Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-142/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Markovinović, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4544/2024-12 od 15. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4544/2024-12 od 15. listopada 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Odredba 3. (treće) Naknada iz Ugovora o kreditu broj 718-50-3808955 od 23. studenog 2006. godine, zaključenog između tužitelja KZ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita i Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, kao kreditora, a koja glasi „3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“ utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da tužitelju PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.053,10 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj.15.listopada 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.“

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), uz prijedlog sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači, na način da tužbeni zahtjev odbije, uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništavosti odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu broj 718-50-3808955, kojeg su 23. studenog 2006. sklopili tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kojom je ugovoreno plaćanje troškova obrade kredita.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, na temelju kojih se može ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

6. Nadalje, nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer presuda, suprotno žalbenim navodima ima sve bitne sastojke propisane navedenom zakonskom odredbom obzirom da je prvostupanjski sud u obrazloženju jasno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje je utvrđivao, dokaze koji su se provodili, te kako ih je ocijenio.

7. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

9. Tako je utvrdio:

– da je između tužitelja, kao potrošača i tuženika, kao banke, 23. studenog 2006. sklopljen Ugovor o kreditu broj 718-50-3808955 kojim je ugovorena jednokratna naknada za obradu kredita u određenom postotku i to 3,30% od iznosa odobrenog kredita, a to je kunska protuvrijednost CHF 21.581,90,

- da je namjena kredita bila kupnja vozila za osobne svrhe,

– da je riječ o tipskom ugovoru, unaprijed sastavljenom od strane tuženika, o čijem se sadržaju nije pojedinačno pregovaralo,

– da tužitelj nije imao stvarnu mogućnost utjecati na sadržaj sporne ugovorne odredbe, niti na postotak naknade,

– da iz sadržaja ugovora ne proizlazi na koje se konkretne troškove odnosi predmetna naknada, niti je tuženik tijekom postupka dokazao koje stvarne troškove tom naknadom pokriva,

– da je visina naknade bila određena u postotku od iznosa kredita, neovisno o opsegu i vrsti stvarno izvršenih radnji i troškova,

– da je predmetna ugovorna odredba, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, suprotno načelu savjesnosti i poštenja,

- da je navedena naknada tužitelju naplaćena prilikom korištenja kredita,

– da zastara nije nastupila.

10. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe, uz obrazloženje da je predmetna ugovorna odredba po kojoj je predviđena naknada za obradu kredita unaprijed sastavljena i pripremljena od strane tuženika, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, da se o njoj nije pregovaralo, da tužitelj, kao korisnik kredita, nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe, da je naplaćena prilikom korištenja kredita, te je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da je takva odredba nepoštena, a time i ništetna, zbog čega prihvaća tužbeni zahtjev.

11. Odluka prvostupanjskog suda je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanoj odluci.

12. U ovom konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe propisa koji je bio na snazi u vijeme kada je predmetni ugovor zaključen a to je Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 – dalje: ZZP).

13. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema st. 2., smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

14. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništetna, a prema odredbi st. 2. ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

15. U ovom slučaju utvrđeno je i nije sporno da se radi o standardnom obrascu ugovora koji je unaprijed sastavio tuženik, slijedom čega se primjenjuje predmnjeva iz čl. 81. st. 2. ZZP, da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a pored toga tuženik nije u ovom postupku predložio ikakve dokaze na okolnost da se o spornoj odredbi pregovaralo.

16. Polazeći od navedenih činjenica, a osobito od toga da tuženik nije dokazao koje konkretne stvarne troškove predmetna naknada pokriva, da je naknada određena u postotku od iznosa kredita (od čak 3,30%), neovisno o stvarno pruženim uslugama, te da potrošaču nije na transparentan način objašnjen njezin ekonomski smisao, pravilno je zaključeno da je takav način i postupak ugovaranja prouzročio značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu potrošača, protivno načelu savjesnosti i poštenja, pa je takva ugovorna odredba ništava u smislu odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP.

17. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost primjene prava Europske unije, jer prvostupanjski sud svoju odluku nije temeljio na izravnoj primjeni Direktive 93/13, već na odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.

18. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije zaključio da je sama činjenica što se radi o tipskom ugovoru dostatna za utvrđenje nepoštenosti ugovorne odredbe, već je, uz nepostojanje pojedinačnog pregovaranja, uzeo u obzir i okolnost da tuženik nije dokazao koje konkretne troškove predmetna naknada pokriva, kao ni da je tužitelju na jasan i razumljiv način predočen njezin ekonomski smisao, slijedom čega je pravilno zaključio da su ispunjene pretpostavke nepoštenosti iz čl. 81. ZZP.

19. U odnosu na žalbene navode kojima se osporava postojanje znatne neravnoteže i postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja, valja istaknuti da se postojanje znatne neravnoteže ne ocjenjuje samo prema visini ugovorene obveze, već i prema okolnosti postoji li odgovarajuća protučinidba i je li potrošaču omogućeno da razumije ekonomske posljedice ugovorne odredbe. U konkretnom slučaju, naknada je određena u postotku od iznosa kredita, neovisno o stvarnim troškovima, dok tuženik nije dokazao da ista odgovara stvarno pruženoj usluzi, niti je tužitelju objašnjen njezin sadržaj i svrha, čime je narušena ravnoteža uzajamnih činidbi na štetu potrošača.

20. Nadalje, postupanje tuženika protivno načelu savjesnosti i poštenja ogleda se u tome što tužitelju, kao slabijoj ugovornoj strani, nije pružio jasne i potpune informacije o prirodi i svrsi predmetne naknade, niti mu je omogućio stvaran utjecaj na sadržaj ugovorne odredbe, pa se ne može smatrati da bi tužitelj na takvu odredbu pristao da je imao mogućnost stvarnog pregovaranja i potpunog razumijevanja njezinih ekonomskih učinaka.

21. Neosnovan je i žalbeni navod tuženika o primjeni odredbe čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), jer se u konkretnom slučaju ne radi o zabrani manjeg značaja, već o povredi pravila kojima se štiti ravnoteža ugovornih odnosa i prava potrošača, pa činjenica da je ugovor izvršen ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnosti sporne ugovorne odredbe.

22. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je sporna ugovorna odredba nepoštena i ništetna, zbog čega žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

23. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici pa mu je tužitelj, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP, dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice. Kako u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, a tužitelj glede visine troškova postupka prvostupanjsku presudu određeno ne pobija, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.

24. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP kao neosnovanu valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

25. Kako je žalba tuženika neosnovana, odbijen je zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je stoga odlučeno kao u stavku II. izreke ove presude.

U Velikoj Gorici 14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina