REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8/I,52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž -365/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola po sutkinji Biljani Bojanić, u pravnoj stvari tužitelja ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg I Vukalović j.t.d. u Varaždinu, protiv tuženice RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Johnu Mateku, odvjetniku u [adresa], radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp- 87/2024-19 od 22. siječnja 2026., 14. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i u cijelosti potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-87/2024-19 od 22. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:
"I. Utvrđuje se da je tuženica RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], neutvrđenog dana, a za što je tužitelj saznao dana 02. listopada 2024.g. smetala tužitelja ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu nekretnine - posebnog dijela E-9 stan [adresa] koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka, kupaonice, 2 sobe, loggie te nenatkrivenog balkona, ukupne korisne površine 83,71 m², a koji stan je izgrađen na čkbr. [katastarska čestica] [adresa] od 912 m² upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i označen u skici sudskog očevida Frane Vlatkovića od 07. svibnja 2025.g. žutom bojom, i to na način da je promijenila bravu na ulaznim vratima prikazanim na fotografijama br. 1. i br. 2. u prilogu skice sudskog očevida Frane Vlatkovića od 07. svibnja 2025.g., i onemogućila tužitelju da uđe u stan.
II. Nalaže se tuženici RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 8 dana uspostavi prijašnje posjedovno stanje na nekretnini na način da mu preda ključeve od ulaznih vrata prikazanih na fotografijama br. 1. i br. 2. u Prilogu skice sudskog očevida Frane Vlatkovića od 07. svibnja 2025.g., od stana E-9 stan [adresa] koji se sastoji od kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka, kupaonice, 2 sobe, loggie te nenatkrivenog balkona, ukupne korisne površine 83,71 m², a koji stan je izgrađen na čkbr. [katastarska čestica] [adresa] od 912 m² upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i označen u skici sudskog očevida Frane Vlatkovića od 07. svibnja 2025.g. žutom bojom, te tužitelju ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da preda stan u posjed, te joj se ubuduće zabranjuje svako takovo ili slično smetanje posjeda tužitelja, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.2598,10 EUR u roku od 15 dana s kamatom od presuđenja do isplate dok se u preostalom dijelu odbija tužitelj sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga. Žalbom, u bitnome, navodi da vezano za Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji određuje da se posjedovna zaštita pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, tužitelj mora dokazati da je bio posljednji mirni posjednik, što ovim postupkom nije učinjeno, odnosno da ne postoji ni jedan dovoljan dokaz da je tužitelj mirni posjednik, već upravo suprotno, da se radio o vicioznom - neistinitom i nepoštenom posjedniku, te nezakonitom. Navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir niti jednu činjenicu koja ide u prilog tuženici, kao što je i nejasno na koje odredbe se tužitelj poziva, a sve kako bi se ograničilo pravo tužiteljice u vezi korištenja objekta koji je u njegovom vlasništvu.
Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti, a podredno prihvatiti žalbu i ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. u vezi odredbe 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite, koji temelji na tvrdnji da je vlasnik stana E-9 posebnog dijela nekretnine izgrađen na [katastarska čestica] [adresa] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kojeg je stekao od tužene zaključenjem Ugovora o kupoprodaji 3. prosinca 2019., od kada je bio u posjedu i izvršio radove na uređenju stana, dok je 2. listopada 2024. sa kćerkom došao i utvrdio da je zamijenjena brava i više ne može ući u svoj stan. Na nekretnini je bila tužena i rekla da je promijenila bravu i nije mu dozvolila da uđe u stan.
7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, uz obrazloženje, vezano za odredbe čl. 20. st.2. i čl. 22. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, 81/15, 94/17 – dalje ZV-a), saslušanjem svjedoka i tužitelja kao stranke, cijeneći navode tužene, da je isti dolazio i ulagao u stan, ali tek od usmenog sporazuma 2024., o kojem je i naveo tužitelj u iskazu uz napomenu da ga tužena nije htjela ovjeriti, što i zaključivanjem, znači da su ga i usmeno uistinu i postigli, dakle da će tužitelj ulagati u stan, uređivati ga da može biti na prodaju kupcima, a sve ovo radi namirenja duga koji tuženi imaju prema tužitelju. Prvostupanjski sud smatra da je tužitelj s visokim stupnjem vjerojatnosti dokazao da je bar od travnja 2024. neometano dolazio u stan radi uređenja i raspolagao sa ključem, što je logično i životno kako bi mogao vršiti radove, a pogotovo jer mu je tužena potpisala tabularnu izjavu za uknjižbu, priznajući tako stvarna prava tužitelju na stanu, dok je u listopadu 2024. tužitelj s namjerom ulaska u stan da bi ustanovio da je stavljena nova brava, te mu je tako onemogućen ulazak i oduzet mirni posjed stana. Smatra da je nevažno kakav je bio dogovor stranaka, i to da li je bila namjera da tužitelj stekne vlasništvo ili da se isti proda, pa podijeli novac, jer se radi o parnici zbog smetanja posjeda u kojoj se raspravlja isključivo o posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, pa kako je utvrđeno da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik i da ga je tužena promjenom brave na vratima od stana smetala u tome, prihvaćen je i tužbeni zahtjev kao osnovan.
8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st.2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ( čl. 8. ZPP-a). Prema odredbi čl. 220. st.1. i 2. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su odlučne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica, te je prvostupanjski sud i izveo sve predložene dokaze i utvrdio sve činjenice odlučne za ovaj spor, odnosno one koje su se i mogle utvrditi i primjenom pravila o teretu dokaza ( čl. 221. toč.a. ZPP-a).
9. U žalbenom dijelu postupka i dalje je sporno da li je tužitelj bio u posjedu predmetne nekretnine, stana broj 9, obzirom na to da tuženica tvrdi da je ona isključiva vlasnica i posjednica cijele nekretnine.
10. Tijekom postupka je i utvrđeno:
- da je 3. prosinca 2019. od strane tužene i tužitelja sklopljen Sporazum, kojim tužena dozvoljava tužitelju na ime duga u iznosu od 80.000,00 eura za predanu i isporučenu robu iz 2004.godine, uknjižbu bez daljnjih pitanja i ograničenja na stan [adresa], kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa] koji sporazum ima dvije ovjerene kopije, te je isti i ovjeren od strane javnog bilježnika Davora Mišković 3. prosinca 2019., prema kojoj i proizlazi da je tužena vlastoručno potpisala pismeno i utvrđena istovjetnost temeljem osobne iskaznice ;
- da je i tužitelj kao porezni obveznik od strane Porezne uprave područnog ureda [adresa] 10. rujna 2020. u obvezi isplatiti porez na promet nekretnina vezano za Ugovor o kupoprodaji od 3. prosinca 2019.;
- da je proveden očevid na licu mjesta, na kojem je i utvrđeno da se radi o stanu na katu oznake E-9, stan broj 9, i da tužitelj ne raspolaže ključem kojim bi otvorio ulazna vrata stana, kao ni ključem zajedničkih vrata za svoje stanove u zgradi;
- da je saslušan kao svjedok JV, suprug tužene, koji je iskazao da tužitelj nikada nije dobio ključ niti od prvih, niti od drugih vrata, kao i da nikada nije bio u posjedu predmetne etaže koja nije završena, a da su njegova supruga i on htjeli dogovoriti sa tužiteljem, obzirom da su u poslovnom odnosu sa njim, da on uloži dodatna sredstva kako bi se nekretnina komplet irala, prodali svi stanovi i da svatko dobije novac, a da je tužitelj išao na to da taj stan u konačnici pripadne njemu, o tom dogovoru nema ništa napismeno, da su on i supruga vlasnici predmetne nekretnine i da je moguće da je njegova supruga nešto potpisivala tužitelju, kao i da je tužitelj izvodio određene radove u tom stanu u namjeri da ga kompletira za prodaju, da je njegova supruga otvorila tužitelju stan da bi radnici mogli izvoditi radove, da ona tu živi stalno, cijelo vrijeme, a da tužitelj tu ne živi, da nije pokretao nikakve postupke nakon što je ustanovio da su kompletna vrata promijenjena, a nije osobno vidio izmjenu tih vrata po radnicima jer radi i nije tu cijelo vrijeme,
- da prema iskazu svjedokinje TV, kćeri tužitelja, proizlazi da je sa svojim ocem često išla u [adresa] radi stana i da je on imao papire da može početi uređivati stan, takav je bio dogovor sa tuženom, ona da je bila i tamo sa njima, a da je svjedokinja u okviru svog zanimanja (aranžersko scenografski dizajner), predložila neke izmjene na stanu, koje su i prihvaćene, te se to radilo, odrađivalo i platilo, da je otac uvijek imao ključ od etažne jedinice, da su ulazna vrata za zgradu uvijek bila otvorena, dok jedne prigode kada su otac i ona došli i ušli u zgradu nisu mogli ući u stan jer je brava bila promijenjena, a gospođa RV tužena je bila vani i rekla nam je da zašto smo došli i da se nismo najavili, što im je bilo apsurdno, nakon toga je zaključala i ulazna vrata i zgrade i potpuno onemogućila ulaz u nekretninu, a ne zna zašto je ona to napravila, da misli da je otac dobio ključ od kuće kada su se potpisali papiri, prvi puta kada je ona išla sa njim on je imao ključ, a dobio je ključ da bi mogao adaptirati stan, te da je svoje novce dao [obitelji tuženice], da im pomogne završiti nekretninu;
- da svojim iskazom saslušan tužitelj navodi, da su tuženica i njegov suprug prevaranti, o čemu svjedoči i kaznena presuda koja priloži spisu i vezana je za te događaje, da je 2019. na inicijativu gospođe RV trebao biti sklopljen kupoprodajni ugovor za zgradu u [adresa] za stan broj 9, a dok je iz teretnog lista za predmetnu nekretninu vidljivo da su oni blokirani, te je bilo vrlo izvjesno da se on kao kupac neće moći upisati, nakon toga je dogovoreno da on sa svojim novcima uredi stan i gospođa RV tužena mu je dala ključ, u odnosu na njihov dogovor on je te 2024. nakon sastanka s njima predložio da se ide kod javnog bilježnika i da se njihov dogovor oko stana ovjeri, dok RV - tužena nije došla kod javnog bilježnika to ovjeriti rekavši da je vruće, a on je te 2024. nastavio sa ulaganjem u nekretninu odnosno rekonstrukcijom stana za svoje vlastite potrebe, ulagao u stan, plaćao firme za radove, normalno ulazio i izlazio sve do događaja kada je sa kćerkom došao u [adresa] i našao promijenjenu bravu, te mu je i do dan danas onemogućen ulaz u nekretninu, nakon dva tjedna i nakon što su se vratili s pokušajem da uđu u nekretninu, RV se postavila ispred zgrade i rekla da je to njezino, zaključala ulazna vrata zgrade koja su inače bila otvorena, te su nakon toga i zvali policiju, da je on 2024. dva puta bio sa radnicima u stanu u travnju i svibnju, dolazio osobno ne u ime firme s obzirom da je firma zatvorena 2010.
11. Odredbom čl. 21. st.1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na posjedovnu zaštitu, dok je odredbom čl. 22. st.1. ZV-a propisano, da je posjednik kojem je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Stavkom 2. tog članka propisano je, da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.
12. Iz provedenih dokaza, te iskaza saslušanih svjedoka, kao i provedenog očevida jasno proizlazi zaključak prvostupanjskog suda da je, u spornom razdoblju upravo tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine, pa u takav pravilan zaključak prvostupanjskog suda nema razloga niti sumnjati ovaj sud, samo kraj činjenice što tužena svojim paušalnim navodima pokušava osporiti takav pravilan zaključak prvostupanjskog suda. Sud prvog stupnja je, i po ocjeni ovog suda, tijekom postupka raspravio sva sporna pitanja, ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te temeljem izvedenih dokaza i pravilno utvrdio činjenično stanje. Suprotno žalbenim navodima tužene, ista je i svojim odgovorom na tužbu i navela da tužitelj nije vlasnik i posjednik nekretnine posebnog dijela stana , već da je stan dat tužitelju na korištenje, dok se dug u vrijednosti od 1.236,087,06 kuna prema njemu ne isplati u cijelosti. Raspravljanje o pravu na posjed, time se odlukom ne prejudicira o vlasničkom zahtjevu obzirom se u postupcima za smetanje posjeda štiti faktično stanje posjeda bez obzira na pravni temelj posjeda, pa je stoga isključeno raspravljanje o postojanju vlasničkog zahtjeva. Tužena niti ne tvrdi da je zaštitu posjeda od neistinitog posjeda tužitelja uspostavila i zatražila u roku iz čl. 21. st.3. ZV- a, nego je to samo osobno učinila promjenom brave, iako proizlazi da je tužitelj preuređivao i ulagao u stan, a posjed istog nije vršila tužena.
13. Prema odredbi čl. 10. st.1., 2., 3., 4. i 6. ZV-a propisano je da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, da je onaj tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju, neposredni je posjednik, kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojem je prema drugom ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, da je onda posjednik te stvari i drugi ( posredni posjednik), tim da stoji ili posredni posjednik prema nekom trećem u takvom odnosu, i taj je posredni posjednik, da se posjednikom smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima u pogledu dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim objektom stvarnih prava, poput sobe ili druge prostorije u stanu ili slično, a kada se isti posjed stvari ili prava ima više osoba, da su oni suposjednici.
14. Kako je tužitelj i dokazao da mu pripada pravo na zahtijevanu posjedovnu zaštitu, obzirom da mu je tužena i oduzela pravo posjeda promjenom brave , kao i promjenom ključeva ulaznih vratiju, pravilno je i naloženo tuženoj da se uspostavi ranije posjedovno stanje na način da se prema stan u posjed uz zabranu takvog i sličnog smetanja. U ovom dijelu postupka i nije bilo spora o tome da je promjena brave došla od strane tužene i to u odnosu na stan koji je obuhvaćen tužbenim zahtjevom, što je i utvrđeno na uviđaju na licu mjesta, na kojem od strane tužene nisu iznesene suprotne tvrdnje, koje stoga, ne može sa uspjehom iznositi niti sada u žalbi. Tužitelj je u posjed predmetnog stana ušao uz odobrenje tuženice, te je isti stan i obnavljao odnosno izvršio ulaganja u isti, što i tijekom postupka nije bilo sporno, pa se stoga i ne može osporavati posjed tužitelja. To što je tužena promijenila brave, očito jer želi raskrstiti odnose sa tužiteljem, time se i ne može zaključiti da bi promjenom brave štitila svoj posjed. Prema zaključenom Sporazumu, ovjerenom od javnog bilježnika, proizlazi da tužena dozvoljava upis vlasništva tog stana tužitelju, pa ne proizlazi zaključak o nezakonitom i neistinitom posjedu.
15. Stoga je pravilno prvostupanjski sud, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, ocijenio da je tužitelj u ovoj parnici dokazao svoj posljednji mirni posjed predmeta spora, ali tako i pasivnu legitimaciju tužene, kao i što je pravilno utvrđeno da je tužena na opisani način počinila smetanje posjeda, pa je i osnovom tako utvrđenog činjeničnog stanja i primjenom odredbi ZV-a, temeljem odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a, žalbu tuženice valjalo odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku odluku potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Puli - Pola, 14. travnja 2026.
Sutkinja:
Biljana Bojanić
