Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-250/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog LG, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu (dalje: ODO-a) protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-1227/2023-11 od 12. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se prihvaća žalba ODO-a, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se optuženik ŠG za kazneno djelo protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. KZ/11, za koje je pobijanom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 /jedne/ godine i 6 /šest/ mjeseci. Na temelju čl. 57. KZ/11 optuženom ŠG se izriče djelomična uvjetna osuda time da se od kazne na koju je osuđen izvršava 9 /devet/ mjeseci, a dio kazne u trajanju od 9 /devet/ mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 /tri/ godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
II Žalba ODO-a u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Općinski sud u Splitu presudom poslovni broj K-1227/2023-11 od 12. veljače 2025., proglasio je krivim optuženog LG zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. KZ/11, te ga je na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje: ZKP/08-24), optuženik ŠG dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 185,81 euro od čega se iznos od 119,45 eura odnosi na troškove provedenog vještačenja, a iznos od 66,36 eura na paušalnu svotu .
2. Protiv navedene presude žali se ODO zbog odluke o kaznenoj sankciji i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i troškovima postupka na način da se optuženom ŠG izrekne bezuvjetna kazna zatvora i primjereni troškovi kaznenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:
152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje: ZKP/08-25), spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti podneskom broj: KŽ-DO-289/2025-3 od 5. svibnja 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.
5. Žalba ODO-a je djelomično osnovana.
6. Budući da se ODO žali samo zbog odluke o kaznenoj sankciji i odluke o troškovima postupka, ovaj žalbeni sud je sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje: ZKP/08-26) najprije ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 -26, niti da bi na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08- 26).
7. Državni odvjetnik je u pravu kada smatra da je prvostupanjski sud optuženiku izrekao preblagu kaznenu sankciju.
7.1. ODO u žalbi smatra da sud prvog stupnja prilikom odluke o vrsti i mjeri kaznene sankcije optuženiku nije s dovoljno pažnje i kritičnosti cijenio kao otegotnu činjenicu da je do sada bio višestruko kazneno i prekršajno osuđivan, između ostalog i zbog istog kaznenog djela, dok mu je s druge strane pogrešno uzeo kao olakotno njegovo korektno ponašanje i držanje pred sudom.
7.2. Prije svega, valja primijetiti kako je državni odvjetnik u pravu kada u žalbi smatra da činjenica korektnog ponašanja i držanja optuženika pred sudom ne predstavlja olakotnu okolnost, budući da je riječ o uobičajenom i očekivanom ponašanju svakog okrivljenika u kaznenom postupku.
7.3. Nadalje, na ovom mjestu valja primijetiti da je u odredbi iz čl. 56. st. 2. KZ /11 propisano da će sud prilikom ocjene postojanja zakonskih pretpostavki za izricanje uvjetne osude, između ostalog, posebice voditi računa o tome je li optuženik ranije osuđivan, te o njegovom ponašanju nakon počinjenja kaznenog djela.
7.4. Polazeći od toga, a imajući u vidu podatke koji govore o višestrukoj kaznenoj osuđivanosti optuženika nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela (konkretno u dva navrata zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari, te jednom zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede), pri čemu državni odvjetnik u žalbi s pravom posebice upire na naknadnu osudu zbog počinjenja istog kaznenog djela, te njegovoj brojnoj prekršajnoj osuđivanosti prije počinjenja kaznenog djela za koje je proglašen krivim u ovom kaznenom postupku (riječ je o čak 12 prekršajnih osuda, i to pretežito zbog prekršaja s elementom nasilja), a što sve bjelodano ukazuje da njegovo ponašanje kako prije tako i nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela nije bilo usklađeno sa zakonom, s time da do sada izricane prekršajne i kaznene sankcije očito nisu polučile svoj cilj (u svezi čega državni odvjetnik pravilno uočava da su mu za ranije navedena kaznena djela u sva tri slučaja bile izricane uvjetne osude), tada po stavu ovog žalbenog suda, posebice kada se dodatno ima u vidu i stupanj krivnje s kojim je počinio ovo kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja), državni odvjetnik s pravom smatra da ga sud prvog stupanja nije osudio na kaznu zatvora u adekvatnom trajanju, te da u konkretnom slučaju nipošto nije bilo mjesta izricanju uvjetne osude.
8. Stoga je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kaznenoj sankciji prihvaćena, te je na temelju ovlaštenja iz čl. 486. st. 1. ZKP/08-26 pobijana presuda preinačena na način da je optuženik ŠG za kazneno djelo protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. KZ/11 za koje je pobijanom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 /jedne/ godine i 6 /šest/ mjeseci, te mu je na temelju čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda time da se od kazne na koju je osuđen izvršava 9 /devet/ mjeseci, a dio kazne u trajanju od 9 /devet/ mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 /tri/ godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, a kako je to i odlučeno pod toč. I izreke ove presude.
8.1. Takvu kaznenu sankciju ovaj žalbeni sud nalazi u svemu primjerenom svim relevantnim okolnostima važnim za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije te podobnom za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja, kako u smislu generalne tako i specijalne prevencije.
9. ODO nije u pravu kada se žali zbog odluke o visini paušalnih troškova kaznenog postupka.
9.1. Prije svega, valja primijetiti da se sukladno odredbi iz čl. 145. st. 3. ZKP/08 -26 paušalna svota određuje u okviru svota određenih posebnim propisom s obzirom na složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka.
9.2. Budući da se po stavu ovog žalbenog suda u konkretnom slučaju ne radi o složenom kaznenom postupku, te imajući u vidu da je prvostupanjski sud, nakon što je optužnica potvrđena 3. ožujka 2016., prvu raspravu zakazao tek 18. siječnja 2022., a što se ne može pripisati krivnji optuženika, državni odvjetnik nije u pravu kada u žalbi smatra da mu je pobijanom presudom određena paušalna svota u preniskom iznosu, a shodno čemu je žalba ODO-a u tom dijelu na temelju čl. 482. ZKP/08-26 odbijena kao neosnovana, te je u preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda (kao pod toč. II ove presude).
10. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 14. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
