Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-585/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog SJ, zbog kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenjem novca iz članka 274. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe optuženog SJ podnesene protiv presude Općinskog suda u Zlataru, broj K- 98/2022.-25 od 24. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog SJ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zlataru, broj K-98/2022.-25 od 24. ožujka 2025. optuženi SJ je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenjem novca iz članka 274. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude te je na temelju članka 274. stavak 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. stavak KZ/11. optuženom SJ je izrečena uvjetna osuda te se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) upućen je oštećeni ... iz [adresa] da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

3. Na temelju članka 274. stavak 4. KZ/11. oduzet je lažni novac i to novčanica u apoenu od 1.000,00 kuna, serijskog broja A504185OE, privremeno oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PP Zlatar Bistrica, serijskog broja: [serijski broj] od 27. srpnja 2021.

4. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP naloženo je optuženiku podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP u sveukupnom iznosu od 445,85 eura, u roku od trideset dana po pravomoćnosti presude.

5. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP optuženik je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 4. ZKP, nagradu i nužne izdatke braniteljice postavljene po službenoj dužnosti, sukladno isplaćenim sredstvima iz proračunskih sredstava suda, visina kojih će se odrediti posebnim rješenjem.

6. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu optuženi SJ putem braniteljice Andreje Kušec Kovačević, odvjetnice u Vrbovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede Kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenim sankcijama i troškovima postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu i optuženika „oslobodi krivnje“, podredno ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

9. Žalba optuženika nije osnovana.

10. Optuženi SJ pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka tvrdeći da je presuda proturječna samoj sebi i razlozima presude, da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i iskaza datih u postupku i samih tih iskaza i isprava, kao i da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, što predstavlja sadržaj bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP, međutim, posebno ne obrazlaže u čemu se točno svaka od naznačenih povreda sastoji. Nastavo, pojašnjavajući ovu žalbenu osnovu žalitelj polemizira sa zaključcima suda o vjerodostojnosti izvedenih dokaza i postojanju bitnih činjenica koje tvore bitna obilježja inkriminiranog kaznenog djela, što znači da, iako navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, sadržajno pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Žalitelj prije svega ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je upravo on stavio u opticaj predmetnu novčanicu, a iskazi svjedokinja – prodavačica kojima je sud poklonio vjeru, koji su nelogični i neživotni i koje sud nije povezao s nalazom i mišljenjem vještaka prema kojem se radi o lošem tipu krivotvorine izmijenjenog dizajna i to najlošijem obliku krivotvorine koji se može opisati pa su ju prodavačice trebale detektirati na prvi pogled. Vezano uz nedosljednost optuženika o vremenu držanja novčanice ističe da je od počinjenja djela prošlo četiri godine pa je nerealno da se sjeća svih detalja. Nadalje, ističe da je optuženik osoba sa završenom osnovnom školom, ispodprosječnih primanja i ne susreće se često s novčanicama visokih apoena, a da je imao namjeru staviti lažni novac u optjecaj kao pravi, to sasvim sigurno ne bi učinio u dućanu u koji redovito odlazi i gdje ga zaposlenici poznaju.

12. Prvostupanjski sud je analizirajući iskaze svjedokinja MJ i AJ te dovodeći ih u vezu s nalazom i mišljenje Zvonimira Ćorića, sudskog vještaka za rukopise, dokumente i novčanice osnovano zaključio da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo. Žalitelj dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza svjedokinja – prodavačica u trgovini Trgocentar d.o.o., koje su suprotno tvrdnji žalitelja iskazivale uvjerljivo i životno. Svjedokinja MJ je primila od optuženika inkriminiranu novčanicu, nije ju detaljno pregledala, no sjeća se tko joj je dao ovu novčanicu, a što potvrđuje njezina kolegica, svjedokinja AJ kojoj je na upit tko joj je dao sumnjivu novčanicu, svjedokinja MJ izričito rekla da je istu dao optuženik. Ovdje treba ukazati da se radi o vrijednoj novčanici, u najvećem apoenu, da rijetko kupci plaćaju u najvećim apoenima, da se radi o relativno maloj trgovini, bez značajnijeg prometa, tako da se dan nakon uporabe predmetne novčanice svjedokinja MJ dobro sjećala osobe koja je plaćala krivotvorinom. Upravo činjenica da je optuženik stalni kupac u predmetnom dućanu, da ga prodavačice poznaju ukazuje da je na takvom mjestu lošu krivotvorinu lakše upotrijebiti, jer prodavačice ne očekuju da će osoba koju poznaju i koja je svakodnevno u trgovini upotrijebiti krivotvorinu, prije će im pažnja biti usmjerena na komunikaciju s kupcem, a ne na novac koji primaju. Nelogično je da bi poznavanje prodavačica odvratilo optuženika od uporabe krivotvorine, već suprotno, upravo je poznato okruženje trgovine lakše za unovčavanje krivotvorine. Činjenica što prodavačica MJ nije odmah detektirala krivotvorinu, kao i činjenica da se radi o slaboj kvaliteti krivotvorine optuženika ne oslobađaju optuženika odgovornosti jer se ne može očekivati da prodavačica pojačanom pažnjom pregledava svaku novčanicu i provjerava njezinu autentičnost te odmah po uočavanju spriječi opticaj krivotvorine. Optuženik je krivotvorenom novčanicom platio robu, razlika između vrijednosti robe i krivotvorene monete mu je vraćena, što znači da je unovčio krivotvorinu novčanicu u vrijednosti 1000,00 kuna.

13. Dakle, s obzirom na izloženo s pravom prvostupanjski sud vjeruje svjedokinjama MJ i AJ, dok obranu optuženika ne prihvaća jer je neuvjerljiva i neživotna. Doista je neživotno da bi netko tražio u dućanu okrupnjivanje moneta, odnosno za pet novčanica od 200,00 kuna jednu od 1.000,00 kuna kada se radi o apoenu kojeg je teško razmijeniti. Osim toga, sam optuženik navodi da je lošeg imovnog stanja, bez značajnijih prihoda i imovine pa je neživotno da manje novčanice zamjenjuje za veću novčanicu, ne navodeći ikakvu svrhu ili cilj takve zamjene.

14. Žalitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni, međutim, osim što je u uvodu žalbe naznačio i ovu žalbenu osnovu, pobliže ne opisuje iz kojih razloga pobija odluku o kazni.

15. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne. Tako je kao olakotno prvostupanjski sud cijenio neosuđivanost optuženika, neoženjen je, bez djece, zaposlen, socijalnu nedozrelost, nepromišljenost kao i da je djelo počinio ne razmišljajući o mogućim štetnim posljedicama, dok je kao otegotno cijenio upornost u počinjenju djela, da je optuženik pred sudom nastojao na različite načine opravdati svoje postupanje pokazujući time da nije izvukao nikakvu pouku, ispoljavati asocijalno ponašanje stavljanjem u opticaj lažnog novca što predstavlja izrazito društveno opasno ponašanje kojim se povređuju imovinski interesi subjekata u novčanom prometu, interes zajednice za sigurnost platnog prometa, narušavaju sigurnost i pouzdanje u platni promet.

16. S obzirom na istaknute okolnosti, a imajući na umu propisanu kaznu zatvora za ovo kazneno djelo u trajanju od jedne do deset godina zatvora, kazna zatvora u trajanju jedne godine, primjerena je stupnju krivnje optuženika, njegovom prijašnjem životu, obiteljskim i socijalnim prilikama, pogibeljnosti djela, nastupjeloj posljedici, te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kako glede specijalne tako i generalne prevencije. S obzirom na optuženikovu neosuđivanost i životnu dob, za očekivati je da ubuduće optuženik neće činiti kaznena djela stoga mu je prvostupanjski sud osnovano izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja u trajanju pet godina, dostatnom da optuženik shvati štetnost činjenja kaznenih djela i suzdrži se od činjenja istih.

17. U odnosu na žalbu o odluci o trošku treba istaći da je sud, a s obzirom da je optuženik zaposlen, obvezao ga na plaćanje troškova vještačenja i paušalne svote, time da naknadno, ako se utvrdi da optuženik ne može, bez ugrožavanja svoje egzistencije, platiti ove troškova, da ga predsjednik prvostupanjskog vijeća u smislu odredbe članka 148. stavak 6. ZKP oslobodi obveze plaćanja troškova iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP, dok plaćanja troškova iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP optuženik ne može biti oslobođen.

18. Slijedom navedenog, kako navodi žalbe optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Koraljka Bumči