Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2199/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog MH, zbog prekršaja iz članka 1002. stavka 1. Pomorskog zakonika („Narodne novine“, broj: 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13., 26/15. i 17/19.), odlučujući o žalbi okrivljenog MH, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, broj: Pp-14101/2023-9 od 9. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika MH i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenik MH je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 90 (devedeset) dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljeni MH je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 400,00 (četiristo) eura, zbog prekršaja iz članka 1002. stavka 1. Pomorskog zakonika, činjenično opisanog u izreci.
2. Istom presudom određeno je da će se novčana kazna smatrati plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene kazne u roku od 90 (devedeset) dana od dana pravomoćnosti pobijane presude.
3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura.
4. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajno pravnoj sankciji, ističući kako se ne osjeća krivim zbog toga što policijski službenik nije predočio nikakve materijalne dokaze koji bi nedvojbeno potvrdili da je glisirao plovilom na udaljenosti manjoj od 300 metara od obale te se u takvim okolnostima radi o njegovoj riječi protiv riječi okrivljenika, bez materijalnih dokaza.
5. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
6. Žalba nije osnovana.
7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je ocijenio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona te da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i da je prvostupanjski sud, na temelju potpuno i točno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno pravno označio djela koje se okrivljeniku stavljaju na teret te ga pravilno proglasio krivim i kaznio.
8. Naime, prvostupanjski sud je na temelju rezultata prekršajnog postupka, i to iskaza svjedoka ŠH, pomorskog policijskog službenika, kao objektivne službene osobe, koja je kritične zgode utvrdila prekršaj neposrednim opažanjem, a čiji iskaz je prvostupanjski sud ocijenio po slobodnom uvjerenju, u skladu s člankom 88. stavkom 2. Prekršajnog zakona, odnosno načelom slobodne ocjene dokaza, i uvida u priloženu dokumentaciju, osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 1002. stavka 1. Pomorskog zakonika.
9. Slijedom navedenog, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku u potpunosti je i pravilno utvrđeno te je prvostupanjski sud, provedbom i analizom dokaza navedenih u obrazloženju prvostupanjske odluke, pravilno zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva zakonska obilježja prekršaja iz primijenjenih propisa, pri čemu navodi žalbe nisu argumentirano doveli u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.
10. Razmatrajući odluku o kazni, ovaj sud ocijenio je da je novčana kazna izrečena okrivljeniku za navedeno djelo u granicama zakona i da primjerena težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da ista nije prestroga, jer je izrečena bliže najnižem iznosu zakonom propisanog raspona kazne, od 3.000,00 do 50.000,00 kuna (398,17 do 6.636,13 eura) pa, kako u postupku nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, dok je kao otegotna okolnost uzeta u obzir činjenica da je okrivljenik već prekršajno kažnjavan, pa i zbog istovrsnog prekršaja, nema zakonske osnove za izricanje niže kazne niti ublažavanje kazne ispod donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj.
11. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, na temelju članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
12. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 14. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.