Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2884/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od suca Roberta Završkog, predsjednika vijeća, te sutkinja Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ŽC, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 11. veljače 2026., broj: Pp-521/2026-8, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. ŽC kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. ŽC je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 11. veljače 2026., broj: Pp-521/2026-8, okr. ŽC je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora 60 dana u koju je uračunato lišenje slobode 6. veljače 2026. i, na temelju čl. 41. u vezi čl. 44. i čl. 46. st. 1. Prekršajnog zakona, primijenjena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku 12 mjeseci po pravomoćnosti presude ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i čl. 50. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja CC na području Općine Matulji i Grada Opatije, kao i na bilo kojem mjestu gdje se imenovana zatekne, na razdaljinu ne manju od 100 metara, kao i zabrana uspostavljanja i održavanja izravne ili neizravne veze sa CC putem telefona u trajanju šest mjeseci. U izrečenu zaštitnu mjeru uračunava se vrijeme trajanja mjere opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa CC. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da je okrivljenik obvezan naknaditi 30,00 eura.

2. Protiv te presude, okrivljenik je, putem branitelja odvjetnika Borisa Gregovića, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Suprotno žalbenim navodima, sadržaj screenshotova poruka koje je okrivljenik razmijenio sa žrtvom nasilja te žrtva nasilja s njegovom majkom nema utjecaj na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Činjenica da je žrtva nasilja pozivala okrivljenika da dođe na njenu adresu stanovanja kako bi joj pomogao u nekim stvarima (popravak TV i sl.), a koju činjenicu okrivljenik dokazuje predmetnim materijalnim dokazima, nije odlučna za ocjenu jesu li se u okrivljenikovom ponašanju ispunila bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim, jer razlog zbog kojeg je okrivljenik bio u stambenom prostoru žrtve nasilja ne može dovesti do ekskulpacije od prekršajne odgovornosti. Okrivljenik je proglašen krivim da je ponovio psihičko nasilje u obitelji u nazočnosti maloljetnog djeteta na način da se bivšoj izvanbračnoj supruzi obratio „povišenim i uznemirujućim tonom iznoseći neutemeljene optužbe o nevjeri da ga vara govoreći da joj dolaze jebači te joj zaprijetio da će u potpunosti demolirati stan misleći na događaj od 29. prosinca 2025. kada je u istom stanu već počinio znatnu materijalnu štetu, a zbog kojeg događaja je upravo i osuđen navedenom pravomoćnom presudom“. Upravo kako je okrivljenik proglašen krivim iskazivala je svjedokinja žrtva nasilja CC, čiji iskaz je prvostupanjski sud osnovano smatrao vjerodostojnim. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza svjedokinje žrtve nasilja dokazujući (screenshotovima poruka) da je ona sama inzistirala da on dođe na njenu adresu kako bi joj pomogao u nekim stvarima, jer ta činjenica nikako ne može značiti da je svjedokinja iskazivala neistinito. Nebitno je pritom što su i svjedokinja žrtva nasilja i okrivljenik pogrešno smatrali da je okrivljeniku prethodnom osuđujućom presudom izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja SC, jer predmet ovog prekršajnog postupka nije prekršaj kršenja pravomoćno izrečene zaštitne mjere, nego počinjenje psihičkog nasilja u obitelji. U tom smislu, za pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima se ukazuje na sadržaj screenshotova poruka dostavljenih uz žalbu.

6. Činjenica da screenshotovi predmetnih poruka nisu relevantni za pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja razlog je zbog kojeg nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima se ističe da je prvostupanjski sud postupao arbitrarno jer okrivljeniku, kao neukoj stranci, nije dao mogućnost da naknadno dostavi screenshotove poruka koje je razmijenio sa žrtvom. Osim toga, prvostupanjski sud je u dokaznom postupku izveo dokaz čitanjem screenshotova poruka koje je okrivljenik dostavio na ročište 6. veljače 2026., a iz predmetnog zapisnika nije vidljivo da bi okrivljenik predlagao da se pregleda još neka druga materijalna dokumentacija iste vrste koju bi naknadno dostavio pa, dakle, prema podacima u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio onemogućen u dostavljanju dokaza u vlastitu korist, kako se to neosnovano tvrdi u žalbi.

7. Žalbeni navodi kojima se ističe da je u dokaznom postupku trebalo ispitati kao svjedoke roditelje okrivljenika te da je iskaz svjedokinje žrtve nasilja trebalo provjeriti pribavljanjem socijalne anamneze ne mogu se s uspjehom isticati jer odredba čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona propisuje da se nove činjenice i novi dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren. Neovisno o navedenom, ovaj sud smatra da, s obzirom na činjenicu da roditelji okrivljenika nisu bili očevici inkriminiranog događaja niti u spisu postoji podatak da bi o tom događaju imali posredna saznanja, nije bilo osnove da se isti ispitaju u svojstvu svjedoka, a niti je bilo osnove da se pribavlja socijalna anamneza obiteljskih prilika okrivljenika i žrtve nasilja. Svjedokinja žrtva nasilja je na ročištu 6. veljače 2026. iskazivala identično kao i prilikom ispitivanja u PP Opatija, u njenom iskazu nema ni jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istog, niti u istom ima bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u vezi s odlučnim činjenicama. Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud iskaz svjedokinje žrtve nasilja smatrao vjerodostojnim te je izvršio pravilnu analizu okrivljenikove obrane, koja analiza je utemeljena na životno logičnim zaključcima. Neosnovani su žalbeni navodi kojima se tvrdi da „ne postoji ni jedan dokaz kojim se dokazuju odlučne činjenice .... osim same izjave žrtve nasilja“. Takvim pristupom, ni jedan prekršaj iz područja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji bi bio počinjen na način da su bili nazočni samo počinitelj i žrtva nasilja, a koja situacija je doista vrlo učestala i imanentna upravo ovim prekršajima, ne bi mogao biti dokazan.

8. Neosnovano okrivljenik u žalbi osporava i utvrđenje odlučne činjenice nazočnosti maloljetnog djeteta u inkriminiranom događaju, jer je u obrani jasno i izričito naveo: „Svo to vrijeme dok nije otišao na kauču je bilo njihovo maloljetno dijete“, a identično je iskazivala i svjedokinja žrtva nasilja, koja je osim toga iskazivala i o nazočnosti njenog maloljetnog djeteta.

9. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka niti ima mjesta ikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa nije osnovana ni žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljenik ističe da se izrečenom kaznom ne ispunjava svrha kažnjavanja, definirajući svrhu kažnjavanja u nastavku žalbe. Prije svega, okrivljeniku nije izrečena kazna, kako se to pogrešno navodi u žalbi, nego je prema njemu primijenjena mjera upozorenja uvjetna osuda. Osim toga, radi se o najblažoj mogućoj prekršajnopravnoj sankciji koja se za inkriminirani prekršaj uopće može primijeniti. Cijeneći sve okolnosti relevantne za odmjeravanje prekršajnopravne sankcije, a naročito značaj i pogibeljnost počinjenog prekršaja, pri čemu se naročito misli na izrazito kratak vremenski period od samo tjedan dana od prethodne pravomoćne osuđivanosti, stanovište je ovog suda da je sankcija koja čini prijetnju zatvorom i više nego primjerena prekršajnopravna sankcija.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odnosno odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja niti je uz žalbu dostavio neki dokument u tom pravcu pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 70,00 EUR-a, dakle u visini neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

12. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja, HZSR i tužitelja.