REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8/I,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž -1572/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola po sutkinji Biljani Bojanić, u pravnoj stvari tužitelja BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miškiću, odvjetniku u Osijeku protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-352/2025-9 od 26. rujna 2025., 14. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-352/2025-9 od 26. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

" I/ Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2.d, stavka 1. Ugovora o kreditu broj 3251517702/16, sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 02. studenog 2016., a koja odredba glasi:

„Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora."

II/ Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 99,54 EUR, (devedesetdeveteuraipedesetčetiricenta) koja tražbina se zbog ništetnosti odredbe o naknadi za obavljanje bankarskih usluga, ima vratiti tužitelju, skupa s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 04. studenog 2016. pa do isplate, po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, OIB: 92963223473, da tužitelju BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 201,25 EUR-a (dvjestojedaneuro- dvadesetpetcenti) sa zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troška.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti."

2. U odnosu na troškove postupka sadržane u presudi, žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj smatrajući da mu prvostupanjski sud nije na pravilan način odmjerio troškove i to neosnovano umanjivši visinu vrijednosti svih odvjetničkih radnji, te da je u konkretnom slučaju neopravdano intervenirao u postavljenu vrijednost spora iz tužbe. Žalbeni je prijedlog preinačenje pobijane odluke o trošku sukladno žalbenim navodima.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st.1. u vezi sa čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, pazeći pri tome i dodatno po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. u vezi odredbe čl. 381. ZPP-a na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede parničnog postupka, ocjena je ovog suda da je pobijano rješenje zakonito i pravilno. U ovom postupku prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem navedenih zakonskih odredbi, kao što ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

7. Obzirom na žalbene navode žalitelja u postupku nije sporno da je tužitelj , kao vrijednost predmeta spora označio 1.426,76 eura i to iznos koji predstavlja zbroj vrijednosti predmeta spora deklaratornog tužbenog zahtjeva označenog u visini od 1.327,22 eura i kondemnatornog zahtjeva u visini od 99,54 eura. Povodom prigovora tuženika na vrijednost predmeta spora, na temelju odredbe čl. 40. st.3. ZPP-a kao vrijednost predmeta spora prvostupanjski sud je i odredio iznos od 99,54 eura i posljedično tako utvrđenoj vrijednosti spora tužitelju, uz primjenu odredbe čl. 154. st.1. u vezi odredbe čl. 155. st.1. ZPP-a, kao i odredaba Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23- dalje: Tarife) priznao pravo na troškove postupka u ukupnom iznosu od 201,25 eura sa zateznim kamatama od 26. rujna 2025.

8. U ovom postupku, obzirom na žalbene navode žalitelja, sporno je da li je sud prvog stupnja, povodom prigovora tuženika uz primjenu odredbe čl. 40. st.3. ZPP -a, pravilno utvrdio vrijednost ovog spora budući je tužbeni zahtjev usmjeren na deklaratorni i kondemnatorni zahtjev i posljedično tome pripada li mu pravo na naknadu troškova postupka prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora ili prema po tužitelju označenoj vrijednosti.

9. U situaciji kao što je predmetna, kada je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatom, a koji zahtjev ovisi i prethodnom rješenju po pitanju ništetnosti djela ugovorne odredbe ugovora o kreditu i to one koje se odnose na ulaznu naknadu, u kojem je smislu i tužitelj postavio deklaratoran tužbeni zahtjev, takvi zahtjevi ne mogu se smatrati kao dva različita zahtjeva u smislu čl. 37. st.1. ZPP-a, već se radi o situaciji iz čl. 187. st.3. ZPP-a. U navedenom slučaju, deklaratorni zahtjev, uz tužbeni zahtjev za isplatu služi samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu i ne može se uzeti u obzir pri utvrđenju vrijednosti predmeta spora, nego se vrijednost predmeta spora određuje samo prema postavljenom kondemnatornom zahtjevu za isplatu.

10. Takvi zahtjevi deklaratorni i kondemnatorni ne mogu se smatrati kao dva različita zahtjeva, obzirom da zahtjev za isplatom ovisi o prethodnom rješenju pitanja ništetnosti djela ugovorne odredbe, te je samo uz zahtjev za činidbu isplate, pa je stoga i pravilno utvrđena vrijednost predmeta spora vezano za postavljen kondemnatorni tužbeni zahtjev. Pri tome i nisu osnovani žalbeni navodi da bi time i tužitelj trebao zloupotrijebiti procesna ovlaštenja sa dvije tužbe umjesto jednom, obzirom i da je zatražen novčani zahtjev tužitelja posljedica tog deklaratornog zahtjeva, koji nije ni morao biti postavljen kao samostalni zahtjev, već je mogao biti raspravljen kao prethodno pitanje njegovog kondemnatornog zahtjeva. Stoga je i upravo prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva valjalo i odrediti vrijednost predmeta spora, kako je to i pravilno odredio sud prvog stupnja.

11. Slijedom navedenog valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 380. toč.2. ZPP-a riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Puli - Pola, 14. travnja 2026.

Sutkinja:

Biljana Bojanić