Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3450/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda, Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika NN, radi prekršaja iz čl. 71. st. 2., u vezi st. 1. toč. 6. Zakona o trgovini (Narodne novine broj:, 114/11., 68/13., 30/14., .32/19., 98/19., 32/20., 33/23.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Kutini, protiv presude Općinskog suda u Kutini, broj: Pp-347/2025 od 4. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Kutini, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom protiv okrivljenika NN odbijena je optužba da bi na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršajno djelo iz čl. 71. st. 2. st., u vezi st. 1. toč. 6. Zakona o trgovini.

2. Istom presudom odlučeno je da će se troškovi prekršajnog postupka isplatiti na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4. Žalitelj u žalbi, u bitnom ističe da okrivljeniku nije bilo uvjetovana uplata u Državni proračun novčanog iznosa od 3.981,68 eura, pa time izvršena uplata, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, nema kaznenu narav, već se uplatom navedenog iznosa ne provodi mjera zabrane obavljanja djelatnosti, koja je naložena Rješenjem inspektora, ujedno dodajući da se donošenjem upravne mjere ne isključuje postupanje vezano na propisanu prekršajnu mjeru.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba je neosnovana.

7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je ocijenio da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno i zakonito protiv okrivljenika, u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 71. st. 2., u vezi st. 1. toč. 6. Zakona o trgovini, odbio optužbu, za koju odluku je dao valjane i argumentirane razloge, sa kojima se slaže i ovaj sud.

8. Naime, primjenom čl. 181. toč. 5. Prekršajnog zakona, pobijanom odlukom je odbijena optužba protiv okrivljenika radi prekršajnog djela iz čl. 71. st. 2. st., u vezi st. 1. toč. 6. Zakona o trgovini, a prema kojoj optužbi okrivljenik kritične zgode u predmetnom prodajnom objektu u eg, wgt, kao trgovac nije nadležnom inspektoru osigurao podatke o stanju robe u prodajnom objektu na temelju pisanih isprava ili elektroničkog zapisa za proizvode iz vlastite proizvodnje iz kojih se može spoznati poslovni događaj, odnosno isprave iz kojih se može spoznati poslovni događaj tj. isprave o stanju robe nisu se nalazile u prodajnom objektu.

9. Prvostupanjski je sud za svoju odluku dao valjane razloge navodeći da je u tijeku provođenja inspekcijskog nadzora, a prije pokretanja prekršajnog postupka, u odnosu na ovo isto djelo, od strane Državnog inspektorata RH bilo doneseno rješenje (klasa: UP/I-336-02/25-01/57, urbroj: 443-02-05-17-25-1 od 7. veljače 2025.), kojim je okrivljeniku bila izdana mjera zabrane obavljanja djelatnosti trgovine na malo kruhom, pecivom i drugim pekarskim proizvodima u predmetnom prodajnom objektu, dok ne osigura isprave o stanju robe iz kojih se može spoznati poslovni događaja, te da se naprijed izdana mjera zabrane neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od pet dana nadležnom inspektoru dostavi isprave o stanju robe iz kojih se može spoznati poslovni događaj te izvrši uplatu novčanog iznosa od 3.981,68 eura u korist Državnog proračuna i o izvršenoj uplati dostavi dokaz. Okrivljenik je postupio prema naprijed navedenom tj. u ostavljenom roku je dostavio inspektoru isprave o stanju robe iz kojih se može spoznati poslovni događaj, kao i dokaz da je izvršio uplatu novčanog iznosa od 3.981,68 eura u Državni proračun.

10. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da navedena upravna mjera ima kaznenu narav jer je bila uvjetovana uplatom citiranog novčanog iznosa i kompatibilna je sa novčanom kaznom, odnosno takva primjena upravne mjere sa uplatom novčanog iznosa koji se odnosi upravo na djelo činjenično opisano u optužnom prijedlogu, a koju uplatu novčanog iznosa je okrivljenik izvršio, predstavlja presuđenu stvar i smetnju za daljnje vođenje prekršajnog postupka, zbog čega je pravilno odbio optužbu protiv okrivljenika. Time je prvostupanjski sud, prema ocjeni ovog suda postupio u skladu s Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i u skladu sa praksom Europskog suda za ljudska prava, koja izjednačava sudsko i administrativno kažnjavanje ukoliko je riječ o činjenično istom djelu, a što u ovom slučaju jest, budući da je iz optužnog prijedloga razvidno da se postupak vodi u odnosu na iste činjenice zbog kojih je okrivljenik već prethodno, plaćanjem naprijed citiranog novčanog iznosa praktično kažnjen u administrativnom postupku.

11. Dakle, slijedom iznesenog, naprijed navedena upravna mjera se, i prema ocjeni ovog suda, odnosi na činjenični opis radnje prekršaja iz čl. 71. i st. 2., u vezi st. 1. toč. 6. Zakona o trgovini naveden u optužnom prijedlogu, zbog čega se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari, a koje stajalište je u skladu s presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju N (N v. [adresa] App. no 55759/07) u kojoj je potvrđeno stajalište Suda iznijeto u slučaju F (Zolotukhnin v. Rusija, App. No 14939/03) u kojoj se također odlučivalo o povredi načela „ne bis in idem“.

12. Stoga je pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom se odbija optužba protiv okrivljenika, dok tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju ispravnost odluke prvostupanjskog suda.

13. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 14. travnja 2026

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.