Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž-230/2026-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Dragici Sirovica Hranilović, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mate Puljiz odvjetnik u Novskoj, protiv tuženice KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marina Lacković, odvjetnica u Daruvaru, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Kutini poslovni broj Psp-10/2025-10 od 20. siječnja 2026., 14. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice KG i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj Psp-10/2025-10 od 20. siječnja 2026.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice KG za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
„I Utvrđuje se da je tužena KG iz [adresa] smetala tužitelja ĆG iz [adresa] u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti odvođenja slivnih voda i to tako što je 2.5.2025. prerezala PVC cijev namijenjenu za odljev slivnih voda (kišnice), čime je tužitelja smetala u posljednjem mirnom posjedu kako je to naprijed opisano i zbog čega je tužitelj onemogućen u cijelosti u daljnjem mirnom posjedovanju prava služnosti odvođenja slivnih voda na način kako je to činio prije učinjenog smetanja te se tuženoj zabranjuje svako daljnje smetanje na navedeni ili sličan način. Nalaže se tuženoj KG iz [adresa] da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da postavi novu PVC cijev koja će biti spojena na šahtu koja se nalazi na njenoj nekretnini ili da o svom trošku dozvoli tužitelju da učini isto.
II Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 526,54 €, u roku 15 dana.“
2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), uz prijedlog sudu drugoga stupnja da pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem mu posjedovne zaštite prava stvarne služnosti odvođenja slivnih voda za koji posjed tužitelj tvrdi da je smetan radnjom tuženice 2. svibnja 2025.
5. U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, žaliteljica neosnovano ističe da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
6. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi koje je činjenice sud utvrđivao, koje je dokaze izveo i na koji ih je način ocijenio, kao i razlozi zbog kojih je pojedine dokaze prihvatio, pojedine ne. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je dao razloge o odlučnim činjenicama, osobito o pitanju posljednjeg stanja posjeda te vremenu i načinu smetanja, pa pobijano rješenje nema nedostataka koji bi onemogućavali njegovo ispitivanje. Stoga se rješenje može ispitati, a žalbeni navodi u biti predstavljaju neslaganje s ocjenom dokaza.
7. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud nije našao postojanje drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio sve relevantne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.
9. Tako je utvrdio:
- da je tužitelj još 2016. godine izveo radove spajanja odvodnih cijevi svoje nekretnine na cijev koja se nalazi na nekretnini tuženice, putem koje se odvodila slivna voda,
- da je takvo stanje trajalo kroz dulje vremensko razdoblje bez protivljenja tuženice,
- da je tuženica prilikom iskopa zemlje naišla na ukopane cijevi,
- da je tuženica u travnju odnosno početkom svibnja 2025. poduzela radnje na predmetnim cijevima,
- te da je tuženica sama priznala da je predmetne cijevi prerezala.
10. Sporno je bilo vrijeme izvršenja smetanja, odnosno je li isto počinjeno 26. travnja 2025. kako tvrdi tuženica, ili 2. svibnja 2025. kako tvrdi tužitelj.
11. Prvostupanjski sud je, ocjenjujući provedene dokaze, prihvatio iskaz tužitelja prema kojem je do rezanja cijevi došlo 2. svibnja 2025., koju ocjenu ovaj sud prihvaća kao pravilnu.
12. Naime, tužitelj je naveo da je istoga dana, neposredno nakon što je uočio radnju tužene, događaj prijavio policiji, što je potvrđeno i pisanom potvrdom nadležnog tijela Postaje granične policije Novska s Ispostavom Jasenovac od 5. svibnja 2025., iz koje proizlazi da je prijava zaprimljena 2. svibnja 2025. u jutarnjim satima (8,25 sati), uz opis događaja koji vremenski odgovara navodima tužitelja.
13. Takvu neposrednu reakciju tužitelja prvostupanjski sud, kada utvrđuje vrijeme počinjenja smetanja posjeda, pravilno cijeni u kontekstu svih provedenih dokaza, uključujući i iskaz svjedokinje OG, supruge tužitelja, koja je potvrdila njegove navode o tome da je tuženica 2. svibnja 2025. u jutarnjim satima rezala cijevi. Pri tome valja navesti da je točan navod žaliteljice da je navedena svjedokinja, kao supruga tužitelja, zainteresirana za ishod spora, međutim, cijeneći njezin iskaz s povećanom pažnjom i u povezanosti s ostalim provedenim dokazima, i to iskazom tužitelja, a osobito sadržajem i vremenom neposredne prijave događaja policiji, ovaj sud nalazi da isti nije doveden u sumnju, već je kao suglasan s iskazom tužitelja i potkrijepljen ispravom nadležnog tijela, slijedom čega ga je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao vjerodostojan.
14. Suprotno žalbenim navodima, iskaz svjedoka IG ne dovodi u sumnju pravilnost takvog zaključka. Naime, navedeni svjedok nije vidio čin rezanja cijevi, niti je mogao s pouzdanošću odrediti vrijeme kada je do toga došlo, već je samo naveo da je u travnju uočio čep na cijevi, pri čemu nije bio siguran ni u godinu događaja.
15. Žalbeni navod da je postojanje čepa nužno pretpostavljalo prethodno rezanje cijevi predstavlja zaključivanje žaliteljice koje nema uporište u utvrđenim činjenicama. U postupku nije utvrđeno na koji je način čep bio postavljen niti da bi njegovo postavljanje nužno zahtijevalo prethodno rezanje cijevi, pa se takva tvrdnja ne može prihvatiti kao dokaz o vremenu smetanja.
16. Nadalje, ni iskaz same tuženice, kojom navodi da je cijevi prerezala 26. travnja 2025., nije potkrijepljen drugim dokazima, dok nasuprot tome stoji neposredna prijava događaja od strane tužitelja istoga dana kada tvrdi da je do smetanja došlo i kada su policijski službenici izašli na lice mjesta.
17. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se iz iskaza navedenog svjedoka ne može izvesti pouzdan zaključak o vremenu izvršenja smetanja.
18. Kako je tužba podnesena unutar 30 dana od dana kada je tužitelj saznao za smetanje i počinitelja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. 152/14., 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP).
19. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio i odredbu čl. 22. ZVDSP, budući da je utvrdio posljednje stanje posjeda i čin smetanja, pri čemu su za odlučivanje irelevantni žalbeni navodi koji se odnose na postojanje prava služnosti ili suglasnost prednika tuženice, jer se u posjedovnim sporovima zaštita pruža neovisno o pravu na posjed, a prema posljednjem mirnom posjedu i činu smetanja.
20. Neosnovani su i žalbeni navodi koji se odnose na neprovođenje očevida, budući da između stranaka nije bilo sporno da su cijevi prerezane, već je bilo sporno vrijeme i okolnosti tog čina, što se očevidom ne bi moglo razjasniti.
21. Žalbom se pobija i odluka o troškovima postupka bez iznošenja žalbenih razloga, već tuženica odluku o troškovima postupka osporava u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari. Kako prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to se žalba tuženice ukazuje neosnovanom i u tom dijelu.
22. Slijedom svega navedenog, valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsko rješenje potvrditi temeljem čl. 368. st. 1. ZPP.
23. Kako je žalba tuženice neosnovana, odbijen je zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je stoga odlučeno kao u stavku II. izreke ovoga rješenja.
U Velikoj Gorici 14. travnja 2026.
Sutkinja
Dragica Sirovica Hranilović
