REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P Ob-848/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Ani Vuković, u pravnoj stvari VG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Draženu Ivaniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženog mlt. EG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po zakonskoj zastupnici i majci GG, a ona po punomoćniku Mati Burazinu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, 14. travnja 2026.

p r e s u d i o j e :

I./ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

'' 1. Utvrđuje se da su VG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i sada pok.

IG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] bili u izvanbračnoj zajednici od 01. prosinca 2019. godine pa do smrti pok. IG **.**.2023..

2.

Nalaže se tuženiku mldb. BG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici VG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove ovog parničnog postupka.''

II./ Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 375,00 EUR-a, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu 1. srpnja 2025. tužbu radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice sa sada pokojnim IG, a koja zajednica da je trajala od 1. prosinca 2019. pa do smrti IG **.**.2023. U tužbi i tijekom postupka tužiteljica u bitnom navodi da je u ostavinskom postupku iza pok. IG tuženik mldb. EG po svojoj majci i zakonskom zastupniku GG osporio ovdje tužiteljici da bi ista bila izvanbračna partnerica njegovog oca pok. IG. Općinski sud Novi Zagreb, Stalna služba u Jastrebarskom svojim Rješenjem posl. broj O-1042/2023 od 29. veljače 2024. je prihvatio takav stav ovdje tuženika, te utvrdio da je jedini zakonski nasljednik pok. IG njegov sin ovdje tuženik mldb. EG. Tužiteljica smatra da Općinski sud Novi Zagreb, Stalna služba u Jastrebarskom nije istoj priznao status izvanbračnog partnera isključivo zbog formalnih razloga.Tužiteljica nadalje navodi da je prije stupanja u izvanbračnu zajednicu s pok. IG bila u braku s NG i to od 21. kolovoza 2014., a da je brak stvarno prestao postojati u listopadu 2019., te su tužiteljica i ŽG svoje prijepore oko imovine i podjele bračne stečevine riješili dogovorom, te se tužiteljica iselila iz stana u kojem su živjeli, nakon čega su tužiteljica i ŽG nastavili živjeti kao razvedene i potpuno slobodne osobe. Tužiteljica i pok. IG su ubrzo nakon toga svoje poznanstvo i prijateljstvo produbili i započeli vezu, pa su sve od 01. prosinca 2019. počeli i živjeti u izvanbračnoj zajednici. Formalno pravno VG i ŽG razvod braka su zatražili tek sporazumnim zahtjevom 11. listopada 2022. , te su i u tom zahtjevu naveli da je bračna zajednica između istih prestala postojati u mjesecu listopadu 2019. , a brak je razveden na dan 17. listopada 2022. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.brojem R1 Ob-2006/2022. Razlog zbog kojeg isti nisu ranije podnijeli formalni zahtjev za razvod je bio da su riješili imovinske odnose i podjelu bračne stečevine civilizirano i dogovorno gdje je ŽG Ugovorom o darovanju prenio VG nekretninu koja joj je pripadala, a onda su nastupile izvanredne okolnosti u vidu pandemije COVID-19, te zagrebačkog i petrinjskog potresa gdje isti upravo radi toga što se radilo o pukoj formalnosti nisu odmah podnijeli sporazumni zahtjev za razvod nego su to učinili tek u trenutku kada je pok. IG zaprosio VG i kada su se isti trebali vjenčati. Tužiteljica ističe da je u vremenu 2020. i 2021. postojao cijeli niz ograničenja u funkcioniranju upravnih i sudskih tijela, kao i da je vladao strah od pandemije, te se izbjegavalo odlaziti na javna mjesta radi suzbijanja zaraze, pa da su tako i matični uredi i sudovi imali ograničeno radno vrijeme i pristup u njihove prostorije.

Sada pok. IG kada je zaprosio tužiteljicu VG potakao je potrebu da se brak između VG i DG i formalno razvede. Da se doista radilo o izvanbračnoj zajednici tužiteljica ukazuje i na okolnost da u svojoj polici životnog osiguranja kao korisnike pok. IG navodi tužiteljicu i tuženika, dakle izvanbračnu suprugu i sina. Slijedom navedenog, tužiteljica drži da je Općinski sud Novi Zagreb, Stalna služba u Jastrebarskom prilikom odlučivanja primijenio pretjerani formalizam, inzistirajući na formulaciji zakonske odredbe čl. 11., stavka 1. Obiteljskog zakona i postavljanju uvjeta u vidu neudane žene i neoženjenog muškarca, a pri tom

ignorirajući stvarno činjenično stanje, koje tužiteljica predlaže utvrditi uvidom u isprave, kao i saslušanjem svjedoka koji će potvrditi da je njezina zajednica sa sada pokojnim IG po svojim obilježjima, i to ne samo u smislu zajedničkog stanovanja, već u voljnom, emocionalnom, ekonomskom i socijalnom smislu, imala sva obilježja izvanbračne zajednice, a da je u konačnici pok. IG je tužiteljicu i zaprosio. Tužiteljica nadalje upućuje na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je zauzeo stav da slobodan bračni status nije uvjet koji suci u kaznenom postupku traže da bi nekoj zajednici priznali status izvanbračne zajednice sa svim pravima koja iz nje u kaznenom postupku proizlaze već je od značaja postojanje emocionalne i životne zajednice. Tužiteljica naglašava da je postojanje braka tužiteljice i DG bilo isključivo i samo formalno dok je stvarno taj brak prestao postojati u listopadu 2019.

2. U odgovoru na tužbu od 9. rujna 2025. tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, u bitnom navodeći da su tužiteljičine tvrdnje iz tužbe potpuno nelogične tim više jer postoje jasne i nesporne činjenice koje ih pobijaju. Tako ističe da je prema izvatku iz Matičnog ureda Karlovac, tužiteljica, tadašnjeg prezimena V, sklopila brak s NG **.**.2014., a taj brak je, pak, razveden i prestao 17. listopada 2022., što je potvrđeno pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. R1 Ob-2006/2022 od 17. listopada 2022. g. Tuženik upućuje na odredbu članka 22. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (dalje: ZMO), da se pod članom obitelji smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, time da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku. Isto tako, sukladno čl. 46. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o mirovinskom osiguranju (NN 33/15), članovi obitelji mogu ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu ako je izvanbračna zajednica postojala najranije na dan 28. ožujka 2008. ili kasnije, a trajala je najmanje 3 godine. Tuženik ističe da je prema odredbama Obiteljskog zakona, izvanbračna zajednica, zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja mora trajati najmanje tri godine, osim ako nije došlo do rođenja zajedničkog djeteta ili ako je zajednica nastavljena sklapanjem braka. Slijedom navedenog, a s obzirom na činjenicu da je tužiteljica bila u braku s NG do 17. listopada 2022. , tuženik navodi kako uopće nije moguće govoriti o postojanju izvanbračne zajednice s pok. IG prije tog datuma, jer je nesporno da je tužiteljica bila u braku do navedenog datuma, a prema zakonskim odredbama, njezina izvanbračna zajednica s pok. IG može početi tek nakon njezinog formalnog razvoda, kad je postala slobodna, tj. neudana žena.

Tuženik smatra da je tužbeni zahtjev za utvrđenjem postojanja izvanbračne zajednice bespredmetan, jer su jasno utvrđeni zakonski uvjeti koji takvu tvrdnju čine pravno neutemeljenom. Tuženik nadalje upućuje da kada bi se uzeo kao početak „izvanbračne zajednice“ tužiteljice i pok. IG dan 17.10.2022.g. niti tada se ne bi moglo smatrati da je tužiteljica bila izvanbračna supruga pok. IG obzirom da je izvanbračna zajednica prema tome trajala godinu dana, a ne tri godine, niti je u istoj rođeno zajedničko dijete, a niti je ista nastavljena sklapanjem braka. Nadalje, tuženik navodi da su posve irelevantni navodi tužiteljice kojima ista pokušava opravdati svoju formalnu razvodnu proceduru s NG, ističući kako je njezin brak s njim prestao postojati još u listopadu 2019., jer prema važećim zakonima Republike Hrvatske, brak se smatra prestalim tek pravomoćnim rješenjem suda, a što se dogodilo tek 17. listopada 2022., te je do tog datuma trajao brak tužiteljice i ŽG, zbog čega se ne može smatrati pravno relevantnom zajednica tužiteljice i pokojnog IG prije tog vremena jer prema odredbi članka 11. Obiteljskog zakona nije moguće egzistiranje bračne i izvanbračne zajednice u isto vrijeme. Tuženik ističe da dokazi koje tužiteljica prilaže uz tužbu, kao i navodi istaknuti u tužbi, ne potvrđuju postojanje izvanbračne zajednice s pokojnim MG ni u kojem pogledu, pa tako da se niti izjava ŽG od 14. srpnja 2023. g. koju tužiteljica prilaže kao dokaz, ne može smatrati relevantnim ni vjerodostojnim dokazom, s obzirom na to da je dana isključivo radi provođenja ostavinskog postupka nakon smrti pok. IG, a sadržaj izjave u potpunosti ide u korist tužiteljice. Tuženik upućuje na činjenicu da je tužiteljica na rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj 0 - 1042/2023-12 od 29. veljače 2024. izjavila žalbu, a koja žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je rješenje o nasljeđivanju. I u svojoj žalbi na predmetno rješenje tužiteljica se pozvala na to da je prvostupanjski sud formalistički tumačio odredbe koje reguliraju pitanje njenog izvanbračnog statusa u pogledu zakonskog nasljeđivanja u konkretnoj pravnoj stvari.

Rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, posl. br. Gž-329/2024 od 26. rujna 2024.g. potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom, poslovni broj 0-1042/2023-12 od 29. veljače 2024. te je povodom istog formalističkog tumačenja prvostupanjskog suda, kako to tužiteljica ističe., drugostupanjski sud nesporno utvrdio da je tužiteljici „… prethodni brak prestao razvodom tek 17. listopada 2022., a da je ostavitelj preminuo **.**.2023., dakle nakon 5 mjeseci od njenog razvoda braka sa NG, to je evidentno da se žaliteljici u ovoj pravnoj stvari ne može priznati status zakonske nasljednice u smislu članka 8. stavak 2. ZN, kako je to pravilno i utvrdio prvostupanjski sud pobijanim rješenjem.“

Tuženi tako ističe da tužiteljica nema pravnog interesa u ovoj pravnoj stvari obzirom da je u ostavinskom postupku koji se vodio pod posl br. O-1042/23 Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom iza pok. AG pravomoćnim rješenjem isključena iz nasljedstva. Predlaže tužbeni odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz obvezu iste da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u sudskom spisu te je analizom i ocjenom provedenih dokaza utvrdio na temelju čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22,114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

4. Među strankama je sporno je li između tužiteljice VG i pokojnog IG postojala izvanbračna zajednica. Nespornim je utvrđeno da je VG bila u braku s NG od 21. kolovoza 2014., koji brak je razveden na temelju sporazuma stranaka Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu R1 Ob-2006/2022 od 17. listopada 2022. koje rješenje je isti dan postalo pravomoćno. Nadalje, među strankama nije sporno da je u ostavinskom postupku koji se provodio iza smrti pokojnog IG, ovdje tuženik maloljetni EG po majci i zakonskom zastupniku GG osporio tužiteljici status izvanbračne supruge njegovog pokojnog oca IG, te da je Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Jastrebarskom rješenjem poslovni broj O-1042/2023 od 29. veljače 2024. utvrdio da je maloljetni EG jedini zakonski nasljednik iza pokojnog IG.

5. U odnosu na sporne činjenice sud je iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, PP Jastrebarsko od 28. lipnja 2023. ( list 6 spisa) utvrdio da je ista izdana na zahtjev punomoćnika ovdje tužiteljice, u kojoj u bitnom potvrđeno da su policijski službenici PP Jastrebarsko 25. ožujka 2023. zaprimi li dojavu-prijavu od strane VG da se IG nalazi bez svijesti na adresi stanovanja u [adresa], te da treba uputiti na navedenu adresu hitnu medicinsku pomoć. Policijski službenici su 27. ožujka 2023. sačinili službenu bilješku na temelju obavijesnog razgovora sa VG na okolnosti pružene intervencije i smrtnog slučaja partnera IG, te su zapečaćenu obiteljsku kuću na naprijed navedenoj adresi u Jastrebarskom na zahtjev VG otpečatili kako bi ista mogla uzeti osobne stvari. Ista je obavijestila PP Jastrebarsko da se u njezinom posjedu nalazi osobni automobil u vlasništvu pokojnom IG koji je spremna predati kako bi isti ušao u ostavinsku masu iza pokojnog IG. Iz preslika SMS prepiske ( list 7-12 spisa) utvrđeno je da iste poruke datiraju od 15. listopada 2019., 4. ožujka 2020., 7. veljače 2020. Iz maila upućenog od strane GG ka LG ( list 13-15 spisa) a koji je poslan 16. srpnja 2020. proizlazi da se u istom mailu spominje kako je maloljetni EG prilikom nenadanog susreta k ocu sreo VG. Iz preslike Izjave od 17. srpnja 2023. ( list 29 spisa) proizlazi da je u potpisu naveden ŽG, u kojoj u bitnom stoji da iako je službeno brak između VG i ŽG razveden 17. listopada 2022., da je faktična zajednica istih prestala srpnju 2019. kada se VG iselila iz stana u kojem je stanovala zajedno s tadašnjim suprugom, koji joj je ugovorom o darovanju ( list 30-31 spisa) sklopljenim 11. srpnja 2019. darovao nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška], k. o. [katastarska općina]. Iz rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 26. rujna 2024. poslovni broj Gž-329/2024 proizlazi da je odbijena žalba ovdje tužiteljice VG te da je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom, O-1042/2023 od 29. veljače 2024., a kojim rješenjem je nasljednikom I. nasljednog reda temeljem Zakona proglašen ovdje tuženi maloljetni EG.

6. Odredbom članka 11. Obz-a propisano je da se odredbe toga zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka. Izvanbračna zajednica koja ispunjava navedene pretpostavke stvara osobne i imovinske učinke kao i bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona koj ima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

7. Temeljem provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužiteljica bila u braku do **.**.2022. sa NG, a da je pokojni IG umro **.**.2023. Prema stavu ovog suda budući je nesporno među strankama da je tužiteljica formalno bila udana žena, pa i ako se uzme da je i u to vrijeme zaista i živjela s pokojnim IG, da bi njihova zajednica mogla biti utvrđena izvanbračnom zajednicom nedostaje ključni element, a to je da se radi lo o zajednici neudane žene i neoženjenog muškarca, što u konkretnom nije slučaj. Stoga sud nije niti ulazio u dokazivanje kvalitete predmetne zajednice budući prema stavu ovog suda nije mogla biti izvanbračna zajednica jer je tužiteljica bila udana. Prema stavu ovog suda, svaka drugačija odluka, dovela bi do pravne nesigurnosti, posebice kad se ima u vidu odredba članka 47. Obz stavka 1. i 2. kojom je propisano da bez obzira u kojem obliku je sklopljen, brak prestaje smrću bračnog druga, proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim, poništajem ili razvodom, a da brak prestaje poništajem ili razvodom kad odluka o poništaju ili razvodu braka postane pravomoćna. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je izvanbračna zajednica tužiteljice i tuženika mogla formalno početi tek s pravomoćnošću presude kojom je razveden brak tužiteljice i njezinog supruga, tj. od 17. listopada 2022., i da je trajala do IG **.**.2023. Ovo iz razloga jer imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ( ''Narodne novine'' broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19- dalje u tekstu ZN) a u vezi odredbi čl. 11. ObZ prema kojoj izvanbračnu zajednicu predstavlja životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca, navedeno znači da takva zajednica ne može egzistirati istovremeno s bračnom zajednicom. Ujedno ovaj sud smatra važnim istaknuti, a upravo vezano za naprijed spomenutu pravnu sigurnost, da Izvadak iz matice rođenih predstavlja javnu ispravu te se prema čl. 2. Zakona o državnim maticama („Narodne novine“, broj 96/1993, 76/2013, 98/2019, 133/2022) činjenice upisane u državnim maticama i činjenice koje se njima dokazuju smatraju istinitim, dok se na zakonom propisani način ne dokaže protivno. Državne matice, izvaci iz državnih matica i potvrde koje se daju na temelju državnih matica javne su isprave. Slijedom navedenoga, kod odlučivanja o tužbenom zahtjevu sud je uzeo u obzir i stanje naznačeno u izvatku iz matice rođenih za tužiteljicu iz koje, javne isprave, proizlazi da je ista sklopila brak sa NG **.**.2014. a koji brak je prestao 17. listopada 2022., a što ukazuje da tog datuma prestanka braka tužiteljica nije istovremeno mogla biti i u izvanbračnoj zajednici, a koja zajednica u svojoj osnovi predstavlja bračnu zajednicu kojoj ''nedostaje'' formalni element zaključenja braka u propisanoj formi (čl. 13. ObZ-a). Bračna zajednica, a onda i izvanbračna zajednica, predstavlja zakonom uređenu životnu zajednicu (neudane) žene i (neoženjenog) muškarca, te da bi nešto dobilo pravi značaj izvanbračne zajednice, nužno je utvrditi da li takva zajednica postoji u smislu zajednice življenja i emotivne zajednice i da kao takva ima sva ona kvalitativna svojstva koja je čine formalnom zajednicom, što u konkretnom predmetu nije slučaj, budući se nisu ispunile pretpostavke za utvrđenje iste jer je tužiteljica bila u braku sve do šest mjeseci prije nego je TG umro. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude, odnosno da u ovom postupku nije utvrđeno da bi između VG, ovdje tužiteljice, i pokojnog IG, postojala izvanbračna zajednica.

8. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku, u vezi s člankom 155. uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23). Tuženoj je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura te trošak zastupanja na ročištu održanom 17. ožujka 2026. u umanjenom iznosu od 100,00 eura, jer iako se na navedenom ročištu nije raspravljalo o meritumu stvari, sud ocjenjuje da je pristup na ročište bio potreban radi zaštite prava stranke. Na priznate iznose obračunat je PDV od 25% u iznosu od 75,00 eur. Trošak podneska od 18. kolovoza i 2025. i 19. veljače 2026. nije priznat jer isti nisu bili nužni za vođenje ovog postupka. Tuženiku nije priznat trošak ročišta za objavu presude jer na isto ročište nije pristupio. Zakonska zatezna kamata na trošak postupka određena je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05, NN 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23). Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 14. travnja 2026.

Sutkinja:

Ana Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku

O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun

2. Tuženiku po zz i majci ČG, a ovoj po pun