Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3432/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika Civitas Trsat d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika DK, kao odgovorne osobe, oboje zastupani po branitelju Marku Došenu, odvjetniku iz Rijeke, radi prekršaja iz čl. 296. st. 1. toč. 16. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine broj: 111/21.), odlučujući o žalbi I. okrivljenika i II. okrivljenika podnesenoj po branitelju, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-10522/2025 od 3. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba I. okrivljenika Civitas Trsat d.o.o., sa sjedištem u [adresa] i II. okrivljenika DK, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3. podtoč c) Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od po 50,00 (pedeset) eura - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenici su proglašeni krivima zbog počinjenog prekršajnog djela iz čl. 296. st. 1. toč. 16. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo su kažnjenini novčanim kaznama i to: I. okrivljenik novčanom kaznom u iznosu od 700,00 eura, a II. okrivljenik novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura, te su ujedno pravilno upozoreni da će se u slučaju plaćanja dvije trećine izrečene kazne u ostavljenom roku, smatrati da je kazna plaćena u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljenicima je određeno plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 50,00 eura, svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno po branitelju, podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga, u kojoj u bitnom ističu da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno te da je izrečena sankcija previsoko odmjerena. Iako ne osporavaju da je u predmetnom prostoru bio uključen radijski prijemnik, smatraju da je izostao bitan element aktivne i ciljane intervencije okrivljenika u smislu organiziranog priopćavanja autorskih djela, već se radilo isključivo o pasivnom emitiranju radijskog programa bez mogućnosti utjecaja na izbor glazbenog sadržaja, koju okolnost prvostupanjski sud nije cijenio, isto kao što nije vrednovao trajanje, intenzitet i svrhu korištenja glazbe, kao niti broj gostiju prisutnih u predmetnom ugostiteljskom objektu prilikom kontrole.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu potpuno i točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Naime, prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka, na temelju iskaza svjedoka ĆK, referenta HDS ZAMP kao i ostalih izvedenih dokaza, prema ocjeni ovog suda imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz čl. 296. st. 1. toč. 16. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, odnosno da su isti kritične zgode u predmetnom ugostiteljskom objektu, koji posluje u sastavu I. okrivljene pravne osobe, javno priopćavali autorska glazbena djela zaštićena Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, iako za takvo priopćavanje nisu imali izdano odobrenje Hrvatskog društva skladatelja kao udruge ovlaštene za kolektivno ostvarivanje prava domaćih i stranih autora glazbenih djela.

8. Žalbeni navodi kojima žalitelji, iako ne osporavaju da je u predmetnom prostoru bio uključen radijski prijemnik, smatraju da je izostao bitan element aktivne i ciljane intervencije okrivljenika u smislu organiziranog priopćavanja autorskih djela, već da se radilo isključivo o pasivnom emitiranju radijskog programa bez mogućnosti utjecaja na izbor glazbenog sadržaja, koju okolnost prvostupanjski sud nije cijenio, isto kao što nije vrednovao trajanje, intenzitet i svrhu korištenja glazbe, kao niti broj gostiju prisutnih u predmetnom ugostiteljskom objektu prilikom kontrole, prema ocjeni ovog suda nisu od utjecaja na ispravan zaključak prvostupanjskog suda o postojanju odlučnih činjenica utvrđenih u tijeku postupka, od kojih ovisi ostvarenje predmetnog prekršajnog djela i nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke o postojanju prekršaja i odgovornosti okrivljenika, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

9. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedeno djelo nisu prestroge, već su izrečene u iznosima tek neznatno višim od Zakonom propisanih minimuma kazne koja je odredbom čl. 296. st. 1. toč. 16. Zakona, u odnosu na pravnu osobu propisana od 5.000,00 do 50.000,00 kuna (663,61 do 6.636,14 eura), a odredbom st. 2. istog članka u odnosu na odgovornu osobu u pravnoj osobi, od 2.000,00 do 10.000,00 kuna (265,45 do 1.327,23 eura), dok je prvostupanjski sud kod donošenja odluke o visini kazne, pravilno cijenio okolnosti koje su od utjecaja na visinu iste.

10. Kako je odredbom čl. 138. st. 2. toč.3. podtoč. c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su okrivljenici obvezani na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

11. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. travnja 2026. godine

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.