REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8/I,52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž -1489/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola po sutkinji Biljani Bojanić, u pravnoj stvari tužiteljice CU iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupa je Zoran Srebačić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba (OIB: 53056966535), Magazinska cesta 69, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate , odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2835/2024-20 od 15. rujna 2025., 14. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice u odnosu na odluku o parničnom trošku sadržano u toč. IV presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2835/2024-20 od 15. rujna 2025., te se nalaže tuženiku da tužiteljici plati ukupan trošak od 1.806,18 eura, dok se u preostalom zatraženom dijelu do 1.931,18 eura odbija navedeni zahtjev za trošak.
Odbija se i zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su ništetne odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu od 18. prosinca 2006. solemniziranog po javnom bilježniku Mariji Baković iz Zagreba 20. prosinca 2006. sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika, i to u dijelu u kojem je ugovoreno da se tužiteljica kao korisnik kredita obvezuje platiti tuženiku naknadu u visini od 3,30% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita ( toč. I). Tuženiku je naloženo da plati tužiteljici 270,49 eura sa zateznom kamatom od 22.prosinca 2006. do isplate ( toč. II). Odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na 270,49 eura za razdoblje od 31.8.2006. do 21.12.2006. kao neosnovan. ( toč. III). Tuženiku je naloženo da u 15 dana plati tužiteljici parnični trošak od 1.556,18 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 16. rujna 2025. do isplate ( toč. IV).
2. Protiv navedene odluke o trošku, pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica jer da je parnični trošak dosuđen u premalom iznosu od onog koji je osnovano tražen troškovnikom predan u spisu na posljednjem ročištu. Predmetna presuda da je donesena i objavljena na ročištu za objavu za koji parnične stranke nisu uredno pozvane, obzirom da je zakazano ročište za objavu bilo za 19. rujan 2025. u 10:10 sati, a rješenjem od 15. rujna 2025. da je prvostupanjski sud samoinicijativno, bez valjanih razloga i bez da je na vrijeme obavijestio punomoćnika tužiteljice, preložio ročište za objavu na isti dan 15. rujna 2025. u 12,30 kada je i doneseno to rješenje protiv kojeg nema pravo na žalbu, ali se isto može i pobijati u žalbi protiv presude, što se i žalbom čini. Nadalje, navodi da je prvostupanjski sud parnične troškove priznao samo djelomično, dok u određenom dijelu nije priznao, kao što nije niti naveo u obrazloženju. U odnosu na priznate troškove za sastav tužbe i podnesaka od 27. lipn ja 2024. i 27. lipnja 2025., i troškova zastupanja na ročištima od 19. veljače 2025., 26. ožujka 2025. i 9. rujna 2025., priznato je za svaku radnju po 200,00 eura, a kada se i zbroji daje iznos od 1.200,00 eur, uz PDV, tada ukupni iznos iznosi 1.500,00 eura, dok je u tom dijelu pogrešno navedeno da se radi o ukupnom iznosu 1.000,00 eura uvećanih za PDV, umjesto ispravno 1.200,00 eura plus 300,00 eura PDV-a. Kada se tom ispravom iznosu od ukupno 1.500,00 eura pribroj trošak vještačenja od 200,00 eura i sudske pristojbe na tužbu od 53,09 eura i presudu od 53,09 eura, dobije sveukupni parnični trošak od 1.806,18 eura koji je trebalo dosuditi tužiteljici. Uz to, troškovnikom je i zatražen trošak dvije radnje koje nisu dosuđene i to sastav podneska od 21. lipnja 2024. od 25 bodova i podneska od 4. travnja 2025. od 25 bodova. Obzirom da prilikom donošenja odluke o parničnim troškovima je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a kao i bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi sa čl. 151. - 167. ZPP-a sve na štetu tužiteljice.
Žalbeni je prijedlog ukidanje pobijane presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak s nalogom da se ima provesti na zakonit način, obzirom na žalbene razloge, kao i obzirom na pogrešnu i nezakonitu odluku o parničnom trošku, a podredno da se preinači u dijelu u toč. IV izreke i dosudi ukupan trošak od 1.931,18 eura i trošak žalbe.
3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je temeljem odredbi čl. 359. st.1. u vezi sa čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZPP).
4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
5. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana.
6. Prvostupanjski sud je naložio tuženiku da tužiteljici naknadi troškove sukladno čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a u vezi sa Tarifom o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i podnesaka od 27. lipnja 2024. i 27. lipnja 2025. po 200,00 eura ( Tbr. 7/1, 08/1) za zastupanje na ročištima 19. veljače 2025., 26. ožujka 2025., 9. rujna 2025. po 200,00 eura ( Tbr. 9/1), ukupno 1.000,00 eura uvećano za PDV od 250,00 eura uz trošak vještačenja od 200,00 eura i sudsku pristojbu na tužbu i presudu od po 53,09 eura, što iznosi 1.556,18 eura.
7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, pazeći pri tome i dodatno po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. u vezi odredbe čl. 381. ZPP-a na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede parničnog postupka, ocjena je ovog suda da je pobijano rješenje zakonito i pravilno. U ovom postupku prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem navedenih zakonskih odredbi, dok je materijalno pravo djelomično pogrešno primijenjeno.
8. Žalba nije osnovana u odnosu na ročište za objavu presude. Ispravno se žalbom navodi da je 9. rujna 2025., nakon zaključenja glavne rasprave doneseno rješenje o objavi za 19. rujna 2025., u 10,10 sati, te je nakon toga ročište za objavu, rješenjem od 15. rujna 2025., preloženo za dan 15. rujna 2025., u 12,30 sati. Prema potvrdi o preuzimanju tog rješenja i donesenoj presudi, što i punomoćnik tužiteljice navodi, rješenje i presuda uručeni su punomoćniku tužiteljice 15. rujna 2025. Prema odredbi čl. 335. st.6. ZPP-a, ročište na kojem se presuda objavljuje održat će se neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište. Prelaganje ročišta za objavu nije bilo na štetu tužiteljice i njezinog punomoćnika, te time i nije onemogućen pristup sudu, obzirom nisu nastupile posljedice dovođenjem u neravnopravni položaj.
9. Tužiteljica osnovano u žalbi navodi da je odluka o trošku donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava, odnosno pogrešnim zbrajanjem dosuđenog troška za tužbu i podneske, kao i za zastupanje na ročištima. U odnosu na priznat taj trošak kao i da se radi o visini predmeta spora, koji je i priznat odlukom prvostupanjskog suda u visini od 1.328,00 eura, tužiteljici pripada za radnju prema Tbr.7.1. 100 bodova, te je time u žalbi pravilno navedeno da je kada se obračuna iznos priznatog proizlazi 1.200,00 eura, a ne 1.000,00 eura, koji je uz PDV i trebalo u tome utvrditi ukupni iznos odvjetničkog troška od 1.500,00 eura. Pri tome i kada se pribroji priznati trošak vještačenja od 200,00 eura i priznati trošak sudske pristojbe na tužbu od 53,09 eura i presudu od 53,09 eura i proizlazi ukupan iznos parničnog troška od 1.806,18 eura.
10. U odnosu na žalbene navode kojima se poziva na sastav podneska od 21. lipnja 2024., isti, iako nije obrazloženo zašto nije priznat, pravilno nije ni trebalo priznati, obzirom se tim podneskom moli dopuštenje na očitovanje odgovora na tužbu. Očitovanje odgovora na tužbu je uvijek dopušteno, pa se stoga podnesak kojim se traži dopuštenje i nije trebao priznati. Nije osnovan ni žalbeni navod da je trebalo priznati podnesak od 4. travnja 2025., kojim je dostavljena uplatnica za predujam financijskog vještačenja, obzirom se ne radi o nekom podnesku koji je bio i opisan kao sastavljanje ostalih podnesaka vezano za Tbr.8.4., obzirom i da se istim nije posebno niti ulazilo u bilo kakve izjave ili navode.
11. Stoga je u okviru tog zahtjeva i trebalo pravilnim izračunom dosuditi zatraženi iznos od 1.806,18 eura, dok je u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 1.931,18 eura žalba tužiteljice odbijena, sukladno čl. 380. st. 2. i 3. ZPP-a.
10. Obzirom da sa žalbom nije u većoj mjeri tužiteljica uspjela, već samo u odnosu na pogrešno obračunati trošak, stoga niti nije priznat trošak žalbe.
U Puli - Pola, 14. travnja 2026.
Sutkinja:
Biljana Bojanić
