Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-622/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Andrei Boras- Ivanišević, na temelju nacrta odluke višeg sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u pravnoj stvari ovrhovoditelja DDM REO ADRIA d.o.o., Zagreb, Damira Tomljanovića Gavrana 15, OIB 91868082461, zastupano po punomoćniku Nenadu Grofu, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika GP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nataši Bratković, odvjetnici u Zaboku i punomoćnici Vesni Narančić, odvjetnici u Krapini, uz sudjelovanje treće osobe AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Kristini Krajačić, odvjetnici u Zaboku, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi treće osobe protiv rješenja Općinskog suda u Zaboku, Stalne službe u Krapini poslovni broj: Ovr-73/2021-52 od 12. srpnja 2024. i žalbama ovršenika protiv rješenja navedenog suda poslovni broj: Ovr-73/2021-61 od 14. travnja 2025., 14. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se žalba treće osobe AP kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zaboku, Stalne službe u Krapini poslovni broj: Ovr- 73/2021-52 od 12. srpnja 2024.

II. Odbija se žalba ovršenika od 22. travnja 2025. kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zaboku, Stalne službe u Krapini poslovni broj: Ovr-73/2021-61 od 14. travnja 2025.

III. Odbacuje se žalba ovršenika podnesena 7. svibnja 2025. po punomoćnici Nataši Bratković, protiv rješenja Općinskog suda u Zaboku, Stalne službe u Krapini poslovni broj: Ovr-73/2021-61 od 14. travnja 2025., kao nepravovremena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim pobijanim rješenjem poslovni broj: Ovr-73/2021-52 od 12. srpnja 2024. odbijen je kao neosnovan prigovor prava na dom treće osobe AP (točka I. izreke), te je odbijen kao neosnovan prijedlog za odgodu ovrhe treće osobe AP (točka II. izreke)

1.1. Protiv navedenog rješenja žali se treća osoba AP po punomoćnici, pobijajući isto u cijelosti, navodeći sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23; dalje: ZPP), vezano uz odredbu članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16 73/17., 131/20, dalje: OZ), predlažući ovom sudu da ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2. Nadalje, rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-73/2021-61 od 14. travnja 2025. odbijen je ovršenikov prigovor prava na dom podnesen prvostupanjskom sudu 18. srpnja 2024.

2.1. Protiv navedenog rješenja ovršenik po punomoćnicama podnosi žalbe i to 22. travnja 2025. po punomoćnici Vesni Narančić, te 7. svibnja 2025., po Nataši Bratković, pobijajući ga u cijelosti, navodeći sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, predlažući pobijano rješenje ukinuti.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba treće osobe AP je neosnovana.

4.1. Žalba ovršenika od 22. travnja 2025. je neosnovana, dok je žalba istog od 7. svibnja 2025. nepravovremena.

5. Prvostupanjski sud obrazlažući pobijano rješenje od 12. srpnja 2024., a nakon što je proveo test razmjernosti u bitnom navodi da prigovor prava na dom treće osobe nije osnovan iz razloga što je ovršenik 19. listopada 2007. sklopio s ovrhovoditeljem Ugovor o zasnivanju založnog prava na nekretnini zaključen 19. listopada 2007. (dalje: Ugovor), a koji ugovor je supotpisala i AP kao bračni drug založnog dužnika, a što je sve utanačeno i čl. 19. navedenog Ugovora, smatrajući pritom i da nisu ispunjeni uvjeti za odgodom ovrhe iz razloga što iseljenje iz nekretnine koja je predmetom ovrhe samo za sebe ne predstavlja nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu s obzirom da se radi o redovnoj posljedici ovrhe, već da treba biti riječ o posebnim okolnosti koje bi upućivale na nastanak takve štete, na što u konkretnom slučaju treća osoba ne ukazuje.

5.1. Obrazlažući pobijano rješenje od 15. travnja 2025. prvostupanjski sud u bitnom navodi da je ovršenik dobrovoljno koristio predmetnu nekretninu kao instrument osiguranja kredita, te je na taj način izričito pristao da se tražbina iz ugovora može namiriti prodajom založene nekretnine slijedom čega je bio svjestan mogućnosti provedbe prisilne naplate – ovrhe na nekretnini, u slučaju neispunjenja obveza po ugovoru o kreditu, napominjući pritom da se prigovor povrede prava na dom u ovršnom postupku može istaknuti samo u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a koje je postalo pravomoćno još 28. ožujka 2021.

6. Iz spisa u bitnom proizlazi:

- da je temeljem prijedloga za ovrhu od 3. ožujka 2020. određena ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika i to rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-73/2021-8 od 11. ožujka 2021., temeljem ovršne isprave i to ranije navedenog solemniziranog Ugovora 19. listopada 2007., sklopljenog između Zagrebačke banke d.d. (koja je cedirala tražbinu ovdje ovrhovoditelju) i ovršenika kao korisnika kredita

- da je radi osiguranja tražbine ranijeg vjerovnika Zagrebačke banke d.d. temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu broj 3211218251, broj partije 5100175172 od 19.10.2007., Ugovorom o zasnivanju založnog prava od 19. listopada 2007., zasnovano založno pravo uknjižbom na nekretnini u vlasništvu ovršenika koja je predmet ovog ovršnog postupka

- da je 1. ožujka 2023. zaprimljen prigovor treće osobe AP, kao bračnog druga ovršenika, koja u bitnom navodi da označeni predmet ovrhe predstavlja zajedničku imovinu stečenu tijekom trajanja braka, njihovim zajedničkim radom i doprinosom prilikom građenja obiteljske kuće, ujedno ističući i prigovor prava na dom, kao i prijedlog za odgodu ovrhe jer da bi u slučaju prodaje i iseljenja ista pretrpjela nenadoknadivu štetu u vidu gubitka doma, a sve budući je osoba starije životne dobi koja boluje od multipleskleroze

- da je ovršenik podneskom od 18. srpnja 2024. sadržajno istaknuo prigovor prava na dom, navodeći da je predmetna nekretnina jedina nekretnina ovršenika u kojoj živi sa suprugom koja je oboljela od multipleskleroze, kao i da prima mirovinu s time da mu je na mirovini ovrha od strane ovrhovoditelja

7. Žalbom protiv rješenja od 12. srpnja 2024. treća osoba u bitnom navodi kako pobijano rješenje nije valjano obrazloženo, da je istoj povrijeđeno pravo na dom, dok gubitak jedine nekretnine istoj predstavlja nenadoknaditvu štetu, ukazujući ponovno na svoje zdravstveno stanje, navodeći da ovrha nedopuštena iz razloga što je ranije spomenuta nekretnina zajednička imovina stečena u braku sa ovdje ovršenikom

7.1. Žalbom od 22. travnja 2025. podnesenom protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-73/2021-61 od 14. travnja 2025., ovršenik u bitnom ponavlja kako je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava na dom, pritom navodeći da je tražbina ovrhovoditelja zastarjela.

8. Odredbom članka 59. stavka 1. OZ-a propisano je da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom, dok je odredbom članka 60. stavka 1. OZ-a propisano da ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora zaključkom uputiti da protiv stranaka u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svoga prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom, ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

9. Žalbeni navodi treće osobe AP da bi predmet ovrhe predstavljao zajedničku imovinu stečenu tijekom trajanja braka ne predstavljaju navode o kojima bi odlučivao ovaj drugostupanjski sud, već se o istima odlučuje u prvostupanjskom postupku u smislu citiranih zakonskih odredbi.

10. Nadalje, odredbom članka 67. stavka 1. OZ-a propisano je da će na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom, sud odgoditi ovrhu u pogledu toga predmeta ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svoga prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena.

11. Neosnovano treća osoba AP smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za odgodom ovrhe, obzirom da ista nije dokazala da bi joj provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva šteta. Pritom spomenuta, tijekom postupka, tako i u žalbi paušalno ukazuje na zdravstveno stanje, ne dostavljajući ikakav dokaz na navedenu okolnost, dok iseljenje iz nekretnine koja je predmetom ovrhe samo za sebe ne predstavlja nastanak nenadoknadive štete u smislu ranije citiranih zakonskih odredbi.

11.1. Naime, suprotno žalbenim navodima treće osobe, prvostupanjski sud je nakon pravilno provedenog testa razmjernosti u okviru kojega je ispitao radi li se o pravu koje spada, u doseg čl. 8. Konvencije, odnosno može li se sporna nekretnina smatrati domom žaliteljice, i dolazi li ovrhom do miješanja u pravo treće osobe na dom i je li to miješanje razmjerno i nužno, pravilno ocijenio neosnovanim spomenuti prigovor. Prvostupanjski sud je pritom osnovano naveo i da je ugovor o osnivanju založnog prava potpisala i ovdje treća osoba AP kao bračni drug založnog dužnika, ukazujući na sadržaj čl. 19. navedenog Ugovora, kojim je izričito propisano da je bračni drug založnog dužnika, ovdje ovršenika, suglasan da vjerovnik može radi prisilne naplate tražbina po Ugovoru, zatražiti protiv njega prisilnu ovrhu na navedenoj nekretnini. Stoga u navedenim okolnostima, pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako nema mjesta isticanju spomenutog prigovora.

12. Iz navedenih razloga, valjalo je žalbu treće osobe AP odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje poslovni broj: Ovr-73/2021-52 od 12. srpnja 2024., pa je stoga, pozivom na odredbu iz članka 380. točka 2. ZPP, u vezi članka 21. OZ-a, riješeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

13. Vezano uz žalbene navode ovrhovoditelja kojim pobija rješenje prvostupanjskog suda od 14. travnja 2025. za istaknuti je da u ovoj fazi postupka nema mjesta isticanju prigovora povrede prava na dom. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Su IV-184/2024 od 14. lipnja 2024. prigovor prava na dom može se istaknuti najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi, osim ako ga iz opravdanih razloga to ovršenik do tada nije mogao istaknuti. Dakle, ovršenik je u ranijim stadijima postupka mogao isticati navedeni prigovor, što je isti propustio učiniti, dok spomenutim prijedlogom te u žalbi ovršenik ni ne navodi postojanje opravdanih razloga koji bi ga u tome ranije onemogućili. Pritom je i za navesti kako je u konkretnom slučaju riječ o dobrovoljnom zasnivanju založnog prava na navedenoj nekretnini, što proizlazi iz spomenutog Ugovora, pa da stoga nije ni mogla biti ostvarena povreda prava na dom, a navedeno stajalište je izraženo i u odluci Europskog suda za ljudska prava od 20. rujna 2016. o nedopuštenosti zahtjeva br. 2545/2014 u predmetu Frlan protiv Republike Hrvatske, kao i u rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2551/2015 od 7. srpnja 2015. o odbačaju ustavne tužbe.

14. Nadalje, navodi ovršenika o nastupu zastare tražbine predstavljaju žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, o kojem odlučuje prvostupanjski sud u smislu odredbi čl. 53. i 55. OZ-a.

15. Stoga, kako žalbeni navodi ovršenika nisu doveli u sumnju valjanost i zakonitost pobijanog rješenja, niti ovaj sud nalazi da bi bile počinjene povrede na koje temeljem odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s člankom 381. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pozivom na odredbu iz članka 380. točka 2. ZPP, u vezi članka 21. OZ-a, riješeno kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

16. Konačno, vezano uz žalbu ovršenika izjavljenu po punomoćnici Nataši Bratković 7. svibnja 2025., protiv rješenja prvostupanjskog suda od 14. travnja 2025., za navesti sljedeće. Ovršenik je podneskom od 7. veljače 2023. obavijestio prvostupanjski sud kao će ga u daljnjem tijeku postupka zastupati odvjetnica Nataša Bratković, te je navedenom podnesku priložena punomoć dana istoj. Nadalje, ovršenik je podneskom od 28. kolovoza 2024. dostavio punomoć iz koje proizlazi da je ovlastio odvjetnicu Vesnu Narančić zastupati ga pred prvostupanjskim sudom u predmetu poslovnog broja: Ovr-73/2021 radi ovrhe na nekretnini, dok iz stanja spisa ne proizlazi da bi isti opozvao punomoć ranijoj punomoćnici.

17. Odredbom članka 138. stavka 2. ZPP-a propisano je da ako stranka ima više zakonskih zastupnika odnosno punomoćnika, dovoljno je dostavu obaviti jednom od njih.

18. U konkretnom slučaju relevantan je datum dostave rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-73/2021-61 od 14. travnja 2025. punomoćnici Vesni Narančić, koja je spomenuto rješenje preuzela 15. travnja 2025., što proizlazi iz potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena. Kako je odluka suda već dostavljena jednom od punomoćnika stranke, svaka naknadna dostava iste odluke nije pravno relevantna i ne utječe na tijek žalbenog roka. Stoga je žalba ovršenika od 7. svibnja 2025. izjavljena nakon proteka zakonom propisanog roka, pa je ista nepravovremena.

19. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 367. st. 1. u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, valjalo je žalbu ovršenika izjavljenu po punomoćnici Nataši Bratković, odbaciti, pa je odlučeno kao u točki III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

Split, 14. travnja 2026.

SUTKINJA:

Andrea Boras-Ivanišević