Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-122/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Jure Jelavić, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., OIB: 36514183925, Zagreb, Velimira Škorpika 21, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3632/2022-29 od 30. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3632/2022-29 od 30. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I/ Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane:
- u čl. II. Ugovora o kreditu broj 01805, koji su tuženik kao davatelj kredita i tužitelj kao korisnik kredita sklopili u Zagrebu dana 27.3.2008., u dijelu u kojem je određena isplata kredita (glavnica kredita) i otplata anuiteta vežu za valutu švicarskog franka (CHF),
- u čl. III. navedenog Ugovora, u kojem se iznos mjesečnog obroka kredita, ukupni iznos svih mjesečnih obroka kredita, troškovi zaključenja Ugovora i ukupni troškovi Ugovora vežu za valutu švicarskog franka (CHF) i
- u toč. 5.1. Uvjeta Ugovora o kreditu koji je sastavni dio navedenog Ugovora prema kojima su sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedit će na dan plaćanja.
II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 2.630,88 EUR, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja se do 31. srpnja 2015. god. određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. god. do 31. prosinca 2022. god. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. god. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče:
- na iznos od 10,39 EUR od 26. travnja 2009. god. pa do isplate;
- na iznos od 14,14 EUR od 30. svibnja 2009. god. pa do isplate;
- na iznos od 15,01 EUR od 28. lipnja 2009. god. pa do isplate;
- na iznos od 10,75 EUR od 28. srpnja 2009. god. pa do isplate;
- na iznos od 11,73 EUR od 26. rujna 2009. god. pa do isplate;
- na iznos od 9,96 EUR od 26. rujna 2009. god. pa do isplate;
- na iznos od 9,96 EUR od 27. listopada 2009. god. pa do isplate;
- na iznos od 7,74 EUR od 1. prosinca 2009. god. pa do isplate;
- na iznos od 12,22 EUR od 29. prosinca 2009. god. pa do isplate;
- na iznos od 12,01 EUR od 27. siječnja 2010. god. pa do isplate;
- na iznos od 16,33 EUR od 24. veljače 2010. god. pa do isplate;
- na iznos od 18,15 EUR od 26. ožujka 2010. god. pa do isplate;
- na iznos od 19,62 EUR od 28. travnja 2010. god. pa do isplate;
- na iznos od 22,51 EUR od 25. svibnja 2010. god. pa do isplate;
- na iznos od 27,85 EUR od 29. lipnja 2010. god. pa do isplate;
- na iznos od 31,49 EUR od 28. srpnja 2010. god. pa do isplate;
- na iznos od 37,21 EUR od 27. kolovoza 2010. god. pa do isplate;
- na iznos od 40,48 EUR od 24. rujna 2010. god. pa do isplate;
- na iznos od 44,99 EUR od 23. listopada 2010. god. pa do isplate;
- na iznos od 43,32 EUR od 25. studenog 2010. god. pa do isplate;
- na iznos od 45,81 EUR od 25. prosinca 2010. god. pa do isplate;
- na iznos od 57,97 EUR od 26. siječnja 2011. god. pa do isplate;
- na iznos od 57,44 EUR od 26. veljače 2011. god. pa do isplate;
- na iznos od 56,76 EUR od 30. ožujka 2011. god. pa do isplate;
- na iznos od 62,82 EUR od 23. travnja 2011. god. pa do isplate;
- na iznos od 55,40 EUR od 25. svibnja 2011. god. pa do isplate;
- na iznos od 62,55 EUR od 28. lipnja 2011. god. pa do isplate;
- na iznos od 74,35 EUR od 26. srpnja 2011. god. pa do isplate;
- na iznos od 91,66 EUR od 27. kolovoza 2011. god. pa do isplate;
- na iznos od 103,26 EUR od 29. rujna 2011. god. pa do isplate;
- na iznos od 81,69 EUR od 29. listopada 2011. god. pa do isplate;
- na iznos od 73,90 EUR od 29. listopada 2011. god. pa do isplate;
- na iznos od 73,99 EUR od 28. prosinca 2011. god. pa do isplate;
- na iznos od 79,79 EUR od 24. siječnja 2012. god. pa do isplate;
- na iznos od 85,03 EUR od 24. veljače 2012. god. pa do isplate;
- na iznos od 86,10 EUR od 29. ožujka 2012. god. pa do isplate;
- na iznos od 83,82 EUR od 25. travnja 2012. god. pa do isplate;
- na iznos od 82,94 EUR od 29. svibnja 2012. god. pa do isplate;
- na iznos od 85,93 EUR od 28. lipnja 2012. god. pa do isplate;
- na iznos od 86,16 EUR od 24. srpnja 2012. god. pa do isplate;
- na iznos od 83,88 EUR od 29. kolovoza 2012. god. pa do isplate;
- na iznos od 82,20 EUR od 25. rujna 2012. god. pa do isplate;
- na iznos od 76,04 EUR od 30. listopada 2012. god. pa do isplate;
- na iznos od 83,68 EUR od 27. studenog 2012. god. pa do isplate;
- na iznos od 84,62 EUR od 28. prosinca 2012. god. pa do isplate;
- na iznos od 83,79 EUR od 30. siječnja 2013. god. pa do isplate;
- na iznos od 74,77 EUR od 26. veljače 2013. god. pa do isplate;
- na iznos od 78,94 EUR od 26. ožujka 2013. god. pa do isplate;
- na iznos od 79,73 EUR od 26. ožujka 2013. god. pa do isplate.“.
III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 2.361,57 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 30. rujna 2024. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“
2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 01805, koji su tuženik kao davatelj kredita i tužitelj kao korisnik kredita sklopili u Zagrebu dana 27. ožujka 2008., kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za tečaj CHF te zahtjev za isplatu preplaćenih anuiteta s osnove ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.
5. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik 27. ožujka 2008., sklopili Ugovor o kreditu broj 01805 za iznos od 19.474,18 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF na dan plaćanja, a da se pod točkom III. i u članku 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. vrijedećeg na dan plaćanja. Utvrđeno je i da je tužitelj, doveden u nepovoljan položaj jer kao ugovona stranka ne raspolaže dovoljnim znanjem da bi mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovornih odredbi, obzirom da mu nisu pružene dovoljne informacije, već mu je izložena samo jedna varijanta ugovora. Financijskim vještačenjem utvrđena je, uzimajući u obzir tečaj CHF na dan isplate kredita razlika u iznosu obroka primjenom tečaja na dan računa u iznosu od 2.679,46 eura za obroke za koje je nalazom utvrđen više uplaćen iznos (bez tzv. negativnih razlika koje iznose - 48,58 eura, a za koji iznos je tužitelj umanjio tužbeni zahtjev).
8. Nadalje je ocjenom iskaza tužitelja, kojeg je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, utvrđeno da je tužitelj potrošač, da ga je dočekao gotov ugovor koji je on samo potpisao, te da je izostalo pregovaranje o ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli.
9. Odluka suda prvog stupnja rezultat je pravilne primjene materijalnog prava na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje te ista nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika. Prvostupanjski sud je dao valjane razloge zbog kojih je zaključio da se o spornim odredbama o valutnoj klauzuli nije pregovaralo pri čemu treba istaknuti da djelatnici tuženika nisu ni sudjelovali u pregovorima, već su oni samo pripremili i sastavili Ugovor o kreditu koji su potom zaposlenici auto kuće dali na potpis tužitelju iz čega je razvidno da nije bilo pregovaranja oko spornih ugovornih odredbi, niti je moguće da su djelatnici tuženika ponudili tužitelju kredit u eurima, niti da su mu pojasnili ekonomske posljedice koje za njega mogu nastati zaključenjem takvog ugovora, a niti je mogao postavljati pitanja i tražiti pojašnjenja kad s istima nije niti pregovarao.
10. Odredbom čl 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje ZZP/07), koji je bio na snazi u vrijem zaključenja ugovora, propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom na navedeno utvrđenje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda i uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) u svezi čl. 102. st. 1. ZZP/07, da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za tečaj CHF.
11. Provedenim financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. utvrđeno je da je u razdoblju otplate kredita došlo do rasta tečaja CHF zbog čega je tužitelj preplatio iznos od 2.679,46 eura, a koji iznos umanjen za tzv. negativne razlike od 48,58 eura, odnosno 2.630,88 eura, potražuje od tuženika.
12. Prema čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Stoga je pravilno prvostupanjski sud dosudio tužitelju iznos od 2.630,88 eura koji je utvrđen financijskim vještačenjem na ime preplaćenih iznosa s osnove ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, a koji iznos tuženik ne pobija žalbom.
13. Budući je u postupku utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za tečaj CHF, a imajući u vidu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.
14. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove na koji se primjenjuje petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO, no pogrešno je početak tijeka roka zastare vezao uz pravomočnost presude donesene u predmetu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017. tj. od 14. lipnja 2018. U ovom konkretnom slučaju neosnovanost prigovora zastare temelji se na pravnom shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su- IV-47/2020-2) prema kojem zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništavosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništavost ugovora. Imajući u vidu da se tek u ovom postupku odlučivalo o ništavosti odredbi o valutnoj klauzuli i plaćanju troškova sklapanja Ugovora, jasno je da nije protekao petogodišnji zastarni rok.
15. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima tužitelju osporava status potrošača, valja odgovoriti da je tužitelj ugovor sklopio kao fizička osoba, odnosno kao osoba koja djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti ili obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, dakle, kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. t. 1. ZZP. Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije osporavao tužiteljev status potrošača, pa suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije ni trebao posebno obrazlagati takav status tužitelja, sve imajući pri tome u vidu da je prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj: Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. teret dokaza da tužitelji nisu potrošači na tuženiku, a ne tužitelju. Tuženik je u ovom postupku na te okolnosti trebao predlagati određene dokaze temeljem kojih bi bilo moguće utvrditi da tužitelj nema status potrošača u smislu navedene zakonske odredbe.
16. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici pa mu je tuženik, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP, dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice. Kako u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, a tuženik glede visine troškova postupka prvostupanjsku presudu određeno ne pobija, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.
17. Slijedom navedenoga, a na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
18. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na čl. 166. st. 1. ZPP na način da je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe budući njegova žalba nije osnovana.
U Velikoj Gorici 14. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina
