Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-428/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasmine Štrucelj kao predsjednika vijeća te Ivana Klapšića i Blaženke Lugar Vladić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sabine Erceg, u kaznenom predmetu protiv optužene DM zbog kaznenog djela iz članka 233. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu (dalje u tekstu: ODO), protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-329/2023-37 od 21. svibnja 2024., u sjednici održanoj 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optužena DM oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv imovine – pronevjerom – opisano i kažnjivo po članku 233. stavak 1. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećenik ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti upućuje u parnični postupak.

1.2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optužene i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložilo ODO u Karlovcu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da nadležni Županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu optuženica po branitelju Hrvoju Rožmanu, odvjetniku iz Karlovca, predlaže da nadležni Županijski sud odbije žalbu ODO u cijelosti i potvrdi presudu suda prvog stupnja u cijelosti.

4. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen ŽDO na mišljenje.

5. Žalba ODO u Karlovcu nije osnovana.

6. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ODO u Karlovcu ističe da je zaključak suda pogrešan te da je temeljnom analizom provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud trebao izvesti suprotan zaključak, odnosno da je optužena kriva za terećeno kazneno djelo. Nadalje navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te da nije bilo realnog opravdanja da prihvati obranu optuženice, dok iskaze oštećenika a koji je iskazivao u sedam navrata nije u cijelosti prihvatio navodeći da nije vjerodostojno i uvjerljivo iskazivao, iako je iskaz oštećenika potkrijepljen materijalnim i personalnim dokazima i to provedenim knjigovodstveno – financijskim vještačenjem te grafološkim vještačenjem te drugom materijalnom dokumentacijom. Za predmetna podizanja gotovine s računa optuženica nije imala niti jedan materijalni dokaz u vidu računa ili slično. Također, iz iskaza IM koji je bio poslodavac optuženice u knjižari VBZ proizlazi da je upravo u kritičnom razdoblju optuženica imala obveza iz tri ugovora u pozajmicama u ukupnom iznosu od 115.000,00 kuna koje je uredno platila, pri čemu treba uzeti u obzir da su mjesečna primanja optuženice s osnove plaće iznosile oko 4.200,00 kuna pa se očito radi o nesrazmjeru njezinih prihoda i kreditnih obveza, što može ukazivati na njezin motiv u činjenju ovog kaznenog djela. Nadalje, osporava se vjerodostojnost bilježnice optužene predane 25. siječnja 2017. Isto tako žalitelj ističe da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio iskaz nepristrane svjedokinje PM koja je navela da su je ŠM i NM u ljeto 2009. zamolili da pregleda dokumentaciju njihovog obrta te je vidjela da je bilo pet virmana iz kojih je vidljivo da je optuženica dizala gotovinu, a virmani su bili na njezino ime te je istaknula da oni nisu znali o kojim se virmanima radi. U konačnici tvrdi da sud nije pravilno analizirao cjelovite iskaze svjedoka i to prvenstveno oštećenog ŠM kao i NM u korelaciji s iskazom PM i materijalne dokumente u predmetu, provedeno financijsko – knjigovodstveno vještačenje te da je selektivno tumačio iskaze ispitanih svjedoka i da je precijenio obranu osumnjičenice koja ni na koji način nije demantirala iskaze oštećenika da bi upravo u razdoblju od 1. siječnja 2007. do 29. travnja 2009. protivno znanju i odobrenju ŠM podizala gotovinu sa žiro računa obrta [obrt] pravdajući ih bjanko nalozima za plaćanje u koje je upisivala razne novčane iznose, a koji nisu imali uporište u niti jednom materijalnom dokazu, u niti jednom računu ili obračunu, ponudi ili predujmu, niti ima kakav dokaz da je predmetne novčane iznose koje je podizala s računa predavala oštećeniku ili njegovom sinu, već ih je suprotno tome uzela i za sebe zadržala,

7. Suprotno žalbenim navodima, pravilno prvostupanjski sud cijeni višekratne iskaze oštećenog ŠM kao i iskaza svjedoka NM, te pažljivo, kritički i raščlanjujući iskaze svjedoka PM, SM, DMĆ, ŠMĆ, ČM, LM, MM kao i FM, povezujući ih sa financijsko knjigovodstvenim te grafološkim vještačenjem, dovodi ih u korelaciju sa dosljednom, vjerodostojnom i uvjerljivom obranom optuženice, te zaključuje da nije dokazano da bi se u ponašanju optužene DM ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavka 1. KZ/11. kako joj je konačno izmijenjenom optužnicom stavljeno na teret. Pri tome, pravilno prvostupanjski sud prihvaća obranu optužene da nije imala ovlaštenje od oštećenika samo za uplatu gotovine na žiro račun obrta, već da je nakon određenog vremena postojao usmeni dogovor da ista sa znanjem i odobrenjem ima pravo isplatiti gotovinu, te tom prilikom potpisati se u ime oštećenika. Naime, i ovo vijeće nalazi da je optuženica dala niz logičnih, jasnih, uvjerljivih te vjerodostojnih objašnjenja, kako u odnosu na isplate plaće radnicima obrta [obrt], tako i u odnosu na isplatu predujma dohotka, tako i povrata pozajmica. Njezina obrana potvrđena je iskazom svjedoka zaposlenika VBZ knjižare u dijelu u kojem su opisivali da je ostavljala koverte oštećeniku, a osobito iskazom svjedokinje IMĆ koja je navela da se u kovertama nalazio novac. Konačno, niti sam oštećenik nije osporavao da je dolazio u knjižaru VBZ, kao i kod optuženice u njezinu kuću. Ujedno je svjedok LM potvrdio kako je i sam podignuo u FINI određeni iznos za oštećenika, a isti je dolazio kod njih u kuću, a sve kako je i sama optuženica dosljedno tvrdila tijekom postupka, a što sve potvrđuje i njezina bilježnica u kojoj je vodila evidenciju pa i prije inkriminiranog razdoblja. Nadalje, obrana se dodatno potvrđuje i iskazom svjedokinje KM, zaposlenice u FINI, koja je iskazivala da je uglavnom optužena dolazila u FINU, a da je vlasnika obrta vidjela svega nekoliko puta u tri godine, sud je prihvatio, smatrajući da se radi o nepristranoj osobi koja nije osobno zainteresirana za ishod ovog postupka. Isto tako, neosnovano žalitelj smatra da se nije u dovoljnoj mjeri cijenio iskaz svjedokinje PM, koja je iskazivala da da je našla 5 virmana koji nisu imali potrebne račune. Naime, pravilno prvostupanjski sud nalazi da taj iskaz u nema odlučnog utjecaja na utvrđenje cjelokupnog činjeničnog stanja budući da svjedokinja ista ima saznanja o samo par virmana koji datiraju krajem inkriminiranog razdoblja, pogotovo kada se uzme u obzir utvrđenje da je inkriminirano postupanje optuženice bilo uz odobrenje i znanje oštećenika. Nisu osnovani niti žalbeni navodi da iz iskaza svjedoka ĆM, proizlazi da je optužena imala više pozajmica a koje je uredno vratila, pa da to upućuje na nezakonit izvor sredstava odnosno počinjenje predmetnog kaznenog djela. Naime, i u tom pogledu pravilno prvostupanjski sud prihvaća obranu obrana optužene koja je navela da je pozajmice i kredite mogla vraćati jer su i ona i suprug bili zaposleni, suprug je imao i obrt za snimanje svadbi, te su živjeli kod roditelja sa malim troškovima komunalija, a što se potvrđuje i iskazom svjedoka LM pod točkom 19. obrazloženja pobijane presude, koji je između ostalog naveo da je bio zaposlenik tvrtke HS produkt od 2004. godine pa nadalje, te da je osim plaće imao dodatna primanja od snimanja svadbi, a koju djelatnost opisuje i sam oštećenik ŠM spominje. Nadalje, nisu osnovani niti žalbeni navodi ODO u Karlovcu da nepravilno prvostupanjski sud otklanja iskaz oštećenika AM. To stoga jer i ovo vijeće nalazi nevjerodostojnim višekratno dani iskaz oštećenika nevjerodostojan u dijelu u kojem je isti tvrdio kako nije ovlastio optuženicu za podizanje gotovine. To stoga jer iskaz oštećenika je suprotan iskazima svjedoka LM, CM, SM, ŠMĆ, DMĆ, FM, LM kao i ČM, te materijalnoj dokumentaciji, ali i obrani optuženice. Naime, oštećenik je tijekom postupka jasno navodio kako je imao bezgranično povjerenje u optuženicu, ona je dugi niz godina radila kao njegova knjigovotkinja, a jedino što je osporavao je činjenicu da je nije ovlastio da podiže gotovinske iznose sa žiro računa obra „[obrt]“ čiji je bio vlasnik, no isto tako u kasnijem iskazu navodi da je bilo situacija da je ipak optuženica podizala gotovinu sa žiro računa obrta, kako bi isplatili naknadu plaće radniku koji se nalazio na bolovanju, a isto tako, sjetio se kako je optuženica davala dio plaće radnicima „na ruke“. Naveo je kako je i njemu optuženica također isplaćivala određene gotove novčane iznose na ime „plaće“, a bilo je iznimnih situacija, kada bi oštećenik bio na terenu, pa bi je i tada ovlastio da podiže novce kada je trebalo. Nadalje, oštećenik je, između ostalog, prilikom svakog iskazivanja naveo drugi iznos za koji je oštećen. Također, tijekom postupka utvrđeno kako plaće zaposlenicima obrta „[obrt]“ doista nisu bile isplaćivane tijekom inkriminiranog razdoblja i u cijelosti putem žiro računa obrta, što proizlazi, kako iz obrane optuženice, tako i iskaza oštećenog ŠM koji je naveo da je novac za plaće zaposlenicima davao na ruke, a isti nisu bili niti prijavljeni kao zaposlenici obrta. Navedeno se potvrđuje i iskazom svjedoka ČM koji je naveo da je kao zaposlenik ŠM negdje do 2008., dio plaće primao na ruke a dio na račun. Što se tiče žalbenih navoda da je bilježnica optuženice (list 390-401 spisa) nevjerodostojna, valja reći da okolnost što je optužena navedenu bilježnicu priložila u spis nakon proteka više godine, sama za sebe ne rezultira sumnjom u vjerodostojnost, pogotovo kada se uzme u obzir da je bilježnica bila i predmet vještačenja, te da vještakinja navela kako se pojedini datumi i iznosi za koje je vještačenjem utvrđeno da bi se radilo o predujmu dohotka i povratu pozajmice, po datumu i iznosu odgovaraju onima koji se navode u bilješkama.

8. Dakle pravilno prvostupanjski sud, a suprotno žalbenim navodima žalitelja, utvrđuje da nije u mogućnosti sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe doći do zaključka da bi optužena počinila kazneno djelo za koje ju se tereti radi čega je optuženu pravilno na temelju članka 453. stavka 1. točke 3. ZKP/08. oslobodio optužbe.

9. Kako žalba ODO nije osnovana, a pri ispitivanju pobijane presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP/08., na temelju članka 482. ZKP/08. je presuđeno kao u izreci.

U Karlovcu, 14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jasmina Štrucelj