Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2467/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Roberta Završkog, predsjednika vijeća, te sutkinja Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. MV, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama od 28. studenog 2022., broj: Pp-3153/2022-8, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. MV, za prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 663,61 EUR (šesto šezdeset tri eura i šezdeset jedan cent), koju je dužan platiti u roku 15 dana od primitka ove odluke, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama od 28. studenog 2022., broj: Pp-3153/2022-8, okr. MV je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 4.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka 150,00 kuna te mu je izrečena mjera oduzimanja predmeta –

2,5 grama droge marihuane. Istom presudom, odlučeno je da se okrivljeniku ne izriče zaštitna mjera liječenja od ovisnosti o drogama.

2. Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda. Uz žalbu, tužitelj je dostavio presudu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Ppž-1273/2022 od 10. veljače 2022.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Osnovano tužitelj ističe da u ovom prekršajnom predmetu nije bilo osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne. Obrazlažući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, prvostupanjski sud je naveo da je, kao olakotno, cijenio: „priznanje počinjenja prekršaja, izražavanje kajanja zbog počinjenog te izrečenu svjesnost neprimjerenog ponašanja zbog počinjenog, a naročito se cijenila okolnost da do sada nije prekršajno kažnjavan za iste ili slične prekršaje odnosno uopće za ikakve prekršaje“, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio.

6. Primijenivši odredbu o ublažavanju kazne, prvostupanjski sud je, po ocjeni ovog suda, uvelike precijenio značaj i težinu utvrđenih olakotnih okolnosti. Prema jedinstvenom stavu ovog drugostupanjskog suda, izraženom u brojnim odlukama, priznanje prekršaja, izražavanje kajanja i svijesti o nedopuštenosti protupravnog ponašanja za koje je proglašen krivim te neosuđivanost nisu, ni same za sebe niti u svojoj ukupnosti, naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu odredbe o ublažavanju kazne. Prvostupanjski sud zanemaruje da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka, zbog čega je neosuđivanost očekivana okolnost kod svakog građana i nema težinu naročito izražene olakotne okolnosti.

7. Slijedom navedenog, i po ocjeni drugostupanjskog suda, u ovom prekršajnom postupku nema posebno izraženih olakotnih okolnosti koje bi, u smislu čl. 37. Prekršajnog zakona, kao zakonski preduvjet, opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne pa je, imajući na umu i činjenicu da su kod inkriminiranog prekršaja značajno izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u visini zakonom propisanog posebnog minimuma, koju ovaj sud smatra primjerenom stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

8. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 14. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.