REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-579/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari tužitelja UĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ostović & Rakušić d.o.o., Osijek, protiv tuženika Vinkovački vodovod i kanalizacija d.o.o., Vinkovci, Ulica Dragutina Žanića - Karle 47A, OIB 30638414709, kojeg zastupa punomoćnica Neda Brčić, odvjetnica u Vinkovcima, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-22/2026-2 od 10. ožujka 2026., 14. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja, te se potvrđuje točka II. izreke rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pn-22/2026-2 od 10. ožujka 2026.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu, kao nepotreban.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:
„I. U ovoj pravnoj stvari utvrđuje se da je tužba tužitelja protiv tuženika povučena, te se daljnji postupak obustavlja.
II. Nalaže se tužitelju UĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Vinkovački vodovod i kanalizacija d.o.o. iz Vinkovaca, Dragutina Žanića-Karle 47a, OIB: 30638414709, naknadi trošak parničnom postupka u iznosu od 294,52 eura (dvjestodevedesetčetiri eura i pedesetdva centa), u roku od 15 dana.
III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška ovog postupka preko dosuđenog iznosa od 294,52 eura.“
2. Pravovremenom žalbom navedeno rješenje pobija tužitelj u odluci o trošku, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Ističe da je prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu zahtjeva za naknadom troška nepravilno i nezakonito, te doneseno uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, te uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, te je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 155. Zakona o parničnom postupku. Tako prvostupanjski sud neosnovano priznaje tuženiku trošak sastava obrazloženog podneska od 13. ožujka 2019., koji je uručen tužitelju na ročištu 14. ožujka 2019., a iste je navode tuženik u bitnom mogao iznijeti i na samom ročištu za koje mu je priznat trošak zastupanja. Osim toga, tuženiku je priznat trošak sastava obrazloženog podneska od 20. svibnja 2019. koji nije niti dostavljen tužitelju, te je nejasno zbog čega bi isti bio potreban za vođenje parnice. Nadalje, tuženiku je neosnovano priznat trošak sastava dva podneska, od 20. ožujka 2019. i 17. travnja 2019., uz koje samo dostavlja dokumentaciju po rješenju suda, pa stoga niti u ovom slučaju nije bilo mjesta priznavanju troška tuženiku, a tuženik je predmetnu dokumentaciju mogao dostaviti i uz jedan podnesak. Predlaže da se pobijano rješenje preinači, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je žalba tužitelja neosnovana jer su svi troškovi pravilno odmjereni, pa predlaže žalbu odbiti uz naknadu tuženiku troška odgovora na žalbu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Prvostupanjskim rješenjem, nakon što je tužitelj povukao tužbu, naloženo mu je da tuženiku naknadi parnični trošak po članku 158. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).
6. Razmatrajući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovu donošenju ovaj sud ne nalazi da je počinjena ijedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP- a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavku 2. ZPP-a, a nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj, jer rješenje ima sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
7. Prvostupanjski sud je tuženiku prema vrijednosti predmeta spora od 2.000,00 kuna / 265,45 eura i primjenom Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025. - dalje: Odvjetnička tarifa) odobrio trošak postupka i to za zastupanja na ročištu od 14. ožujka 2019. u iznosu od 50,00 eura, trošak sastava tri obrazložena podneska, i to od 19. veljače 2019., 13. ožujka 2019. i 20. svibnja 2019. u iznosu od po 50,00 eura za svaki, te trošak sastava dva neobrazložena podneska od 20. ožujka 2019. i 17. travnja 2019. u iznosu od 12,50 eura za svaki, što uz pripadajući PDV u iznosu od 56,25 eura iznosi 281,25 eura. Tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu od 13,27 eura, tako da je ukupno tuženiku na ime parničnog troška priznato 294,52 eura, a za isti iznos zahtjev tuženika za naknadom troška je odbijen.
8. Tužitelj neosnovano navodi da tuženiku ne pripada pravo na trošak podneska od 13. ožujka 2019. koji mu je uručen na ročištu 14. ožujka 2019., jer da je navode iz tog podneska mogao iznijeti na raspravi. Naime, radi se o podnesku kojim se tuženik opširno očitovao na podnesak tužitelja od 4. ožujka 2019., pa mu taj trošak pripada po tarifnom broju 8. točke 1. Odvjetničke tarife.
9. U vezi podneska od 20. svibnja 2019. koji nije niti dostavljen tužitelju, za navesti je da nije krivnja tuženika što sud taj podnesak nije dostavio tužitelju, pa kako se radi o obrazloženom podnesku, tuženiku za isti pripada trošak po tarifnom broju 8. točki 1. Odvjetničke tarife.
10. Osnovano je tuženiku priznat trošak sastava dva podneska - od 20. ožujka 2019. i 17. travnja 2019., uz koje je tuženik dostavo dokumentaciju po pozivu suda. Troškove sastava podnesaka od 20. ožujka 2019. sud je dosudio kao ostale podneske, od 25% vrijednosti (tarifni broj 8. točka 4. Odvjetničke tarife), a istim je tuženik dostavio dokumentaciju koja mu je bila naložena dostaviti u roku 15 dana, na ročištu od 14. ožujka 2019. Dopisom od 9. travnja 2019. pozvan je tuženik na dostavu preslike računa, a kojem je zahtjevu tuženik udovoljio dostavljajući isto uz podnesak od 17. travnja 2019. koji trošak je priznat također po tarifnom broju 8. točki 4. Odvjetniče tarife od 25%. Žalitelj neosnovano navodi da tuženik ne bi imao pravo na trošak tih podnesaka jer su isti bili potrebni, po članku 155. stavku 1. ZPP-a, tuženik je uz te podneske dostavio dokumentaciju na koju ga je sud pozvao a istu nije mogao dostaviti uz jedan podnesak jer 20. ožujka 2019., kad je dostavio prvu dokumentaciju, tuženik nije znao da će ga naknadno, dopisom od 9. travnja 2019. sud pozvati na dostavu druge dokumentacije, pa je trošak oba podneska bio opravdan.
11. Slijedom navedenog odbijena je žalba žalitelja kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje, po članku 380. točki 2. ZPP-a.
12. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban, po članku 155. stavku 1. ZPP-a.
U Puli-Pola 14. travnja 2026.
Sutkinja:
Nataša Babić
