Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-93/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća i sudaca Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆTŠ, zbog kaznenog djela iz članka 311. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženog, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: K-905/2025-29 od 16. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj dana, 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ĆTŠ, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: K-905/2025-29 od 16. ožujka 2026., optuženi ĆTŠ proglašen je krivim, zbog dva kaznena djela protiv pravosuđa – neizvršavanja sudske odluke – opisano i kažnjivo po članak 311. stavku 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 311. stavku 1. KZ/11, te kaznenog djela protiv opće sigurnosti – dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom – opisano i kažnjivo po članku 215. stavku 1. KZ/11, a sve u svezi s člankom 51. KZ/11, te mu je za kazneno djelo iz članka 311. stavak 2. KZ/11, temeljem članka 311. stavak 1. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 311. stavak 2. KZ/11, temeljem članka 311. stavak 1. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te za kazneno djelo iz članka 215. stavak 1. KZ/11, temeljem članka 215. stavak 1. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, da bi potom uz primjenu članka 51. KZ /11, bio osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

1.1. Temeljem članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora optuženom ĆTŠ uračunato je vrijeme od lišenja slobode, kao i vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru i to od 16. rujna 2026., pa nadalje.

1.2. Temeljem članka 68. KZ/11, optuženom ĆTŠ je izrečena sigurnosna mjera – obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se provoditi u okviru zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom, a može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.3. Temeljem članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje: ZKP/08), u svezi s člankom 145. stavkom 2. točka 6. ZKP/08, optuženi ĆTŠ, oslobođen je dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

2. Žalbu protiv presude podnio je optuženi ĆTŠ, po braniteljici Saši Pufler, odvjetnici iz Osijeka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni , te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu prvostupanjsku presudu i optuženog oslobodi optužbe za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret ili podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, te predlaže da nadležni županijski sud odbije izjavljenu žalbu, te potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

4. Županijski državni odvjetnik u Vukovaru, vratio je ovome sudu spis koji mu je bio dostavljen na dužno razgledavanje, a temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08.

5. Žalba optuženog nije osnovana.

6. Optuženik u svojoj žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka o postojanju koje obrazlaže da pogrešno utvrđeno činjenično stanje prelazi u bitnu povredu kaznenog postupka, a što posljedično rezultira donošenjem osuđujuće presude iz pogrešnih razloga, bez dokaza. Time se žalitelj stvarno žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je stoga u povodu žalbe, po službenoj dužnosti, ispitana pobijana presuda u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08. Takvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a također i da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

7. Nije u pravu optuženik kada navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši optuženika krivim zbog predmetnih kaznenih djela, na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom, pa je neosnovana njegova žalba i iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Potpunom i pravilnom analizom izvedenih dokaza, sud s pravom nije prihvatio obranu optuženika, kao istinitu i objektivnu jer isti nastoji relativizirati i umanjiti svoju odgovornost, isključivo u cilju umanjenja kaznenopravne odgovornosti.

9. Naime, suprotno žalbenim navodima optuženika pravilno je prvostupanjski sud zasnovao svoj pravni stav o njegovoj odgovornosti na iskazu oštećene-žrtve ĆT, majke optuženika, pri tome nalazeći da je isti vjerodostojan, istinit i usuglašen s prikupljenim dokazima provedenim tijekom dokaznog postupka, napose zapisnika o očevidu iz kojega proizlazi da je do požara u kući došlo ljudskom radnjom i to prinošenjem otvorenog plamena na gorive predmete odložene u predsoblju kuće , a isto tako i navodima i zaključcima iz psihijatrijskog vještačenja provedenog po dr. ĐT, iz kojeg vještačenja je sud pravilno utvrdio da je optuženi TT Špigel in tempore criminis mogao shvatiti značenje svojih postupaka i upravljati svojim postupcima, ali da su njegove sposobnosti bile bitno umanjene. Pored navedenog vještak je istaknuo da kod optuženika s obzirom na sve utvrđeno postoji visoka razina opasnosti da bi mogao ponovno počiniti slično kazneno djelo, te kod njega postoje i uvjeti za izricanje sigurnosne mjere liječenja u maksimalnom trajanju.

10. U odnosu na kaznena djela iz članka 311. stavak 2. KZ/11, isto tako p ravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi za isključenje protupravnosti, jer navedena kaznena djela spadaju u kaznena djela protiv pravosuđa, te se ista čine kršenjem sudske odluke, a što je tijekom postupka i utvrđeno, tj. da je optuženi kršio sigurnosne mjere koje je prethodno sud izrekao optuženiku, zbog kaznenog djela kojeg je počinio na štetu majke - žrtve OT.

11. Dakle, pravilno vrednujući obranu optuženika, te posebno uzimajući u obzir da su odnosi optuženog i oštećene od ranije poremećeni, prigovor optuženog vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja je i po ocjeni drugostupanjskog suda, neosnovan, te se ničim ne dovodi u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

12. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata terećenog kaznenog djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, optuženi upućuje na iste.

13. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi optuženika kako je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer je u obrazloženju pobijane presude iscrpno i detaljno naveo razloge o odlučnim činjenicama, te brižljivo i opširno analizirao sve provedene dokaze, te određeno i potpuno obrazložio zašto je prihvatio iskaz oštećene i iznio argumente zašto ne prihvaća u cijelosti obranu optuženika, a koja obrazloženja u svemu prihvaća i ovaj sud.

14. U odnosu na povrede kaznenog zakona koje optuženik u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, koje su to povrede kaznenog zakona učinjene tijekom postupaka pred prvostupanjskim sudom, ispitujući navedenu žalbenu osnovu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena povreda kaznenog zakona, stoga je i u odnosu na taj žalbeni prigovor žalba, neosnovana .

15. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne, te na strani optuženika nije našao olakotne okolnosti, dok je od otegotnih okolnosti uzeo u obzir njegovu prethodnu višestruku osuđivanost za kaznena djela s elementima nasilja.

16. Vijeće ovog drugostupanjskog suda, izrečenu kaznu prema optuženom smatra primjerenom, te u cijelosti prihvaća obrazloženje pobijane presude u tom dijelu. S obzirom na nepostojanje olakotnih okolnosti i značaj otegotnih okolnosti na strani optuženika, pri odabiru vrste i mjere, te imajući na umu da je predmetno kazneno djelo počinila s izravnom namjerom, vodeći računa i o stupnju povrede zaštićenog dobra, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, je mišljenja da kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine uz izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, u okviru zatvorskog sustava za vrijeme trajanja kazne zatvora, u cijelosti primjerena počinjenom kaznenom djelu i ličnosti počinitelja i prikladna za ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11.

17. Stoga, kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, nije prestroga, a niti preblaga za predmetno kazneno djelo, te će se kaznom zatvora u navedenom trajanju, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na optuženog i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja , te resocijalizacije optuženika.

18. U odnosu na žalbenu osnovu odluke o sigurnosnoj mjeri koju optuženi u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, valja istaći da je pravilno prvostupanjski sud na temelju odredbi članka 68. KZ/11, optuženom izrekao sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, iz razloga što je predmetno kazneno djelo počinio u stanju smanjene ubrojivosti, te činjenice da kod istoga postoji visoka razina opasnosti da bi mogao ponovno počiniti slično kazneno djelo.

19. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženog, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

20. Slijedom svega iznesenog presuđeno je kao u izreci ove odluke.

Vukovar, 14. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski