Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Gordane Korotaj, predsjednice vijeća te suca Roberta Završkog i sutkinje Anđe Ćorluka, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ČJ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 12. studenog 2025., klasa: 211-07/25-1/21134, urbroj: 511-12-36-25-1, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenog ČJ kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni ČJ obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 12. studenog 2025., klasa: 211-07/25-1/21134, urbroj: 511-12-36-25-1, okrivljeni ČJ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te je, na temelju citiranih propisa, kažnjen novčanom kaznom 660,00 eura koju je dužan platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi 66,36 eura.

1.2. Okrivljeniku je, nadalje, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije 2 (dva) mjeseca.

2. Okrivljeni ČJ je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor predlažući da se izrečena sankcija zamjeni radom za opće dobro, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor je neosnovan.

4. Okrivljenik u prigovoru navodi kako priznaje počinjenje prekršaja i izražava kajanje radi njegova počinjenja. Ističe kako je podstanar i kako mu je vozačka dozvola neophodna. Iz navedenih razloga predlaže da mu se novčana kazna i izrečena mjera zamijene radom za opće dobro.

5. Nastavno na zahtjev okrivljenika da mu se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro, treba navesti da je rad za opće dobro institut koji je, uz zakonom propisane uvjete, moguće primijeniti samo u postupku izvršenja pravomoćnih odluka pa ovaj sud, prilikom odlučivanja o prigovoru okrivljenika podnesenim protiv prekršajnog naloga, nema zakonske mogućnosti primjene ovog instituta.

6. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenog teži je oblik kršenja prometnih propisa te takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenom izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

6.1. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u skoro minimalnom trajanju, po ocijeni ovoga suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja.

7. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.

8. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 238. stavka 11. u vezi s člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 otpravka: za okrivljenika i spis.