REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. P-92/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE CESTE d.o.o. Zagreb, zastupane po zaposlenici JK, dipl.iur. temeljem generalne punomoći posl. br. 15 Su 992/08, protiv tuženika DUBROVNIK CESTE d.d., Splitski put 12., 20000 Dubrovnik, OIB: 60216477432, zastupanje po punomoćniku OK, zaposleniku tužitelja, s umješačem na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb zastupanog po punomoćniku AK zaposlenik umješača, radi regresne isplate (6.141,56 eura) na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 2. ožujka 2026. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljenoj dana 14. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Dužan je tuženik Dubrovnik ceste d.d., Splitski put 12., 20000 Dubrovnik, OIB: 60216477432 isplatiti tužitelju Hrvatskim cestama d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB 55545787885 iznos od 6.141,56 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.02.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

i  r i j e š i o j e

Prihvaća se sudjelovanje CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb kao umješača na strani tuženika.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 20. studenog 2025. godine tužitelj navodi da je presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku P-77/2019, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH, posl.br. Pž- 4809/2022, točkom I. naloženo Hrvatskim ceste d.o.o. isplatiti tužitelju Euroherc osiguranje d.o.o. iznos od 1.349,07 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. prosinca 2009. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana. Točkom III da je naloženo ovdje tužitelju naknaditi Euroherc osiguranju d.d. parnični trošak u visini od 2.755,66 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 5. listopada 2022. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

1.1. Tužitelj navodi da je sud naložio plaćanje prethodno navedenih iznosa iz razloga što da je utvrdio da se prometna nesreća dogodila dana 8. studenog 2008.g. u noći oko 22,50 sati na državnoj cesti D-414 na relaciji Ston - Doli na način da je prvo vozilo VW Passat naletio na kamenje na cesti, a u zaustavljeno vozilo VW Passat da je udario VW Golf koji da je također prethodno udario u kamenje na cesti. Sud da je utvrdio da je šteta nastala kao posljedica tuženikovog propusta u redovnom održavaju i zaštiti državne ceste DC 414, s obzirom na mjerodavne odredbe sklopljenog Ugovora, Zakona o javnim cestama i Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta. Sud da je također utvrdio da je na tužitelju bio teret dokaza da je zbog stanja i uvjeta na cesti došlo do prometne nesreće, a na tuženiku da je bio teret dokaza da je svoju obvezu održavanja ceste uredno izvršavao, međutim tuženik da to nije dokazao.

1.2.Tužitelj navodi da je štetu koja je nastala na vozilima isplatilo trgovačko društvo Euroherc osiguranje d.d. temeljem polica AO osiguranja, a regresno da je potraživalo i naplatio od ovdje tužitelja.

1.3.Tužitelj navodi da je tuženik u postupku pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku sudjelovao kao umješač na strani tuženika, ovdje tužitelja Hrvatskih cesta d.o.o.

1.4.Tužitelj navodi da budući je tuženik bio umješač na strani ovog tužitelja da je nastao intervencijski efekt gore navedenih presuda u odnosu na tuženika. Stoga tuženik da ne može osporavati pravna i činjenična utvrđenja iz navedenih presuda u ovom postupku, odnosno da ne može osporavati pravomoćno utvrđenu činjenicu da je šteta na vozilima prouzročena neizvršavanjem radova redovitog održavanja ceste sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske.

1.5.Tužitelj navodi da su Hrvatske ceste d.o.o. temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Dubrovniku P-77/2019 dana 27. veljače 2023. godine isplatile Euroherc osiguranju d.d. ukupan iznos od 6.141,56 Eura, na ime glavine i troškova a sve prema pravomoćnoj presudi. Nakon izvršene isplate tužitelj da je dana 27. ožujka 2023. godine pozvao tuženika na plaćanje gore navedenog iznosa, a tuženik da je odbio prijedlog mirnog rješenja regresnog zahtjeva.

1.6.Tužitelj se poziva na odredbu čl. 24. Zakon o javnim cestama ("Narodne novine" br. 180/04., 82/06., 138/06., 146/08., 152/08., 38/09., 124/09., 153/09., 73/10., 91/10., 84/11.) koja regulira pitanje održavanja cesta, te način obavljanja poslova održavanja cesta.

1.7.Tužitelj navodi da su sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje od 01. travnja 2005.g. do 31. ožujka 2009.g. Tuženik da je čl. 2. i 13. Ugovora preuzeo obvezu izvođenja radova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta na području Dubrovačko neretvanske županije, a sve sukladno odredbama Zakona o javnim cestama, propisima, normama, tehničkim uvjetima za redovito održavanje i smjernicama koje uređuju to područje. U članku 16. Ugovora tuženik da je preuzeo obvezu na način da mora uspostaviti organizaciju koja jamči obavljanje svih poslova odnosno koja osigurava sigurno i nesmetano odvijanje prometa i zaštitu cesta koje su predmet ugovora.

1.8.Tužitelj smatra da u slučaju da tuženik ne uspostavi djelotvornu organizaciju kako je to opisano snosi odgovornost za štetu prouzročenu trećim osobama i tužitelju, a člankom 22. Ugovora tuženik da je nedvojbeno preuzeo obvezu spriječiti sve štetne događaje koji bi mogli ugroziti ili omesti sigurno odvijanje prometa.

1.9.Tužitelj ukazuje na članak 16. i 17. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta (»Narodne novine«, broj 25/1998 i 162/1998 – u daljnjem tekstu: Pravilnik) koji regulira pitanje redovnog pregleda na cestama na kojima nije organizirana ophodarska služba.

1.10.Tužitelj navodi da je člankom 35 Pravilnika uređeno održavanje usjeka, zasjeka i nasipa, pa se temeljem istog pokosi, nasipi i usjeci održavaju tako da se osigura propisani nagib i oblik. Nestabilno kamenje i manji odroni zemlje koji pokazuju tendenciju odvajanja ili klizanja, da se moraju skidati s pokosa usjeka i zasjeka kad se pojava uoči.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda dana 21. siječnja 2026. godine tuženik u bitnom navodi da u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva.

2.1.Tuženik potvrđuje da se pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku vodio postupak pod poslovnim brojem P. 77/2019 radi regresne isplate u kojem postupku je ovdje tužitelj – Hrvatske ceste d.o.o. sudjelovao u svojstvu tuženika, dok je ovdje tuženik

– Dubrovnik ceste d.d. sudjelovao u svojstvu umješača na strani tuženika, a ovdje tužitelja – Hrvatske ceste d.o.o. U tom postupku da je sud je presudio kako je tuženik ovdje tužitelj Hrvatske ceste d.o.o., dužan u tom postupku tužitelju društvu Euroherc osiguranje d.d. platiti iznos od 1.349,07 EUR kao i parnični trošak u visini 20.762,50 kuna sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

2.2.Tuženik navodi da su Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4809/2022 odbijene su žalba tuženika – ovdje tužitelja – Hrvatske ceste d.o.o. i umješača – ovdje tuženika Dubrovnik ceste d.d. kao neosnovane te da je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem P. 77/2019 od 5. listopada 2022. g. u točkama I. i III. izreke.

2.3.Tuženika navodi da se u obrazloženju presude Trgovačkog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem P. 77/2019 od 5. listopada 2022. g. u točkama 22., 23. i 24. navodi se cit: „22. Odredbom čl. 83. Zakona o cestama (NN br. 84/11, 22/13, 80/13, 148/13 i 92/14, dalje ZC) propisano je da je tuženik odgovoran za poslove održavanja državnih cesta, te u poslove održavanja spadaju obveze iz članka 26 ZC, a to su redovito i izvanredno održavanje javnih cesta. 23. Odredbom čl. 17. stavkom 1, točkom 2. ZC propisano je da ceste moraju biti održavane na način da omogućuju

sigurno prometovanje svih sudionika u prometu iz čega proizlazi nedvojbena odgovornost tuženika koji odgovara temeljem članka 154. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, dalje u tekstu ZOO) po načelu presumirane krivnje i odgovornosti se može osloboditi tek ako bi dokazao da njegove krivnje nema. Tuženik je na navedenu okolnost (konkretno na okolnost neprimjerene brzine kojom se navodno kretao osiguranik tužitelja) tijekom postupka predložio dokaz prometno tehničkim vještačenjem kojim je utvrđeno da brzina vožnje vozila VW Golf nije uzrok ni naleta na kamen ni naleta na zaustavljeno vozilo VW Passat, te da se nedvojbeno može zaključiti da je i vozač vozila VW Golf brzinu i način vožnje prilagodio uvjetima na cesti.

2.4.Tuženik smatra, u odnosu na postojanje mogućnosti da je do pada kamena na cestu došlo neposredno prije nastanka prometne nesreće, da je takva činjenica pravno neodlučna budući se odgovornost tuženika ne temelji na propustu uklanjanja kamena s kolnika, već na činjenici nepoduzimanja odgovarajućih mjera radi sprječavanja pada kamena na kolnik.“ Dakle, navedena utvrđenja iz citirane Presude Trgovačkog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem P. 77/2019 od 5. listopada 2022. g. (da je tuženik odgovoran za poslove održavanja državnih cesta, te u poslove održavanja spadaju obveze iz članka 26 ZC, a to su redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, odgovornost tuženika ne temelji na propustu uklanjanja kamena s kolnika, već na činjenici nepoduzimanja odgovarajućih mjera radi sprječavanja pada kamena na kolnik.) se odnose na, u tom postupku tuženika, a ovdje tužitelja – Hrvatske ceste d.o.o.

2.5.Tuženik navodi da se u obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4809/2022 od 16. siječnja 2023. g. u točkama 19. i 20. navodi cit. „19. Odlučna činjenica na temelju koje se utvrđuje postojanje pretpostavki za tuženikovu odgovornost za štetu je, je li šteta koju je tužitelj isplatio oštećenoj osobi kao korisniku javne ceste nastala kao posljedica tuženikovog propusta u redovnom održavaju i zaštiti državne ceste D-414, s obzirom na mjerodavne odredbe sklopljenog Ugovora, Zakona o javnim cestama i pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta. Tuženik u spis nije dostavio Ugovor na temelju kojeg je s umješačem definirao vrste radova na održavanju ceste. 20. Ovaj sud nalazi da je na tužitelju bio teret dokaza da je zbog stanja i uvjeta na cesti došlo do prometne nesreće, a na tuženiku je bio teret dokaza da je svoju obvezu održavanja ceste uredno izvršavao. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da je uredno održavao državnu cestu, odnosno da je uredno obavljena ophodnja radi pravovremenog uklanjanja odrona kamenja s državne ceste. U tom kontekstu tužitelj je dokazao da se vozilo VW Golf kretao manjom brzinom od dozvoljene, koji je također naletio na kamenje koje se nalazilo na cesti, a zatim u zaustavljeni VW Passat. Vještak se u nalazu i mišljenju očitovao o tijeku nastanka prometne nesreće, o čemu su iskazivali i svjedoci, obrazložio svoja utvrđenja kao i metode koje je koristio, pa ovaj sud nalazi pravilnim odluku prvostupanjskog suda da daljnje dokazne prijedloge ne izvodi, pa tako ni novo vještačenje. Tome valja dodati da stoga tuženik nije onemogućen u raspravljanju pred sudom u smislu odredbe iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a.“

2.6.Tuženik smatra da se navedena utvrđenja iz citirane presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4809/2022 od 16. siječnja 2023. g. (Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da je uredno održavao državnu cestu, odnosno da je uredno obavljena ophodnja radi pravovremenog uklanjanja odrona kamenja s državne ceste.) odnose na, u tom postupku tuženika, a ovdje tužitelja – Hrvatske ceste d.o.o., a ne u ovom postupku tuženika.

2.7.Tuženik smatra da je iz ovih utvrđenja vidljivo kako ne postoji odgovornost ovdje tuženika za štetni događaj od 8. studenog 2008. godine za kojeg je utvrđena regresna odgovornost ovdje tužitelja – Hrvatske ceste d.o.o. prema društvu Euroherc osiguranje d.d.

2.8.Tuženik se poziva na čl. 55. i 23. Zakona o javnim cestama, (NN 180/2004, 82/2006, 138/2006, 146/2008, 152/2008, 38/2009, 124/2009,153/2009, 73/2010, 91/2010, 84/2011).

2.9.Tuženik navodi da obavljanje poslova iz stavka 1. podstavka 2. i 3. članka 23. Zakona o javnim cestama trgovačko društvo, ustanova odnosno Upravno tijelo Grada Zagreba koje upravlja javnom cestom može posebnim ugovorom povjeriti drugim pravnim osobama. Tako da je Zakonom o javnim cestama izrijekom propisano da je društvo Hrvatske ceste d.o.o. – ovdje tužitelj, dužno osigurati neometan i siguran promet na javnim cestama za koji su te ceste građene. Obavljanje poslova iz stavka 1. podstavka 2. i 3. članka 23. Zakona o javnim cestama može se ugovorom povjeriti drugim pravnim osobama, međutim Ugovorom da nije moguće prenijeti odgovornost koja je Zakonom određena.

2.10.Tuženik smatra da odgovornost snosi upravitelj ceste, norminiran zakonom, i to trgovačko društvo Hrvatske ceste d.o.o. ili Županijska uprava za ceste ovisno o kategorizaciji ceste (državna ili županijska cesta), te da sklopljenim ugovorom nije, a niti može biti prenesena Zakonom određena odgovornost na drugu osobu tako po tuženiku tvrdnja tužitelja iz točke IV. tužbe u kojoj navodi da je - prema članu 16. Ugovora o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta zaključenog između ovdje tužitelja i tuženika, ovdje tuženik preuzeo obvezu na način da mora uspostaviti organizaciju koja jamči obavljanje svih poslova odnosno osigurava sigurno i nesmetano odvijanje prometa i zaštitu cesta koje su predmet ugovora, pa da u slučaju da ne uspostavi djelotvornu organizaciju kako je to opisano snosi odgovornost za štetu prouzročenu trećim osobama i tužitelju nije osnovana.

2.11.Tuženik navodi da je u presudi Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. P. 77/2019 od 5. listopada 2022. g., te u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4809/2022 od 16. siječnja 2023. g., izrijekom utvrđeno da:

- odgovornost tuženika, ovdje tužitelja Hrvatske ceste d.o.o., se ne temelji na propustu uklanjanja kamena s kolnika, već na činjenici nepoduzimanja odgovarajućih mjera radi sprječavanja pada kamena na kolnik; tuženik da nije dokazao da je uredno održavao državnu cestu, odnosno da je uredno obavljena ophodnja radi pravovremenog uklanjanja odrona kamenja s državne ceste. Već je utvrđeno kako je, u skladu s čl. 23. Zakona o javnim cestama izrijekom propisano da je društvo Hrvatske ceste d.o.o. – ovdje tužitelj, dužno osigurati neometan i siguran promet na javnim cestama za koji su te ceste građene. Odredbom čl. 83. Zakona o cestama (NN br. 84/11, 22/13, 80/13, 148/13 i 92/14) propisano je da je tuženik odgovoran za poslove održavanja državnih cesta, te u poslove održavanja spadaju obveze iz članka 26 ZC, a to su redovito i izvanredno održavanje javnih cesta. Pravilnikom o održavanju i zaštiti javnih cesta (NN br. 25/1998, 162/1998, 180/2004, 84/2011, 90/2014) čl. 9. propisano je da su vrste održavanja redovno i izvanredno održavanje. Tuženik navodi da je Pravilnikom o održavanju i zaštiti javnih cesta (NN br. 25/1998, 162/1998, 180/2004, 84/2011, 90/2014) čl. 80 propisano cit: „Izvanredno održavanje cesta posebno obuhvaća: …. - ublaživanje nagiba pokosa i ostali radovi na zaštiti kosina od erozije“.

2.12.Tuženik navodi da je to vezano za činjenicu utvrđenu u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. 77/2019 u kojoj da se utvrđuje da se odgovornost tuženika, ovdje tužitelja Hrvatske ceste d.o.o., ne temelji na propustu uklanjanja kamena s kolnika, već na činjenici nepoduzimanja odgovarajućih mjera radi sprječavanja pada kamena na kolnik. Ovdje tuženik Dubrovnik ceste d.d. – je izvođač radova redovitog održavanja državnih cesta, a radovi koji mogu spriječiti pad kamena na kolnik (ublaživanje nagiba pokosa i ostali radovi na zaštiti kosina od erozije) spadaju u radove izvanrednog održavanja cesta, stoga ovdje tuženik da ne može biti odgovoran za propust koji je doveo do štetnog događaja iz kojeg je proizišlo regresno potraživanje tužitelja. Nadalje Pravilima i tehničkim uvjetima za ophodnju javnih cesta (NN br. 111/1999, 180/2004, 75/2014) čl. 3. propisano je cit: „Ophodnja javnih cesta obvezno se uspostavlja na autocestama, na javnim cestama s prosječnim godišnjim dnevnim prometom većim od 4.000 vozila, te na javnim cestama koje prema posebnoj odluci odredi nadležna uprava za ceste.“ Također, Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (NN br. 75/14) čl. 3. propisano je cit: „Ophodnja javnih cesta uspostavlja se i obavlja najmanje: – tri puta dnevno na autocestama i brzim cestama, jednom dnevno na državnim i ostalim javnim cestama s PGDP > 4000, dva puta mjesečno na županijskim cestama, jednom mjesečno na lokalnim cestama. Na javnim cestama koje su prometno opterećene jedino u određenom razdoblju (npr. turističke ceste, ceste na otocima i sl.), uspostavu i učestalost ophodnje da određuje pravna osoba koja upravlja javnom cestom (u daljnjem tekstu: upravitelj ceste) ovisno o vrsti ceste, prometnom opterećenju, zemljišno-klimatskim uvjetima, te ostalim uvjetima.“

2.13.Tuženik čini nespornim da na državnoj cesti D-414 nije uspostavljena i da se ne obavlja ophodnja ceste.

2.14.Tuženik navodi da je u podzakonskom aktu – pravilniku o održavanju cesta, jasno propisano da uspostavu i učestalost ophodnje određuje pravna osoba koja upravlja javnom cestom, ovdje tužitelj – Hrvatske ceste d.o.o.. To vezano za činjenicu utvrđenu u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. 77/2019 u kojoj se utvrđuje da tuženik, ovdje tužitelj – Hrvatske ceste d.o.o., nije dokazao da je uredno održavao državnu cestu, odnosno da je uredno obavljena ophodnja radi pravovremenog uklanjanja odrona kamenja s državne ceste. Uspostava i obavljanje ophodnje javne ceste nije na dispoziciji i ne ovisi o volji tuženika – Dubrovnik ceste d.d. kao izvođača radova redovnog održavanja državnih cesta, već je ophodnju dužan uspostaviti zakonom određeni upravitelj ceste – ovdje tužitelj – Hrvatske ceste d.o.o.

3. Predmet ovog spora predstavlja regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku s osnove isplate po štetnom događaju do kojeg je došlo dana 8. studenog 2008. godine na državnoj cesti broj D-414 na relaciji Ston-Doli.

4. Među strankama je nesporno, a što proizlazi i iz isprava priloženih u spisu:

- da se dana 8. studenog 2008.g. u noći oko 22,50 sati na državnoj cesti D-414 na relaciji Ston - Doli dogodila prometna nesreća na način da je prvo vozilo VW Passat naletio na kamenje na cesti, a u zaustavljeno vozilo VW Passat da je udario VW Golf koji da je također prethodno udario u kamenje na cesti.

- da je tužitelj Hrvatske ceste d.o.o. temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Dubrovniku P-77/2019 dana 27. veljače 2023. godine isplatilo Euroherc osiguranju d.d. ukupan iznos od 6.141,56 Eura, na ime glavine i troškova a sve prema pravomoćnoj presudi. Nakon izvršene isplate tužitelj da je dana 27. ožujka 2023. godine pozvao tuženika na plaćanje gore navedenog iznosa, a tuženik da je odbio prijedlog mirnog rješenja regresnog zahtjeva.

- da je između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvoditelja sklopljen Ugovor o redovitom održavanju i zaštiti državnih cesta za razdoblje od 01. travnja 2005. godine do 31. ožuka 2009. godine po kojem se izvoditelj (ovdje tuženik) obvezuje izvoditi redovno održavanje i zaštitu državnih cesta,

- da poslovi održavanja usjeka, zasjeka i nasipa, te čišćenja i uklanjanja nestabilnog kamenja i zemlje sa ceste spadaju u poslove redovnog održavanja cesta iz čl. 35. i

24. Pravilnika o održavanju državnih cesta.

5. Obzirom da je tuženik bio obaviješten o parnici pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku posl. br. P-77/2019 koja se vodila između ovdje tužitelja (tamo tuženika) i trgovačkog društva Eureoherc osiguranje d.d. (tamo tužitelja) koje je temeljem polica AO osiguranja isplatilo štetu koja je nastala na vozilima, a regresno je potraživalo i naplatilo od ovdje tužitelja kao tuženika u tom sporu, i sudjelovao je (ovdje tuženik ) kao umješač na strani tužitelja, a što proizlazi iz presude Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P-77/2019 od 5. listopada 2022. godine, to sud nije utvrđivao postoji li dužnost Hrvatskih cesta na isplatu trgovačkom društvu Euroherc osiguranje d.d. (tamo tužitelju) koje je temeljem polica AO osiguranja isplatilo štetu koja je nastala na vozilima iznosa od 1.349,07 eur na ime regresnog duga, te na ime parničnih troškova iznosa od 2.755,66 eur (20.762,50 kn), već je tu činjenicu utvrdio iz citirane presude, te iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br.Pž-4809/22 od 16. siječnja 2023. godine kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. P-77/2019 od 5. listopada 2022. godine.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu:

-Potvrda o izvršenoj transakciji od 27.2.2023.g. (l.s. 5),

-Obračun zateznih kamata od 27.2.2023.g. (l.s. 6-7),

- Presudu Trgovačkog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem P. 77/2019 od 5. listopada 2022. g. (l.s.14-28),

- Presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4809/2022 (l.s.8-13),

-regresni zahtjev i odgovor tuženika (l.s.29-32),

-Ugovor o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje od 01. travnja 2005. godine do 31. ožujka 2009. godine (list spisa 33-40).

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Tuženik smatra da se navedena utvrđenja iz citirane presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4809/2022 od 16. siječnja 2023. g. (Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da je uredno održavao državnu cestu, odnosno da je uredno obavljena ophodnja radi pravovremenog uklanjanja odrona kamenja s državne ceste ) odnose na, u tom postupku tuženika, a ovdje tužitelja – Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb.

9. Tuženik kao umješač u prethodnom postupku ne može u odnosu na stranku kojoj se u tom prethodnom postupku pridružio sada tvrditi da spor, onako kako je tijekom toga postupka izložen sudu nije pravilno riješen. Međutim, tuženik to niti ne tvrdi već tvrdi da se navedena utvrđenja iz citirane presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4809/2022 od 16. siječnja 2023. g. (Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da je uredno održavao državnu cestu, odnosno da je uredno obavljena ophodnja radi pravovremenog uklanjanja odrona kamenja s državne ceste .) odnose na, u tom postupku tuženika, a ovdje tužitelja – Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, a ne i na njega kao umješača u tom prethodnom postupku. Navedeno nije točno budući pravomoćna presuda koja je donesena u parnici u kojoj je sudjelovao umješač proizvodi prema njemu specifičan procesni učinak, intervencijski efekt.

10. Stoga će se intervencijski efekt u ovoj parnici očitovati u tome da tuženik neće moći poricati ni činjeničnu ni pravnu ocjenu stvari iznesenu u odluci donesenoj u ranijoj parnici.

11. Odredbom čl. 24. Zakon o javnim cestama ("Narodne novine" br. 180/04., 82/06., 138/06., 146/08., 152/08., 38/09., 124/09., 153/09., 73/10., 91/10., 84/11.) propisano je da Hrvatske ceste d.o.o. poslove održavanja cesta ne obavljaju samostalno već ih ustupaju pravnoj ili fizičkoj osobi registriranoj, specijaliziranoj i opremljenoj za te poslove

12. Tužitelj smatra da u slučaju da tuženik ne uspostavi djelotvornu organizaciju kako je to opisano člankom 16. Ugovora snosi odgovornost za štetu prouzročenu trećim osobama i tužitelju, a člankom 22. Ugovora tuženik je preuzeo obvezu spriječiti sve štetne događaje koji bi mogli ugroziti ili omesti sigurno odvijanje prometa.

13. Sukladno članku 16. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta (»Narodne novine«, broj 25/1998 i 162/1998 – u daljnjem tekstu: Pravilnik) redovni se pregled obavlja na svim cestama na kojima nije organizirana ophodarska služba, a na državnim cestama najmanje jedanput tjedno, dok da je člankom 17. Pravilnika predviđeno da se u periodu odmrzavanja, jakih kiša ili u drugim slučajevima kad je ugrožena stabilnost ceste i sigurnost prometa (poplave, odroni, klizanje, podlokavanje, vododerine i sl.) redovne preglede treba provoditi u skladu sa procjenom ugroženosti javnih cesta i objekata, te sigurnosti prometa na cestama.

14. Člankom 35. Pravilnika uređeno je održavanje usjeka, zasjeka i nasipa, pa se temeljem istog pokosi nasipa i usjeka održavaju tako da se osigura propisani nagib i oblik. Nestabilno kamenje i manji odroni zemlje koji pokazuju tendenciju odvajanja ili klizanja, moraju se skidati s pokosa, usjeka i zasjeka kad se pojava uoči.

15. U postupku je utvrđeno da se dana 8. studenog 2008.g. u noći oko 22,50 sati na državnoj cesti D-414 na relaciji Ston - Doli dogodila prometna nesreća na način da je prvo vozilo VW Passat naletio na kamenje na cesti, a u zaustavljeno vozilo VW Passat udario je VW Golf koji je također prethodno udario u kamenje na cesti..

16. Navedeno proizlazi iz pravomoćne iz presude Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. P-77/2019 od 5. listopada 2022.godine, koju je sud pročitao u ovom dokaznom postupku

17. Nadalje, prvostupanjski sud je u presudi Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. P-77/2019 od 5. listopada 2022.godine, utvrdio da se osiguranik tužitelja kretao manjom brzinom od dozvoljene, da nije mogao spriječiti nalet na vozilo VW Passat koji se zbog naleta na kamenje zaustavilo na cesti, da tuženik u tom postupku Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb (ovdje tužitelj) nije dokazao da je poduzeo sve potrebne mjere za sigurno odvijanje prometa, a što je prema ocjeni prvostupanjskog suda u spomenutom postupku uzrokovalo prometnu nezgodu i slijedom toga ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 10.164,64 kn / 1.349,07 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 30. prosinca 2009. po stopi za ostale odnose iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

18. Između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvoditelja sklopljen Ugovor o redovitom održavanju i zaštiti državnih cesta za razdoblje od 01. travnja 2005. godine do 31. ožujka 2009. godine po kojem se izvoditelj (ovdje tuženik) obvezuje izvoditi redovno održavanje i zaštitu državnih cesta. Navedeno proizlazi iz Ugovora o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje od 01. travnja 2005. godine do 31. ožujka 2009. godine (list spisa 33-40).

19. Sukladno odredbi čl. 24. Zakona o javnim cestama tužitelj i tuženik sklopili su Ugovor o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta za razdoblje od 01. travnja 2005.g. do 31. ožujka 2009.g. Tuženik je člancima 2. i 13. Ugovora preuzeo obvezu izvođenja radova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta na području Dubrovačko neretvanske županije, a sve sukladno odredbama Zakona o javnim cestama, propisima, normama, tehničkim uvjetima za redovito održavanje i smjernicama koje uređuju to područje. U članku 16. Ugovora tuženik je preuzeo obvezu na način da mora uspostaviti organizaciju koja jamči obavljanje svih poslova odnosno koja osigurava sigurno i nesmetano odvijanje prometa i zaštitu cesta koje su predmet ugovora.

20. Odgovornost tuženika prema tužitelju prema ocjeni ovog suda je utemeljena jer je šteta nastala zbog neizvršavanja ili nekvalitetnog izvršenja ugovornih obveza od strane tuženika, a temeljem zaključenog Ugovora o redovnom održavanju i zaštiti državnih cesta za razdoblje od 01. travnja 2005. godine do 31. ožujka 2009. godine (list spisa 17-24).

.

21. Suprotno tuženikovim navodima utvrđene su sve odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete zbog povrede tuženikovih ugovornih obveza iz citiranog ugovora na temelju kojeg je tužitelj tuženiku povjerio poslove redovnog održavanja državnih cesta na području gdje se dogodila prometna nesreća Ston-Doli.

22. Na temelju tako utvrđenih obveza tuženika glede održavanja ceste, te nespornih činjenica da je tužitelj trećoj osobi naknadio štetu prouzročenu oštećenjem na cesti koju je tuženik dužan održavati, ovaj sud je ocijenio da je tuženik propustio izvršavati ugovorne obveze, prije svega na način da tuženik sprječava moguće štetne događaje.

23. Osnovano tužitelj navodi da je tuženik u obvezi naknaditi i troškove parničnog postupka u prethodnoj parnici. Intervencijski učinak presude u toj parnici (čl. 208.a st. 1. ZPP-a) očituje se u tome da umješač ne može u odnosu na stranku kojoj se bio pridružio u prethodnom postupku tvrditi da spor, onako kako je tijekom toga postupka izložen sudu, nije pravilno riješen, a njegov prigovor istaknut u novoj parnici, da je stranka kojoj se bio pridružio pogrešno vodila spor, može biti prihvaćen samo utoliko ukoliko je on s obzirom na stanje spora u vrijeme svoga stupanja u prethodnu parnicu ili izjavama i radnjama te stranke bio spriječen poduzeti radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda spora, odnosno ako takve radnje, za mogućnost čijega poduzimanja on nije znao, sama stranka nije poduzela namjerno ili iz grube nepažnje. U konkretnoj situaciji tužitelj je osnovano zahtijevao isplatu naknade štete koju je pretrpio isplatom utuženog iznosa trećoj osobi oštećeniku, a razlozi nastanka štetnog događaja utvrđeni provedenim vještačenjem u ovoj parnici i u prethodno vođenoj parnici nisu dali sumnje da bi do nezgode došlo zbog krivnje vozača, već upravo zbog propusta tuženika.

24. Sud nije izvodio dokaz priklopa spisa Trgovačkog suda u Dubrovniku P-77/2019 niti koristio dokaze provedene u tom postupku odnosno nije čitao i pregledao isprave iz tog spisa. Navedeno iz razloga što je o rezultatima izvedenih dokaza i o utvrđenim činjenicama dostatne podatke za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari ovaj sud mogao dobiti iz same odluke - presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovnog broja P. 77/2019 od 5. listopada 2022. g. (l.s.14-28) potvrđene Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4809/2022 (l.s.8-13).

25. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

26. U predmetnoj pravnoj stvari ovaj sud je dopustio trgovačkom društvu CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb sudjelovati u ovom postupku u svojstvu umješača na strani tužitelja.

26.1.U smislu čl. 206. ZPP-a osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci.

26.2. Iz pregleda spisa ovog suda i to podneska umješača od 16. ožujka 2026. proizlazi da je Croatia osiguranje d.d. sklopila policu osiguranja s tuženikom broj; 099200000823, u odnosu na odgovornost prema trećim osobama, što da je upravo ovdje slučaj, ujedno je umješač ukazao na ugovorene limite pokrića po predmetnoj polici, što da je u skladu s člankom 8. i 14. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti od 01. siječnja 2006.g. (dalje Uvjeta) pa je isti prijavio svoje miješanje u ovoj parnici na strani tuženika, ukazujući da je je isti na dan štetnog događaja bio osiguran policom osiguranja.

27. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

28. O troškovima postupka nije donesena odluka budući je tužitelj naveo kako nije imao troškova u ovom postupku.

U Dubrovniku, dana 14. travnja 2026.

S u d a c :

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.