REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1840/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - 1. protutužene ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Ivan Smokrović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, Nikole Tesle 9/V-VI protiv 1. tužene - protutužiteljice 1. BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika - protutuženika ŠH iz [adresa], 3. tuženika - protutuženika ĐH iz [adresa] s boravkom u Rusiji, Ulica Čečulina 14 KB 332, indeks 105568 - Moskva i 4. tuženika - protutuženika UH iz [adresa] kojeg zastupa punomoćnik Antonio Skladany, odvjetnik u [adresa], svi 2. - 4. tuženici kao zakonski nasljednici iz pok. AH, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, odlučujući o žalbama 2., 3. i 4. tuženika-protutuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: P-279/2020-89 od 21. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o i r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalbe 2. tuženika –protutuženika ŠH, 3. tuženika- protutuženika ĐH i 4. tuženika-protutuženika UH kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: P- 279/2020-89 od 21. studenog 2024.

II. Djelomičnim usvajanjem žalbe 2. tuženika-protutuženika ŠH, 3. tuženika-protutuženika ĐH i 4. tuženika-protutuženika UH preinačuje se rješenje u točki II. izreke na način da se sudi: "Nalaže se tuženicima - protutuženicima ŠH iz [adresa], ĐH iz [adresa] i ČH iz [adresa] da tužiteljici - 1. protutuženoj ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 2.426,40 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.“

III. Odbijaju se zahtjevi 2., 3. i 4. tuženika-protutuženika za naknadu troškova ovog žalbenog postupka u cijelosti kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom i presudom na temelju priznanja sud prvog stupnja je u točki I. izreke usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene ZH te je utvrdio da je ona vlasnica u 2/3 dijela nekretnine koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel Gospić opisana kao kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća s tri zgrade, dvorište i pašnjak ukupne površine 1905 m² te je tužiteljica ZH temeljem ove presude ovlaštena izvršiti upis svog prava vlasništva na istoj nekretnini na svoje ime i za svoju korist, u 2/3 dijela. U točki II. usvojen je protutužbeni zahtjev 1. tužene-protutužiteljice BH te je utvrđeno da je ona vlasnica nekretnine i to 1/3 suvlasničkog dijela oznake kčbr. [katastarska čestica] kuća s tri zgrade, dvorište i pašnjak površine 1905 m² koja se sastoji od kuće s tri zgrade površine 136 m², dvorišta površine 500 m² i pašnjaka površine 1269 m² ukupne površine 1905m² k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] kod Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel Gospić te su protutuženici ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠH iz [adresa], ĐH iz [adresa] i UH iz [adresa] kao nasljednici pok. DH, sina Z, rođ. **.**.1906., a umrlog **.**.1991., iz [adresa] (upisanog u zemljišne knjige kao EH, pok. Z, [adresa]) dužni trpjeti da se osnovom ove presude 1. tužena - protutužiteljica BH iz [adresa] Ulica Savezne Republike Njemačke, OIB: [osobni identifikacijski broj] u zemljišnim knjigama uknjiži kao suvlasnik u 1/3 dijela označene nekretnine uz brisanje prava vlasništva BH DH, pok. Z, [adresa]. Rješenjem istog poslovnog broja u točki I. izreke utvrđeno je da je tužena-protutužiteljica BH povukla protutužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja:

„ Utvrđuje se da naknadno pronađenu imovinu iza pok. DH, sina Z, rođ. **.**.1906., a umrlog **.**.1991. iz [adresa] čini nekretnina opisana kao kčbr. [katastarska čestica] kuća s tri zgrade, dvorište i pašnjak površine 1905 m² koja se sastoji od kuće s tri zgrade površine 136 m², dvorišta površine 500 m² i pašnjaka površine 1269 m² ukupne površine 1905m² k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] kod Općinskog suda u Gospiću, Zemljišnoknjižni odjel i da se naloži tužiteljici - 1. protutuženoj ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženicima - protutuženicima ŠH iz [adresa], ĐH iz [adresa] i ČH iz [adresa] da solidarno naknade tuženoj- protutužiteljici BH iz [adresa] Ulica Savezne Republike Njemačke, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude, sve u roku od 15 dana.“ U točki II. izreke rješenja naloženo je tuženicima-protutuženicima ŠH iz [adresa], ĐH iz [adresa] i ČH iz [adresa] da tužiteljici - 1. protutuženoj ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 2.426,40 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

2. Iz svih žalbenih razloga protiv navedene presude, njene točke I. izreke dijela kojim je usvojen protutužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene ZH, a kojim je traženo da se ona utvrdi vlasnicom u 1/3 dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća s tri zgrade, dvorište i pašnjak ukupne površine 1905 m² i da je ona ovlaštena temeljem te presude izvršiti upis svog prava vlasništva na toj nekretnini na svoje ime i za svoju korist u 1/3 dijela te u dijelu odluke o parničnom trošku sadržanu u rješenju pod točkom II. izreke, pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavili su tuženici-protutuženici 2. ŠH 3. ĐH i 4. UH.

2.1. Tuženik-protutuženik UH ističe: da je neosnovano utvrđeno kako je pok. DH imao samo jednu nekretninu, da sud prvog stupnja nije proveo dokaz očevidom na licu mjesta kako bi se utvrdilo da se radi o nekretnini koja je predmet ovog postupka, da je istakao prigovor prekluzije o kojem nije raspravljeno niti se o njemu sud očitovao, da je sud zanemario njegov prigovor da tužena-protutužiteljica nije uplatila predujam troškova za postavljenje i rad zastupnika za primanje pismena a time je ostala bez posljedica, (odbačaja tužbe), da nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka ĆH i vještačenje na okolnosti da li je pok. AH u trenutku davanja nasljedničke izjave bila sposobna za rasuđivanje, da sud prvog stupnja nema potrebnog znanja za procjenu priloženih medicinskih nalaza, da se ovdje radi o naknadno pronađenoj imovini, da je tužena-protutužiteljica odabrala pogrešan put pravne zaštite te da tuženici-protutuženici nisu solidarni dužnici i ne postoji njihova solidarna obveza naknade troškova postupka.

2.2. 2. i 3. tuženici-protutuženici ostaju kod svojih tvrdnji da je pok. AH u trenutku davanja nasljedničke izjave u ostavinskom postupku iza pok. DH bila nesposobna za rasuđivanje. Na te okolnosti su prilagali provođenje određenih dokaza koje sud nije proveo (vještačenje i saslušanje IH). Priloženom medicinskom dokumentacijom koja se odnosila na njihovu majku pok. AH da su barem učinili vjerojatnim njihove tvrdnje. Dodaju kako tužiteljica-protutužena nije u ostavljenom joj roku uplatila predujam za postavljanje i rad privremenog zastupnika tuženiku i da je zbog toga sud trebao tužbu odbaciti. U tijeku postupka nije nedvojbeno utvrđeno kako je predmetna nekretnina ona ista o kojoj su nasljednici pok. DH dali nasljedničku izjavu na ročištu 9. svibnja 1991. u ostavinskom postupku pod poslovnim brojem O-536/1991. Ukazuju da se nisu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer da je pok. AH bila nesposobna za rasuđivanje a što nije moglo ostati nepoznato drugim nasljednicima. Glede odluke o troškovima postupka navodi da njihova obveza ne može biti solidarno jer to ne proizlazi iz zakona, a za neke radnje da su tužiteljici-protutuženoj dosuđeni troškovi koji nisu bili nužni. Žalbeni je prijedlog svih žalitelja da se pobijane odluke ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuju trošak ovog žalbenog dijela postupka.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

4. Stranke nisu dostavile odgovor na žalbu.

5. Žalba tuženika-protutuženika 2. [adresa]. ĐH i 4. CH nisu osnovane u pogledu glavne stvari dok su djelomično osnovane u pogledu odluke o troškovima.

6. Ovaj postupak je iniciran tužbom tužiteljice-protutužene ZH za utvrđenje da je vlasnica 2/3 nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća sa tri zgrade, dvorište i pašnjak ukupne površine 1905 m2 koje je stekla dosjelošću, kao i da je temeljem ove presude ovlaštena upisati to svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige.

6.1. Tužena-protutužiteljica BH je istakla protutužbeni zahtjev u kojem je najprije tražila da se utvrdi da naknadno pronađenu imovinu iza pok. DH čini nekretnina opisana kao kčbr. [katastarska čestica], kuća sa tri zgrade, dvorište, pašnjak, površine 1905 m2, a koja se sastoji od kuće sa tri zgrade površine 136 m2, dvorište površine 500 m2 i pašnjak površine 1269 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] sve u k. o. [katastarska općina]. Taj dio protutužbenog zahtjeva je kasnije povukla, a sve su se stranke s time suglasile. Ostala je kod svog zahtjeva da se utvrdi kako je vlasnica navedene nekretnine u 1/3 dijela, a tužiteljica-protutužena ZH i tuženici-protutuženici ŠH, ĐH i UH da su dužni trpjeti da se osnovom ove presude ona upiše kao suvlasnica u 1/3 dijela te nekretnine uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena DH pok. Z, [adresa]. Nakon što je povukla svoj prvotni zahtjev iz točke I. tužiteljica-protutuženica i ostali tuženici-protutuženici priznali su njen zahtjev pa je sud prvog stupnja donio presudu na temelju priznanja u točki II. izreke, koja se žalbom ne pobija.

7. Predmetom ovog žalbenog postupka je odluka o tužbenom zahtjevu tužiteljice- protutužene o kojoj je odlučeno u točki I. izreke, kao i odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke rješenja.

8. Žalitelji spore osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice-protutužene kojim ona traži da se utvrdi kako je dosjelošću stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini k. č. [katastarska čestica], kuća s tri zgrade, dvorište i pašnjak, površine 1905 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 2/3 dijela jer da je pok. AH (prednica žalitelja) u ostavinskom postupku koji se vodio iza pok. oca DH, prilikom davanja nasljedničke izjave bila nesposobna za rasuđivanje zbog svoje bolesti, da stoga nije mogla svoj nasljednički dio na predmetnoj nekretnini ustupiti svom bratu, sada pok. GH, a time on nije ni mogao steći vlasništvo na tom ustupljenom mu dijelu, jer nije bio savjestan a time se nisu ispunile pretpostavke za dosjedanje predmetne nekretnine. Nadalje čine spornim za koju su nekretninu nasljednici dali nasljedničku izjavu.

9. Sud prvog stupnja je nakon provedenog dokaznog postupka usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene ZH s obrazloženjem u bitnome da nije sporno kako su nasljednici pok. DH u ostavinskom postupku, na raspravi održanoj 9. svibnja 1991., u predmetu koji se vodio kod Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem O-536/1991 i to kćerka HH, BH i sin GH dali svoje nasljedničke izjave, da je tada navedeno kako njegovu ostavinu čini kuća s okućnicom te zemljište u [adresa], Općina Gospić, novčani iznos na štednoj knjižici i zaostaci mirovine, da je na tom ročištu sada pok. HH u svojoj nasljedničkoj izjavi navela da se prihvaća nasljednog dijela koje joj pripada po zakonu iza pok. oca DH, time da svoj nasljedni dio na nekretnini ustupa bratu GH, da se BH prihvatila svog zakonskog dijela ostavine, a svoj nasljedni dio na pokretninama ustupila je sestri AH te da se GH BH prihvatio nasljedstva na nekretnini koja mu pripada po zakonu i ustupu, time da je svoj nasljedni dio na pokretninama ustupio AH (VH), da je u rješenju o nasljeđivanju iza pok. DH naznačeno da imovinu ostavitelja čini nekretnina u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da su nasljednici bili uvjereni da se radi o nekretnini koje je njihov otac bio vlasnik, da je po saznanju za grešku (2014.), jer nekretnina koja je naznačena u rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja O-536/1991 od 31. svibnja 1991. nije nikada bila vlasništvo njihova pok. oca već osobe istog imena i prezimena, koja također ima prijavljeno prebivalište u [adresa] ali na drugoj adresi, tužiteljica-protutužena zatražila od suda koji je vodio ostavinski postupak iza pok. DH ispravak navedenog rješenja o nasljeđivanju na način da se kao nekretnina naznači ova predmetna umjesto one upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (koji prijedlog joj je odbijen), da je nakon toga ona tražila da se o predmetnoj nekretnini raspravi kao o naknadno pronađenoj imovini a što je sud u ostavinskom postupku odbio, da u ostavinskom postupku među nasljednicima nije bilo zablude o sastavu ostavinske imovine pok. DH, da je ostavitelj bio vlasnik samo jedne nekretnine – ove sporne, da žalitelji nisu dokazali da bi njegovu imovinu činile i neke druge nekretnine, da u postupku nije dokazano da bi pok. AH izjavu o prihvaćanju nasljedstva i ustupanju svog nasljednog dijela bratu GH dala pod utjecajem sile ili prijetnje niti zbog kakve duševne bolesti ili drugih okolnosti, da je tužiteljica – protutužena dokazala da joj 2/3 dijela nekretnine pripada u vlasništvu, da su ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer njen pok. suprug GH a ni ona nisu imali razloga sumnjati da im 2/3 predmetne nekretnine pripada u vlasništvo te da je njen posjed a i njena pravna prednika istinit.

10. Kao nesporno je u postupku utvrđeno da je u rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: O-536/1991-5 od 31. svibnja 1991. utvrđeno da su nasljednicima iza pok. DH umrlog **.**.1991., umirovljenika iz [adresa], proglašena njegova djeca, sin GH i kćerke VH i BH, da njegovu ostavinsku imovinu sačinjava nekretnina upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pokretnine, novčani iznos na štednoj knjižici kod Riječke banke Rijeka i zaostaci mirovine, i da je pok. DH imao u trenutku smrti prijavljeno prebivalište u [adresa]. Utvrđeno je i da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vrijeme vođenja tog postupka bio upisan DH iz [adresa], da je tužiteljica-protutužena ZH nasljednica pok. GH, da sunasljednici pok. AH (Ane) Stojanović ovdje tuženici-protutuženici ŠH, ĐH i UH, da je tužiteljica-protutužena ZH naknadno utvrdila da nekretnina oznake kč. br. [katastarska čestica] a upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije vlasništvo njihovog prednika pok. DH iz [adresa], nego vlasništvo DH iz [adresa], da je ona kao zakonska nasljednica pok. GH **.**.2014. predložila donošenje rješenja o naknadno pronađenoj imovini pok. DH, nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj je i sada upisan pok. DH.

11. Sporna je i nadalje osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice-protutužene obzirom na prigovore žalitelja da na nju nije mogla biti raspoređena imovina iza pok. DH koja se odnosi na predmetnu nekretninu u 1/3 dijela, onaj dio koji je po zakonu trebao pripasti sada pok. AH, jer da ona u vrijeme davanja svoje nasljedničke izjave u predmetu koji se kod Općinskog suda u Rijeci vodio pod poslovnim brojem O-536/1991 (O-2198/2014) nije bila sposobna za rasuđivanje pa je stoga njena nasljednička izjava ništetna odnosno njeno ustupanje nasljedničkog dijela od 1/3 predmetne nekretnine bratu GH je ništetno. Žalitelji smatraju da je sud neosnovano odbio njihov dokazni prijedlog provođenja medicinskim vještačenjem radi utvrđivanja da li je pok. AH u vrijeme davanja te nasljedničke izjave, bila sposobna za rasuđivanje te da je upitno o kojoj se nekretnini odlučivalo u tom ostavinskom postupku iza pokojnog DH, jer da je on bio vlasnik više nekretnina na tom području.

12. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga, kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud ocjenjuje da u postupku nisu ostvarene bitne povrede odreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a nisu ostvarena ni bitne povrede odredaba postupka na koje ukazuju žalitelji. Izreka presude ne proturječi razlozima presude, jasna je, a u presudi je sud prvog stupnja naveo sve razloge o odlučnim činjenicama te presuda nema nedostataka.

12.1. Na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava, ali iz nešto drugačijeg razloga, pobijana odluka u dijelu glavnog zahtjeva je zakonita. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo prilikom odlučivanja o zahtjevu tužiteljice-protutuženice za naknadu parničnog troška, zbog čega je u tom dijelu odluka preinačena.

13. Protivno žalbenim navodima sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je pravomoćnim rješenjem raspoređena ostavinska imovina pokojnog DH i da su njegovi nasljednici, koji su pristupili tom ročištu radi davanja nasljedničke izjave, osnovano smatrali da je predmetom ostavine nekretnina koja je predmetom ovog postupka, a da je tome tako proizlazi iz zapisnika s tog ročišta (od 9. svibnja 1991.) u kojem je naznačeno da se ostavinska imovina pok. DH sastoji od kuće s okućnicom te zemljištem u [adresa], Općina Gospić, dok je pokojni GH prilikom sastava smrtovnice naveo da se imovina pokojnog DH sastoji od kuće s okućnicom u [adresa] ([adresa]) i pašnjaka u [adresa].

14. Tužiteljica-protutuženica i svjedok NH iskazali su da je pokojni DH bio u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik samo jedne nekretnine, ovdje predmetne, te nije bio vlasnik ili posjednik druge nekretnine. Tuženica-protutužiteljica BH koja je u svom protutužbenom zahtjevu tražila da se utvrdi vlasnicom 1/3 dijela predmetne nekretnine koja je predstavljala ostavinsku imovinu pokojnog DH i koju je naslijedila, potvrdila je da je to jedina nekretnina koje je on bio vlasnik, da je ona sudjelovala u troškovima legalizacije kuće koja je izgrađena na toj nekretnini i plaćala porez na kuću za odmoru u visini svoje 1/3 dijela za kuću na adresi u [adresa] (rješenje o porezu – str. 119). Osim toga i pokojnom GH je rješenjem od 28. travnja 2011. određena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor (str. 12 spisa) a adresa [adresa] navedena je u izvatku iz zemljišne knjige (str. 6) kraj imena vlasnika k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to pokojnog DH.

15. Valja istaći da su žalitelji priznali protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice BH, da nisu osporavali da je pokojni DH bio vlasnih kuće i zemljišta prikazane u izvatku iz katastarskog plana (str. 65) i navedene u izvatku iz zemljišnih knjiga.

16. Kraj takvog stanja stvari žalitelji koji su tvrdili da je pokojni DH bio vlasnih drugih nekretnina, a time i da se nasljednička izjava odnosila na druge nekretnine a ne na predmetnu, trebali su to i dokazati. Očevidom na licu mjesta utvrdilo bi se postojanje predmetne nekretnine, one koja je prikazana na kopiji katastarskog plana koji prilaži spisu pa taj dokaz nije bilo potrebno izvesti.

17. Stoga je sud prvog stupnja osnovano utvrdio da je predmetom ostavinskog postupka iza pokojnog DH mogla biti samo nekretnina koje je on bio vlasnik, a to je ova predmetna i da su nasljednici osnovano smatrali da je ona predmetom nasljeđivanja. Stranke su navele da je u toj kući ostavitelj živio sa svojom obitelji, znači na adresi navedenoj u izvatku iz zemljišne knjige ([adresa]) a da se nakon toga preselio u Rijeku, na adresu [adresa].

18. Tužiteljica-protutuženica i tuženica-protutužiteljica navele su da su stupile u posjet predmetne nekretnine odmah po dobivenom rješenju o nesređivanju i na istoj izvodili radove, pa su tako rješenjem o izvedenom stanju od 27. ožujka 2014. ozakonjene zgrada – stan slobodno stojeća manje zahtjevna stambena zgrada, vanjske tlocrtne površine 9,20 m x 7,75 m + 12,20 m x 3,25 m, a sastoji se od suterena i prizemlja u kojoj je smještena jedna stambena jedinica te pomoćna građevina, vanjske tlocrtne površine 2,64 m x 3,52 m, koja je u funkciji stambene zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i za koju su platile porez.

19. Ovaj sud prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja da je došlo do krivog označavanja nekretnine koje je ostavitelj pok. DH bio vlasnik u navedenom rješenju o nasljeđivanju. Kako je navedeno na zapisniku s ostavinske rasprave koja je u predmetu kod Općinskog suda u Rijeci vođena pod poslovnim brojem O-536/1991, a održana je 9. svibnja 1991., nasljednici su svoju nasljedničku izjavu dali u odnosu na nekretninu koja je u tom zapisniku naznačena kao kuća s okućnicom te zemljište u [adresa], a to predstavlja, kako je i utvrđeno, predmetnu nekretninu. Tada nije naznačen katarski broj čestice, već je sud nakon tog ročišta pribavio izvadak iz zemljište knjige, koji mu je dostavljen za nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i na kojoj je kao vlasnik bio upisan DH iz [adresa].

20. Očito je sud ocijenio da je to imovina pokojnog DH, jer se radi o nekretnini koja se nalazi u k. o. [katastarska općina] (kao i predmetna) jer njen vlasnik ima isto ime i prezime kao ostavitelj te ima prijavljenu adresu u Rijeci.

21. Ti podaci doveli su do toga da je u rješenju o nasljeđivanju iza pokojnog DH naznačena pogrešna nekretnina, a nasljednici nisu mogli uočiti tu grešku, ako prethodno nisu znali o kojem se broju čestice radi. Prihvatljivo je i logično da je ta greška uočena prilikom provođenja ostavinskog postupka iza pokojnog GH, kojom prilikom su njegovi nasljednici utvrdili da je predmetna nekretnina ostala upisana na pokojnog DH.

22. Tužiteljica-protutuženica pokušala je otkloniti tu grešku u ostavinskom postupku, ali bezuspješno, pa se odlučila na pokretanje ovog postupka kako bi riješila zemljišnoknjižno stanje, pritom temeljeći svoj tužbeni zahtjev na stjecanju prava vlasništva dosjelošću.

23. Tužiteljica-protutuženica tvrdi da je zakonit, istinit i pošteni posjednik predmetne nekretnine jer je njen sada pokojni suprug GH istu naslijedio iza pokojnog oca DH, da je njemu kao zakonskom nasljedniku pripala 1/3 dijela te nekretnine, a temeljem ustupa od drugog nasljednika, sada pokojne AH, pripala mu je još 1/3 dijela. Od tada, barem od 1991., se pokojni GH nalazio u posjedu te nekretnine, držeći da je njen suvlasnik u 2/3 dijela i na njoj je poduzimao vlasničke radnje (gradio i legalizirano građevine), a nakon njegove smrti taj je posjed nastavila njegova nasljednica, supruga ZH.

24. Ocjena je i ovog suda da je tužiteljica-protutuženica dokazala da se putem svog pravnog prednika nalazila barem u poštenom posjedu predmetne nekretnine, i to više od 20 godina, računajući od pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza pok. DH čime je stekla dosjelošću 2/3 dijela predmetne nekretnine (čl. 159. st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. i 96/2017. dalje: ZVDSP, a i prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima je bilo potrebno isto vrijeme za dosjedanje nekretnine). Sa takvim zahtjevom tužiteljica-protutuženica ne može biti prekludirano.

25. Žalitelji koji su tvrdili da njen posjed nije bio pošten trebali su to i dokazati. Oni nisu tijekom postupka isticali da je tužiteljica-prototuženica, a niti njen prednik, pokojni GH, znao i mogao znati da je pokojna AH u vrijeme davanja nasljedničke izjave bila nesposobna za rasuđivanje. Takav prigovor nepoštenosti oni su po prvi puta istakli u svojoj žalbi, što je protivno odredbi članka 352. stavku 1. ZPP- a.

26. Žalitelji su tijekom postupka tvrdili da je pokojna AH bila nesposobna za rasuđivanje u vrijeme davanja nasljedničke izjave, pa su na tu okolnost predlagali provođenje dokaza medicinskim vještačenjem, koji dokazni prijedlog je sud prvog stupnja odbio provesti.

27. Ocjena je i ovog suda da taj dokaz nije bilo potrebno provoditi kraj utvrđenja da je tužiteljica-protutuženica dokazala pošteni posjed na predmetnoj nekretnini u 2/3 dijela u trajanju više od 20 godina (uključujući i vrijeme takvog posjeda njenog prednika), da žalitelji tijekom postupka nisu ni ukazivali da bi nasljednici iza pokojnog DH, BH i pok. GH, imali saznanja da je u vrijeme davanja nasljedničke izjave pok. VH bila nesposobna za rasuđivanje.

28. Neosnovano žalitelji smatraju da je sud prvog stupnja trebao odbaciti tužbu tužiteljice-protutuženice temeljem odredbe čl. 85. st. 3. ZPP-a.

29. Nije sporno da je sud tuženiku-protutuženiku ŠH na njegov trošak rješenjem poslovni broj P-279/2020-37 od 12. travnja 2023. postavio zastupnika za primanje pismena u osobi Silvija Petrovića, odvjetnika u Gospiću, i da je rješenjem poslovni broj P-279/2020-45 od 18. svibnja 2023. postavio zastupnika za primanje pismena tuženiku-protutuženiku ĐH, i to Silvija Petrovića, odvjetnika u Gospiću, da je u oba ta rješenja pozvana tužiteljica-proutuženica na plaćanje predujma za troškove postavljanja i rada tog zastupnika u iznosu od 500,00 kuna / 66,36 eura. Prema priloženim uplatnicama utvrđeno je da je ona izvršila obje uplate.

30. Slijedom iznijetog ovaj sud je utvrdio da je osnovano usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene jer to proizlazi iz pravilno provedenog dokaznog postupka, utvrđenja svih relevantnih činjenica i pravilnom ocjenom dokaza.

31. Žalitelji svojim žalbenim navodima i razlozima nisu doveli do toga da bi se usvajajuća presuda trebala preinačiti ili ukinuti.

32. Žalitelji su jedino u pravu kada ističu da nisu u obvezi solidarno tužiteljici- protutuženici naknaditi troškove parničnog postupka, jer ta solidarna obveza nije propisana zakonom, a niti je ugovorena, pa je u tom dijelu valjalo odluku o trošku preinačiti na način kako je to odlučeno u točki II. izreke rješenja. Žalitelji su samo paušalno naveli da su tužiteljici-protutuženoj priznati nepotrebni troškovi, bez da su ukazali o kojim se to radnjama radi, pa se taj dio žalbe nije mogao ispitati.

33. O žalbama tuženika odlučeno je temeljem čl. 368. te 373.a i 380. toč.3. ZPP-a.

34. Zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka je odbijen kao neosnovan jer oni nisu uspjeli sa svojom žalbom (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Puli 14. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić