Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-97/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Tihani Pivac, na temelju nacrta odluke koji je izradila sudska savjetnica Tereza Nejašmić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, koje zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, protiv ovršenika KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi Republike Hrvatske OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu protiv rješenja o dosudi Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Ovr-492/2020-70 od 08. siječnja 2026., 14. travnja 2026.
r i j e š i o j e:
Uvažava se žalba, ukida rješenje o dosudi Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Ovr-492/2020-70 od 08. siječnja 2026., u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke kojom je određeno brisanje uknjižbe prava prvokupa na kulturnom dobru pod brojem Z-2578/11.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o dosudi prvostupanjskog suda dosuđene su nekretnine koje su bile predmet ovrhe kupcu AUTO-MAK nekretnine d.o.o., te je u točki IV. izreke istog određeno da će se nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi i uplati razlike kupovnine na dosuđenim nekretninama, između ostalog, brisati i uknjižba prava prvokupa na kulturnom dobru pod brojem Z-2578/11.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se Republika Hrvatska pobijajući to rješenje dijelu pod točkom IV. koja se odnosi na pravo prvokupa kulturnog dobra ističući sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17 i 131/20, dalje u tekstu OZ). Žalbom se predlaže pobijano rješenje preinačiti na način da se u pobijanom dijelu točke IV. izreke ukine, a podredno da se pobijani dio ukine i spis vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Žalitelj u bitnom ističe kako prodajom i dosudom nekretnina u ovršnom postupku zakonsko pravo prvokupa predmetnih nekretnina nije prestalo, kao što predmetnim nekretninama nije prestao status kulturnog dobra. Ističe kako odredba članka 108. stavka 1. OZ-a određuje da će se po dosudi brisati prava i tereti na nekretnini koja prestaju njezinom prodajom, a da je u člancima 88., 87. i 88. OZ-a izrijekom propisano koja su to prava. Ističe kako je zakonsko pravo prvokupa neodvojivo povezano sa statusom kulturnog dobra određene nekretnine i da nigdje nije propisano da to pravo prestaje odnosno da se briše prodajom u ovršnom postupku. Žalitelj također ističe kako je pobijanim rješenjem počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo budući da je sud odredio brisanje uknjižbe prava prvokupa na kulturnom dobru pod brojem Z-2578/11 bez da je utvrđivao je li u konkretnom slučaju, ovršnom prodajom i dosudom, zakonsko pravo prvokupa na predmetnim nekretninama prestaje. Zaključno ističe kako nekorištenjem prava prvokupa u ovom ovršnom postupku isto pravo nije konzumirano niti je prestalo jer jedini propisani način prestanka spornog prava jest donošenje odluke ministarstva kako je prestao status kulturnog dobra za predmetne nekretnine.
6. Prema odredbi članka 108. stavka 1. OZ u rješenju o dosudi nekretnine sud će odrediti da se nakon pravomoćnosti tog rješenja i nakon što kupac položi kupovninu u zemljišnu knjigu upiše u njegovu korist pravo vlasništva na dosuđenoj nekretnini te da se brišu prava i tereti na nekretnini koji prestaju njezinom prodajom.
7. Odredbom pak članka 86. stavka 2. OZ propisano je da založna prava uknjižena na nekretnini prestaju danom pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine kupcu pa makar založni vjerovnici nisu potpuno namireni. Stvarne služnosti, stvarni tereti i pravo građenja na nekretnini ne prestaju prodajom nekretnine (članak 87. stavak 1. OZ), a prodajom nekretnine ne prestaju ni osobne služnosti koje su u zemljišnoj knjizi upisane prije prava radi čijeg se namirenja ovrha provodi (članak 87. stavak 2. OZ), a ostale osobne služnosti i stvarni tereti prestaju pravomoćnošću rješenja o dosudi nekretnine (članak 87. stavak 3. OZ).
8. Odredba članka 126. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/16, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) određuje kako stjecanjem prava vlasništva odlukom suda ili drugog tijela ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadale na odnosnoj stvari, osim onih za koje je to određeno tom odlukom ili posebnim zakonom, ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati.
9. Ovaj sud zaključuje kako pravo prvokupa ovršnim zakonom nije navedeno ni kao pravo koje prestaje dosudom nekretnine u ovršnom postupku ali nije navedeno ni kao pravo koje ne prestaje prodajom nekretnine u ovršnom postupku (sukladno ranije citiranim zakonskim odredbama).
10. Sukladno članku 74. stavku 3. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne Novine“ broj 145/2024 i 151/2025, dalje u tekstu ZZOKD) pravo prvokupa je određeno kao ograničenje prometa kulturnim dobrima. Slijedom navedenog, za nekretnine koje imaju status kulturnog dobra određeno je kako se na iste primjenjuje ograničenje raspolaganja i to pravo prvokupa čiji su titulari, sukladno članku 79. ZZOKD, Republika Hrvatska, županija, Grad Zagreb odnosno grad ili općina na čijem se području to kulturno dobro nalazi.
11. Sukladno članku 1. stavku 2. i 3. ZZOKD-a kulturna dobra su dobra od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu, te se zaštićuju se ovim Zakonom kao dio nacionalne baštine Republike Hrvatske u svrhu trajnog očuvanja nacionalnog i kulturnog identiteta te predstavljaju nacionalno blago.
12. Ovaj drugostupanjski sud smatra kako je žalitelj zaista u pravu kada ističe da je predmetno pravo prvokupa usko povezano sa statusom nekretnine kao kulturnog dobra. Naime, svojstvo kulturnog dobra nekretnina pa posljedično tome i zakonsko pravo prvokupa koje opterećuje promet takvih nekretnina treba tumačiti kao svojstvo odnosno pravo koje po naravi stvari i dalje postoji na odnosnoj stvari i koje ne prestaje niti njenom prodajom u ovršnom postupku niti stjecanjem vlasništva odlukom suda ili drugog tijela. Naime, svojstvo kulturnog dobra koje se utvrđuje odlukom Ministarstva kulture Republike Hrvatske i koje prema zakonu prati pravo prvokupa služi zaštiti i očuvanju kulturnih dobara sve dok nadležno tijelo ne odluči o prestanku istog statusa. Također, tome služi i zabilježba svojstva kulturnog dobra u listu A i uknjižba prava prvokupa u listu C u zemljišnim knjigama.
13. Pravo prvokupa proizlazi iz zakona te na temelju činjenice zabilježenog svojstva kulturnog dobra obveze koje proizlaze iz zakonskog prava prvokupa egzistiraju, radi čega u ovom postupku nisu postojale ni zakonske osnove za brisanje upisa.
14. U predmetnom slučaju je kupac s upisanim pravom bio upoznat i uvidom u javnu zemljišnu knjigu i izričitim navođenjem u zaključku o prodaji nekretnina kako je na istim nekretninama uknjiženo pravo prvokupa na kulturnom dobru. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju, brisanje prava prvokupa se ne bi moglo dovest u vezu ni s eventualnom zaštitom kupca od nedostataka nekretnine u smislu raspolaganja istom.
15. Imajući u vidu sve navedeno, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako u pobijanom rješenju nije došlo do povrede parničnog postupka na koju u žalbi upućuje žalitelj jer se pobijano rješenje može ispitati. Međutim, stav ovog drugostupanjskog suda je, kao što to i žalitelj ispravno ističe, kako je pobijanim rješenjem pogrešno primijenjeno materijalno pravo odnosno kako nije bilo mjesta donošenju rješenja u pobijanom dijelu pod točkom IV. podtočkom 1.
16. Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točke 3. ZPP-a, u vezi sa člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a, valjalo žalbu uvažiti i prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu točke IV. ukinuti.
17. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
Split, 14. travnja 2026.
SUTKINJA
Tihana Pivac
