Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-305/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica ZL, odvetnica u [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske OIB: 52634238587, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, sa sjedištem u [adresa], koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-369/2025-6 od 16. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice KL i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-369/2025-6 od 16. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja presuđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama u suvlasništvu tužitelja u 1/2 dijela i to: k. č. br. [katastarska čestica] oranica, [adresa], površine 8671 m2, i k. č. br. [katastarska čestica] oranica, [adresa], površine 8672 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a ovršni postupak se obustavlja te se ukidaju sve provedene ovršne radnje II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Naslovnog suda, da po pravomoćnosti presude, izvrši brisanje uknjižbe založnog prava na nekretnini tužitelja upisanog pod brojem Z.3636/2025 od 24.04.2025. godine.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju KL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Republika Hrvatska OIB: 52634238587, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, sa sjedištem u [adresa], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura (slovima: petsto eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa.“
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica ne navodeći zakonom određene razloge za žalbu. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu tuženica se u cijelosti protivi svim žalbenim navodima i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenim osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama u suvlasništvu tužiteljice u 1/2 dijela i to: k. č. br. [katastarska čestica] oranica, [adresa], površine 8671 m2, i k. č. br. [katastarska čestica] oranica, [adresa], površine 8672 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], određeno rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-585/2025-2 od 24. travnja 2025., a posljedično tome i brisanje navedene uknjižbe u zemljišnim knjigama.
6. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio, a što je i nesporno među strankama:
- da je rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr- 585/2025-2 od 24. travnja 2025., na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Ministarstva poljoprivrede, Uprave poljoprivrede i prehrambene industrije, Sektora inspekcije u poljoprivredi, Službe inspekcije u područnim jedinicama, Odjela-Područne jedinice Osijek, Ispostave Vinkovci, klasa: UP/I-320-18/14-02/01, ur. broj: 525- 07/0114-14-1 od 9. siječnja 2014., koje je postalo pravomoćno i ovršno 10. srpnja 2014., određeno osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnice osiguranja (ovdje tužiteljice) radi naplate novčane tražbine te je zaključkom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-585/25-10 od 8. srpnja 2025. protivnica osiguranja, a ovdje tužiteljica, upućena na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22. - dalje: OZ), u roku od 15 dana od dana dostave zaključka, koji je tužiteljica primila 8. srpnja 2025., a tužbu je podnijela 23. srpnja 2025.,
- da je tuženica 8. travnja 2014. po predmetnoj ovršnoj ispravi prvi puta podnijela
Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu,
- da navedena osnova nije naplaćena te je isknjižena iz očevidnika 4. kolovoza 2018. zbog nemogućnosti izvršenja, temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20, 133/20 - dalje: ZPONS),
- da je novi zahtjev za izravnu naplatu po predmetnoj osnovi tuženica podnijela 16. prosinca 2019., te je navedena osnova ponovno evidentirana u očevidnik redoslijeda naplate, a isknjižena je iz očevidnika zbog nemogućnosti izvršenja, temeljem čl. 12. ZPONS,
- da potraživanje tuženice nije u cijelosti podmireno niti nakon isknjiženja predmetnog rješenja,
- da je zastara prvi puta prekinuta u trenutku kada je tuženica prvi puta pokrenula izravnu naplatu tražbine 8. travnja 2014. po navedenom ovršnom rješenju Ministarstva poljoprivrede i da za vrijeme tog postupka zastara nije tekla već je ponovno počela teći nakon iskljuženja iz Očevidnika 2018. godine, a ponovno je prekinuta podnošenjem novog zahtjeva za izravnu naplatu 16. prosinca 2019. te nakon toga ponovno počela teći nakon isknjiženja iz Očevidnika 17. prosinca 2022., zbog čega do podnošenja predmetnog prijedloga za osiguranje tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini 23. travnja 2025. nije protekao desetgodišnji rok zastare, u smislu čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje: ZOO).
8. Prema odredbi čl. 233. st. 1. ZOO sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.
9. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenicu o ranijem pokretanju postupka izravne naplate radi namirenja predmetne tražbine 8. travnja 2014. temeljem iste osnove plaćanja (rješenje Ministarstva poljoprivrede, Uprave poljoprivrede i prehrambene industrije, Sektora inspekcije u poljoprivredi, Službe inspekcije u područnim jedinicama, Odjela-Područne jedinice Osijek, Ispostave Vinkovci, klasa: UP/I-320-18/14-02/01, ur. broj: 525-07/0114-14-1 od 9. siječnja 2014.) i isknjiženju te osnove iz evidencije 4. kolovoza 2018. te ponovno pokretanje postupka izravne naplate 16. prosinca 2019. i isknjižena 17. prosinca 2022., a tužiteljica tijekom prvostupanjskog postupka tu tvrdnju nije osporila. Osim toga, taj navod potvrđuju i specifikacije izvršenja osnove plaćanja Financijske agencije, a iz kojih proizlazi da predmetnu osnovu koja joj je dostavljena na naplatu nije mogla izvršiti u smislu odredbe čl. 12. ZPONS.
10. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalnu pravo, pozivajući se na odredbe čl. 241. st. 1. (pogrešno je navedena odredba čl. 242. st. 1. iako je citirana odredba čl. 241. st. 1. ZOO) i 245. ZOO kada je utvrdio da je podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji 8. travnja 2014. i ponovno 16. prosinca 2019. došlo do prekida zastare, koja je ponovno počela teći tek 2018., odnosno 2022., isknjiženjem te osnove plaćanja iz Očevidnika. Kako od 2022. do 23. travnja 2025., kada je podnesen prijedlog za osiguranje, nije protekao zastarni rok od 10 godina te predmetno potraživanje nije u zastari.
11. S obzirom da potraživanje ovrhovoditeljice (ovdje tuženice) nije u zastari, nisu dakle ispunjene zakonske pretpostavke za proglašenjem ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, te je pravilno odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.
12. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (čl. 155. ZPP).
13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Velikoj Gorici 14. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina
