Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-599/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i člana vijeća i Dragice Sirovica Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽJ, iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupanog po punomoćniku Ranku Alaču, odvjetniku u Crikvenici, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, (OIB: 92963223473), zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-1033/2021 od 13. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-1033/2021 od 13. ožujka 2025. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je tužitelju dosuđen iznos od 669,09 EUR-a, s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 669,09 EUR-a, te zakonsku zateznu kamatu obračunatu na pojedinačne uplate pa do isplate, sve to u roku 15 dana.“

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-1033/2021 od 13. ožujka 2025. pod točkom IV. izreke u dijelu odluke o trošku parničnog postupka do iznosa od 1.360,48 eura.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-1033/2021 od 13. ožujka 2025. pod točkom IV. izreke u dijelu odluke o trošku parničnog postupka preko iznosa od 1.360,48 eura (za iznos od 609,00 eura) i za navedeno sudi:

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 609,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2025. do isplate.

IV. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi trošak žalbe u iznosu od 339,04 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđena je ništetnost odredba Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3210328423/07 od 20. srpnja 2007. sklopljenog između stranaka u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u SCF i promjenjiva kamatna stopa, a što je sadržana u djelu čl. 2. (koji glasi „i redovitu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.,....., interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.”), te dijelu čl. 6. (koji glasi „Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHR...... po srednjem tečaju HBN važećem na dan plaćanja.” „Za slučaj izmjene redovite kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi anuitete iz predhodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.”) (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 669,09 eura, te zakonsku zateznu kamatu obračunatu na pojedine iznose pa do isplate, a sve to u roku 15 dana (toč. II. izreke). Naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.948,74 eura te zakonsku zateznu kamatu obračunatu na pojedine iznose do isplate, a sve to u roku 15 dana (toč. III. izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.969,48 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom na te troškove od 13. ožujka 2025.pa do isplate, a sve u roku od 15 dana (toč. IV. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik pobijajući istu u toč. II. i IV. zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno primijenjenog materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sud je utvrdio ništetnim odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila u dijelu kojim se ugovara valutna klauzula u CHF i u dijelu kojim se ugovara način podešavanja kamatne stope, te je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 669,09 eura na ime preplate zbog navodno ništetne odredbe o načinu podešavanja kamatne stope te iznos od 2.948,74 eura na ime preplate zbog navodno ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Sud je utvrdio da su odredbe o valutnoj klauzuli i načinu podešavanja kamatne stope nepoštene (ništetne), a sve iz razloga što te odredbe nisu razumljive sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, te da uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Sud se prvenstveno poziva na kolektivne presude i izravnu primjenu istih na pojedinačne postupke, te da su u ugovor o kreditu unesene potpuno neodređene formulacije glede promjenljive kamatne stope . Osporava se stav da je prigovor zastare neosnovan s obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 21. lipnja 2021. Tužitelj nema pravo potraživati isplatu na ime ništetnosti promjenjive kamatne stope, jer je zastara za navedena potraživanja nastupila 14.06.2019. Prema pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske potraživanje tužitelja po osnovi navodno ništetne kamatne stope je u zastari jer je tužba podnesena nakon 12. lipnja 2019. čime je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je tužitelju dosudio iznos od 669,09 EUR na ime preplate s osnove promjenjive kamatne stope. Tuženik pobija presudu i u dijelu odluke o troškovima parničnoga postupka. Pogrešno je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, pa su pogrešno primijenjene i odredbe čl. 154. ZPP-a u pogledu naknade parničnog troška. Sud je trebao odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i dosuditi tuženiku cjelokupne troškove postupka. Posebno se ukazuje da je sud naložio tuženiku da naknadi tužitelju trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 79,92 eura, jer su od plaćanja pristojbi oslobođeni potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Predlaže se pobijanu presudu preinačiti i tužbene zahtjeve tužitelja odbiti uz naknadu troškova tuženiku, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) na koju u žalbi sadržajno ukazuje tuženik, jer stajališta suda nisu međusobno isključiva i kontradiktorna, a presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se ista može ispitati, kao što nisu počinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a, osim u dijelu odluke pod toč. II. izreke zbog pogrešnog pravnog stava, te posljedično tome odluke o troškovima parničnog postupka.

4.1. Temeljem čl. 365. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom; a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu. Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

5. U obrazloženju pobijane presude je između ostalog navedeno:

- da tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva utvrđenje ništetnosti dijela odredbi čl. 2 . i čl. 6. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3210328423/07 od 23.07.2007. koje odredbe se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu, te na ugovorenu valutnu klauzulu, te posljedično tome povrat preplaćenog iznosa s osnove preplaćene promjenjive kamatne stope, kao i povrat preplaćenog iznosa s osnove preplaćene valutne klauzule

- da nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3210328423/07 od 23.07.2007. kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos u kunskoj protuvrijednosti od CHF 22.293,38 obračunato po srednjem tečaju Hrvatske Narodne Banke na dan plaćanja

- da nije sporno da je čl. 2. ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja na dan zaključenja ugovora iznosi 5.20 %

- da nije sporno niti da je čl. 6. ugovorena obveza tužitelja na isplatu potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske Narodne Banke na dan plaćanja

- da nije sporno da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit

- da je tuženik tijekom trajanja ugovornog odnosa vršio promjenu prvotno ugovorene kamatne stope ( 5,20 % godišnje), te da je tijekom trajanja ugovornog odnosa došlo do promjene tečaja CHF, u odnosu na tečaj za CHF u vrijeme realizacije kredita

- da je iznos kredita 22.293,38 CHF, za kupnju vozila

- da je sporno je su li ugovorne odredbe čl. 2. i čl. 6. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, a koje odredbe se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, te na valutnu klauzulu u CHF ništetne, posljedično da li je osnovan zahtjev tužitelja za povratom isplaćenih iznosa primjenom tih ugovornih odredbi

- da je tuženik prigovorio statusu potrošača

- da je utvrđeno da je tužitelj po struci kemijsko tehnološki tehničar, te u vrijeme zaključenja ugovora nije bio vlasnik OPG-a ili obrta, a kreditna sredstva služila su za kupnju vozila za privatne svrhe

- da je prigovor tuženika statusu potrošača tužitelja neosnovan

- da je iz iskaza tužitelja utvrđeno da su došli u salon te izabrali vozilo i tada im je čovjek u salonu rekao da mogu dignuti kredit isključivo u švicarskim francima preko Zagrebačke banke

- da je podignuo kredit u srpnju 2007. te ga je isplatio u 6. ili 7 mj. 2012.

- da je predmetno vozilo bilo za privatne svrhe

- da kod dizanja kredita u banci nisu mogli pregovarati, sve je bilo već pripremljeno

- da je iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Tomislava Prpića, utvrđeno da je tužitelj na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više uplatio 669,09 €

- da je tužitelj na ime tečajnih razlika, više uplatio umanjeno za pripadajuću tečajnu razliku iznos od 2.948,74 €

- da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora

- da je tužitelju plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema prodajnom tečaju CHF po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja tijekom utuženog razdoblja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist

- da se prema odredbi čl. 328. ZOO-a pravo na ništetnost ne gasi, odnosno ne zastarijeva

- da odluka u sporu o utvrđenju ništavosti ugovora ima za posljedicu ostvarivanje prava na restituciju

- da novčano potraživanje tužitelja predstavlja zahtjev za povrat onog što je dano na temelju ništave ugovorne odredbe i treba ga promatrati zajedno sa zahtjevom za ništavosti takve odredbe

- da takvo ostvarivanje prava tužitelja na restituciju ne podliježe zastari jer bi ograničenje restitucije zastarom umanjilo značaj instituta ništavosti koji je bezvremenski

- da je sud mišljenja da je prigovor zastare istaknut po tuženiku neosnovan .

6. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud polazi od presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1401/2012 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 te utvrđuje da su ništetne odredbe čl. 2. toč. 1. i čl. 7. toč. 2. Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, slijedom čega da tužiteljica ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta koji iznos da je utvrđen temeljem nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka.

7. Sud prvog stupnja pravilno se pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedene presude u dijelu u kojem je utvrđeno da su tuženika banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP-a, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužiteljica na njih pozvala. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

8. Dakle, imajući u vidu naprijed izneseni sadržaj citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a, a da su odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđene ništetnim, sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

9. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

10. Kako će se ovaj sud u nastavku obrazloženja pozivati na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske nalazi se potrebnim naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20. st. 1. Zakona o sudovima - ''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18 i 126/19 i čl. 116. st. 1. Ustava Republike Hrvatske – ''Narodne novine'', broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14) te da prema čl. 3. st. 1. Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom.

11. Nedvojbeno je da je zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica proglašenja dijela odredbi Ugovora o kreditu ništetnima. Točno je i da naprijed citirane odredbe čl. 502. c st. 1. ZPP-a i čl. 118. ZZP/14 govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) i umanjenje nečije imovine.

12. Imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu 20. srpnja 2005. bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 – dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07), koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.

13. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, te da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen 22. rujna 2005., dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, onda je teret dokaza na tuženoj, a ne na tužiteljici, da dokaže da sadržaj Ugovora koji je zaključen između stranaka ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a što tuženik u tijeku postupka nije dokazao.

14. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je između ostalog, osnovano zaključio da su ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu ništetne.

15. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

16. Osnovana je žalba tuženika u svezi odluke prvostupanjskog suda, glede prigovora zastare za isplatu iznosa od 669,09 eura s osnova promjenjive kamatne stope. Ocjena prigovora zastare treba se zasnivati na stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudama broj Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

17. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 2. lipnja 2021., zastara individualnih restitucijskih zahtjeva po pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupila je protekom pet godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014., dakle nastupila je 13. lipnja 2019., pa je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio neosnovanim prigovor zastare, pa je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu.

18. Osnovan je u tom dijelu prigovor zastare te je zahtjev za isplatu iznosa od 669,09 eura na ime razlike kamatne stope zastario, pa je u pravilnoj primjeni materijalnog prava valjalo taj dio tužbenog zahtjeva odbiti kao neosnovan, te presuditi kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. Kako se ovom presudom promijenio uspjeh stranaka u sporu, to je u pravilnoj primjeni materijalnog prava djelomično valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka pod toč. IV. izreke pobijane presude.

20. U konkretnom slučaju tužitelj je s osnovom zahtjeva uspio 100 % (zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli) , a s visinom 81,5 % to je uspjeh tužitelja u sporu 90,75 %, a uspjeh tuženika je 18,5 %, pa slijedom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a od uspjeha tužitelja u sporu valja oduzeti uspjeh tuženika te uspjeh tužitelja iznosi 72,25 %. Nadalje u pravu je tuženik kada osporava dio odluke o trošku koji se odnosi i na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 79,92 eura jer su tužitelji oslobođeni plaćanja sudske pristojbe. Na tako opisani način utvrđen je opravdan trošak parničnog postupka tužitelja u iznosu od 1.360,48 eura pa je valjalo do tog iznosa potvrditi pobijanu presudu (točka II. izreke drugostupanjske presude), a preinačiti prvostupanjsku presudu glede odluke o troškovima parničnog postupka, a kako je to presuđeno pod toč. III. izreke ove drugostupanjske presude.

21. Slijedom navedenog, valjalo je sukladno odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao pod toč. I. i III. izreke ove drugostupanjske presude, te potvrditi pobijanu presudu pod točkom IV. izreke do iznosa od 1.360,48 eura.

22. U nepobijanom dijelu (točke I. i III. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena.

23. Tuženoj je priznat trošak žalbenog postupka u iznosu od 339,04 eura sukladno čl. 166. st. 2. ZPP-a i Tbr. 10. toč.1. u vezi s Tbr. 7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) te je odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

U Velikoj Gorici 14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina