REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1437/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika 1. VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Željka Marčić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Škarica i partneri, Zagreb, 2. ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Blaženki Ćulap, odvjetnici u Zagrebu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-389/2022-82 od 8. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice te se potvrđuje točka I. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-389/2022-82 od 8. srpnja 2025.

II. Prihvaća se žalba tužiteljice te se preinačavaju točka II. i III. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-389/2022-82 od 8. srpnja 2025., tako da sada glase:

„II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku VS trošak parničnog postupka u iznosu od 3.596,77 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija njegov zahtjev za naknadu troška u iznosu od 3.812,50 eura.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženicama ZS i PS trošak parničnog postupka u iznosu od 2.887,50 eura, dok se u preostalom dijelu odbija njihov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.025,00 eura.“

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I., odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Ugovor o darovanju zaključen dana 5. prosinca 2011. godine između I. tuženog VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i II. tužene ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimatelja br. OV-7028/2011 te Ugovor o darovanju zaključen 15. prosinca 2011. između II. tužene ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovateljice, i III. tužene PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimateljice, br. OV-7229/2011, a predmet kojih su vlasništvo nekretnina i to:

- 21/10000 dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 5790/1 k. o. [katastarska općina], stambeno poslovna zgrada br. 39, stambeno poslovna zgrada 41 i 43, stambeno poslovna zgrada br. 45 i 47, te podzemna garaža i dvorište u [adresa], ukupne površine zemljišta 6065m2- povezano sa vlasništvom posebnog dijela- dvosobni stan br. 59, tip S59 u VI. katu građevine H2, površine 39,66 čm, u koju površinu i razmjer je uključeno i pripadajuće spremište SP59, površine 2,90 čm, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] (etaža 188) k. o. [katastarska općina],

- 2/10000 dijela nekretnine- označene kao zk.č.br. 5790/1 k. o. [katastarska općina], stambeno poslovna zgrada br. 39, stambeno poslovna zgrada 41 i 43, stambeno poslovna zgrada br. 45 i 47, te podzemna garaža i dvorište u [adresa], ukupne površine zemljišta 6065 m2-povezano sa vlasništvom posebnog dijela - garažno mjesto GM 321 u podrumu, nivo -2, površine 14,98 čm, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] (etaža 673) k. o. [katastarska općina],

gube učinak prema tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u dijelu potrebnom za namirenje dospjele tražbine tužitelja i to u iznosu od 56.112,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose i to:

- na iznos od 1.898,38 kn od 1. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 4.863,65 kn od 15. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 21.134,34 kn od 1. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 140,13 kn od 1. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 17.383,05 kn od 1. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 6.214,15 kn od 1. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 235,50 kn od 1. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 1.638,20 kn od 1. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 2.2015,00 kn od 1. siječnja 2015. do isplate

po stopi određenoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima.

II. Tuženici su dužni dopustiti da tužitelj namiri svoje dospjelo potraživanje u iznosu od 56.112,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama kako je to specificirano u toč. I. upisom založnog prava i prodajom nekretnina:

-21/10000 dijela nekretnine - označene kao zk.č.br. 5790/1 k. o. [katastarska općina], stambeno poslovna zgrada br. 39, stambeno poslovna zgrada 41 i 43, stambeno poslovna zgrada br. 45 i 47, te podzemna garaža i dvorište u [adresa], ukupne površine zemljišta 6065m2 - povezano sa vlasništvom posebnog dijela

- dvosobni stan br. 59, tip S59 u VI. katu građevine H2, površine 39,66 čm, u koju površinu i razmjer je uključeno i pripadajuće spremište SP59, površine 2,90 čm, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] (etaža 188) k.o. Grad Zagreb

- 2/10000 dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 5790/1 k. o. [katastarska općina], stambeno poslovna zgrada br. 39, stambeno poslovna zgrada 41 i 43, stambeno poslovna zgrada br. 45 i 47, te podzemna garaža dvorište u [adresa], ukupne površine zemljišta 6065 m2 - povezano sa vlasništvom posebnog dijela - garažno mjesto GM 321 u podrumu, nivo -2, površine 14,98 čm, upisano zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] (etaža 673) k. o. [katastarska općina].

III. Tuženici su dužni solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana." Točkom II. je naloženo tužiteljici naknaditi I. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.409,27 eura, u roku od 15 dana, a točkom III. tužiteljici naknaditi II.-III. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.912,50 eura, u roku od 15 dana.

2.Protiv te presude pravovremenu žalbu podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Dokazala je svoju dospjelu tražbinu prema poreznim rješenjima i sve preostale pretpostavke za pobijanje dužnikove pravne radnje. Sud pogrešno utvrđuječinjenično stanje i pogrešno primjenjuje materijalno pravo jer odbija tužiteljicu s tužbenim zahtjevom uz zaključak kako nije dokazala da ima dospjelu tražbinu prema tuženiku na temelju predmetnih rješenja, da nisu ispunjene kumulativne pretpostavke iz čl. 67. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO). Porezno rješenje je upravni akt, koji pravomoćnošću, kao ovdje, stječe svojstvo ovršne isprave pa sud nije ovlašten ispitivati njegovu osnovanost, odnosno neosnovanost. Ono predstavlja ovršnu ispravu prema čl. 29. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024., dalje: OZ/12). Sud stav o neosnovanosti tužbenog zahtjeva temelji isključivo na potvrdi Ministarstva financija – Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Trešnjevka, Klasa: 034-04/24-10-8603, Ur.broj: 513- 07-01-10-24-2 od 19. travnja 2024. za koju je opće poznato da se izdaje automatizmom na zahtjev stranke te da se prilikom izdavanja ne uzima u obzir postojanje dugovanja zbog kojih su u tijeku sudski postupci. Sud ne obrazlaže zašto odluku o nepostojanju tužiteljeve tražbine temelji na toj njoj, a ne na ovršnoj ispravi tužitelja. Zato obrazloženje pobijane presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka u skladu s čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Osporava i odluku o troškovima postupka. Predlaže preinačenje presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva i priznanje tužiteljici troška potrebnog za vođenje parnice, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženici nisu izjavili odgovore na žalbu.

4. Žalba tužiteljice osnovana je tek u dijelu odluke o trošku.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice kojim pobija dužnikove pravne radnje prema odredbi čl. 66. ZOO-a, traži da se utvrdi kako Ugovor o darovanju zaključen 5. prosinca 2011. tuženika VS, kao darovatelja i tuženice ZS, kao daroprimateljici Ugovor o darovanju zaključen 15. prosinca 2011. između tuženica ZS, kao darovateljice, i PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao daroprimateljice, br. OV-7229/2011 gube učinak prema tužiteljici, u dijelu potrebnom za namirenje njene dospjele tražbine u iznosu od 56.112,40 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose (kako je podrobnije navedeno izrekom presude) po propisanoj stopi te da tuženici trpe (dopuste) da tužiteljica namiri svoje dospjelo potraživanje u iznosu od 56.112,40 kuna sa spomenutim zakonskim zateznim kamatama i to upisom založnog prava i prodajom nekretnina koje su bile predmet spomenutih ugovora. Svrha paulijanske tužbe je zaštititi vjerovnika dospjele obveznopravne tražbine od dužnikovog raspolaganja imovinom protivno načelu savjesnosti, pri čemu su i treće osobe postupale protivno istom načelu, kao i dužnik, te se njihova imovina povećala. Opće pretpostavke uspješnog pobijanja pravnih radnji dužnika su: dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, pravna radnja dužnika, insolventnost dužnika i postojanje oštećenja vjerovnika iz čl. 66. ZOO-a, a posebne su navedene u čl. 67. ZOO-a.

6. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice uz zaključak kako nije dokazala da bi prema tuženiku imala postojeću tražbinu, time ni dospjelu tražbinu. Time ocjenjuje da nije dokazala postojanje jedne od općih pretpostavki pobijanja pravnih radnji dužnika poduzetih na štetu vjerovnika iz čl. 66. ZOO-a. Pritom, zaključuje kako sve opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, uz posebnu iz čl. 67. ZOO-a, a kako nije ispunjena prva, već iz tog razloga odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

7. Takva odluka prvostupanjskog suda o meritumu pravilna je i zakonita.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ukazuje tuženik iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. U njoj su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava ili zapisnika.

8.1. Žaliteljica neosnovano tvrdi kako sud nije uzeo u obzir postojanje priloženih ovršnih poreznih rješenja koje je dostavila i utvrđenja o postojanju poreznog duga koje iz njih proizlazi. Naprotiv, u toč. 9. obrazloženja presude prvostupanjski sud se upravo referira na spomenuta rješenja kojima tužiteljica dokazuje postojanje svoje tražbine. Međutim, pravilno je sud ispitao osporavanje postojanja tražbine po tuženicima, a koju su oni osporili dostavljanjem novije javne isprave koju je izdala sama tužiteljica.

8.2. Također, obrazložio je razlog zbog kojeg odluku o nepostojanju tužiteljičine tražbine temelji na javnoj ispravi što ju je dostavio tuženik, zbog čega obrazloženje pobijane presude sadrži potrebne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama. Time, protivno žalbi, ne postoji ni proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava.

9. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nisu sporne činjenice sklapanja predmetnih ugovora o darovanju između tuženika i tuženice ZS **.**.2011. te između tuženica ZS i PS **.**.2011., čiji predmet je bio stan u stambeno poslovnoj zgradi u [adresa], površine 39,66 m2, spremište i podzemna garaža, koje su nekretnine podrobnije opisane točkom I.I. i I.II. presude; da je poreznim rješenjem tužiteljice, Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb KLASA: UP/I-410-20/2009-001/14909, UR.BROJ: 513-007- 01-60/2009-0003 od 4. studenog 2009. utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina tuženiku u iznosu od 4.863,65 kuna i obvezan tuženik na njegovo plaćanje u roku od 15 dana.

11. Prvostupanjski sud je i dokazivanjem utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je prema rješenju o ovrsi tužiteljice, Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb KLASA: UP/I-415-02/2004-001/01596, UR.BROJ: 513-007- 01/2004-01 od 2. srpnja 2004. proizlazilo postojanje tražbine tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 125.779,11 kuna;

- da je prema rješenju o ovrsi tužiteljice, Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb KLASA: UP/I-415-02/2004-001/01596, UR.BROJ: 513-007- 01/2010-09 od 18. svibnja 2010. proizlazilo postojanje tražbine tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 280.078,01 kuna (u kojem iznosu je sadržan i iznos od 4.863,65 kuna prema spomenutom poreznom rješenju tužiteljice od 4. studenog 2009.), koju tražbinu tužitelj ističe u tužbi i prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu;

- da je tuženik, osporavajući visinu duga tužiteljice, dokazao kako je tužiteljica svojim rješenjima utvrđivala nastupanje zastare prava na naplatu poreznog duga tuženika (rješenja s lista 52-59, 61-63, 75-87 spisa) te mu otpuštala dijelove dugovanja;

- da prema potvrdi tužiteljice Ministarstva financija - Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Trešnjevka od 19. travnja 2024. (list 271 spisa) tužiteljica prema tuženiku na dan 19. travnja 2024. nema dugovanja po osnovi javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi Porezna uprava, time nikakvu dospjelu tražbinu;

- da se tužiteljica oglušila na pozive suda da dostavi podatak o visini duga tuženika s naslova poreznog duga (neposredno prije i nakon zaprimanja spomenute potvrde) te ukoliko je došlo do oprosta duga, po kojoj osnovi je do istoga došlo te da o navedenom dostavi dokaz u vidu rješenja (list 263, 265-267, 276-277, 278, 283 spisa);

- da dugovanje tuženika prema tužiteljici, s obzirom na navedeno, ne postoji.

12. Utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud, budući da je dijelom nesporno, a dijelom proizlazi iz pravilne ocjene izvedenih dokaza, izvršene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a. Svojim žalbenim navodima ga tužiteljica nije uspjela dovesti u pitanje.

13. Prvostupanjski sud je na utvrđeno odlučno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev tužitelja, sve uz pravilnu primjenu odredbi čl. 66. st. 1. i 2., 67. st. 3. i 71. ZOO-a. Ovaj sud prihvaća i zaključke prvostupanjskog suda iznesene u vezi s time, primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o trošku.

13.1. Odredbom članka 66. stavak 1. ZOO-a propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, s time što se, kako to slijedi iz odredbe stavka 2. istog članka smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikovog potraživanja.

13.2. Prema odredbi članka 67. stavak 3. ZOO-a kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da se poduzetim raspolaganjem nanosi šteta vjerovniku, a za to pobijanje radnje ne traži se da je trećoj osobi bilo poznato ili moglo biti poznato, pa taj treći niti ne može dokazati suprotno.

13.3. Pobijati dužnikovu pravnu radnju, osim prigovorom, može se i tužbom kojom je potrebno obuhvatiti i treću osobu u čiju korist je poduzeta pravna radnja koja se pobija (prema odredbi članka 69. stavak 1. i 2. ZOO-a), a koja se može podnijeti u slučaju besplatnog raspolaganja u roku od tri godine od kada je poduzeta ta pravna radnja (članak 71. stavak 1. i 2. ZOO-a), s tim da prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za ispunjenje njegovih potraživanja (članak 70. ZOO-a).

14. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako tužiteljica prema tuženiku, iako je prvotno postojala njena dospjela tražbina (u trenutku podnošenja tužbe, kasnije smanjenom iznosu), na dan 19. travnja 2024. više nije imala nikakvu dospjelu tražbinu jer je ona, u međuvremenu, prestala prema dostavljenoj javnoj ispravi, potvrdi koju je izdala sama tužiteljica prema svojim službenom evidencijama. Tužiteljica suprotno nije dokazala.

14.1. Spomenuta potvrda tužiteljice izdana je na temelju: odredbe čl. 11. toč. 8. Zakona o Poreznoj upravi („Narodne novine“ br. 115/2016, 98/2019, 155/2023, 152/2024 prema kojoj su poslovi ispostava područnih ureda, između ostalog i (toč. 8.) izdavanje potvrda o činjenicama o kojima Porezna uprava vodi službene evidencije; odredbe čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/2009., 110/2021., dalje ZOUP) prema kojoj, st. 1. javnopravna tijela izdaju potvrde, pri čemu se potvrdama smatraju i uvjerenja, izvadci i druge javne isprave o činjenicama o kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju, st. 2. potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju se u skladu s podacima iz službene evidencije i takve su potvrde javne isprave, st. 3. se službenom evidencijom smatra evidencija koja je ustanovljena na temelju propisa, odnosno općeg akta pravne osobe koja ima javne ovlasti, st. 4. se potvrde o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija izdaju stranci na njezin zahtjev, u pravilu istoga dana kad je stranka zatražila izdavanje potvrde, a najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva za izdavanje, ako propisom kojim je ustanovljena službena evidencija nije drukčije propisano, s time da se može izdati i u elektroničkom obliku; odredbe čl. 4. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/2016., 106/2018., 121/2019., 32/2020., 42/2020., 114/2022., 152/2024., 151/2025., dalje OPZ) prema kojoj se, ako tim Zakonom nije uređeno drugačije, na postupanje poreznih tijela primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku.

14.2. Kako je postojanje tražbine (dospjele) doista jedna od općih pretpostavki uspješnog pobijanja pravnih radnji dužnika, pod uvjetom da je poduzeta na štetu vjerovnika, a utvrđeno je kako je tijekom postupka tražbina prestala, tužiteljica nije dokazala sve kumulativno potrebne pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji prema mjerodavnim odredbama, čime nije ispunjena jedna od općih pretpostavki iz čl. 66. ZOO-a, koje pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, uz jednu od posebnih pretpostavki iz čl. 67. ZOO-a.

15. Žaliteljica nije dokazala postojanje svoje tražbine u trenutku donošenja odluke, zbog čega je pravilno odbijen njen tužbeni zahtjev. Naime, bez dospjele i postojeće tražbine vjerovnik nema pravo na pobijanje dužnikovih pravnih radnji. Za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva ključno je ima li vjerovnik dospjelu tražbinu u trenutku podnošenja tužbe, ali i tijekom postupka, a prestanak tražbine tijekom postupka dovodi do gubitka prava na spomenuto pobijanje.

16. Slijedom navedenog, odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena točka I. presude prvostupanjskog suda, sve prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

17. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o troškovima postupka (točka II. i III. presude). Naime, tužiteljica pobija odluku o troškovima postupka, o kojoj odluci i ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, cijeneći mjerodavnu odredbu čl. 365. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/2011., ZIDZPP/11) prema kojoj drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, cijeneći i odredbu čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/2019., ZIDZPP/19) u vezi s čl. 61. ZIDZPP/19.

17.1. Prvostupanjski sud je pogrešno visinu troškova tuženicima odmjeravao prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake radnje, budući da je mjerodavnom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje u tekstu: Tarifa), Tar br. 52. st. 1. propisano kako odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade; st. 2. da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade; st. 3. da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i spomenute odredbe Tbr. 52. st. 1., 2., 3. tuženiku je valjalo pravilno odmjeriti nagradu primjenom tarife i vrijednosti boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (vrijednost predmeta spora tada je nesporno bila 56.112,40 kuna, odnosno 7.447,39 eura), Tbr. 7.1., Tbr. 8. i Tbr. 9., a ne kako je to učinio prvostupanjski sud prema trenutku poduzimanja radnje po punomoćniku. Zato je preinačena odluka prema navedenom.

17.2. Tako tuženiku pripada nagrada za zastupanje punomoćniku, odvjetniku, i spomenutim odredbama ZPP-a i to trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 16.3.2015., 18.5.2015., 14.2.2019. i 23.5.2022., u iznosu od po 25 bodova svako (Tbr. 9/5 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 16.4.2015. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), trošak sastava podneska od 22.9.2015. u iznosu od 100 bodova (Tbr.8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 17.3.2016. u iznosu od 100 bodova (Tbr.9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 15.2.2017., 10.4.2018., 10.10.2018., 12.5.2020., 19.9.2024. i 12.5.2025. u iznosu od po 100 bodova svako ( Tbr. 9/1 Tarife) trošak sastava podnesaka od 17.10.2017. i 7.2.2019. u iznosu od po 100 bodova svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 29.4.2024. u iznosu od 25 boda (Tbr. 8/4 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 10.9.2019. i 8.1.2025. u iznosu od po 50 bodova svako (Tbr. 9/2 Tarife), odnosno ukupno 1375 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eur (Tbr. 54) daje iznos od 2.750,00 eura, uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife), ukupno daje iznos 3.437,50 eura. Uz priznati trošak vještačenja od 159,27 eura ukupan trošak tuženika VS iznosi 3.596,77 eura. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 19.2.2019. jer je njime dostavljena potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad tuženika koju je, s obzirom na početak nesposobnosti za rad 13.2.2019., tuženik mogao dostaviti već na ročištu 14.2.2019. pa sastav podneska od 15.2.2019. (zaprimljen kod suda 19. veljače 2019.) nije bio potreban.

17.3. Tuženicama ZS i PS je, cijeneći navedeno u toč. 17. i 17.1. trošak zastupanja po punomoćniku, odvjetniku, valjalo pravilno priznati i odmjeriti u skladu s Tarifom i to trošak sastava odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), zastupanja na ročištima 16.3.2015., 18.5.2015., 14.2.2019. i 23.5.2022., po 25 bodova svako (Tbr. 9/5 Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 16.4.2015. 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 17.3.2016. u iznosu od 100 bodova (Tbr.9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 15.2.2017., 10.4.2018., 10.10.2018., 12.5.2020., 19.9.2024. i 12.5.2025. u iznosu od po 100 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 10.9.2019. i 8.1.2025. u iznosu od po 50 bodova svako (Tbr. 9/2 Tarife), odnosno ukupno 1050 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eur (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 2.100,00 eura te uz uvećanje od 10% (Tbr. 40/1 Tarife) daje iznos 2.310,00 eura, a uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) iznos od 2.887,50 eura.

18. Stoga su preinačene odluke prvostupanjskog suda o troškovima postupka (toč. II. i III.), na način da su tuženicima dosuđeni iznosi navedeni u 17.2. i 17.3. ove presude, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, sve prema odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP-a. Zato je odlučeno kao u toč. II. ove presude.

18.1. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe, budući da sa žalbom nije uspjela u pogledu glavnog zahtjeva, nego u pogledu troška postupka, prema čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Puli, 14. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Zoran Šarić