REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-5032/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednice vijeća, Gordana Zubaka, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PROMIX d.o.o., Belišće, Ulica A. G. Matoša 10, OIB: 42354759611, kojeg zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika PPK VALPOVO d.o.o., Valpovo, A. B. Šimića 27, OIB: 12875096243, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. Osijek, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-119/2023-56 od 4. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-119/2023-56 od 4. studenoga 2025. u dijelu točke II. izreke i u točki III. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana platiti tužitelju iznos od 109,16 EUR sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 15. travnja 2023. po stopi zateznih kamata u ostalim odnosima.

2. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba te se u preostalom dijelu potvrđuje točka II. izreke presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-119/2023-56 od 4. studenoga 2025.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 3.370,91 EUR.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju mjesečne iznose počev od travnja 2023. do zaključenja glavne rasprave 22. rujna 2025. u iznosu od 109,16 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu mjesečnog iznosa od 2.288,41 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 2. rujna 2018. do zaključenja glavne rasprave 22. rujna 2025. (točka II. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 24.796,30 EUR sa zateznim kamatama (točka III. izreke) i odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.289,32 EUR (točka IV. izreke).

2. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da tužitelju pripada pravo na traženje naknade sukladno čl. 18. st. 3. i čl. 165. st. 1. i 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) od dana podnošenja tužbe radi predaje u posjed nekretnine odnosno od 11. travnja 2023. u predmetu koji se vodio pred tim sudom pod poslovnim brojem P-94/2023 te je od tada do zaključenja glavne rasprave dosudio tužitelju naknadu u iznosu od 109,16 EUR mjesečno utvrđenu na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka Kreše Čačije.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Mišljenja je da je obrazloženje pobijane presude u suprotnosti sa sadržajem izvedenih dokaza a osobito s pravomoćnom presudom tog suda. Nadalje, žalitelj je istaknuo da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 186. st. 1. i 284. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) te da je sud na temelju tih pogrešno primijenjenih odredbi odbio cijeniti dokaze tužitelja kojima je osporavao nalaz i mišljenje vještaka Kreše Čačije. Pritom je tužitelj naveo da se radilo o dokazima koji su nastali nakon zaključenja prethodnog postupka a kojima je tužitelj dokazivao iznose zakupnine za građevinsko zemljište koje je davano u zakup pravnim osobama radi gradnje i postavljanja elektroničke komunikacijske infrastrukture. On je mišljenja da je vještak Čačija u nalazu i mišljenju naveo prenisku visinu zakupnine u iznosu od 109,16 EUR, što je suprotno dokazima koje je on dostavio i koje prvostupanjski sud nije ocijenio. Naveo je da je, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sud prije svega nepotrebno odbio tužbeni zahtjev tužitelja za vremensko razdoblje od veljače 2018. pa do travnja 2023. Konačno, uopće nema obrazloženja niti o tome zašto je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadom čak i ako bi tuženik bio pošten za razdoblje od 13. ožujka 2023. kada je primio poziv za plaćanje naknade, a koju je činjenicu i sam tuženik istaknuo kao nespornu. U odnosu na odluku o troškovima postupka, tužitelj je naveo da obrazloženje pobijane presude ne sadržava dio obrazloženja koji bi se odnosio na uspjeh tužitelja u sporu u odnosu na pravnu osnovu.

4. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu kojim je osporio navode tuž iteljeve žalbe s prijedlogom da ovaj sud žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je u skladu s odredbom čl. 365. ZPP -a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu po osnovi naknade za koristi koje je nepošteni posjednik imao za vrijeme svojega posjedovanja nekretnine u vlasništvu tužitelja u utuženom razdoblju.

8. Iz spisa proizlazi kako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da su se pred tim sudom vodili postupci pod poslovnim brojem P-10/2021 i P-94/2023,

- da je predmet postupka pod poslovnim brojem P-94/2023 bio tužiteljev zahtjev da mu tuženik preda u posjed nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama općinskog suda u Osijeku u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica],

- da je tužba u tom postupku podnesena 11. travnja 2023. i da je presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev postala pravomoćna 9. siječnja 2024.,

- da je u parničnom postupku pod poslovnim brojem P-10/2021 pravomoćno odbijen tuženikov zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini,

- da je, na temelju nalaza i mišljenja vještaka Kreše Čačije, naknada za korištenje zemljišta utvrđena u iznosu od 109,16 EUR mjesečno.

9. Prema podacima u spisu tužitelj je kupio predmetnu nekretninu u stečajnom postupku koji se pred Trgovačkim sudom u Osijeku vodio nad društvom Kromopak d.o.o. u stečaju za iznos od 2.521,73 EUR te se tužitelj, potom, upisao kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama. Također, potrebno je napomenuti da je prvostupanjski sud pravomoćnom presudom poslovni broj P-10/2021 odbio kao neosnovan tuženikov zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i da je tužitelj, nakon toga, dopisom od 13. ožujka 2023. tražio predaju nekretnine u posjed od tuženika.

10. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tuženik tijekom spornog razdoblja posjedovao navedenu nekretninu.

11. Odredbom čl. 165. st. 1. ZVDSP-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

12. Dakle, u konkretnom slučaju koristi koje je tuženik imao od korištenja predmetnom nekretninom, sastojala su se od toga da tužitelju nije plaćao zakupninu.

13. U takvoj situaciji tužitelj je imao pravo zahtijevati naknadu koristi u smislu odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP-a i to od kada je dopisom od 13. ožujka 2023. tražio predaju nekretnine u posjed od tuženika jer je on time postao nepošteni posjednik odnosno tužitelj je dostavljanjem poziva na predaju nekretnine u posjed dokazao tuženikovo nepoštenje i prije podnošenja tužbe.

14. Radi utvrđivanja visine koristi koju je tuženik imao od posjedovanja tuđe stvari, prvostupanjski sud je izveo dokaz vještačenjem radi utvrđivanja visine zakupnine koju bi tuženik bio dužan plaćati da je s tužiteljem zaključio ugovor o zakupu. Ovaj sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda sadržano u točki 15. i 16. obrazloženja pobijane presude. Vještak je nalaz i mišljenje izradio stručno, objektivno i u skladu s pravilima struke. Pritom je vještak koristio podatke koje mu je dostavio Upravni odjel za prostorno planiranje, zaštitu okoliša i prirode, Odsjek za procjenu vrijednosti nekretnina Osječko-baranjske županije te je prilikom utvrđivanja visine zakupnine uzeo u obzir tri poredbena zemljišta s predmetnim zemljištem pri čemu ostalih 22 nekretnine nije uzeo u obzir jer su njihove cijene odstupale +/ -30%. Nadalje, iz spisa proizlazi kako se slična nekretnina (s izgrađenim industrijskim kolosijekom) predmetnoj nekretnini nije mogla pronaći u Republici Hrvatskoj pa su stoga pribavljeni podaci o nekretninama i visini zakupnine koje bi mogle poslužiti kao osnova za utvrđivanje visine zakupnine predmetne nekretnine. Pritom nije osnovano tužiteljevo pozivanje na okolnost da je vještak prilikom izračuna visine predmetne naknade trebao uzeti u obzir nekretnine na kojima su sagrađeni telekomunikacijski uređaji jer se ne radi o usporedivim nekretninama pri čemu treba imati na umu još i to da su, za razliku od predmetne nekretnine na kojoj je izgrađen industrijski kolosijek kojeg koristi samo tuženik, telekomunikacijski uređaji namijenjeni za pružanje telekomunikacijskih usluga velikom broju korisnika pa je stoga logično da je veća visina zakupnine zemljišta na kojemu su izgrađeni takvi uređaji. Dodaje se i da je upitno da li bi se na predmetnoj nekretnini mogao postaviti telekomunikacijski uređaj. Također, potrebno je navesti kako je prvostupanjski sud pravilno postupio jer nije uzeo u obzir isprave (ugovor o osnivanju prava građenja sklopljenog između Grada Belišća i Hrvatskog telekoma d.d. od 31. kolovoza 2024., ugovor o zakupu i ugovor o osnivanju prava građenja od 17. travnja 2001., objavu poziva na javni natječaj Grada Đurđevca od 21. srpnja 2025., list 327. -341. spisa) koje je tužitelj dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka. Dodaje se da je tužitelj slične ugovore mogao dostaviti i prije zaključenja prethodnog postupka.

15. Imajući u vidu navedeno, pravilno je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka Kreše Čačije utvrdio visinu naknade za korištenje nekretnine.

16. Stoga je ovaj sud primjenom odredbe čl. 373. t. 2. ZPP-a djelomično preinačio točku II. izreke pobijane presude i naložio tuženiku platiti tužitelju naknadu koristi za ožujak 2023. sa zateznom kamatom po stopi u ostalim odnosima (točka I. 1. izreke presude), dok je u preostalom dijelu, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, potvrđena točka II. izreke prvostupanjske presude.

17. U odnosu na odluku o troškovima postupka, osnovano je žalitelj ukazao da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti uspjeh tužitelja u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva.

18. U pogledu troškova ovog parničnog postupka, odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

19. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari s osnovom u postupku uspio u cijelosti (100%), a s visinom u omjeru od 1,6%, dakle, stranke su djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima. Naime, tužitelj je uspio u omjeru 50,8%, a tuženik u omjeru 49,2%. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a odredio da svaka stranka snosi svoje troškove i u tom smislu na temelju odredbe čl. 373. t. 2. ZPP-a preinačio točku III. izreke presude (točka I. 2. izreke ove presude).

20. Odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka jer njegov odgovor na žalbu nije bio potreban.

Zagreb, 14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lenka Ćorić