Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe E3 d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe HJ, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.), rješavajući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-913/2025 od 1. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom protiv okrivljene pravne osobe E3 d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe HJ odbijena je optužba zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, pobliže opisanog u izreci, s obrazloženjem da se radi o presuđenoj stvari,
2. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv prvostupanjske presude kojim je odbijena optužba tužitelj je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih osnova smatrajući da se upravna mjera kojom je poslodavcu naloženo da uplati određeni iznos i izvrši prijavu na mirovinsko osiguranje, donesena na temelju Zakona o suzbijanju nezakonitog rada i Zakona o Državnom inspektoratu, ne može u konkretnom slučaju poistovjetiti sa sankcijom.
4. Žalba je neosnovana.
5. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je ocijenio da je u odnosu na prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude i primjenu instituta ne bis in idem te odbijanje optužbe, uz primjenu članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona, pravilno prvostupanjski sud zaključio da su okrivljenici upravnom mjerom, odnosno uplatom iznosa od 2.650,00 (dvije tisuće šesto pedeset) eura za neprijavljenog radnika, već kažnjeni za taj prekršaj pa se radi o presuđenoj stvari.
6. Naime, u konkretnom slučaju za isti propust, odnosno za isti činjenični supstrat, već je izrečena kazna rješenjem Državnog inspektorata RH pa bi vođenjem prekršajnog postupka za to djelo došlo do povrede načela ne bis in idem koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
7. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju H (H v. [adresa], App.no 55759/079) upozoreno je na načelnu neprihvatljivost konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu „ne bis in idem“ propisanom u članku 4. protokola 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prema stajalištu iznijetom u slučaju Č v. [adresa], App no 14939/03 izjednačava se sudsko (u našem slučaju prekršajno) i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu.
8. Iz stanja spisa i utvrđenih činjenica u prvostupanjskom postupku proizlazi da je okrivljenom trgovačkom društvu E3 d.o.o. rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-116-02/25-01/75, Urbroj: 443-02-02-11-25-1 od 7. veljače 2025., naloženo da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, za neprijavljenog radnika, počevši od dana koji je utvrđen kao početak njegovog rada za poslodavca te da uplati iznos od 2.650,00 (dvije tisuće šesto pedeset) eura za neprijavljenog radnika, u roku od tri dana od dostave rješenja.
9. U skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, pravno nazivlje nacionalnog zakonodavstva ne može biti jedni kriteriji relevantan za primjenu pravila „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7. uz Konvenciju, već je u konkretnom slučaju potrebno promatrati u skladu s tzv. mjerilima ''Engel'' (Europski sud u svojoj praksi je postavio tri mjerila koja su poznata kao mjerila ''Engel'', predmet Engel i drugi protiv Nizozemske od 8. lipnja 1976. godine) ima li izrečena upravna mjera preventivni ili kazneni karakter.
10. S obzirom da izrečena upravna mjera u konkretnom slučaju predstavlja sredstvo kažnjavanja za okrivljenike i ima penalni karakter pa vođenje prekršajnog postupka, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru) kojim se okrivljenicima, stavlja na teret da su počinili prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, a nakon što je izrečena upravna mjera izvršena, jer iz stanja spisa proizlazi da su okrivljenici platili iznos od 2.650,00 eura za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat, u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7 Konvencije.
11. Prema tome, kako su okrivljenici plaćanjem novčanog iznosa od 2.650,00 eura prije podnošenja optužnog prijedloga, i po ocjeni ovog suda, kažnjeni su za isti događaj, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari, u smislu odredbe članka 196. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, uslijed čega je optužba protiv okrivljenika, za taj prekršaj, na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona, odbijena, za koju je odluku prvostupanjski sud dao dostatne i relevantne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa je trebalo odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i istu potvrditi.
12. Zbog izloženih razloga, trebalo je presuditi kao u izreci.
U Zagrebu 14. travnja 2026.godine
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
