Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-178/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene RL, zbog kaznenog djela iz članka 233. stavka 1., u vezi stavka 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljene RL, protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovnog broja K-127/2021-42, od 14. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026., u prisutnosti branitelja okrivljene, Borisa Hlatkog, odvjetnika u Vukovaru,

p r e s u d i o  j e

Žalba okrivljene RL odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Virovitici proglasio je krivom okrivljenu RL zbog počinjenja produljenog kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavka 1., u vezi članka 52. KZ/11 te ju je, na temelju te odredbe, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Nakon toga, na temelju članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11 , okrivljenoj KL izrečena je uvjetna osuda, kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti, ako je ista, u vremenu provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11, okrivljenoj RL izrečena je posebna obveza da u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude oštećeniku Gradu Bjelovaru podmiri štetu u iznosu od 8.451,33 kuna.

3. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 određeno je da ako okrivljena ne izvrši posebnu obvezu naknade štete oštećeniku, sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne.

4. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljena je obvezana naknaditi štetu pričinjenu kaznenim djelom oštećeniku Gradu Bjelovaru u iznosu od 8.451,33 kune, dok je Grad Bjelovar s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva upućen u parnicu.

5. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, u vezi članka 145. stavka 1. točke 1. i 6. ZKP/08, okrivljenoj je naloženo plaćanje troškove kaznenog postupka u iznosu od 6.456,00 kuna, što po fiksnom tečaju konverzije iznosi 856,86 eura i paušalne naknade u iznosu od 1.000,00 kuna što po fiksnom tečaju konverzije iznosi 132,00 eur, u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, pod prijetnjom ovrhe.

6. Protiv ove presude žalbu je podnijela okrivljena RL po svom branitelju Borisu Hlatkom, odvjetniku u Vukovaru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno suđenje ili podredno da se preinači pobijana presuda, na način da se okrivljenu "oslobodi od kaznenopravne odgovornosti", a u žalbi je zatraženo da se o sjednici drugostupanjskog vijeća izvijesti branitelja.

7. Odgovor na žalbu okrivljene podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

8. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu koje ga je, po obavljenom uvidu, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

9. Sjednica drugostupanjskog vijeća je, na temelju odredbe članka 475. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.

– pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. – Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 130/20. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08-26), održana u odsutnosti uredno izvještenih Županijskog državnog odvjetništva u Splitu i okrivljene R, dok je njen branitelj Boris Hlatki, odvjetnik u Vukovaru iznio najvažnije dijelove žalbe te je ustrajao u svim navodima i prijedlozima iz iste.

10. Žalba okrivljene RL je neosnovana.

11. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljena je u svojoj žalbi pravno označila kao povredu iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08, navodeći kako je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude te da presuda nema razloga, međutim nije obrazloženo na koji način bi bila ostvarena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Svi ostali žalbeni navodi se uglavnom odnose na žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega će oni biti ocijenjeni i u nastavku , u sklopu odgovora na žalbene navode koje je okrivljena istakla u okviru te žalbene osnove.

12. U svojoj žalbi okrivljena navodi kako je prvostupanjski sud postupio suprotno odredbi članka 431. stavka 3. ZKP/08, s obzirom na to da je odbio prijedlog obrane za izdvajanje nezakonitih dokaza i to zapisnika od 2. rujna 2019. na listu 45-46 spisa te pisanu izjavu KL od 6. rujna 2019. na listu 47 spisa, a žalbu koju je podnijela protiv tog rješenja da nije dostavio drugostupanjskom sudu radi donošenja meritorne odluke. Na taj način da je postupljeno suprotno navedenoj zakonskoj odredbi koja propisuje da je protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza žalba dopuštena. Tim navodima okrivljena ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3., u vezi članka 431. stavka 3. ZKP/08, međutim nije osnovan žalbeni navod da bi na opisani način bila počinjena ta bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

12.1. Naime, u svojoj žalbi okrivljena je reproducirala samo dio odredbe članka 431. stavka 3. ZKP/08 navodeći kako je protiv rešenja koj im se odbija prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza žalba dopuštena, međutim, drugom rečenicom navedene odredbe propisano je da je protiv rješenja kojim se odlučuje o izdvajanju dopuštena posebna žalba, osim ako sud ne odluči odmah nastaviti s raspravom, u kojem slučaju se izdvojeni dijelovi spisa zatvaraju u poseban omot, koji se prilaže spisu, a može ih razgledati samo viši sud ako je to potrebno radi odluke o žalbi protiv presude. Dakle, pravo na podnošenje žalbe protiv rješenja o prijedlogu za izdvajanje dokaza, ovisi o diskrecijskoj odluci suda, koji može dati pravo na žalbu protiv tog rješenja i zastati s postupkom do donošenja odluke po žalbi, a može i odlučiti odmah nastaviti s raspravom, u kojem slučaju posebna žalba protiv tog rješenja nije dopuštena, ali se ta odluka o prijedlogu za izdvajanje može pobijati u žalbi na presudu. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju izradio pisano rješenje kojim je odbio prijedlog za izdvajanje navedenih dokaza iz spisa kako nezakonitih, a u uputi o pravu na žalbu izričito je naveo kako protiv tog rješenja žalba nije dopuštena te je nastavio s postupkom. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je postupio u potpunosti u skladu s odredbom članka 431. stavka 3. ZKP/08 te je u tom smislu potpuno pogrešno tumačenje okrivljene da žalba nije dopuštena samo u situaciji kada sud prihvaća prijedlog radi izdvajanja nezakonitih dokaza te nastavlja s raspravom jer se, suprotno tako izraženom stajalištu okrivljene, ova odredba primjenjuje na sva rješenja kojima se odlučuje o izdvajanju, bez obzira je li prijedlog prihvaćen ili ne. Stoga, na opisani način nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se neopravdano ukazuje u žalbi.

13. U žalbi okrivljene se nadalje ističe kako je došlo do povrede kaznenog zakona jer postoje okolnosti koje isključuju njenu krivnju, sukladno članku 469. stavku 2. ZKP/08 (očito se misli na točku 2.), međutim nije opisala koje bi to okolnosti bile niti na koji način bi bila počinjena istaknuta povreda kaznenog zakona. Osim u pravcu žalbenih navoda okrivljene, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, pobijanu presudu ispitao je i u onom dijelu kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. ZKP/08-26, međutim nije utvrdio postojanje bilo koje od povreda zakona koje su sadržane u toj odredbi. Stoga se okrivljena neosnovano žali zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona.

14. U okviru žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenja pokušava osporiti zaključke prvostupanjskog suda u pogledu toga da je tijekom postupka bilo nesporno dokazano da je ona počinila kazneno djelo koje joj je stavljeno na teret optužnicom, pri čemu se prvenstveno bavi nalazom i mišljenjem provedenog grafološkog vještačenja potpisa na talonima uplatnica građana za komunalne naknade i naknade za uređenje voda te financijsko-knjigovodstveno vještačenjem u pogledu visine iznosa koji su građani uplatili, a koje nisu evidentirane u karticama partnera "po nivou i naknadi" na računu Grada Bjelovara, pokušavajući te nalaze i mišljenja tumačiti na način kako bi to išlo u prilog potrebama obrane. Međutim, svojim žalbenim navodima nije s uspjehom dove la u pitanje zaključke prvostupanjskog suda u tom pogledu jer je o svim svojim utvrđenjima prvostupanjski sud dao jasne, uvjerljive i valjano argumentirane razloge, koje budući da imaju potporu u dokazima u spisu, u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Kod ovoga je za navesti kako je točan je navod iz žalbe da vještak grafolog nije mogao sa stopostotnom sigurnošću izjasniti o skriptoru potpisa u rubrici "ovjera" na fotokopijama talona uplatnica građana za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda, međutim vještak se u tom pogledu izjasnio kako je "vrlo vjerojatno" da se radi o potpisima okrivljene RL, a da se ne može izjasniti u pogledu još većeg stupa izvjesnosti samo iz razloga što se radi o vještačenju fotokopija, budući da pravila grafološke struke nalažu da se sigurno mišljenje ne može dati na temelju vještačenja fotokopija. Međutim, pri tome okrivljena u potpunosti gubi iz vida da ocjena prvostupanjskog suda o postojanju krivnje u pogledu počinjenja ovog kaznenog djela nije zasnovana jedino i isključivo na temelju ovog vještačenja, već i na iskazu svih svjedoka koji su tijekom postupka ispitani, a prvenstveno kolegica okrivljene koji su obavljali poslove blagajničkog poslovanja u [adresa], ZL i JL, koje su točno opisale način kako su radile, kada su pojasnile da je svaka od njih radila jedan dan na navedenim poslovima, tako da u tijeku jednog radnog dana nije bilo moguće da blagajničke poslove obavlja druga radna kolegica te da nije bilo moguće da netko drugi koristi lozinku i korisničko ime blagajnika koji trenutno ne radi blagajničke poslove i da djelatnice na blagajni uopće nisu znale koje su lozinke i šifre svake od njih.

15.1. Sve to potvrdila je i svjedokinja HL, pročelnica upravnog Odjela za financije i javne prihode Grada Bjelovara, koja je uz to nadodala da se, na temelju potpisa na dnevnom blagajničkom izvješću, nedvojbeno može utvrditi koji dan je koja od zaposlenica Grada Bjelovara radila na blagajni. Navedena svjedokinja je navela kako, kada su otkrivene situacije iz činjeničnog opisa kaznenog djela, službenica RL nije imala razumno objašnjenje za nastale događaje, a dodatno je navela kako je obavljenom financijskom kontrolom utvrđeno da je upravo R 17. listopada 2019., izvan radnog vremena tj. poslije 15,00 sati, za više stranaka stornirala više obveza komunalne i druge naknade , najvjerojatnije s ciljem da se navedenim strankama ne pošalju opomene zbog neplaćanja obveza jer je znala da se radi o obvezama koje su plaćene, ali nisu evidentirane u računalnom sustavu. Ova svjedokinja, kao i svjedokinja TL, voditeljica Odsjeka za naplatu i pravne poslove Grada Bjelovara također su potvrdile da je RL, kada su otkriveni ovi slučajevi nepolaganja novca koji je naplaćen u blagajnu Grada Bjelovara, priznala kako je ona to učinila.

16. U žalbi se, doduše, opravdano ističe kako se u financijsko-knjigovodstvenom vještačenju navodi da je okrivljena KL "odgovorna", odnosno da je njenom odgovornošću Grad Bjelovar oštećen, na koji način je taj vještak doista izašao izvan naloga vještačenja i svojih kompetencija jer je pitanje odgovornosti pravno pitanje i na njega odgovor može dati samo sud. Međutim, ova nepravilnost nema utjecaja na rezultate vještačenja u pogledu visine iznosa za koji je oštećen Grad Bjelovar, za što je vještak i bio angažiran, a o pitanju odgovornosti okrivljene (krivnje) prvostupanjski sud je donio odluku, koja nije utemeljena na takvom nepotrebnom i nespretnom navodu vještaka financijsko-knjigovodstvene struke u njegovom nalazu i mišljenju, već na dokazima koji su tijekom postupka izvedeni, a nalaz vještaka je korišten samo u pogledu utvrđenja točne visine iznosa za koji je oštećen Grad Bjelovar, na što njegova opaska o odgovornosti okrivljene nema nikakvog utjecaja.

17. U opisanoj situaciji, kada je na raspravi izveden čitav niz dokaza koji vrlo jasno i nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak da je upravo okrivljena počinitelj ovog kaznenog djela, ne može se prihvatiti navod iz žalbe da se radi isključivo o eventualno građanskopravnoj odgovornosti za nastali manjak u blagajni Grada Bjelovara jer je prvostupanjski sud potpuno ispravno ocijenio da su se u postupanju okrivljene kritične prigode ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavka 1., u vezi članka 52. KZ/11, što je valjano i obrazložio u točki 17. presude, nakon čega ju je potpuno ispravno, kao ubrojivu osobu, koja je kazneno djelo počinila s izravnom namjerom, svjesna protupravnosti svog postupanja i kod nepostojanja nijednog ispričavajućeg razloga, proglasio krivom. Stoga se, okrivljena neosnovano žali i zbog žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

18. Što se tiče žalbene osnove odluke o kazni, okrivljena je tek u uvodu svoje žalbe navela da prvostupanjsku presudu pobija i u odnosu na tu žalbenu osnovu, međutim, u žalbi nije naveden ni jedan razlog u kojem pravcu se prvostupanjska presuda pobija zbog odluke o kazni. Međutim, kako prema članku 478. ZKP/08 -26, žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist okrivljenika , u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj drugostupanjski sud i u tom pravcu ispitao prvostupanjsku presudu te je utvrdio da je sud u potpunosti pravilno utvrdio i odgovarajuće vrednovao sve okolnosti koje mogu imati utjecaja na izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije pa je tako ispravno, kao olakotnu okolnost, cijenio njezinu dosadašnju neosuđivanost, dok je isto tako ispravno, kao otegotno ocijenio upornost u počinjenju ovog kaznenog djela.

18.1. U takvoj situaciji pravilno je sud postupio kada je okrivljenu osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, koja kazna je primjerena svim okolnostima počinjenja ovog kaznenog djela, stupnju krivnje okrivljene i svrsi kažnjavanja te njenim osobnim i obiteljskim prilikama, ali je isto tako ispravno ocijenio da se svrha kažnjavanja propisna člankom 41. KZ/11 uspješno može ostvariti uvjetnom osudom , radi čega je, na temelju članka 56. KZ/11, opravdano okrivljenoj izrekao uvjetnu osudu, na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti , ako ista u roku provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kaznenog djelo. Naime, kada se sagledaju sve okolnosti počinjenja ovog kaznenog djela, a posebice broj pojedinačnih učina u okviru produljenog kaznenog djela za koje je okrivljena proglašena krivom, nikakvo blaže kažnjavanje ne bi bilo primjereno. Stoga se okrivljena neosnovano žali i zbog žalbene osnove odluke o kazni.

19. Slijedom svega navedenog kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu okrivljene, sukladno članku 482. ZKP/08 valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 14. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maria Majić