Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Benkovcu

Benkovac, Stjepana Radića 10

Poslovni broj: P-714/2020-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R ES U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, po sucu Igoru Berghausu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Tee Lorene Sinovčić, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976 zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, odvjetnicima u pisarnici u Zadru, protiv tuženika IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Ireni Gulan Šimurini, odvjetnici u [adresa], radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 30. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 23. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti Adriatic osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, iznos od 1.277,58 EUR (tisućudvjestosedamdesetsedameura i pedesetosamcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. lipnja 2018. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti Adriatic osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976 trošak postupka u iznosu od 1.1214,53 EUR (tisućudvjestočetrnaesteura i pedesettricenta), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu troškova postupka u iznosu od 1.250,00 (tisućudvjestopedeset) EUR.

Obrazloženje

1.Tužitelj je ovom sudu protiv tuženika podnio tužbu radi isplate navodeći da se 01.01.2018. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo kojim je upravljao tuženik pod utjecajem alkohola od 1,16 g/kg te je uslijed istog utjecaja, kao neprilagođene brzine kretanja uvjetima i stanju kolnika izgubio nadzor nad vozilom te desnom bočnom stranom vozila udario u metalnu zaštitnu elastičnu ogradu u vlasništvu Hrvatskih cesta d.o.o. te je istu oštetio. Budući da je u vrijeme nezgode vozilo bilo osigurano kod tužitelja da su se Hrvatske ceste d.o.o. obratile tužitelju sa zahtjevom za isplatu naknade štete te je tužitelj na ime iste štete isplatio 1.277,58 EUR, a s obzirom da je tuženik vozilom upravljao pod utjecajem alkohola, da je tužitelj stekao uvjete prema tuženiku postaviti regresni zahtjev, a kojem da isti nije udovoljio slijedom čega da predlaže sudu naložiti tuženiku isplatu istog.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi kako je točno da je tužitelj Hrvatskim Cestama d.o.o. isplatio naknadu štete, međutim da isto nije bio dužan učiniti budući da tuženik nije uzrokovao štetu stoga da nema pravo regresne naplate od tuženika. Nadalje, navodi kako je točno da je 01.01.2018. sudjelovao u prometnoj nesreći međutim da istom prilikom nije oštetio ogradu, a budući da je ista ograda već od ranije bila oštećena jer su na istom mjestu prometne nezgode učestale. Ističe kako bi u slučaju kad bi točno bilo da je on oštetio zaštitnu ogradu njegovo vozilo bilo smrskano, a da isto nije slučaj budući su nastala manja oštećenja praga i vrata vozila, a da na cesti nije bilo ni dijelova vozila, plastike, stakla, ni zemlje koju da bi trebalo uklanjati.

3. Tijekom postupka sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: zapisnik o očevidu (ls 8-10), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (ls 12), regresno potraživanje Hrvatske ceste d.o.o. (ls 13-15), potvrdu o plaćanju (ls 16), opomenu pred tužbu (ls 17), regresni zahtjev (ls 18-21), izvješće o prometnoj nesreći (ls 22), izvješće i procjena (ls 23-24), fotografije mjesta nesreće (ls 25), polica osiguranja (ls 26), uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (ls 27-45), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prometne struke (ls 88-95), dopunsko očitovanje vještaka (ls 111). Izvršen je uvid u fotografski elaborat nesreće te u spis Općinskog suda u Zadru, Prekršajnog odjela (Pp- 1816/2018).

3.1. Tuženik je predlagao da se saslušaju svjedoci policijski službenici CA i BA, a koje prijedloge sud nije prihvatio obzirom da spisu prileže zapisnik o očevidu, a u kojem je detaljno i iscrpno pojašnjeno sve što su policijski službenici utvrdili i opazili prilikom prometne nesreće stoga bi saslušanje navedenih svjedoka predstavljalo odugovlačenje postupka i ne bi bilo u skladu s načelom ekonomičnosti. Sud je također odbio i prijedlog tuženika sa saslušanje svjedoka SA, a budući isti nema neposrednih saznanja o predmetnoj prometnoj nesreći, a u odnosu na oštećenja zaštitne ograde sud je proveo vještačenje te uzeo u obzir ostale dokaze koje prileže spisu stoga je isto dovoljno raspravljeno.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tuženik upravljao vozilom koje je bilo osigurano kod tužitelja kad se 01.01.2018. dogodila prometna nezgoda te da je tužitelj isplatio Hrvatskim cestama 1.277,58 EUR na ime štete prouzročene istom prometnom nezgodom, sporno je je li tužitelj bio obvezan platiti isto Hrvatskim cestama odnosno je li tuženik odgovoran za istu prometnu nezgodu i je li njegovom krivnjom nastala šteta pa da bi tužitelj imao pravo regresno potraživati od njega isplatu.

6. Slijedom navedenog, valjalo je prvo ispitati odgovornost tuženika za nastanak prometne nesreće, odnosno štete prouzrokovane istom.

7. Čitajući ranije navedenu dokumentaciju sud je utvrdio da je tuženik 01.01.2018. sudjelovao u prometnoj nesreći kojom prilikom da je vozilom upravljao dok je u organizmu imao alkohola i to 1,16 g/kg, a u kojoj prometnoj nesreći da je desnom bočnom stranom vozila udario u zaštitnu ogradu te uništio 20 m2 iste, kao i da je kolnik istom prilikom onečišćen, a što da je tuženik i priznao u svom iskazu pred sudom u postupku Pp-1816/2018.

8. Iz nalaza i mišljena stalnog sudskog vještaka prometne struke proizlazi da je prometna nesreća nastala izlijetanjem vozila kojim je upravljao tuženik izvan desnog ruba kolnika te da je istom prilikom oštećena zaštitna ograda te da je do izlijetanja došlo uslijed zaokretanja upravljačem od strane vozača u desno te da su postojale tehničke mogućnosti za svladavanje kritičnog dijela kolnika bez štetnih posljedica pod uvjetom da nije bilo istog zaokretanja upravljača. Također, vještak je nastalu štetu procijenio u visini 1.597, 05 EUR.

8.1. Na isti nalaz i mišljenje prigovorio je tuženik navodeći kako se vještak nije očitovao obzirom na stanje vozila i mehanizam nastanka štete jesu li sve stavke troškovnika izazvane predmetnom prometnom nesrećom, a kako tuženik tvrdi da su na njegovom vozilu nastala samo manja oštećenja, a također i da cesta nije bila onečišćena.

8.2. Očitovanjem na isti prigovor vještak je istaknuo da oštećenja na osobnom vozilu kao i oštećenja na metalnoj zaštitnoj ogradi odgovaraju utvrđenom mehanizmu nastanka prometne nesreće. Također, na raspravi održanoj 30.03.2026. vještak je usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje, u bitnom ističući kako oštećenja na vozilu odgovaraju oštećenjima na ogradi.

8.3. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti budući je isti u skladu s pravilima struke, detaljan i obrazložen, a također je vještak usmeno govorio jasno, precizno i uvjerljivo te je za svaki navod davao jasna i precizna obrazloženja.

9. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tuženik upravljao osobnim automobilom dok je u organizmu imao alkohola i to 1,16 g/kg kada da je izgubio kontrolu nad istim te izletio van desnog ruba kolnika kojom prilikom da je oštetio zaštitnu ogradu i onečistio kolnik. Dakle, utvrđeno je da je istom prilikom nastala šteta kako je tužitelj u tužbi i istaknuo te da je tuženik odgovoran za nastalu štetu budući je zaokrenuo upravljačem u desno stoga je valjalo dalje ispitati je li odgovornost za isplatu iste štete bila na osiguratelju (tužitelju) ili osiguraniku (tuženiku).

10. Sukladno čl. 963. st. 1. ZOO isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

10.1. Sukladno čl. 24. st. 1. toč. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014; dalje: ZOOP) osigurana osoba gubi prava iz osiguranja, između ostalog i:

-ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari.

11. Sukladno čl. A.1.1. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti za obveznopravne odnose iz ugovora o osiguranju, kao i prava treće oštećene osobe mjerodavne su odredbe ZOOP-a.

11.1. Sukladno čl. A.1.2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ukoliko u vrijeme prometne nesreće upravlja vozilom pod utjecajem alkohola, ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više.

12. U postupku radi regresne isplate osiguratelju od osobe koja je odgovorna za štetu, a u smislu prethodno citiranih odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja, kao posebnih propisa, proizlazi da je na tuženiku teret dokazivanja nepostojanja uzročne veze između utvrđene alkoholiziranosti i nastale štete uzrokovane radnjama tuženika, jer se ona predmnijeva.

13. Tuženik ničim nije dokazao da u trenutku nastanka štetnog događaja, alkohol nije utjecao na njegove vozačke sposobnosti pri nastanku štetnog događaja, odnosno da alkoholiziranost nije u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom nezgodom.

14. Kako je utvrđeno da je u trenutku nezgode tuženik bio pod utjecajem alkohola jer je imao koncentraciju alkohola u organizmu najmanje 1,16 g/kg, isto dovodi do gubitka prava iz osiguranja po čl. A.1.2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, radi čega slijedi i odgovornost tuženika za predmetnu regresnu isplatu tužitelju jer tijekom postupka nije dokazao da ova utvrđena koncentracija alkohola nije imala učinak na sposobnost tuženika kod upravljanja vozilom, odnosno da ista nije u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnom nezgodom.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

15.1. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na članku 29. stavku 1. ZOO-a. Visina zakonske zatezne kamate utvrđena je čl. 29. st. 2. ZOO-a, a tijek zakonskih zateznih kamata na glavnicu određen je od dana preciziranja tužbenog zahtjeva.

16. Istina je da je tuženiku priznato pravo na besplatnu pravnu pomoć čime mu je bilo osigurano djelotvorno pravo na pristup sudu, međutim, to ga kao stranku koja je u cijelosti izgubila predmetni spor, ne oslobađa konačnog snošenja troškova parničnog postupka, a kako je pojasnio i Vrhovni sud u svojoj odluci Revr-1402/2014-2 stoga je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ( " Narodne novine" 138/23; dalje - OT) tuženik u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

16.1. Tužitelju je priznat trošak zastupanja na ročištima 05. studenog 2020. i 30.03.2026. (Tbr. 9.t.1. OT) u iznosu od 75 bodova (Tbr. 7.t.1. OT), trošak sastava tužbe, sastava podneska od 17. svibnja 2023. u iznosu od 75 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) iznosi ukupno 600,00 EUR, a uvećano za PDV 25% što iznosi 750,00 EUR. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe u iznosu od 66,36 EUR kao i trošak prometnog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR što ukupno iznosi 1.1214,53 EUR.

16.2. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos troškova postupka sud je donio na zahtjev tužitelja, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a kojom je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a o kojim sud odlučuje na zahtjev stranke.

17. Budući da je tuženik u cijelosti nije uspio u sporu to je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Benkovac, 23. travnja 2026.

Viša sudska savjetnica

S u d a c

Tea Lorena Sinovčić

Igor Berghaus

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove odluke odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz članka 335. ZPP.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku