom nadoknaditi ono što bi ovršenik izgubio. U vezi s navedenim ovršenik ističe kako protuovrha nije institut kojim bi se mogla vratiti nekretnina koja je prodana trećoj osobi u ovršnom postupku.
3. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. u vezi s člankom 381. ZPP-a te je utvrdio kako nije počinjena bitna povreda odredaba postupka na koju ukazuje žalba kao niti povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja mogu ispitati.
6. Sud prvog stupnja smatrao je neosnovanim prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe utvrđujući da je ovršenik pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ali kako isti nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Dakle, prvostupanjski sud je utvrdio da u konkretnom slučaju ne bi bile kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz odredbe članka 65. stavka 1. OZ-a. Pobijanim rješenjem utvrđeno kako ovršenik nije vlasnik OPG-a već kako je to njegova supruga te da ovršenik provedbom ovrhe ne bi pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu jer osim suvlasničkog dijela nekretnina koje su predmet ovog ovršnog postupka navedeni OPG posjeduje još oranica i nekretnina na kojima može nastaviti sa svojom djelatnošću. Nadalje, prvostupanjski sud u pobijanom rješenju ističe kako u slučaju da ovršenik uspije u parnici za proglašenje ovrhe nedopuštenom vjerojatno će se moći protuovrhom naplatiti od ovrhovoditelja odnosno potraživati natrag nekretnine.
7. U smislu članka 65. OZ-a, kojim je regulirana odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika, sud može na prijedlog ovršenika, u potpunosti ili djelomice, odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako postoji jedan od zakonskih razloga za odgodu propisanih odredbama članka 65. stavka 1. točkama 1. do 10. OZ-a. Ispitujući i ocjenjujući vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje polazi se od imovinskih prilika ovrhovoditelja i mogućnosti ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja.
8. Odgoda ovrhe predstavlja odluku suda kojom se određuje privremeno nepoduzimanje ovršnih radnji sa ciljem sprječavanja nastanka štetnih posljedica za ovršenika čime mu se pruža privremena zaštita, ali u svakom slučaju omogućuje da se u slučaju ispunjenja razloga radi kojih se ovrha odgađa od ovršenika otkloni nastanak štete koja bi nastala provedbom ovrhe.
9. S tim u vezi prvostupanjski sud je trebao cijeniti navode ovršenika kako mu predmetne nekretnine služe za obavljanje poljoprivredne djelatnosti te da bi njihovim gubitkom došlo do prestanka mogućnosti obavljanja djelatnosti i ugroze egzistencije. Naime, iz spisa predmeta proizlazi kako je ovršenik član obiteljskog poljoprivednog gospodarstva čiji je nositelj HL, njegova supruga. Dakle, isti se bavi poljoprivrednom djelatnošću koja mu služi za zadovoljavanje egzistencijalnih potreba kako svojih tako svoje obitelji. Iz spisa proizlazi kako zapravo nije dvojbeno da ovršenik predmetne nekretnine koristi za obavljanje poljoprivredne djelatnosti nužne za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje članova njegove uže obitelji. Također, u pravu je žalitelj kada ističe da institut odgode ovrhe ne zahtjeva dokazivanje nastupa štete već samo činjenje vjerojatnom iste. Nadalje, prodajom u ovršnom postupku stjecatelj (uplatom kupovnine) bezuvjetno stječe nekretninu pa ishod pokrenutog parničnog postupka ne bi spriječio stjecanje nekretnina od strane kupca, kao što to ispravno navodi ovršenik, s obzirom da se radi o originarnom načinu stjecanja vlasništva.
10. Stoga je, po ocjeni ovog suda, potrebno u ovršnom postupku cijeniti ovršenikove navode da bi isti provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu štetu koja se ne bi mogla potpuno sanirati u slučaju utvrđenja nedopuštenosti predmetne ovrhe. Pri tome treba navesti da odgoda ovrhe ne predstavlja konačno rješenje u ovršnom postupku već će do nastavka ovrhe doći nakon što se pravomoćno dovrši navedeni parnični postupak ako tužbeni zahtjev ovršenika kao tužitelja ne bude usvojen, pa samom odgodom ovrhe nije dovedeno u pitanje egzistiranje tražbine ovrhovoditelja niti njeno prisilno ostvarenje.
11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a trebalo je uvažiti žalbu ovršenika, pobijano rješenje ukinuti te vratiti predmet na ponovan postupak.
12. U ponovljenom postupku, uvažavajući naprijed izloženo, prvostupanjski sud će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.
13. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
Split, 14. travnja 2026.
SUTKINJA
Tihana Pivac
