Poslovni broj: Gž Ovr-548/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju prijedloga nacrta odluke koju je izradio viši sudski savjetnik – specijalist Dražen Lovretić, u ovršnom postupku ovrhovoditelja Staklo dom grupa d.o.o. iz Livane, Omladinska 88, OIB: 88227857014, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Pajić, odvjetnik iz Osijeka, protiv ovršenika BŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj OVR-2585/2025-2 od 9. lipnja 2025., 14. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj OVR-2585/2025-2 od 9. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja od 4. lip- nja 2025. kao nedopušten.

2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi sa člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12.., 25/13.., 93/14., 55/16., 73/17, 131/20., 114/22., 155/23. i 146/25. – u daljnjem tekstu: OZ), s prijedlogom da se ukine i vrati na ponovno odlučivanje.

X

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Odredbom članka 211. OZ-a propisano je da će sud odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice te na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ-a na temelju kojih se može od Agencije zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu.

3.1. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj je zatražio određivanje ovrhe na novčanoj tražbini i to temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave na koju se primjenjuje odredba članka 211. OZ-a o naplati putem Agencije, s obzirom na činjenicu da je priložio Obavijest Agencije o vraćanju osnove za plaćanje. Međutim, navedena Obavijest o vraćanju osnove za plaćanje i po ocjeni ovog suda ne može se smatrati potvrdom koju izdaje Agencija u smislu odredbe članka 211. OZ-a temeljem koje bi ovršni sud mogao odrediti ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika. Ovo iz razloga što iz Obavijesti Agencije od 30. siječnja 2025. nedvojbeno proizlazi da naziv ovršenika iz zahtjeva i rješenja o ovrsi nije identičan s nazivom ovršenika iz OIB sustava, odnosno da je u ovršnoj ispravi pogrešno naznačeno ime i prezime ovršenika.

3.2. Isto tako, pravilno prvostupanjski sud navodi kako taj nedostatak predstavlja otklonjivi nedostatak koji je ovrhovoditelj mogao i trebao samostalno otkloniti jer se eventualna pogreška može ispraviti jedino u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava.

3.3. Navedeno je u skladu s pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda poslovni broj Su-IV-4/18-19 od 17. prosinca 2018. godine, a koje glasi:

"Sud je ovlašten po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke ispraviti presudu na temelju odredbe iz čl. 342. st. 1. ZPP-a samo u slučaju postojanja pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom, odnosno pogreške suda koja je nastala prilikom pisane izrade presude, a ne i pogreške koje su posljedica dispozicije samih stranaka, ali nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz 354. st. 1. u vezi s čl. 342. st. 1. ZPP-a, ako je sud primjenom čl. 342. st. 1. ZPP-a, u situaciji kada tijekom postupka uopće nije bio sporan stvarni identitet stranke, ispravio oznaku imena ili prezimena stranke (ili OIB-a), iako je ta okolnost posljedica pogreške same stranke".

3.4. Budući da je ovrha predložena na novčanim sredstvima ovršenika, i to na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a Obavijest Agencije, koju je ovrhovoditelj dostavio uz prijedlog, ne predstavlja potvrdu da se naplata ne može izvršiti temeljem navedene isprave, to je pravilno prvostupanjski sud odbacio prijedlog za ovrhu kao nedopušten.

X

4. S obzirom na navedeno žalbu ovrhovoditelja trebalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Splitu 14. travnja 2026.

Sutkinja

Marija Šimičić