REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-310/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Renate Pražetina Kaleb i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog AG, zbog kaznenih djela protiv časti i ugleda – klevete – iz članka 149. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - u daljnjem tekstu: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Pazinu, broj: K-964/2024 od 21. siječnja 2025. podnio optuženi AG, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026., u nazočnosti braniteljice optuženog AG, odvjetnice Irene Plevnjak, u zamjenu za odvjetnicu Valentinu Vižintin,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog AG kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Pazinu proglasio je krivim optuženog AG zbog počinjenja dva kaznena djela protiv časti i ugleda – klevete – iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11 i – uvrede – iz članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11, činjenično pobliže opisanih u izreci presude te je, optuženom AG na temelju članka 147. stavak 2. KZ/11 u vezi članka 51. stavak 1. KZ/11 utvrdio novčanu kaznu u iznosu 80 prosječnih dnevnih dohodaka optuženika, a na temelju članka 149. stavak 2. KZ/11 novčanu kaznu u iznosu 200 prosječnih dnevnih dohodaka optuženika te na temelju članka 51. stavak 4. KZ/11 izrekao jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu 250 prosječnih dnevnih dohodaka optuženika što iznosi 2.652,50 eura, s obzirom da prosječni dnevni dohodak optuženika iznosi 10,61 eura.

1.2. Na temelju članka 42. stavak 6. KZ/11 i članka 43. stavak 1., 2., 3.i 4. KZ/11 optuženim AG naloženo je jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu 2.652,50 eura platiti u roku 3 mjeseca od dana pravomoćnosti presude, s time da ako novčana kazna nije u cijelosti ili djelomično plaćena u roku, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavak 7. KZ/11 naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku 3 mjeseci, sud će uz pristanak optuženog AG donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da će jedan dnevni iznos zamijeniti s dva sata rada pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati, a ako optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši novčana kazna odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora, a kada se novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora sud će jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od dvanaest mjeseci.

1.3. Na temelju članka 151. stavak 1. i 2. KZ/11 naložena je objava presude u cijelosti po pravomoćnosti, u medijima i to u Glasu Istre, a o trošku optuženog AG.

1.4. Optuženom AG je naloženo podmiriti trošak kaznenog postupka i to nužne izdatke privatnog tužitelja ČG, nužne izdatke i nagradu opunomoćnika privatnog tužitelja JG, odvjetnika iz [adresa], o čemu će sud donijeti posebno rješenje, s time da je optuženik na ime paušalne svote, na temelju članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj:

152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., 118/18., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje u tekstu: ZKP), dužan platiti iznos 150,00 eura u korist državnog proračuna RH i to u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe, a o ostalim troškovima će po potrebi biti odlučeno posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi AG po branitelju iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin, Komirski, Ilić i Fruk Morina, odvjetnicima iz Rijeke i iz Zagreba, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi optužbe, a podredno predlaže presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. O sjednici vijeća, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP-a, na njihov zahtjev, izvješteni su optuženi AG i njegov branitelj iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin, Komirski, Ilić i Fruk Morina te privatni tužitelj OG i njegov opunomoćenik, odvjetnik JG. Na sjednicu nisu pristupili uredno obaviješteni privatni tužitelj, opunomoćenik privatnog tužitelja i optuženik, dok je pristupila braniteljica optuženika, odvjetnica Irena Plevnjak.

5. Žalba optuženog AG nije osnovana.

6. U žalbi optuženik ističe postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a koju obrazlaže proturječnošću između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih isprava ili iskaza koja se prema stavu žalitelja ogleda u okolnostima da iz sadržaja elektroničkih isprava ne proizlazi da se privatnog tužitelja naziva lopinom i neodgovornim idiotom, niti se na njega odnosi izričaj da "ima kupljene ispite" i da je odgovoran za smrt jedne osobe. Opisana povreda nije počinjena što je vidljivo iz sadržaja točke 25. obrazloženja pobijane presude i elektronskih poruka jer su razlozi presude u potpunosti suglasni sadržaju izvedenih dokaza, s tim da je drugo pitanje neslaganje žalitelja sa zaključkom da se navedeni sadržaj odnosi na privatnog tužitelja, što ulazi u žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te će o istom biti riječi u okviru te žalbene osnove.

6.1. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a ovaj sud drugog stupnja ne nalazi da bi u pobijanoj presudi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, kao i da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

7. U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj ističe ključnu zamjerku pravilnosti utvrđenja činjeničnog stanja u pobijanoj presudi u odnosu na zaključke da je upravo optuženik uputio elektronske poruke koje su dijelom sadržane u činjeničnom opisu izreke presude. Naime, žalitelj inzistira da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je optuženik napisao i poslao elektroničke poruke i da se sadržaj istih odnosi na privatnog tužitelja. Ističe da se nitko (sadržajem poruka) ne obraća privatnom tužitelju osobno, da sporne riječi nisu izgovorene u jednini nego u množini i da su poruke poslane na 21 elektroničku adresu.

7.1. Nasuprot navedenim razlozima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je optuženik sa adrese svoje elektroničke pošte poslao dopise u kojima je iznio uvredljiv sadržaj i neistinite činjenične tvrdnje za privatnog tužitelja i to na temelju sadržaja samih dopisa jer se u dopisima od 11. srpnja 2020. izrijekom proziva gradonačelnik, a funkciju gradonačelnika u tom periodu je obavljao privatni tužitelj, te iz izričaja istih dopisa proizlazi da se odnose na privatnog tužitelja, što su potvrdili ispitani svjedoci ĆG, TG, GG koji je razgovarao s optuženikom o porukama koje je slao, UG koji je također potvrdio da je autor i pošiljatelj dopisa optuženik, BG, ŽG, ZG koji su u okviru radnog mjesta na kojem su zaposleni, upoznati sa tematikom i problemima vezanim za upravljanje gradom Umagom, tako da osnovano zaključuju da se ti navodi odnose na privatnog tužitelja, a da ih je uputio optuženik.

7.2. Neosnovan je i daljnji navod da se sadržaj poruka odnosi na politička pitanja od javnog interesa, da isti nije usmjeren na bilo koga na osobnoj nego na političkoj razini i da kažnjavanje nekoga za iznošenje problematike od javnog interesa predstavlja neopravdano zadiranje u slobodu govora, čime dolazi do povrede prava iz članka 38. Ustava Republike Hrvatske. Nasuprot stavu žalitelja, ovaj sud je stava da prozivanje gradonačelnika "lopinom" i "neodgovornim idiotom", predstavlja uvredljiv sadržaj za tu osobu-negativni vrijednosni sud o toj osobi, a tvrdnje da ima "kupljene ispite" i "da u svom životu uništava živote ljudi Umaga", su neistinite činjenične tvrdnje podobne škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, s tim da kontekst izdvojenih dijelova cjelokupnog dopisa ne dovodi do zaključka da se problematizira javni interes. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da i uzimajući u obzir činjenice višeg praga tolerancije političkih dužnosnika kod upućenih kritika u vezi obnašanja svojih dužnosti, konkretan izričaj prelazi navedeni prag i ulazi u kriminalnu zonu. Žalitelj se poziva kada argumentira svoje navode, na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, koje ne potkrepljuju njegove teze, već upravo suprotno, potvrđuju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je navedeni sadržaj uvredljiv odnosno neistinit, podoban štetiti časti i ugledu privatnog tužitelja. Suprotstavljajući slobodu izražavanja optuženika zaštiti časti i ugleda privatnog tužitelja, a obzirom na cjelokupni sadržaj poruka - dopisa privatnog tužitelja, koje se sastoje u iznošenju netočnih i neprovjerljivih podataka o radu privatnog tužitelja (zanemarivanje obveza čuvanja ljudskih života, neodgovorno uništavanje grada i ljudskih života), iste ne predstavljaju analizu ili argumentaciju političkog sadržaja o pitanjima od legitimnog javnog interesa, već isključivo neistinite tvrdnje iznesene s ciljem škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, pri čemu privatni tužitelj ima svijest o neistinitosti navoda koje iznosi.

7.3. Nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da nisu obrazložena objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela uvrede i klevete jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i obrazložio (točke 28-37 obrazloženja) da je optuženik poslao na više elektronskih adresa dopise koje sadrže uvredljiv i neistinit sadržaj, podoban da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja, znajući da je takav sadržaj neistinit. U odnosu na tvrdnje žalitelja da prvostupanjski sud nije utvrdio je li isključena protupravnost u postupanju optuženika, iste su također neosnovane, obzirom iz rezultata provedenog postupka proizlazi da optuženik nije postupao u smislu članka 148. a KZ/11.

7.4. Stoga ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud sve činjenice u postupku pravilno utvrdio te je osnovano zaključio da je optuženik počinio kaznena djela uvrede iz članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11 i klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11.

7.5. Zbog svega navedenoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Žalitelj u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije obrazložio relevantne okolnosti prilikom odmjeravanja visine kazne, nije cijenio da je optuženik umirovljenik sa mjesečnom imovinom u iznosu 345,07 eura, niti je dano obrazloženje za visinu novčane kazne za kazneno djelo iz članka 147. stavak 2. KZ/11 i iz članka 149. stavak 2. KZ/11, odnosno za jedinstvenu novčanu kaznu od 250 prosječnih dnevnih dohodaka optuženika.

8.1. Nasuprot navodima optuženika, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno ispravno utvrdio i vrednovao olakotne i otegotne okolnosti kod odmjeravanja kazne za počinjena kaznena djela i zatim optuženiku utvrdio, na temelju članka 147. stavak 2. KZ/11, novčanu kaznu u iznosu od 80 dnevnih iznosa, a na temelju članka 149. stavak 2. KZ/11 200 dnevnih iznosa, te potom na temelju članka 51. stavak 4. KZ/11 optuženiku izrekao jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu od 250 dnevnih iznosa.

8.2. Pravilno je sud prvog stupnja, prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, kao olakotne okolnosti na strani optuženika cijenio njegovu raniju neosuđivanost za kaznena djela te upornost u postupanju na štetu privatnog tužitelja u više navrata, a kao otegotne okolnosti prekršajnu osuđivanost i to u dva navrata zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a u jednom navratu zbog prekršaja iz Općeg poreznog zakona.

8.3. Stoga je ispravno sud prvog stupnja, protivno navodima žalitelja, a polazeći od maksimalnog stupnja krivnje obzirom su kaznena djela počinjena s izravnom namjerom, optuženik je bio ubrojiv, a imao je svijest o protupravnosti, izrekao novčanu kaznu za kazneno djelo uvrede iz članka 147. stavak 1. i 2. KZ/11, za koje je zapriječena novčana kazna do sto osamdeset dnevnih iznosa, novčanu kaznu u iznosu od 80 dnevnih iznosa, a za kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 1. i 2. KZ/11, za koje je zapriječena novčana kazna do petsto dnevnih iznosa, novčanu kaznu u iznosu od 200 dnevnih iznosa, pri čemu je visina dnevnog iznosa utvrđena sukladno članku 42. stavak 4. KZ/11 u visini od 10,61 eura. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud optuženika osudio na jedinstvenu novčanu kaznu od 250 dnevnih iznosa na temelju ocjene ličnosti optuženika i počinjenih kaznenih djela u njihovoj ukupnosti pri čemu se radi o kaznenim djelima protiv časti i ugleda, a sve na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. Prema stavu ovog suda, upravo se takvom kaznom ispunjava svrha kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućuje počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

9. Slijedom svega izloženoga, budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, to je na temelju članka 482. ZKP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević