Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1111/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Helene Vlahov Kozomara predsjednice vijeća, te Milene Vukelić Margan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja : 1) LK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2) CK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Tomislav Biuk, odvjetnik u Splitu protiv tuženika: 1) LKS, OIB [osobni identifikacijski broj], ... 94, ..., ..., 2) SK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3) ŠK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4) ĐK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanih po punomoćniku Borisu Bulju, odvjetniku u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ANLIM INVESTMENTS d.o.o., OIB 32353434329, Gospe u Siti 6d, Podstrana, zastupanog po punomoćniku Stipi Kliškinjiću, odvjetniku u Splitu, radi trpljenja, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2556/2020-47 od 11. travnja 2023. u sjednici vijeća 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  je

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljica i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2556/2020-47 od 11. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja, u točki I. izreke, je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica kojim su tražile da tuženici trpe da tužiteljice sa javnog puta, preko nekretnine č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u vlasništvu tuženika, kao poslužnog dobra, polože interne vodoopskrbne i odvodne kanalizacijske instalacije do nekretnine u vlasništvu tužiteljica č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kao povlasnog dobra, koridorom koji je označen u nalazu vještaka za geodeziju dipl. ing. Ivana Barbarića te je odbijen zahtjev za nadoknadu parničnog troška. U točki II. izreke je naloženo tužiteljicama naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 2.588,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 11. travnja 2023. do isplate, dok je u točki III. izreke naloženo tužiteljicama naknaditi umješaču parnični trošak u iznosu od 1.493,13 eura, u roku od petnaest dana.

2. Protiv presude su žalbu podnijele tužiteljice, zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP).

3. U žalbi ističu da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je prednik tuženika preuzeo obvezu dozvoliti predniku tužiteljica, a sada tužiteljicama, polaganje vodoopskrbnih i odvodnih kanalizacijskih instalacija preko nekretnine koja je danas u vlasništvu tuženika, do nekretnine u vlasništvu tužiteljica, koju obvezu da nije ispunio te da je tu činjenicu prešutio tuženicima prilikom prodaje nekretnina. Ističu da je iz dopisa Vodovoda i kanalizacije d.o.o. razvidno da je priključak odobren te da je donesena odluka sa tehničkim rješenjem o polaganju instalacija upravo preko poslužne nekretnine do povlasne nekretnine u vlasništvu tužiteljica. Smatraju pogrešnim pravno stajalište suda prvog stupnja da okolnost što pravo služnosti nije upisano u zemljišnim knjigama znači da to pravo ne egzistira. Tvrde da okolnost što prednik tuženika nije upoznao tuženike s preuzetom obvezom također ne znači da obveza ne postoji, a da bi tuženici eventualno zbog te činjenice mogli u slučaju nastupanja štete potraživati odgovarajuću naknadu.

4. Smatraju da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, jer da su tuženici dužni dozvoliti i trpjeti polaganje navedenih instalacija na temelju Zakona o vodnim uslugama, bez obzira na propise na kojima je sud prvog stupnja utemeljio odluku. Ističu da su prije postavljanja instalacija pozvale tuženike radi davanja suglasnosti, ali da se nitko od tuženika nije očitovao pa da pravo na priključak mogu ostvariti jedino sudskim putem.

5. Predlažu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troška žalbenog postupka.

6. Žalba tužiteljica nije osnovana.

7. Sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim te odbio tužbeni zahtjev tužiteljica. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljica da tuženici trpe polaganje vodoopskrbnih i odvodnih kanalizacijskih instalacija preko nekretnine u vlasništvu tuženika do nekretnine u vlasništvu tužiteljica, koridorom kojeg je u nalazu označio vještak mjernik određenim točkama (A,B,C,D ...), pri čemu tužiteljice pravo na podnošenje takvog zahtjeva zasnivaju na izjavi koju je predstavnik umješača na strani tuženika dao predniku tužiteljica 5. svibnja 2015.

9. Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da su tužiteljice suvlasnice nekretnine č. zem. [katastarska čestica], a tuženici suvlasnici č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], da je umješač na strani tuženika na č. zem. [katastarska čestica] izgradio objekt sa stanovima koje je prodao tuženicima 2017. i 2018. tako da su oni postali suvlasnici nekretnine i vlasnici posebnih dijelova povezanih sa suvlasničkim udjelom, da je uporabna dozvola za zgradu izdana 23. prosinca 2016., a društvo Vodovod i i kanalizacija d.o.o. je 15. ožujka 2016. izdao dozvolu za priključenje nekretnine na javnu odvodnju. Nadalje je utvrđeno da je predstavnik umješača na strani tuženika KK **.**.2015. u ime umješača dao izjavu kojom je dao suglasnost predniku tužiteljica RK, tadašnjem vlasniku č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za polaganje i spajanje internih vodoopskrbnih i odvodnih instalacija preko dijela č. zem. [katastarska čestica], dok je Izjavom od **.**.2016. RK prava iz narečenog "ugovora" prenio na tužiteljice.

10. Iz iskaza svjedoka KK, sud prvog stupnja utvrđuje da prilikom prodaje posebnih dijelova zgrade izgrađene na č. zem. [katastarska čestica] kupcima, dakle tuženicima, nije spominjao postojanje Izjave od 5. svibnja 2015., budući da priključak nije realiziran, dok iz iskaza prednika tužiteljica RK utvrđuje da nije poduzeo radnje potrebne za upis prava služnosti polaganja vodova u zemljišnim knjigama jer je smatrao da u svezi s tim neće biti problema, a da priključak prema zahtjevu kojeg je podnio nije realiziran iz razloga koji mu nisu poznati.

11. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da u nazočnom slučaju ne postoji obveza tuženika na trpljenje polaganja internih vodoopskrbnih i odvodnih kanalizacijskih instalacija preko nekretnine u suvlasništvu tuženika, a u korist nekretnine u suvlasništvu tužiteljica, budući da služnost nije upisana u zemljišne knjige, pa stoga nije osnovana u smislu članka 218. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV), niti je obveza umješača na strani tuženika na bilo koji način prešla na tuženike, budući da nisu ni imali saznanja o sadržaju Izjave od 5. svibnja 2015. Stoga ocjenjuje tužbeni zahtjev neosnovanim pa ga odbija, a odluku o parničnom trošku donosi primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a te tuženicima priznaje troškove zastupanja odvjetnika u iznosu 2.588,09 eura, a umješaču na strani tuženika po istoj osnovi trošak u iznosu od 1.493,13 eura.

12. Pravilno je pravno stajalište suda prvog stupnja da tužiteljice nisu ovlaštene zahtijevati od tuženika da trpe polaganje narečenih instalacija preko nekretnine koja je u suvlasništvu tuženika, jer prema tuženicima nemaju ni stvarnopravni, niti obvezno pravni zahtjev.

13. Prema članku 186. ZV-a stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti (stavak 1.). Prema članku 192. ZV-a vlasnik povlasne nekretnine koji je ovlašten navraćati vodu s tuđe nekretnine na svoje zemljište ili je sa svojega odvraćati na tuđe zemljište ovlašten je postaviti za to potrebne cijevi i druge naprave o svom trošku, u mjeri koja se utvrđuje po potrebama povlasnog zemljišta.

14.Tužiteljice se glede načina stjecanja služnosti pozivaju na sadržaj izjave predstavnika umješača na strani tuženika, pa bi se radilo o stjecanju na temelju pravnog posla vlasnika poslužne nekretnine. Prema članku 220. ZV-a na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje služnosti, pravo služnosti na nekretnini se osniva uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini. Kako pravo služnosti nesumnjivo nije upisano u zemljišne knjige kao teret na č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], proizlazi da prijeporna služnost nije stečena te tužiteljice nemaju pravne osnove zahtijevati od tuženika trpljenje takve činidbe. Pravilno je i stajalište suda prvog stupnja da tužiteljice nisu ni u kakvom obveznopravnom odnosu prema tuženicima, budući da izjava koju je predstavnik umješača na strani tuženika dao ocu tužiteljica, ni na koji način ne obvezuje tuženike pa ni prema toj pravnoj osnovi tuženici nisu dužni trpjeti takvu činidbu tužiteljica.

15. Tužiteljice u žalbi ponavljaju tvrdnje koje su isticale tijekom prvostupanjskog postupka, međutim takve tvrdnje nemaju uporišta u mjerodavnim propisima koji se primjenjuju na pravni odnos stranaka, pri čemu okolnost što se tuženici nisu očitovali na poziv tužiteljica radi davanja suglasnosti, u ovoj parnici nije ni od kakvog značaja.

26. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužiteljica odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi, primjenom članka 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Helena Vlahov-Kozomara