Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-521/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Marijane Žulj Jakovljević kao predsjednika vijeća, Vesne Vrkić Perak kao suca izvjestitelja i Ane Bosančić kao člana vijeća, u pravnoj stvari u tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćniku HA dipl.iur., protiv tuženika Wiener osiguranje d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, Podružnica Split, Mažuranićevo šetalište 53a, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebrović, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, a odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Pn-129/2023-13 od 2. srpnja 2024., na sjednici vijeća od 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, broj: Pn-129/2023-13 od 2. srpnja 2024. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, Podružnica Split, Mažuranićevo šetalište 53a, OIB: 52848403362, isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, OIB: 84397956623, na račun broj: HR121001005 1863000160 Državnog proračuna Republike Hrvatske model 26, poziv na broj odobrenja 5908-19-19-03505759248 iznos od 5.288,70 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. po stopi za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pa do isplate, u roku od 15 dana." Točkom II. naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 562,50 Eur-a s pripadajućim zateznim kamatama u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravodobno izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. i 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23. i 146/25 - nadalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te preinačiti pobijanu presudu na način da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije izjavljen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Razmatrajući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, te žalbene navode tužitelja ovaj sud smatra da donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a, o čemu ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP- a vodi računa po službenoj dužnosti.

5.1. Prvostupanjski sud je dao jasne i argumentirane razloge obrazlažući neosnovanost tužbenog zahtjeva, a što je doveo u kontekst s provedenim dokazima, pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na što se neosnovano u žalbi poziva tužitelj.

5.2. Prvostupanjski sud je, protivno navodima u žalbi, utvrdio sve činjenice bitne za donošenje zakonite presude, te proveo sve dokaze koji su bili potrebni za utvrđivanje odlučnih činjenica. Odluka je donesena na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sukladno odredbi članka 8. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 5.288,70 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom koju štetu je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja TA zbog opće nesposobnosti za rad za razdoblje od 1. lipnja 2022. do 31. svibnja 2023., a koji je zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika.

7. U ovoj pravnoj stvari nije sporna činjenica nastanka predmetnog štetnog događaja i odgovornosti tuženikova osiguranika za stradavanje tužiteljeva osiguranika, niti činjenica da je rješenjem tužitelja osiguraniku TA priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad (zbog ozljede na radu) s danom 28. prosinca 2007., a s pravom na isplatu počev od 2. kolovoza 2008., u iznosu od 1.775,27 kuna mjesečno uz koju će se isplaćivati i dodatak na mirovinu, a najniža mirovina određuje se u iznosu od 1.790,60 kuna, time da se ista od 1. siječnja 2008. određuje u mjesečnom iznosu od1.820,69 kuna, od 1. srpnja 2008. određuje se mjesečno u iznosu od 1.894,38 kuna, a koja se isplaćuje mjesečno unatrag. Nije sporno niti da je tužitelj na ime invalidske mirovine isplatio osiguraniku TA za razdoblje od 1. lipnja 2022. do 31. svibnja 2023 iznos od 5.288,70 EUR-a a koji iznos potražuje u ovom parničnom postupku.

8. U postupku po žalbi sporan je pravni osnov tužbenog zahtjeva za naknadom štete, odnosno sporna je primjena materijalnog prava.

9. Prema pravnom stavu prvostupanjskog suda, a što je pravni stav i ovoga suda, u konkretnom slučaju ima se primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP), a ne Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19), slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno i zakonito odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Uvažavajući pravno shvaćanje i VSRH, izraženo u većem broju odluka (tako i u rješenju broj: Rev-12/2022. od 12. siječnja 2022. i Rev-x-388/2018.), pravilno prvostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe ZOOP-a važeće u vrijeme kada je izdatak učinjen (isplaćene pojedine svote mirovine), a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to smatra tužitelj.

11. Odredbama članka 27. ZOOP-a propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

12. Kako pravilno navodi prvostupanjski sud, obzirom da je odredbom članka 27. stavak 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, proizlazi da bi tuženik bio u obvezi nadoknaditi tužitelju stvarnu štetu, obzirom na odgovornost svog osiguranika DA, koja odgovornost nije sporna između stranaka, ali pod daljnjim ispunjenjem uvjeta iz članka 27. stavak 3. ZOOP-a, odnosno da postoji razlika između invalidske mirovine osiguranika tužitelja TA Čović utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi mu bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12.1. Tuženik kao osiguravatelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i isti može odgovarati samo u okviru odredbi Zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, dakle po odredbama ZOOP-a. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (dakako kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretno vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema odredbi članka 8. stavak 1. ZOOP-a, a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija za osiguranje.

12.2. Kako se prema odredbi članka 27. stavak 3. ZOOP-a razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a tužitelj nije naveo te odlučne činjenice, niti predložio izvođenje dokaza za utvrđivanje tih činjenica, niti je sud na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću mogao utvrditi koliko bi iznosila invalidska mirovina osiguranika tužitelja u slučaju povrede na radu, pravilno je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi članka 221a. ZPP-a ocijenio da tužitelj nije dokazao da postoji razlika između invalidske mirovine koja je isplaćena osiguraniku TA za utuženo razdoblje i invalidske mirovine koja bi TA bila utvrđena u slučaju povrede na radu , pa je pravilno pozivajući se na odredbu članka 221a. ZPP-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

13. Kako tužitelj nije uspio u ovom sporu o parničnom trošku pravilno je odlučeno primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. Protivno navodima u žalbi sud je tuženiku priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice, a što je sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a.

Stoga i odlučujući o parničnom trošku prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

14.Temeljem izloženog valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Vukovar, 14. travnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marijana Žulj Jakovljević