Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-166/2025-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog JK, zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 1. u svezi čl. 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženog JK podnesenoj putem branitelja Krešimira Golubića, odvjetnika u Čakovcu, protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K- 67/2022-193 od 25. svibnja 2023., nakon održane javne sjednice 30. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenika branitelja optuženog Krešimira Golubića, odvjetnika, dana 14. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba optuženog JK, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Uslijed gornje odluke, žalba ODO-a postala je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Čakovcu presudom poslovni broj: K-67/2022-193 od 25. svibnja 2023. proglasio je krivim optuženog JK, zbog kaznenog djela protiv imovine – iznudom iz čl. 243. st. 1. u svezi čl. 52. KZ/11 te ga je na temelju istog zakonskog propisa osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godina.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 osuđenom JK se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. svibnja 2021. do 24. prosinca 2021.

1.2. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08-22, u svezi čega valja primijetiti da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ne navodi i broj „Narodnih novina“ 80/22, u kojem su objavljene izmjene i dopune tog zakona koje su bile na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude) odlučeno je da je optuženi JK dužan je s osnova postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenoj ZK isplatiti iznos od 1.645,75 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, dok se s preostalim dijelom postavljenog zahtjeva iznad dosuđenog oštećena ZK upućuje u parnicu.

1.3. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08-22 oštećena ŠK se postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 2.654,46 eura upućuje u parnicu.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08-22 optuženi JK dužan je naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08-22 u ukupnom iznosu od 1.362,12 eura, koji se odnose na troškove policije o predaji osuđenika, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude u korist državnog proračuna pod prijetnjom prisilne naplate, dok se temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08-22 optuženi JK oslobađa obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 -22, kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja pa oni padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo ODO zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu.

3. Protiv presude žalbu je podnio i optuženi JK putem branitelja Krešimira Golubića, odvjetnika, te branitelja Domagoja Štefana, odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu prihvati, ukine napadnutu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3.1. Na ovom mjestu valja navesti da su obje žalbe koje je podnio optuženik tretirane kao jedna jedinstvena žalba.

3.1. Odgovor na žalbu ODO-a podnio je optuženi JK po branitelju Domagoju Štefanu, odvjetniku, s prijedlogom da se žalba ODO-a odbije kao neosnovana te u cijelosti prihvati žalba optuženika.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj:

152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/2 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-185/2025-3 od 25. ožujka 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. U skladu s odredbom čl. 475. st. 1. ZKP/08 sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti branitelja optuženog Krešimira Golubića, odvjetnika, te zamjenice ŽDO u Varaždinu UK, dok je na temelju čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08-25) sjednica održana u odsutnosti uredno obaviještenog optuženika JK.

6. Žalba je optuženog JK je osnovana, dok je žalba ODO-a postala bespredmetna.

7. U odnosu na žalbu optuženog JK

7.1. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da žalitelj ostvarenje žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona nalazi kao posljedice pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radio o ostvarenju tih žalbenih osnova, već o žalbenim tvrdnjama koje se podvode pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

7.3. Žalitelj je u pravu kada u žalbi smatra da se činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, za sada, ukazuje kao pogrešno.

7.4. Prije svega, optuženik u žalbi upire na zakonski opis kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 1. KZ/11 za koja je pobijanom presudom proglašen krivim, koje čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist silom ili ozbiljnom prijetnjom prisili drugoga da nešto učini ne štetu svoje imovine.

7.5. Naime, iz takvog zakonskog opisa je vidljivo da postojanje ovog kaznenog djela podrazumijeva postojanje neposredne uzročno posljedične veze između ozbiljne prijetnje ili uporabe sile počinitelja prema drugoj osobi i radnje kojom ta druga osoba uslijed takve prisile nešto čini na štetu svoje ili tuđe imovine.

7.6. Vezano za kazneno djelo pobliže činjenično i pravno opisano pod toč. 1) izreke pobijane presude, prvostupanjski sud svoj zaključak o krivnji optuženika za to djelo prvenstveno temelji na iskazu same žrtve koji dokaz ocjenjuje kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom postupku, a koji podupiru i drugi dokazi izvedeni tijekom postupka, dok obranu optuženika i iskaze svjedoka koji ju podržavaju ocjenjuje kao konstrukcije s ciljem otklanjanja njegove kaznene odgovornosti za predmetno djelo.

7.7. Žalitelj je u pravu kada u žalbi smatra da se utvrđenje suda prvog stupnja prema kojem iz iskaza žrtve proizlazi da ju je na način kako se to činjenično opisuje u optužnici silom i ozbiljnim prijetnjama prisiljavao da na štetu svoje imovine poduzima inkriminirane radnje, za sada, ukazuje kao pogrešan.

7.8. Prije svega, valja primijetiti da se optuženik u optuženici u bitnome tereti da je u inkriminiranom razdoblju od listopada 2015. do lipnja 2016 žrtvu silom i ozbiljnim prijetnjama prisilo na poduzimanje više radnji na štetu svoje imovine, konkretno da za kupnju robe i podizanje novca za potrebe trgovačkog društva Vedrana j.d.o.o., kojim je on stvarno upravljao, koristi svoje kreditne kartice Diners i Mastercard, načinivši pritom na vlastitom računu dugovanje od najmanje 14.000,00 kuna, da tijekom siječnja 2016. zasnuje pretplatnički odnos s operaterom Tele 2 za kupnju mobilnog uređaja marke LG G3 D855 TITAN koji je zadržao za sebe, a tijekom veljače 2016. na prodaju dionica Hrvatskog telekoma d.d. i zlatnog nakita dok je novac dobiven prodajom zadržao za sebe.

7.9. Prethodno je već rečeno da postojanje ovog kaznenog djela podrazumijeva postojanje neposredne uzročno posljedične veze između ozbiljne prijetnje ili uporabe sile počinitelja prema drugoj osobi i radnje kojom ta druga osoba uslijed takve prisile nešto čini na štetu svoje ili tuđe imovine, slijedom čega je imajući u vidu konkretni činjenični opis djela pod toč. 1) izreke pobijane presude bilo nužno utvrditi je li je žrtva svaku pojedinu inkriminiranu radnju poduzela zbog toga što ju je optuženik uporabom sile i ozbiljnom prijetnjom usmjerenoj upravo na poduzimanje te radnje na to prisilio, a kao da, na koji konkretno način.

7.10. Žalitelj s pravom smatra da prvostupanjski sud nije sa dovoljno pažnje i kritičnosti analizirao iskaz oštećene ZK, i to kako sam za sebe tako i u povezanosti s drugim dokazima, s posljedicom da se utvrđenja prvostupanjskog suda prema kojem je na temelju iskaza žrtve utvrđeno postojanje svih odlučnih činjenica u ovom predmetu, naročito kada se sagledaju u svjetlu prethodno navedenih bitnih obilježja predmetnog kaznenog djela, za sada, ukazuju kao pogrešna.

7.11. Što se tiče žalbe optuženika u dijelu gdje upire na iskaz oštećene dan na raspravi od 30. kolovoza 2022. u kojem je navela da ju je isti prvi puta ošamario tek 10. rujna 2016., dakle, nakon inkriminiranog razdoblja, i to ne zbog imovine, ovaj žalbeni sud primjećuje da je žrtva u daljnjem iskazivanju pojasnila da se zbog proteka vremena zabunila o razdoblju u kojem je sa žaliteljem bila u vezi, odnosno radilo se o periodu od 2015. do 2016., tako da je navodeći u tom svom iskazu da ju je prvi puta ošamario 10. rujna 2016. očito imala u vidu 10. rujna 2015.

7.12. Međutim, žalitelj je u pravu kada smatra da njezin iskaz na toj raspravi u ostalom dijelu, za sada, ne podupire zaključak prvostupanjskog suda prema kojem je na temelju tog dokaza na izvjestan način utvrđeno da je ostvario zakonsko biće predmetnog kaznenog djela.

7.13. Tako optuženik pravilno uočava da je žrtva u tom svom iskazu navela da je karticu tekućeg računa i Diners karticu držala kod sebe te da je nekada zajedno s optuženikom odlazila u nabavku robe za potrebe ugostiteljskih objekata u Makarskoj te su preko njih plaćali račune, s time da je nekada karticu davala Draganovom bratu

– SK te bi njih dvojica zajedno odlazili u nabavku robe i koristili se njezinim karticama.

7.14. S time u svezi, žalitelj upire i na iskaz žrtve u dijelu gdje je na pitanja optužbe navela da je karticu tekućeg računa i Diners karticu davala optuženiku svojevoljno i bez prisile, s time da je pojasnila da je u to vrijeme živjela s njime u Makarskoj i da se bojala njegovog fizičkog nasrtaja.

7.15. Isto tako, u tom svom iskazu je navela da je optuženikov rođak ponekad znao uplatiti određeni iznos na njezin tekući račun, s time da je odgovarajući na pitanja obrane navela da je određene stvari u inkriminiranom razdoblju kupila i za sebe, pa je tako konkretno spomenula svijećnjak, trijesku za potpalu, te higijenske potrepštine. Glede toga, žalitelj u žalbi dodatno upire da sud prvog stupanja prilikom analize iskaza oštećene u tom dijelu nije s dovoljno pažnje uzeo u obzir podatke iz prometa po njezinom računu s lista 59 spisa iz kojih proizlazi da su na njezin račun kontinuirano vršene uplate, posebice kada se ima na umu iskaz same žrtve da ona nije vršila uplate na račun.

7.16. Vezano za okrivljenikovo maltretiranje u inkriminiranom razdoblju navela je da je bilo nekih nesuglasica oko obračuna novca u kasi, zbog ljubomore i kada je bio pod utjecajem alkohola, s time da je izrijekom navela da joj nije prijetio niti ju tukao onog dana kada je u Makarskoj u Tele 2 uzela inkriminirani mobitel.

7.17. Naposljetku, žalitelj upire na dio iskaza žrtve iz kojeg proizlazi da joj nije prijetio niti neposredno prije prodaje zlata i dionica, dapače, uvijek je bio fin kada je nešto trebao, međutim, zbog straha koji je imala prema njemu uzrokovanog njegovim ranijim neprimjerenim ponašanjem prema njoj za vrijeme zajedničkog života (psihičko maltretiranje, posebice prijetnje koje bi joj upućivao kada bi kontaktirala svoju obitelj), bojala se da bi moglo dogoditi nešto loše ako ne postupi po njegovim zahtjevima.

7.18. Na ovom mjestu valja primijetiti da prvostupanjski sud upravo na temelju potonjeg iskaza žrtve zaključuje da je ista poduzimala inkriminirane radnje na štetu svoje imovine jer se bojala da bi optuženik mogao ostvariti prijetnje koje joj je prethodno tijekom zajedničkog života uputio, a koje su bile usmjerene prema njoj i njezinoj obitelji, međutim, imajući na umu ranije izloženi zakonski opis, te suštinu i smisao kaznenog djela iznude, čije ostvarenje podrazumijeva postojanje neposredne uzročno posljedične veze između ozbiljne prijetnje ili uporabe sile počinitelja prema drugoj osobi i svake pojedine radnje kojom je ta osoba uslijed takve prisile nešto učinila na štetu svoje ili tuđe imovine, to utvrđenje da je žrtva osjećala strah prema optuženiku zbog njegovog ranijeg neprimjerenog ponašanja prema njoj, i to nevezano za inkriminirane radnje, samo po sebi nije dostatno za zaključak da su ostvarena sva njegova bitna obilježja, već je nužno utvrditi je li je žrtva svaku pojedinu radnju poduzela zbog toga što ju je optuženik uporabom sile i ozbiljnom prijetnjom usmjerenoj upravo na poduzimanje te radnje na to prisilio, a kao da, na koji konkretno način.

7.19. Stoga je žalba optuženog zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djela pobliže činjenično i pravno opisano pod toč. 1) izreke pobijane presude prihvaćena.

7.20. Isto tako žalitelj je u pravu kada smatra da se, za sada, kao pogrešno utvrđeno ukazuje i činjenično stanje na kojem sud prvog stupanja temelji svoju odluku u odnosu na kazneno djelo iznude iz čl. 243. st. 1. KZ/11 pobliže činjenično i pravno opisano u toč. 2) izreke pobijane presude.

7.21. Prvostupanjski sud svoj zaključak o krivnji optuženika za to djelo prvenstveno temelji na iskazu same žrtve ŠK koji dokaz ocjenjuje kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom postupku, a koji podupiru i drugi dokazi izvedeni tijekom postupka, dok obranu optuženika i iskaze svjedoka koji ju podržavaju ocjenjuje kao konstrukcije s ciljem otklanjanja njegove kaznene odgovornosti za predmetno djelo.

7.22. Žalitelj je u pravu kada u žalbi smatra da se utvrđenje suda prvog stupnja prema kojem iz iskaza žrtve proizlazi da ju je optuženik na način kako se to činjenično opisuje u optužnici ozbiljnom prijetnjom prisilio da na štetu svoje imovine poduzme inkriminiranu radnju, za sada, ukazuje kao pogrešan.

7.23. Pritom žalitelj posebice upire na iskaz žrtve dan na raspravi održanoj 1. lipnja 2022. u kojem je navela da je više puta tražio od nje da sklopi pretplatnički ugovor govoreći joj: „da neće biti dobro ako ne sklopi pretplatnički ugovor“, s time da ju nikada nije tukao, te da je u konačnici inkriminirani ugovor sklopila jer je obećao da će plaćati obveze po tom ugovoru.

7.24. Prije svega, valja primijetiti da žrtva u tom svom iskazu, za razliku od svojih ranijih iskaza, ne govori o tome da joj je optuženik prijetio da bi mogla dobiti šamar, a kako se to tvrdilo u optužnici, s time da prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbi iz čl. 426. ZKP/08-25 prema kojoj će svjedoka koji je odstupio od svog prijašnjeg iskaza upozoriti na odstupanje i upitati ga zašto sada iskazuje drugačije, a prema potrebi pročitati njegov prijašnji iskaza ili dio tog iskaza.

7.25. Nadalje, prvostupanjski sud nije razjasnio značaj njezinog iskaza u dijelu gdje navodi da je u konačnici inkriminirani ugovor sklopila jer joj je žalitelj obećao da će plaćati obveze po tom ugovoru, budući da takav njezin iskaz otvara pitanje je li inkriminirani ugovor sklopila zbog toga što ju je optuženik ozbiljnom prijetnjom prisilo da to učini, a kako se to tvrdi u optužbi ili iz razloga što joj je obećao da će plaćati obveze po tom ugovoru..

7.26. Naime, odgovor na navedeno pitanje se imajući u vidu zakonski opis, te suštinu i smisao kaznenog djela iznude, ukazuje kao odlučan za ocjenu je li optuženik svojim ponašanje ostvario zakonsko biće tog kaznenog djela.

7.27. Stoga je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prihvaćena i u odnosu na kazneno djelo iznude pobliže činjenično i pravno opisano pod toč. 2) izreke pobijane presude.

8. Slijedom svega navedenog valjalo je prihvaćanjem žalbe optuženika u navedenom pravcu na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08-25 ukinuti pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je to i odlučeno pod toč. I izreke ovog rješenja.

9. Uslijed takve odluke, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni je postala bespredmetna (toč. II ove odluke).

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno provesti sve do sada izvedene dokaze, otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, a po potrebi provesti i druge dokaze za koje se ukaže potreba te potom na temelju savjesne, brižne, kritičke i sveobuhvatne analize i ocjene vjerodostojnosti izvedenih dokaza donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku, koju će obrazložiti sukladno čl. 459. ZKP/08-25 dajući analizu i ocjenu dokaza kako samih za sebe tako i u međusobnoj povezanosti.

U Varaždinu 14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko

U zamjenu potpisao sudac

Igor Pavlic