Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2668/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od suca Roberta Završkog, predsjednika vijeća, te sutkinja Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ĐI i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Novi Marof, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 19. veljače 2026., broj Pp-286/2026-6, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Novi Marof kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 19. veljače 2026., broj Pp-286/2026-6, proglašeni su krivima okr. ĐI i okr. ĆI da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je okr. ĐI izrečena novčana kazna 300,00 eura u koju je uračunato lišenje slobode 4. veljače 2026. pa mu je preostala novčana kazna 260,18 eura, a okr. ĆI je izrečena novčana kazna 150,00 eura, koje kazne su okrivljenici dužni platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečenih novčanih kazni. Uz navedeno, okr. ĐI je izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koju će provoditi stručna osoba i koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je određena a najmanje šest mjeseci. U odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno je da su okrivljenici, svaki, obvezni naknaditi 20,00 eura.
2. Istom presudom, okr. ĐI je oslobođen optužbe da bi, na način činjenično opisan u oslobađajućem dijelu izreke prvostupanjske presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
3. Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, pobijajući i odluku o izrečenim novčanim kaznama i odluku o neizricanju zaštitnih mjera predloženih u optužnom prijedlogu. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili da se preinači u smislu žalbenih navoda.
4. Žalba nije osnovana.
5. Neosnovano tužitelj smatra da je okrivljenicima trebala biti izrečena kazna bezuvjetnog zatvora i to okr. ĐI 120 dana a okr. ĆI 90 dana. S obzirom da su okrivljenici primarni počinitelji te s obzirom da nisu proglašeni krivima za protupravnu količinu koja značajnije ugrožava zaštićeno dobro, ovaj sud smatra da im je prvostupanjski sud osnovano izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne propisane za prekršaj za koji su proglašeni krivima. Pritom je prvostupanjski sud osnovano zaključio da u odnosu na okr. ĐI ne postoje naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, a niti postoje okolnosti koje zahtijevaju da se novčana kazna izrekne u iznosu koji bi bio veći od zakonom propisanog posebnog minimuma. I po ocjeni ovog suda, novčana kazna u visini posebnog minimuma izrečena okr. KI primjerena je stupnju njegove krivnje, pogibeljnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.). U odnosu na okr. ĆI, imajući na umu njeno izrazito loše imovno stanje (umirovljenica s mjesečnim primanjima 200,00 eura, djeca joj pomažu u uzdržavanju) kao i činjenicu da zbog visoke životne dobi nije više u mogućnosti ostvarivati zaradu svojim radom, ocjena je i ovog suda da je bilo osnove za primjenu odredbe o ublažavanju kazne i izricanju novčane kazne u visini polovice zakonom propisanog posebnog minimuma, koja je primjerena stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
6. Nije u pravu tužitelj ni kada se žali zbog neizricanja zaštitnih mjera predloženih u optužnom prijedlogu. Pritom svakako treba navesti da tužitelj u žalbi ne navodi ni jednu okolnost, a kamoli neku koja bi bila osnovana, zbog koje smatra da je okr. ĐI trebalo izreći zaštitne mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva i zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, a okr. ĆI zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana. Nema osnove da se okr. ĐI izrekne zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva jer je proglašen krivim za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjen prema nećakinji LI s kojom ne živi u zajedničkom kućanstvu. Isto tako, nema osnove ni da mu se izrekne zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji nećakinje MI, jer to ne opravdava ni protupravna količina za koju je proglašen krivim niti u spisu postoje drugi podaci koji bi predstavljali opravdani temelj za izricanje ove zaštitne mjere. Neosnovano se tužitelj žali i na neizricanje zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana okr. ĆI i to prije svega što se, imajući na umu njenu visoku životnu dob (85 godina), ne može očekivati adekvatna promjena životnih stavova i uvjerenja u smislu uspješnosti i svrsishodnosti provedbe zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana.
7. Slijedom navedenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 14. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, žrtvu nasilja RI, HZSR i tužitelja.
