Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-2681/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Ivani Madunić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačka banka d.d., Trg bana J. Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik iz odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika AK, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa posljednjim boravištem u [adresa], kojeg zastupa privremena zastupnica Sanja Fijan, odvjetnica iz Zagreba, Stenjevečka 46, OIB: [osobni identifikacijski broj], rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pl-632/2024-8 od 30. srpnja 2025., dana 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pl-632/2024-8 od 30. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

I. Uvažava se žalba privremenog zastupnika tuženika, preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pl-632/2024-8 od 30. srpnja 2025. u točki II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev privremenog zastupnika za isplatu nagrade za zastupanje tuženice u iznosu od 62,50 EUR, i rješava:

Nalaže se tužitelju da pored pravomoćno dosuđenog parničnog troška u iznosu od 62,50 eura, u roku od 8 dana naknadi privremenoj zastupnici tuženika u osobi odvjetnice Sanje Fijan daljnji parnični trošak u iznosu od 62,50 eura.

III. Uvažava se žalba privremenog zastupnika tuženika, te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pl-632/2024-8 od 30. srpnja 2025. u točki III. izreke.

IV. Odbija se zahtjev privremenog zastupnika tuženika u osobi odvjetnice Sanje Fijan za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 243,65 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka I. izreke), naloženo je računovodstvu suda da sa depozita suda broj Pl- 38/2022 isplati privremenoj zastupnici tuženika, odvjetnici Sanji Fijan, trošak zastupanja tuženika u iznosu od 62,50 EUR na račun privremene zastupnice tuženika u roku od 8 dana. (točka II. izreke). Točkom III. izreke naloženo je računovodstvu suda da sa depozita suda broj Pl-38/2022 izvrši tužitelju povrat iznosa od 61,93 EUR na račun tužitelja u roku od 8 dana( točka III. izreke), dok je točkom IV. izreke odbijen je zahtjev privremene zastupnice tuženika za naknadu troška u iznosu od 62,50 eura.

2. Protiv točke I.,III., i IV. izreke prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tuženik u žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, stavi izvan snage i odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz nalog tužitelju da naknadi parnične troškove tuženiku.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U sporu male vrijednosti o čemu se predmetno radi, na što upućuju odredbe članka 458. stavak 1. i 460. ZPP-a, presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a), i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odredbe članka 467. stavci 1. i 2. ZPP-a).

6. Dakle, drugostupanjski sud u konkretnom slučaju ne ispituje je li prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje budući u sporu male vrijednosti žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena u smislu označene odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a.

7. Tuženik u žalbi prigovara da sud nije proveo dokazne prijedloge koje su stranke predložile -financijsko vještačenje, čime se sadržajno poziva na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 220. stavkom 1. ZPP-a, što nije dopušteno obzirom se radi o sporu male vrijednosti. Tim prigovorom se po shvaćanju ovog suda poziva i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, koja predmetno nije počinjena, kod činjenice da su se stranke na ročištu od 6. lipnja 2025. izjasnile:“…ukoliko sud smatra potrebnim, ostaje kod prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja…“, pa tuženik nije onemogućen u raspravljanju.

8. Ispitujući nadalje prvostupanjsku presudu u granicama razloga na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (odredba članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 457. stavkom 1. ZPP-a ), ovaj sud je utvrdio da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti da je pobijanom presudom pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

9. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio:

- da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem ugovora o transakcijskom računu od 14.05.2019.g. i na kojem je ugovoru razvidan potpis tuženika;

- da iz b izvadaka iz poslovnih knjiga (list 4 spisa) proizlazi da se potraživanje tužitelja odnosi na obročnu otplatu duga nastalog zbog umanjenog / ukinutog prešutnog prekoračenja po tekućem računu broj 3247662379 (IBAN računa glasi [broj bankovnog računa]) u sveukupnom iznosu od 1.835,78 kn (što iznosi 243,65 eura prema fiksnom tečaju konverzije).

-da potraživanje tužitelja obuhvaća iznos glavnice od 1.700,00 kuna (što iznosi 225,63 eura prema fiksnom tečaju konverzije), dospjelu zateznu kamatu u iznosu od 47,98 kuna (što iznosi 6,37 eura prema fiksnom tečaju konverzije), te redovnu kamatu u iznosu od 87,80 kuna (što iznosi 11,65 eura prema fiksnom tečaju konverzije) koju u cijelosti prihvaća .

10. Na temelju prednjih utvrđenja, temeljem odredbe članka 9. i članka 342. stavak 1. u vezi s člankom 1052. i članka 1054. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) prvostupanjski je sud pobijanom presudom, pravilno otklonivši prigovor zastare, obvezao tuženika isplatiti tužitelju utuženi iznos nakon što je po provedenom dokaznom postupku utvrdio da je tuženik sklopio ugovor s tužiteljem, koristio bankarske usluge tužitelja i nije podmirio utuženo potraživanje u visini utuženoj u ovom postupku.

11. Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, u pravilnost i potpunost kojeg ovaj sud nije ovlašten ulaziti jer se radi o sporu male vrijednosti, prvostupanjski sud pravilno primijenio izloženo materijalno pravo kada je održao na snazi citirani platni nalog kako je specificirano u točci I. izreke pobijane presude.

12. Prema odredbi članka 9. ZOO-a svi su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje, tako da je u konkretnom slučaju, pravilno tuženik obvezan podmiriti utuženu tražbinu, a žalba navedeno nije dovela u sumnju.

13. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I.

14. Vezano za naknadu troška privremenog zastupnika pogrešno je prvostupanjski sud odmjerio troškova u polovičnom iznosu, uzevši u obzir odredbe Pravilnika o visini i načinu isplate naknade za skrbnika.

15. Odredbom članka 84. stavak 1. ZPP-a određeno je da, ako se u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženiku trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati štetne posljedice, sud će tuženiku na njegov trošak postaviti privremenog zastupnika. Nadalje, odredbom članka 85. stavak 3. ZPP-a propisano je da je sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan predujmiti tužitelj, osim ako se privremeni zastupnik postavlja tužitelju zbog razloga iz članka 84. stavak 2. točka 4. i 5. ZPP-a na temelju rješenja suda protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba. Ako tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je odredio sud u svom rješenju, sud će tužbu odbaciti.

16. Dakle, ZPP ne propisuje izrijekom pravo, visinu i način isplate naknade za rad privremenog zastupnika, pa ni onoga postavljenog stranci u osobi odvjetnika, a kako je u predmetnom postupku privremeni zastupnik postavljen tuženiku odlukom suda za potrebe parničnoga postupka zbog razloga propisanog odredbama ZPP-a, tako u konkretnom slučaju ne postoji nadležnost Hrvatskog zavoda za socijalni radza postavljanje skrbnika.

17. Dakle, postoji razlika između privremenog zastupnika – odvjetnika kojeg postavlja sud na temelju odredbe čl. 84. st. 1. ZPP-a te posebnog skrbnika imenovanog od strane nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad po odredbama članka 218. do 246. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15., 98/19, 47/20).

18. Stoga se na privremenog zastupnika kojeg imenuje sud ne odnose propisi o naknadi troškova na teret sredstava socijalne skrbi, već su u pitanju troškovi zastupanja odvjetnika na koji se odnose odredbe o parničnim troškovima (članak 151. ZPP-a).

19. Kako je, u predmetnom postupku privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a ne prema Pravilniku o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika.

20. Stoga, osnovani su žalbeni navodi privremenog zastupnika da mu je nagrada za zastupanje tuženice trebala biti priznata u punom iznosu od 125,00 EUR, sukladno Tarifi, a ne u polovičnom iznosu od 62,50 EUR.

21. Radi navedenog valjalo je uvažiti žalbu privremenog zastupnika, te primjenom odredbe članka 380. stavak 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsko rješenje i privremenom zastupniku dosuditi trošak u daljnjem iznosu od 62,50 EUR, koji trošak je privremenom zastupniku dužan isplatiti tužitelj, a isti ga ima pravo potraživati od tuženika, te odlučiti kao u točki II. izreke. Kod navedenog valjalo je pobijanu presuda u točki III. izreke ukinuti bez potrebe vraćanja na ponovni postupak i odlučiti kao u točki III. Izreke.

22. Premda je privremeni zastupnik uspio sa žalbom, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka i odlučiti kao u točki IV. izreke ove drugostupanjske odluke, budući da tužitelj nadoknađuje trošak privremenog zastupnika jedino kada su parnične radnje poduzete u korist stranke koju privremeni zastupnik zastupa.

23. Naime, privremeni zastupnik ima pravo na naknadu troška za svoj rad, koje troškove je dužan nadoknaditi tužitelj, ali isključivo kada poduzima parnične radnje u korist stranke kojoj je postavljen, tj. u korist tuženice. Jedino u tom slučaju je tužitelj dužan nadoknaditi troškove koje je privremeni zastupnik imao, ali se to ne odnosi na troškove radnji koje je privremeni zastupnik poduzimao u svoju korist. Dakle, kada privremeni zastupnik poduzima radnje u korist parnične stranke koju zastupa, tada ima pravo na nagradu za svoj rad, ali ne i kada poduzima radnje koje su isključivo usmjerene u njegovu korist.

24. Predmetna žalba nije poduzeta u korist tuženice, već u korist privremenog zastupnika, budući da se trošak nagrade isplaćuje direktno njemu, a ne tuženici.

U Splitu, 14. travnja 2026.

S U T K I NJ A:

Ivana Madunić