Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-499/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iz Zagreba, Ulica Frana Folnegovića 1, OIB:83416546499, zastupanog po punomoćniku Ladislavu Škrinjaru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Eni Poljak Ursi, odvjetnici iz Sesveta, radi isplate, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini, poslovni broj: Povrv-55/2025-5 od 16. prosinca 2025., dana 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini, poslovni broj: Povrv-55/2025-5 od 16. prosinca 2025.

II. Trošak žalbe tužitelju se ne dosuđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Račkog iz Svetog Ivana Zeline, poslovni broj Ovrv-171/2025 (javnobilježnički broj UPP/OS-Ovrv-22/2025) od 4. veljače 2025. ukinut je u cijelosti, dok je pod točkom II. izreke odbijen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 40,14 EUR-a uz zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od 4. veljače 2025. do isplate. Ujedno je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan, dok je pod točkom IV. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 100,00 EUR-a.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači istu, uvažavajući navode žalbe uz naknadu troškova postupka, a podredno predlaže žalbu usvojiti, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno postupanje.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Cijeneći da je predmet spora zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu dospjelog potraživanja za komunalnu uslugu opskrbe vodom za nepodmireni račun broj: 48436314-K u iznosu od 40,14 EUR-a, a među strankama nije sporno da je tuženik evidentiran kao obveznik plaćanja predmetne usluge tužitelju, dok je među strankama sporna osnova i visina navedenog potraživanja, sud je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem na dan 15. prosinca 2024. utvrdio kako se potraživanje tužitelja odnosi na račun 48436314 K s datumom dospijeća 14. srpnja 2024. u iznosu od 40,14 EUR-a te kako je obveznik plaćanja korisnik EC, ovdje tuženik, pod šifrom dužnika 4595144, za mjerno mjesto 0968988.

6. Kako se utuženi račun broj: 48436314-1 odnosi na obračun kamata za razdoblje od 1. travnja 2024. do 30. lipnja 2024. i to za račune broj: 46210301-1 i 47888638-1 u iznosu od 40,14 EUR-a, sud tvrdi da je iz dostavljene dokumentacije tužitelja vidljivo kako predmetni račun u iznosu od 40,14 EUR-a nije zabilježen na kartici kupca te da tužitelj nije dostavio ni obrazložio specifikaciju kamata u ovom predmetu, niti je tuženik dobio informaciju o predmetnom računu, pa smatra da primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a, a na temelju izvedenih dokaza, ne može nedvojbeno utvrditi na što se točno odnosi utuženi račun od 30. lipnja 2024., posebno ističući kako tužitelj tijekom postupka dostavlja račun od 4. srpnja 2024. dok je rješenje o ovrsi izdano sukladno izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 15. prosinca 2024. u kojem je naveden račun broj: 48436314 K od 30. lipnja 2024., slijedom čega je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinut platni nalog sadržan o rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Račkog od 4. veljače 2025. te je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke navedene presude.

7. U žalbi tužitelj navodi da prvostupanjski sud na osnovu dostavljene dokumentacije tužitelja neosnovano zaključuje da isti nije dokazao na što se točno odnosi utuženi račun od 30. lipnja 2024. jer proizlazi da se potraživanje od 40,14 EUR-a odnosi na zakonske zatezne kamate koje su tekle na dugovane iznose po računima 46210301- 1 i 47888638-1 i to od dana kada je tuženik stupio u zakašnjenje pa do dana plaćanja glavnice svakog pojedinog računa za vodne usluge i to na način da su uzete u obzir zakonske zatezne kamate koje su tekle na glavnicu od 3.069,95 EUR-a od dana 1. prosinca 2023. pa do dana uplate 8. travnja 2024. i koje su tekle na glavnicu od 7,50 EUR-a od 30. svibnja 2024. pa do 31. svibnja 2024. Ukazuje da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ujedno smatra da je prvostupanjski sud teško povrijedio i ustavno pravo tužitelja na pravično suđenje kako je to zajamčeno i čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

8. Prije svega valja istači da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. ZPP-a, u kojem se presuda ili rješenje, kojim se završava spor takve vrste, mogu pobijati samo iz razloga propisanih čl. 467. st. 1. ZPP-a.

9. Stoga, ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima ovaj sud smatra da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, obzirom da ista nije opterećena nikakvim nedostacima zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni, te bez proturječja sa stanjem spisa. Isto tako sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi ista bila opterećena ijednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Osim toga, tužitelj nije onemogućen u pravičnom suđenju obzirom da je aktivno sudjelovao u postupku, pismeno iznosio svoje navode i očitovanja na navode i dokaze tuženika, a sukladno odredbi čl. 461.a st. 4. ZPP-a, prema stanju spisa nije tražio da se održi rasprava u ovom predmetu.

10. Nadalje, protivno žalbenim navodima i ovaj sud smatra da prvostupanjski sud na osnovu izvedenih dokaza, a primjenom odredbe čl. 221 .a ZPP-a nije mogao sa sigurnošću utvrditi na što se odnosi utuženo potraživanje po računu s dospijećem 14. srpnja 2024. cijeneći da iz izvoda tužitelja od 28. travnja 2025. za šifru tuženika kao kupca za utuženo mjerno mjesto po računu 48436314 na osnovu kojeg je ranije, 4. veljače 2025. izdano rješenje o ovrsi nema dugovanja tuženika, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev tužitelja, slijedom čega se, svi žalbeni navodi istog ukazuju neosnovanim.

11. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijanjem žalbe tužitelja potvrditi pobijanu presudu u cijelosti, obzirom da primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava kod odluke o troškovima postupka, a tužitelj žalbom odluku o troškovima pobija samo u svezi osporavanja odluke o glavnoj stvari.

12. Kako tužitelj nije uspio s žalbom, nije mu ni dosuđen trošak iste.

U Varaždinu 14. travnja 2026.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić