REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: Pn-1450/2025-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja PJ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Novaković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika BJ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 10. ožujka 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 14. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e:

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 200,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 22.12.2014. godine do isplate i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 357,48 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (14.4.26.) do isplate, sve kamate do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II Tužitelj se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.454,46 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik tijekom sudskog postupka koji se vodio pred ovim sudom pod brojem Pr-590/07, u podnesku od 31.12.2008. godine za tužitelja naveo da je isti osoba kriminalnog postupanja, osoba koja je bila na izdržavanju zatvorske kazne, osoba asocijalnog ponašanja, sklona alkoholu i s problemima adaptacije u društvu. Nadalje, u istome je podnesku tuženik naveo da je supruga tužitelja u televizijskoj emisiji za tužitelja izjavila da ju je isti teško zlostavljao radi čega je i osuđen pred Općinskom kaznenim sudom u Zagrebu. Tužitelj tvrdi da je takvim izjavama tuženik pokušao ocrniti tužitelja pred sucem koji je vodio spor pod brojem Pr- 590/07, dovesti u sumnju istinitost iskaza i tvrdnji tužitelja u navedenoj parnici, a da je takva pisana izjava postala pristupačna većem broju osoba, slijedom čega je tuženik tužitelja uvrijedio, iznosio činjenice iz njegovog osobnog i obiteljskog života što škodi njegovoj časti i ugledu, predbacio mu da je počinio kazneno djelo, a što je sve postalo pristupačno većem broju osoba, odnosno da je takvim postupanjem tuženik počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda. Nadalje, tužitelj tvrdi da je upravo radi gore navedenoga vodio kazneni postupak u kojem je tuženik oglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela protiv časti i ugleda.

1.1. Povezujući sve gore navedeno tužitelj navodi da mu je nanesena neimovinska šteta u vidu duševnih boli, jer je tijekom kaznenog postupka morao dokazivati da je osuda za kazneno djelo koju mu je tuženik predbacio bila nepravedna i činjenično neutemeljena, kao i da se radilo o neistini, slijedom čega je on proživljavao ponovno napade na svoju čast i ugled. U odnosu na druge kvalifikacije tužitelj je okvalificiran kao osoba čiji način života ne odgovara uobičajenim društvenim normama, prikazan je kao otpadnik, marginalan, neadaptiran za život u društvenoj sredini. Uslijed navedenog tužitelj tvrdi da je osjećao nelagodu i uznemirenost pa slijedom svega navedenog potražuje od tuženika 2.654,46 eura sa kamatom od 22.12.2014. godine, kao danom kada je tijekom kaznenog postupka postavio imovinsko pravni zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, uz naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

2. Tuženik tijekom postupka osporava i osnov i visinu zahtjeva tužitelja i tvrdi da su navodi iz spornog podneska točni, jer se temelje na pravomoćnoj presudi u kaznenom postupku, a da je njegovo pravo bilo u parničnom postupku iznositi sve što ga stavlja u povoljniju procesnu poziciju, kao tuženika u tom predmetu. Tvrdi da mu nije bila namjera povrijediti tužitelja. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis sada Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-590/07, Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1599/15, u presudu broj K-ZM-180/2005 i Kžm-67/2006, proveden je dokaz medicinskom vještačenjem, saslušan je tužitelj, kao stranka, u svrhu dokazivanja.

3.1. Dokaz saslušanjem tuženika, kao stranke, sud nije proveo, jer taj dokaz nije predložen tijekom postupka.

3.2. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

4. Uvidom u spis broj Pr-590/07 utvrđeno je da je ovdje tužitelj vodio spor protiv tuženika radi naknade štete zbog pretrpljene ozljede na radu, kao i da je 31.12.2008. godine zaprimljen podnesak tuženika u kojem tuženik činjenično za tužitelja navodi upravo ono što u ovoj tužbi tužitelj činjenično i tvrdi. Daljnjom analizom navedenog podneska utvrđuje se da tuženik, kao strana u tom postupku, iznosi svoje viđenje tijeka radnog spora, daje ocjenu provedenih dokaza i pobija navode tužbe.

4.1. Uvidom u citirani predmet (4.) utvrđeno je da je predmetni podnesak, a koji je doista kod ovog suda zaprimljen dana 31.12.2008. godine, u spis uvezen tek nakon 09.11.2009. godine i da je tužitelju po njegovom punomoćniku dostavljen 07.05.2010. godine. Nakon toga, tužitelj je prisustvovao uviđaju koji je obavljen dana 08.11.2010. godine, na kojem je sud tužitelj postavljao određena pitanja i dao mu mogućnost da iznesene neke svoje tvrdnje.

4.2. Postupak je okončan donošenjem presude dana 19.10.2011. godine, a koja je postala pravomoćna po odluci višeg suda o žalbi stranaka dana 28.04.2015. godine. Pri tome valja posebno istaknuti da je prvostupanjski sud utvrdio da je sam tužitelj odgovoran za posljedice štetnog događaja, koje su bile predmet radnoga spora, u omjeru od 50% i da viši sud prilikom odlučivanja o žalbi stranaka, dakle i o žalbi tužitelja, taj omjer nije izmijenio. Zaključno valja istaknuti da tvrdnje koje je tuženik izrekao o tužitelju nisu bile predmet raspravljanja u radnom sporu niti je sud na te navode provodio bilo kakve dokaze.

4.3. Zbog utvrđenog (4.-4.2.) ne mogu se prihvatiti dijelovi iskaza tužitelja u kojem on tvrdi da ga nakon navedenog podneska sutkinja nije htjela pogledati i da mu je umanjila štetu za 50%. U odnosu na posljednju tvrdnju tužitelja valja istaknuti da sud tijekom postupka, a posebice radnog spor a, ne utvrđuje i ne ispituje kvalitete stranka u postupku, da je doprinos tužitelja šteti u omjeru od 50% bio predmet ispitivanja i pred višim sudom, a navodi tužitelja da ga sutkinja više nije htjela ni pogledati njegov je osobni dojam kojeg tužitelj nije dokazao.

5. Uvidom u presudu ovog suda broj Kzm-180/2005 utvrđeno je da je ovdje tužitelj pravomoćno oglašen krivim što je u vremenskom razdoblju od 7.9.2002. do 7.9.2005. godine u Zagrebu, kao otac mlt.UJ, rođ. **.**.1990. godine, te kao otac NJ i suprug VJ, ne mareći za nisku životnu dob svoje maloljetne kćeri UJ i njezino pravo da se razvija i odrasta primjereno svojim psihofizičkim i emocionalnim potrebama, učestalo se dovodeći u alkoholizirano stanje u nazočnosti mlt. UJ bez razloga gotovo svakodnevno verbalno napadao svoju suprugu VJ i kćer NJ sve u nakani da povrijedi njihovo dostojanstvo, te kod istih izazove osjećaj straha i osobne ugroženosti, pri čemu je iste te mlt. UJ nazivao kurvama i kučkama, kojima će kuća u [adresa] biti grobnica u kojoj će ih žive zakopati i zabetonirati, te učestalo fizički napadao svoju suprugu VJ udarajući ju tako kako god bi stigao šakom po glavi i tijelu, pa ju je tako točno neutvrđenog dana tijekom mjeseca prosinca 2004. godine udario po tijelu, te davio rukom za vrat, a u daljnjoj nakani nije uspio samo zahvaljujući intervenciji kćeri NJ koja želeći zaštiti majku dohvatila nož tražeći da majku ostavi, uslijed čega je prestao s napadom, te nadalje mldb, UJ tijekom kolovoza 2005. godine rekao kada je bude interesiralo da će joj pokazati kako se vrši spolni odnos te joj se učestalo podsmijevao zbog problema s mucanjem, a zbog čega je mlt. UJ pisala oproštajno pismo te imala suicidalne ideje što je kod oštećenih izazvalo osjećaj straha za život, te osobnu ugroženost i uznemirenost, a zbog čega je oštećena VJ zajedno s kćerima i preselila u tavanski prostor u kojem se u strahu od okrivljenog po noći zaključavala, te u strahu spava s nožem pod jastukom čime je suprugi VJ i kćeri NJ teže povrijedio osjećaj dostojanstva dovodeći ih u bespomoćan položaj a uslijed čega je mlt. UJ narušen normalni psihofizički razvoj, te ista postala nesigurna, narušena sna, zbog čega joj bila potrebna psihoterapijska pomoć,

d a k I e, kao roditelj zlostavljao dijete, kao član obitelji nasiljem, zlostavljanjem i osobito drskim ponašanjem doveo drugog člana obitelji u ponižavajući položaj, te drugom ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a zbog čega je osoba kojoj je prijetio zbog toga dulje vrijeme stavljena u težak položaj,

čime je time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i mladeži zapuštanjem i zlostavljanjem djeteta i maloljetne osobe, te kazneno djelo nasilničkog ponašanja u obitelji te mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, kao i sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti od alkohola.

5.1. Županijski sud u Zagrebu je u odluci broj Kžm-67/06 dana 8.6.2006. godine potvrdo presudu (5.) o duljini trajanja kazne zatvora, ali je ukinuo sigurnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola s obrazloženjem da je tijekom postupka utvrđeno da tužiteljeva konzumacija alkohola prelazi granicu socijalne potrošnje i ako tako nastavi može se razviti fizička ovisnost, ali nije utvrđeno da je tužitelj ovisnik i da će zbog te ovisnosti ponovno počiniti kazneno djelo.

6. Uvidom u spis K-1599/15 utvrđeno je da je tužitelj radi navoda iz podneska od 31.12.2008. godine, a koje predstavljaju činjenične navode tužitelja u ovom postupku pokrenuo kazneni postupak podnoseći privatnu tužbu protiv ovdje tuženika i to dana 19.05.2010. godine. Prva presuda donesena je 24.02.2012. godine, a koja je povodom žalbe ovdje tuženika, jer je isti bio oslobođen od optužbe, ukinuta odlukom višeg suda dana 11.12.2012. godine. I presuda donesena dana 22.12.2014. godine također je ukinuta odlukom višeg suda dana 01.10.2015. godine te je konačno dana 22.04.2016. godine donesena presuda, a koja je potvrđena presudom višeg suda dana 18.08.2016. godine.

6.1. Uvidom u izreku presude od dana 22.04.2016. godine utvrđeno je da je ovdje tuženik pravomoćno oglašen krivim što je u podnesku predanom ovom sudu 31.12.2008. godine, u predmetu broj Pr-590/07 za tužitelja naveo slijedeće:

- da je tužitelj osoba kriminalnog ponašanja;

- da je tužitelj neposredno prije zapošljavanja kod tuženika došao s izdržavanja zatvorske kazne;

- da je u TV emisiji "Zagrebačka panorama" supruga tužitelja izjavila da je bila teško zlostavljana u obitelji od strane istoga te da je isti osuđen pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu;

- da se radi o osobi asocijalnog ponašanja, sklonoj alkoholu te općenito nesklonom adaptaciji u društvenu sredinu,

a kojim pisanim izjavama je ovdje tuženik pokušao ocrniti ovdje tužitelja pred sucem u parnici pod brojem Pr-590/07 i dovesti u sumnju istinitost iskaza i tvrdnji tužitelja u istoj parnici, a kako bi izbjegao svoju odgovornost za naknadu štete tužitelju zbog ozljede na radu, time da su ove pisane izjave kroz sudski spis Pr-590/07 postale pristupačne većem broju osoba,

dakle, uvrijedio drugog pred više osoba ili na drugi način zbog čega je uvreda postala pristupačna većem broju osoba, iznio nešto iz osobnog ili obiteljskog života drugoga što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, pred više osoba ili na drugi način zbog čega je iznošenje osobnih ili obiteljskih prilika postalo pristupačno većem broju osoba, predbacio drugom počinjeno kazneno djelo zbog kojeg je pravomoćno oglašen krivim, pred više osoba ili na drugi način zbog čega je predbacivanje za kazneno djelo postalo pristupačno većem broju osoba,

čime je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda i to uvredom, iznošenjem osobnih ili obiteljskih prilika i predbacivanjem kaznenog djela.

7. U smislu odredbe čl. 12. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan pravomoćnom presudom kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

7.1. Međutim, građansko pravna odgovornost je šira od kaznene odgovornosti i sud prvog stupnja postojanje uzročno posljedične veze između eventualne štetne radnje i štete koju tužitelj navodi da trpi valja utvrditi u ovom postupku. Odgovornost tuženika u građanskopravnom smislu nije u isključivoj vezi s pitanjem je li tuženik počinio i kazneno djelo, odnosno postoji li njegova kaznena odgovornost. Odnosno, pravomoćna presuda izrečena u kaznenom postupku te kaznenopravna odgovornosti utvrđena u tom postupku, nije identična građansko-pravnoj odgovornosti tuženih za štetu uzrokovanu tužitelju inkriminiranim radnjama.

7.2. U smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO) sud se u ovom slučaju rukovodi zakonskim odredbama iz čl. 1100 ZOO- a i čl. 19 ZOO-a, pa je potrebno da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju posuđivanje pravične novčane naknade pri čemu sud vodi računa o jačini i trajanju duševnih boli, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

8. Provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Gordanu Makariću utvrđeno je da je sadržaj podneska (6.1.) kod tužitelja uzrokovao duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u visini od 2%-3% tijekom jedne godine.

8.1. Stručno je mišljenje vještaka, a kojem je prethodio pregled tužitelja, da se u tužitelja, kao izravna posljedica okolnosti predmetnog štetnog događaja, razvila klinička slika elemenata Poremećaja prilagodbe. U tim je okolnosti tužitelja bio izložen situacijama stresogenog potencijala, uvažavajući objektivne dimenzije kompromitirajućeg djelovanja podataka iznesenim u podnesku o tužitelju koje u pravilu izazivaju značajnu društvenu pozornost i osudu. Navedeno je rezultiralo subjektivnim osjećajem povrijeđenosti te promjenama socijalne pozicije i načina života, koji su imali za posljedicu i poremećeno osobno, obiteljsko i socijalno funkcioniranje. Odnosno, kako je vještak dodatno usmeno pojasnio radilo se o smanjenoj slobodi u osobnom, obiteljskom i socijalnom funkcioniranju.

8.2. Vještak je usmeno objasnio da njegov zadatak nije bio utvrditi kada je tužitelj primio inkriminirajući podnesak, već samo posljedice istoga, koje su, prema njegovom mišljenju trajale godinu dana od saznanja za sadržaj podneska.

9. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, jer je sačinjen jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke. Tijekom usmenog saslušanja otklonjen je prigovor tuženika da bi vještak bio pristran, jer je dao nalaz i mišljenje u sporu koji je opisan pod 4.-4.3. Naime, predmet vještačenja u tom predmetu bile su posljedice frakture na lijevoj podlaktici, koje nisu ostavile trajne posljedice sa psihijatrijske strane.

10. Imajući u vidu pravomoćnu kaznenu presudu tj. izreku iste u dijelu koja se odnosi na otpis dijela kojeg je tuženik počinio ovaj sud nalazi da se radi o tvrdnjama koje su uvredljive i kao takve štete časti i ugledu tužitelja, vrijeđaju pravo na privatnost osobnog i obiteljskog života tužitelja (6.1.).

10.1. Nadalje, valja cijeniti nalaz i mišljenje vještaka o duljini i trajanju trajnih posljedica (2%-3% kroz jednu godinu).

10.2. Iako su, kako je opisano u presudi (6.1.) pisane izjave kroz sudski spis Pr- 590/07 postale pristupačne većem broju osoba, sud je uvidom u taj predmet utvrdio da izjave iz spornog podneska nisu bile predmet daljnjeg raspravljanja, a da osobe koje su imale tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka doticaja sa spisom su profesionalci (suci, zapisničari, djelatnici pisarnica), koji se sa "ispadima" poput tuženikovog u poslu redovito susreću i tome uopće ne pridodaju nikakvu posebnu pažnju.

10.3. Sud je cijenio i činjenični opis pravomoćne kaznene presude citirane pod 5.-5.1.

10.4. Konačno, sud je cijenio i analizirao i iskaz tužitelja iz kojeg proizlazi da je najveću nelagodu, a i stres, tužitelj vezao uz činjenicu da se kazneni postupak vodio 6 godina i da je stalno razmišljao o jednom sporu i o drugom sporu i radi toga osjećao nelagodu. Dakle, subjektivni odnos tužitelja prema onome što je tuženik za njega izrekao uvredljivo i protivno njegovoj časti kod tužitelja se reflektirao kroz nelagodu koju je on prvenstveno osjećao radi dugotrajnosti postupka, jer ga je, a kako posebno ističe, dugotrajnost kaznenog postupka, u dva navrata ukidanje prvostupanjske presude, smetalo i stvaralo nelagodu. Time se njegova manifestacija po liječniku vještaku postavljene dijagnoze Poremećaja prilagodbe, a koja se mogla manifestirati kroz smanjenu slobodu u osobnom, obiteljskom i socijalnom funkcioniranju kod tužitelja, skromno, svela na smanjeno osobno funkcioniranje, jer o obiteljskom i socijalnom funkcioniranju tužitelj uopće ne iskazuje. Uz to, sud ističe da tuženik ne odgovara tužitelju za eventualnu dugotrajnost sudskog postupka, jer bi za to tužitelju, pod ostalim zakonom predviđenim uvjetima, mogla odgovarati Republika Hrvatska koja je pasivno legitimirana za štetu koju u svojem radu počine sudovi.

11. Povezujući sve utvrđeno pod 10. -10.4. primjenjujući odredbu čl. 19. i čl. 1100 ZOO-a sud nalazi da primjerena novčana naknada iznosi 200,00 eura, a uz sve navedeno sud je cijenio da bi primjenjujući kao jedan od kriterija Orijentacijske kriterije donesenih na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda kod utvrđivanja pravične novčane naknade osobi za trajno smanjenje životnih aktivnosti u omjeru od 2%-3% dosudio naknadu od 400,00 eura, a ovdje se radi o smanjenju u trajanju od samo jedne godine.

11.1. S ostatkom zahtjeva (do zatraženih 2.654,46 eura) tj. za 2.454,46 eura tužitelj je odbijen.

11.2. Kako je tužitelj doista u kaznenom postupku dana 22.12.2014. godine postavio imovinsko pravni zahtjev, to sud smatra da ta radnja ima učinak na tijek kamata, u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a kao dan podnošenja zahtjeva, pa je i kamata na dosuđeni iznos dosuđena od tog dana, po stopi iz čl. 29. ZOO-a.

12. Trošak tužitelja, a koji se sastoji od troškova zastupanja putem odvjetnika, uz primjenu Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika, određene je primjenom čl. 154. st. 2 i čl. 155 ZPP-a.

12.1. Tužitelju je kao nužan i potreban za vođenje ovog spora priznat trošak sastava tužbe, zastupanja na roč. 15.5.17, 5.9.17, 11.2.19, 10.3.26. i sastav obrazloženog podneska od 17.11.25. po 200,00 eura; za sastav žalbe 250,00 eura; za podneske od 20.11.18, 7.3.19, 11.3.20. po 50,00 eura; za pristup na ročište za objavu odluke 100,00 eura ili ukupno 1.700,00 eura, što je uvećano za 25% PDV-a (425,00 eura) i daje troška od 2.125,00 eura.

12.1. Tom je trošku (12.1.) pribrojen troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 15,26 eura i pristojbe na ovu presudu u iznosu od 14,60 eura čime se dobije troška u iznosu od 2.154,86 eura. Tužitelj je uspio sa osnovom 100%, sa visinom 7% pa je njegov uspjeh 53,5%, a tuženikov 46,50%, zbog čega je tuženik u obvezi tužitelju naknaditi 7% priznatog troška tj. 150,84 eura.

12.2. Trošku je pribrojen troška medicinskog vještačenja, koji je tužitelju u iznosu od 206,64 eura priznat u cijelosti, tako da mu ukupan troška iznosi 357,48 eura, na koji, temeljem čl. 151. st. 3 ZPP-a, kamata teče od dana donošenja ove presude.

U Zagrebu, 14. travnja 2026. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.