Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-101/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Stokrp, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tužitelja AI iz [adresa], 101 1/2 [adresa] i 3. tužitelja ČI iz [adresa], 501M [adresa], 1. – 3. tužitelji zastupani po punomoćnici Tamari Mušnjak Špišić, odvjetnici iz Karlovca, protiv tuženika LI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikola Horvat i Dean Radišić iz Karlovca, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Psp- 22/2023-10, od 23. listopada 2025., dana 14. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Psp-22/2023-10, od 23. listopada 2025., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, te u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je tuženik obvezan nadoknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak od 2. 426,96 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos počam od donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate prema kamatnoj stopi određenoj sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima,

dok se u ostalom dijelu djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika preinačava odluka o troškovima postupka i rješava:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u visini od 125,00 EUR kao i zahtjev za solidaritet u plaćanju troškova.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj Psp-22/2023-10, od 23. listopada 2025. odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tuženik LI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] smetao 1. tužitelja AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tužitelja AI iz [adresa], 101 1/2 [adresa] i 3. tužitelja ČI iz [adresa], 501M [adresa] u njihovom posljednjem mirnom posjedu dijela njihove nekretnine koja u zemljišne knjige dolazi označena kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koji prijepor je na skici mjerničkog vještaka Čedomira Sekulića od dana 27.10.2016. označen slovima A-B-C-D-A i površine je 70 m2; a na način da je iskolčio među i postavio međašne stupiće na sporni dio koji uživaju tužitelji, nepoznatog datuma u mjesecu rujnu 2013. godine, te dalje krajem mjeseca listopada 2013. godine izorao dio nekretnine tužitelja koja u zemljišne knjige dolazi označena kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji prijepor je na skici mjerničkog vještaka Čedomira Sekulića od dana 27.10.2016. označen slovima A-B-C-D-A i površine je 70 m2; što su tužitelji sve saznali krajem mjeseca listopada 2013. godine, te na taj način onemogućio tužiteljima korištenje tog dijela nekretnine, pa mu se zabranjuje svako takvo i slično smetanje posjeda tužitelja ubuduće, te se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknaditi solidarno 1. tužitelju AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tužitelju AI iz [adresa], 101 [adresa] i 3. tužitelju ČI iz [adresa], 501M [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.551,75 eur (dvije tisuće petsto pedeset i jedan euro i sedamdeset i pet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjskog rješenja, pa do isplate time da kamate teku po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku 8 dana.

III. Odbijaju se 1. tužitelj AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tužitelj AI iz [adresa], 101 [adresa] i 3. tužitelj ĆI iz [adresa], 501M [adresa] s preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška iznad dosuđenog iznosa.".

2. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje pobija tuženik. Žalbu ulaže iz svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP). U žalbi ističe u bitnome kako u predmetu nije dokazano da bi tužitelji i njihovi pravni prednici bili u posjedu prijepora, ističe da su na prijeporu posjedovne čine vršili raniji vlasnici obitelj RI od kojih je nekretnina kupljena od strane ĐI i OI, te je tuženik upravo po nalogu kupaca – novih vlasnika na prijeporu izvršio košnju, zapalio korov i izorao korov. Ističe kako iz iskaza svjedoka proizlazi da tužitelji prijepor nisu ni posjedovali, obzirom svjedoci iskazuju kako na prijeporu nisu vidjeli nikog od tužitelja u dugogodišnjem vremenskom periodu. Navodi da je oranje izvršeno prije proteka roka od 30 dana od dana podnošenja tužbe, smatra da pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama te je ostvarena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Osporava i pravilnost odluke o troškovima, predlaže žalbu usvojiti, pobijano rješenje preinačiti te odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelje da mu nadoknade prouzročeni parnični trošak.

3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelji osporavaju sve žalbene navode, predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku odluku.

4. Žalba tuženika protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana.

5. Tužitelji u ovome predmetu traže posjedovnu zaštitu dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je detaljno opisan u izreci pobijanog rješenja.

6. U predmetu nema spora da je po nalogu tuženika treća osoba izorala dio nekretnine i to kč. br. [katastarska čestica] označene na skici očevida slovima A-B-C-D-A (površine 70 m2), te je angažirao geodetsku tvrtku koja je "iskolčila" među između kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] (sve kako je naznačeno na skici očevida sačinjenoj po geodetskom vještaku Čedomiru Sekuliću).

7. Između stranaka je tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno (obzirom je utuženo smetanje dijela kč. br. [katastarska čestica]) je li čin smetanja izvršen na dijelu kč. br. [katastarska čestica] ili na susjednoj kč. br. [katastarska čestica]. Nadalje, prijeporno je tko je bio zadnji mirni posjednik prijepora, a sporna je i osnovanost prigovora prekluzije.

8. Mjerodavno pravo za uređenje spornog odnosa između stranaka sadržano je u odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017.

– dalje: ZVDSP). Odredbom iz članka 22. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZVDSP) propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjeda koje bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

9. Prema odredbi iz članka 441. ZPP-a raspravljanje o tužbi za smetanje posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, pri čemu je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnost ili nesavjesnost posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

10. Dakle, kada je riječ o posjedovnoj parnici raspravljanje je ograničeno samo na dvije pravno relevantne činjenice i to na činjenicu posljednjeg stanja posjeda i činjenicu nastalog posjeda, a sve to u smislu ranije citiranih odredaba iz članka 22. stavak 2. ZVDSP odnosno članka 441. ZPP-a.

11. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9. i 14. tog propisa.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 13. ZPP-a, kojeg tuženik sadržajno iznosi tvrdnjom da je odlučeno o zahtjevu u povodu nepravodobno podnesene tužbe.

13. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je sam čin smetanja (što tuženik tijekom postupka nije opovrgao) izvršen u rujnu i listopadu 2013., pa kako je tužba podnesena u studenom iste godine, to ovaj žalbeni navod nije osnovan.

14. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je pobijana odluka jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

15. U postupku je pored ranije navedene nesporne činjenice (čin oranja i "iskolčenja" međe) još utvrđeno, te iz stanja spisa proizlazi:

- da su treće osobe (ĐI i HI) stekli vlasništvo kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], time da je titulus stjecanja bio kupoprodajni ugovor zaključen s prodavateljima Dorkom i RI,

- da su tužiteljici vlasnici kč. br. [katastarska čestica] koju su stekli na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-479/91,

- da su kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] u prostoru situirane jedna uz drugu,

- da se prijepor nalazi na dijelu kč. br. [katastarska čestica] (i označen je na skici očevida mjerničkog vještaka slovima A-B-C-D-A), te je površine 70 m2,

- da je treća osoba – svjedok koji je izorao prijepor po nalogu tuženika tuženika upozorio da se radi o nekretnini koja pripada tužiteljima,

- da je prijepor bio uvijek u posjedu tužitelja, te nikada nije bio uživan po ranijim vlasnicima kč. br. [katastarska čestica] (što izrijekom proizlazi iz iskaza svjedoka ranije vlasnice NI),

- da je tuženik po nalogu trećih osoba (vlasnika kč. br. [katastarska čestica]) angažirao geodetskog vještaka koji je pokazao katastarske međe, pa je oranje i izvršeno unutar pokazanih katastarskih međa.

16. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika. Tuženik u žalbi preocjenjuje izvedene dokaze, ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja vlastitu ocjenu dokaza, koja je bez realne podloge u rezultatima postupka, to se ne može prihvatiti žalbeni prigovor nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

17. Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodima tuženika prema kojim je trebalo provesti novo geodetsko vještačenje radi utvrđenja prijepora obzirom se u međuvremenu formiralo novo katastarsko stanje te su formirane nove parcele. Naime, svrha geodetskog vještačenja u predmetu je bila identifikacija prijepora (što je pravilno učinjeno prema stanju u vrijeme počinjenog čina smetanja), a ne identifikacija novoformiranih zemljišnih čestica.

18. Pritom posebno treba navesti u odnosu na žalbeni navod tuženika prema kojem tužitelji nisu bili posjednici (tuženik se poziva na iskaz svjedoka TI kao i na iskaz 1. tužitelja) da prijepor nije bio obrađivan po tužiteljima ne znači da su posjed izgubili, jer iz stanja spisa ne proizlazi da bi netko treći, pa tako i tuženi, prije utuženja obrađivali prijepor. Osim toga, tuženik neosnovano u žalbi ističe kako iz provedenih dokaza proizlazi da je i prijepor bio u posjedu prednika ĐI i OI, obzirom iz iskaza prodavatelja proizlazi upravo suprotno , odnosno proizlazi da prodavatelji nikada nisu obrađivali i uživali utuženi prijepor.

19. Osim toga, u odnosu na 2. i 3. tužitelje iz stanja spisa proizlazi (rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Karlovcu broj O-479/91) da su posjed stekli nasljeđivanjem. Nasljednički posjed reguliran je odredbom iz članka 17. ZVDSP prema kojoj ostaviteljev posjed stvari i prava prelazi na nasljednike u času smrti ostavitelja onakvi kakvi su u tom času i bili, a tuženi ne dokazuje da prednik 2. i 3. tužitelja nije bio mirni posjednik navedene nekretnine.

20. U kontekstu iznesenog, a posebno obzirom na odredbe iz članka 22. i 25. ZVDSP irelavantni su žalbeni navodi prema kojem je došlo do promjene katastarskog stanja u smislu formiranja novih katastarskih parcela.

21. Na pravilno i utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev uz primjenu odredbe iz članka 21. stavak 5. i članka 22. stavak 2. ZVDSP.

22. Naime, u situaciji kada je po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđeno da su upravo tužitelji zadnji mirni posjednici prijepora, pripada im pravo na posjedovnu zaštitu na način kako je to određeno usvajanjem tužbenog zahtjeva.

23. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i pobijanu odluku potvrditi u dijelu pod točkom I. izreke temeljem odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a.

24. O žalbi tuženika protiv odluke o troškovima postupka.

24.1. Žalba je djelomično osnovana.

25. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023., 107/2025. – dalje: Tarifa) i to Tbr. 7. stavak 2. Tarife normirano je da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja nagrada obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, između ostalog i u postupcima radi smetanja posjeda, s time da za svaku daljnju radnju u navedenim postupcima odvjetniku pripada visina nagrade u visini od 50 bodova.

26. Prema recentnoj sudskoj praksi (upućuje se na stav iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1030/2022-2 od 11. listopada 2022.) u situaciji kada je nakon ukidne odluke u predmetu smetanja posjeda došlo do vraćanja predmeta na ponovni postupak strankama se može priznati samo jedna jednokratna nagrada.

27. Prvostupanjski sud je pravilno pri određivanju troškova postupka, a suprotno žalbenim navodima tuženika, priznao tužiteljima jednokratnu nagradu u visini od 625,00 EUR (po Tbr. 7. stavak 1. i 2. Tarife) te je priznao i za svaku daljnju radnju nagradu u visini od 50 bodova, tako je pravilno priznat trošak zastupanja na ročištu od 11. travnja 2018. od 125,00 EUR (50 bodova puta 2,00 EUR vrijednost boda je 100 bodova, plus PDV od 25% je 125 bodova). Zatim trošak zastupanja na ročištu 11. rujna 2018. u iznosu od 125,00 EUR, 18. travnja 2019. u iznosu od 125,00 EUR, 4. veljače 2021. u iznosu od 125,00 EUR, te trošak zastupanja na ročištu od 25. rujna 2025. također u iznosu od 125,00 EUR: Osim toga, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je po prvostupanjskom sudu priznata jedna jednokratna nagrada (neovisno o tome što tužba nije sastavljena po punomoćniku odvjetniku, obzirom su do ukidne odluke poduzete četiri parnične radnje).

28. Sastav podneska od 23. rujna 2025. tužitelj ima nije trebalo priznati kako to pravilno tuženik ističe u žalbi obzirom su tužitelji tužbeni zahtjev mogli urediti i na ročištu.

29. Slijedom navedenog valjalo je djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika odluku o troškovima preinačiti odbijanjem dijela zahtjeva za priznanje troška sastava podneska od 23. rujna 2025. u visini od 125,00 EUR, tako da je tuženik u obvezi podmiriti tužitelju prouzročeni parnični trošak u visini od 2.426,96 EUR.

30. Naglašava se da je ovaj sud pazeći po službenoj dužnosti na pravilnost primjene materijalnog prava odluku o troškovima preinačio i u dijelu gdje je određena solidarnost u obvezi snašanja troškova, obzirom je u obvezi snašanja troškova samo jedna osoba.

31. Obzirom na iznešeno, u skladu s odredbom iz članka 380. ZPP-a odluka o trošku je djelomično preinačena, te je presuđeno kao u izreci.

32. Tuženik je uspio sa žalbom u razmjerno neznatnom dijelu pa mu u smislu odredbe iz članka 166. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

U Karlovcu 14. travnja 2026.

Sudac

Vesna Stokrp