Poslovni broj: Pr-117/2025-92

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ante Grbac, odvjetnik u Vodicama, protiv tuženika:

REPUBLIKA HRVATSKA, kojeg zastupa ODO u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja i zabrane diskriminacije, povrede prava dostojanstva i naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave dan 5. ožujka 2026.g., u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužitelja, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 14. travnja 2026.g.,

p r e s u d i o  je

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je svojim postupanjem, sustavno šikanirajući i uznemiravajući tužitelja na način da je sljedećim radnjama:

-pretraživanjem radnog stola i sadržaja na i u stolu;

-neodobravanjem korištenja godišnjeg odmora prema planu GO i želji tužitelja i izjednačavanjem bolovanja i godišnjeg odmora u smislu da je odsustvo radi bolesti ista stvar kao i godišnji odmor;

-stvaranjem pritiska putem drugih zaposlenika iz Carinske uprave koji poznaju tužitelja, da istupi iz SCH kako ne bi više imao problema, odnosno kako ne bi dobio otkaz;

-traženjem bezrazložnih očitovanja, a pogotovo onih na koje nikako nema zakonsko pravo, a tiču se međuljudskih odnosa za koje je zadužen samo povjerenik za etiku;

-zaobilaženjem i u njegovom poslu onemogućavanjem povjerenika za etiku;

-zlouporabom instituta unutarnje kontrole u svrhu poređivanja međuljudskih odnosa u skladu sa vlastitim željama i potrebama;

-zloupotrebljavajući institut disciplinskog postupka kako bi ostvario svoj cilj i disciplinirao tužitelja odnosno sindikat kojega je tužitelj povjerenik;

-oduzimajući tužitelju posao koji je radio do odlaska na bolovanje bez ikakvog pravnog temelja;

-neuvijenim i nedvosmislenim prijetnjama od strane predstojnice CU Šibenik;

-neodgovaranjem na predstavku, odnosno prekoračenjem propisanog roka za odgovor iz Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od strane pročelnika PCU Split;

-neosiguravanjem uvjeta za rad sindikatu kojega je tužitelj povjerenik sukladno odredbama članka 98. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike,

tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, te da ga je navedenim postupcima doveo u neravnopravan položaj u odnosu na ostale službenike.

II. Zabranjuje se tuženiku svako daljnje isto ili slično uznemiravanje, pod prijetnjom novčane kazne.

III. Nalaže se tuženiku da poduzme mjere radi sprječavanja daljnjeg uznemiravanja.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 13.272,28 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana od dostave ove presude.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od Eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana od dostave ove presude."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.800,00 Eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana od dostave ove presude.

Obrazloženje:

1. U ovoj pravnoj stvari bila je donijeta prvostupanjska presuda ovog suda pod posl.br. Pr-111/2020 od dana 23. siječnja 2025.g. kojom je presuđeno: "I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je svojim postupanjem, sustavno šikanirajući i uznemiravajući tužitelja na način da je slijedećim radnjama:

- pretraživanjem radnog stola i sadržaja na i u stolu,

- neodobravanjem korištenja godišnjeg odmora prema želji tužitelja i planu GO, odnosno, izjednačavanjem bolovanja i GO u smislu da je odsustvo radi bolesti ista stvar kao i godišnji odmor,

- stvaranjem pritiska putem drugih zaposlenika iz Carinske uprave koji poznaju tužitelja da istupi iz SCH kako ne bi više imao problema, odnosno, kako ne bi dobio otkaz,

- traženjem bezrazložnih očitovanja, a pogotovo onih na koje nikako nema zakonsko pravo a tiču se međuljudskih odnosa za koje je zadužen samo povjerenik za etiku,

- zaobilaženjem i u njegovom poslu onemogućavanjem povjerenika za etiku,

- zlouporabom instituta unutarnje kontrole u svrhu poređivanja međuljudskih odnosa u skladu s vlastitim željama i potrebama,

- zloupotrebljavajući institut disciplinskog postupka kako bi ostvario svoj cilj i disciplinirao tužitelja, odnosno, sindikat kojeg je tužitelj povjerenik,

oduzimajući tužitelju posao koji je radio do odlaska na bolovanje bez ikakvog pravnog temelja,

- neuvijenim i nedvosmislenim prijetnjama od strane predstojnice CU Šibenik,

- neodgovaranjem na predstavku, odnosno, prekoračenjem propisanog roka za odgovor iz KU za državne službenike i namještenike (NN 104/13, 150/13 i 153/13) od strane pročelnika PCU Split,

- neosiguravanjem uvjeta za rad sindikata kojega je tužitelj povjerenik sukladno čl. 98. KU za državne službenike i namještenike, tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, te da ga je navedenim postupcima doveo u neravnopravan položaj u odnosu na ostale službenike.

II. Tuženiku se zabranjuje svako daljnje isto ili slično postupanje pod prijetnjom novčane kazne.

III. Nalaže se tuženiku da poduzme mjere radi sprječavanja daljnjeg uznemiravanja.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 100.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.600,00 Eura u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv gore cit prvostupanjske presude žalbu su podnijele obje stranke, pa je odlučujući povodom žalbi, Županijski sud u Osijeku, kao drugostupanjski sud, donio rješenje pod posl.br. GžR-108/2025-3 od dana 11. rujna 2025.g. kojim je žalbe uvažio , ukinuo presudu Općinskog suda u Šibeniku od 23. siječnja 2025.g. poslovni broj Pr-111/2020-76 i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje, uz uputu da u nastavku postupka prvostupanjski će treba otkloniti uočene nedostatke tako da će savjesno ocijeniti izvedene dokaze i obrazložiti ocjenu dokaza i zatim ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

3. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 14.05.2015.g. navodi da je zaposlen u Ministarstvu Financija, Carinska Uprava od dana 15. rujna 2008. godine. Tijekom dosadašnjeg rada da je ocjenjivan najvišim ocjenama te da nikad nije bio pokretan disciplinski postupak protiv njega niti je ikad zabilježena primjedba vezana uz njegov rad. Dana 1. listopada 2013. godine da je na vlastiti zahtjev premješten iz [adresa] u [adresa] na radno mjesto višeg stručnog savjetnika u Područnom uredu Split, Carinski ured Šibenik, Služba za trošarine i posebne poreze. Tužitelj navodi da je premještaj sa radnog mjesta u Zagrebu na radno mjesto u [adresa] protekao bez ikakvih problema, te da se u potpunosti navikao na novu radnu sredinu, nove kolege te novo rukovodstvo. Dana 08. kolovoza 2014. godine tuženik da se učlanio u Sindikat carinika Hrvatske te da od tog trenutka trpi maltretiranje od strane njegovih neposrednih rukovoditelja, U suprotnosti sa radnom praksom sa kojom se tužitelj do tog trenutka susretao u državnoj službi, njegovi rukovoditelji gotovo svakodnevno da pretražuju sve njegove dokumente i traže očitovanje o njima. Također da započinju sa nelogičnom i neuobičajenom praksom gdje od tužitelja traže provjeru prijeđenih kilometara na svim vozilima na kojima se naplaćuje posebni porez pa medu ostalim traže provjeru svih takvih vozila iz 2013. godine. Dana 18. kolovoza 2014. godine poslije uobičajenog zahtjeva za godišnjim odmorom od 14. kolovoza 2014. godine, njegov neposredni rukovoditelj LP da mu zabranjuje odlazak na godišnji odmor gdje između ostalog navodi da tužitelj ne može na godišnji jer je, među ostalim, koristio bolovanje u trajanju od 1 . do 11. kolovoza 2014. godine. Tužitelj da je za svoj rad u 2013. godini od strane voditeljice službe LP ocjenjen s ocjenom "PRIMJERAN", dok u 2014. godini voditeljica službe LP kao prijedlog ocjene daje ocjene " ZADOVOLJAVA”. S obzirom na to da je tužitelj u 2014. kompletno odradio 486 predmeta s naplatom od cca 6.000.000,00 kn, što da je daleko iznad prosjeka ostalih djelatnika Carinskog ureda Šibenik zaduženih za iste ili slične poslove, tužitelj utemeljeno da predmnijeva kako je samo jedan parametar drugačiji u odnosu na 2013. godinu, a to da je tužiteljev ulazak u Sindikat carinika Hrvatske u kolovozu 2014. godine pa da stoga tužitelj nespornim smatra da je navedeno šikanozno ponašanje uzrokovano isključivo poradi diskriminacije tužitelja na osnovi članstvo u sindikatu. U vrijeme tužiteljevog odsustva sa posla, voditeljica Službe LP danima da pretražuje radni stol tužitelja na način da prevrće po svim stvarima kako službenim tako i privatnim predmetima. Ovakvo ponašanje da predstavlja ozbiljnu povredu privatnosti tužitelja, a s obzirom kako je opisano ponašanje voditeljice bilo naročito izraženo u vremenu od 19.08.2014. godine pa sve do 24.12.2014 godine, jasno da ukazuje na namjeru voditeljice da pokušava pod svaku cijenu pronaći inkriminirajuće "dokaze” o možebitnim nezakonitostima i nepravilnostima službenika i povjerenika SCH GP na način da zlorabi svoj položaj i ovlasti. Spoznaja o šikanoznom i diskriminirajućem ponašanju tuženika kod tužitelja da je izazvala strah, nesigurnost, te uvjerenje da radi u neprijateljskom okruženju, što da je imalo posljedice i po njegovo zdravstveno stanje. Ponašanja neposredno nadređenog rukovoditelja prema tužitelju da su uzrokovala su brojne zdravstvene smetnje tužitelju u vidu nesanice, nedostatka apetita, tjeskobe, te osjećaj straha i uznemirenosti od same pomisli na posao, koji je do ulaska u Sindikat carinika Hrvatske sa veseljem i entuzijazmom uspješno obavljao. S tim u svezi tužitelj da se obratio za stručnu pomoć psihijatra, koji je nakon pregleda donio dijagnozu Sy anxiosum et depressivum odnosno akutno stresno stanje te je tužitelju preporučena pošteda od stresa odnosno u ovom slučaju bolovanje jer se jedino na taj način mogao izbjeći stres uzrokovan maltretiranjem od strane rukovoditelja na radnom mjestu. Traženjem brojnih očitovanja, a u tom smislu poglavito traženjem očitovanja od strane zamjenika predstojnice CU Šibenik UP tužitelju da se želi izazvati osjećaj straha, nesigurnost, te ga prisiliti na pokornost. Naime, dana **.**.2014. UP da traži tužiteljevo očitovanje, te između ostalog traži objašnjenje izjave tužitelja da je izložen mobbingu i diskriminaciji. Na taj način UP da je djelovao izvan svojih ovlasti budući da je u konkretnom slučaju sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima (NN br. 92/05, 107/07, 27/08, 34/11, 49/1 1, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 1/15) te Etičkog kodeksa državnih službenika, nadležnost za postupanje u slučajevima problema u međusobnoj komunikacije između državnih službenika je u isključivoj nadležnosti povjerenika za etiku odnosno povjerljivog savjetnika. Tužitelju da ostaje nejasno zašto pročelnik PCU Split po saznanju o problemima u međusobnoj komunikaciji nije obavijestio povjerenika za etiku, što da je bio dužan, nego je to prepustio službeniku UP koji da je sudionik tog spora, gdje je isti, zlorabeći svoj položaj i ovlasti, koji mu isti daje, pokušao dodatno zaplašiti i uznemiriti tužitelja. Dana 28.studenog 2014. godine od strane djelatnika unutarnje kontrole da je proveden postupak nad tužiteljem i da je tužitelju pritom kao razlog za provođenje tog postupka naveden njegov sukob sa nadređenim službenicima te mobbing koji doživljava od istih razlog zbog kojeg je izdan nalog za unutarnju kontrolu pa da je tako navedeno i u zapisniku Klasa: 043-03/ 14-03/32, Ur.br.:

513-00220/30-2014-07 od 28.11.2014. godine. Kao važno naglašava da djelatnici unutarnje kontrole nemaju nadležnost nad takvim predmetima, već je to u isključivoj nadležnosti povjerenika za etiku, te da je odmah bilo jasno da se radi o lažnom razlogu za obavljanje nadzora. Međutim o istom nadzoru djelatnici unutarnje kontrole da sastavljaju Izviješće o provedenoj unutarnjoj kontroli Klasa: 043-03/2014-03/32, Ur.br.: 513-02-2030/2-14-8 od 23.12.2014. godine u kojem se kao predmet kontrole navodi: sumnja na korištenje službeničkih dužnosti u vezi opravdanosti korištenja bolovanja u vremenu od 06.11.2013. do 29.08.2014. godine, odbijanje izvršenja naloga bez opravdanih razloga„ neizvršenje službeničkih obveza po predmetima citiranima u izvješću voditeljice Službe za trošarine i pos. poreze CU Šibenik Klasa: 023-03/14-01/17 od 06.10.2014.g., te navedenim u e-mail porukama upućenim od predstojnice CU Šibenik pročelniku PCU Split dana 26.09. i 23.10.2014. godine, provjera navoda o neetičnom postupanju službenika u navedenom periodu. Prema tome, pročelnik PCU Split, štiteći "svoj" rukovoditeljski kadar u CU Šibenik da ponovno zloupotrebljava svoj položaj i ovlasti na način da službenike koji su mu podređeni koristi u stvarima u kojima nema nadležnost. Sakrivši pravi razlog predmeta unutarnjeg nadzora i kontrole, a obrazloživši isti lažnim navodima, tuženik da je pokušao zadovoljiti propisanu proceduru Zakona o upravnom postupku, ali istovremeno izbjeći predočenje dokaza službeniku i povjereniku SCH GP iz razloga što za lažne optužbe za kontinuirani nerad i nemarno izvršavanje poslovnih obveza, tuženik ne posjeduje nikakve dokaze te je nesporno htio onemogućiti tužitelja da se kvalitetno obrani od malicioznih optužbi. Tužitelj svakako smatra potrebnim napomenuti kako su neki od navodno spornih predmeta dana 23.09.2014. godine izuzeti od službenika GP od strane predstojnice CU Šibenik ĐP koja je pismenim putem zatražila dostavu na uvid istih, te ih je od toga dana zadržala kod sebe, a da tužitelja od tih predmeta nije razdužila. U spornom Izvješću o provedenoj unutarnjoj kontroli da se navodi kako je voditeljica Službe za trošarine CU Šibenik LP dana 28.07.2014. godine uočila navodne nedostatke u nekim predmetima, ali tužitelj kao bitno ističe da sve do trenutka kada službenik GP nije imenovan za sindikalnog povjerenika SCH nije postojala sumnja na povredu službene dužnosti, te direktno nadređena nije imala potrebu poduzimati nikakve mjere iako je po zakonu bila dužna hitno djelovati u takvoj situaciji. Nakon ulaska službenika u SCH, odnosno od trenutka imenovanja istog za povjerenika SCH-a da započinju pritisci i objede na račun državnog službenika i povjerenika SCH GP, pa da je tako LP, neposredno nadređena službeniku GP, po pitanju predmeta utvrdila nedostatak predmeta ŠP, Klasa: UP/1 410/19/14- 21/284, kao pogrešno knjiženje OIB [osobni identifikacijski broj]a, te kako je s tim u vezi potrebno napraviti preknjiženje s OIB [osobni identifikacijski broj]a na OIB. Međutim, naknadnim nadzorom unutarnje kontrole odjednom da se za isti predmet navodi kako: uvidom u predmet, Klasa: UP/1410/19/14-21/284, utvrđeno da je ŠP dana 10.06.2014. godine podnio poreznu prijavu za obračun i plaćanje posebnog poreza na motorno vozila, da zapisnika o utvrđivanju porezne osnovice posebnog poreza na motorno vozila nije bilo u predmetu, da je dana 10.06.2014. godine sačinjeno porezno rješenje pa da je na očit način tuženik sam dokazao navode tužitelja kako je izložen progonu, diskriminaciji, zastrašivanju i zlouporabi ovlasti i položaja budući da je jasno kako voditeljica LP dana 12.08.2014. nije uočila nedostatke navedene u Izvješću o navedenoj unutarnjoj kontroli, budući da istih nije niti bilo. Da ih je bilo voditeljica da bi ih sigurno spomenula u svojoj elektronskoj poruci od 12.08.2014. godine u kojoj kao jedini problem navodi preknjiženje s OIB [osobni identifikacijski broj]a na OIB, kao i u aktu nazvanom

Službenik GP, Klasa: 023-01114-01/17, Ur.br.:313-02-80-24/01-14- 2 od dana 29.08.2014 godine. Dakle, voditeljica službe da ne spominje nedostatak zapisnika o utvrđivanju porezne osnovice posebnog poreza na motorno vozilo jer je isti zasigurno bio u predmetu, a samo porezno rješenje bez zapisnika nikad ne bi bilo moguće sastaviti, niti bi moglo biti parafirano od strane voditeljice i na kraju potpisano i od strane predstojnice CU Šibenik. Iz svega navedenog da proizlazi kako tuženik nezakonito koristi svoj položaj i ovlasti na način da pokušava eliminirati osobe koje se zalažu za zakonito postupanje, te je pritom spreman i na grubo uznemiravanje djelatnika na način da mu nesporno podvaljuje Iažne navode. Uz ranije navedene primjerę učestalog uznemiravanja i zastrašivanja i šikaniranja tužitelja od strane tuženika tužitelj također navodi da je tuženik dana 19. siječnja 2015. godine zatražio od Sindikata carinika Hrvatske izdavanje suglasnosti za pokretanje postupaka službene dužnosti na koji je spomenuti sindikat negativno odgovorio pa je tuženik dana 17. veljača 2015. godine predao Upravnom sudu u Splitu Upravnu tužbu radi davanje suglasnosti za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti i lakše povrede službene dužnosti i vođenje postupka. Indikativno da je to da su gotovo svi sporni predmeti iz upravne tužbe u zastari, kao i da je jedini priloženi dokaz naprijed spomenuto sporno izvješće o unutarnjem nadzoru, pa da znači da tuženik početkom 2015. god otvara disciplinski postupak protiv tužitelja za predmete u kojima su se sporne radnje odvijale tijekom 2013. godine, te uglavnom 2014. godine prije ulaska tužitelja u sindikat iako odredba članaka 102. stavak 2. Zakona o državnim službenicima jasno propisuje da je postupak zbog povrede službene dužnosti hitan. S tim u svezi tužitelj smatra nespornim da tuženik navedene postupke kao i Upravnu tužbu podnosi protiv njega samo sa ciljem revanšizma odnosno daljnjeg šikaniranja, uznemiravanja i zastrašivanja. Nadalje tužitelj navodi da smatra bitnim istaknuti, kako je u vremenskom periodu od 05.10.2013. godine do 05.12.2014. godine kao državni službenik i povjerenik SCH bio djelatnik s najviše dodijeljenih predmeta, te cjelovito odrađenih predmeta visokog stupnja složenosti na radnom mjestu višeg stručnog savjetnika Službe za trošarine i posebne poreze. Svi ostali službenici iste stručne spreme u tom razdoblju zajedno da su obradili 213 predmeta. Radeći na 486 predmeta tužitelj da je u navedenom periodu obračunao i državi uprihodio cca 6.000.000,00 kn, a tom prilikom nikada da nije oštetio niti stranke u postupku niti državni proračun. Nadalje, na rad tužitelja da nikad nije zabilježena niti jedna primjedba Od poreznih obveznika kojima je tužitelj vodio postupak obračuna i naplate posebnog poreza na motorna vozila. Ipak, bez obzira na očite vrlo dobre radne rezultate tužitelja, tuženik da pokreče nezakoniti i režirani disciplinski postupak te na taj način da grubo diskriminira i uznemirava tužitelja. Tim postupkom tuženik po drugi put u kratko vrijeme da pokušava započeti disciplinski postupak protiv nekog od povjerenika SCH, što da je presedan Carinskoj upravi RH, jer iako pored SCH djeluju još tri sindikata protiv niti jednog povjerenika drugih sindikata da nije voden disciplinski postupak. Razlozi za ovakvim neujednačenim postupanjem i napadima na Sindikat carinika Hrvatske da se kriju u recentnom aktivnom radu i djelovanju sindikata, kao i u javnoj objavi službeničkog statusa predsjednika Sindikata carinika Hrvatske. S obzirom na gore navedene nesporne brojčane podatke o količini predmeta koju je odrađivao tužitelj, a koji se nalaze u evidencijama carinskog informacijskog sustava, da je potrebno također spomenuti i razgovor između voditeljice Službe za trošarine i posebne poreze LP i službenice GPŠ kojoj se voditeljica u lipnju 2014. godine obratila doslovno navodom " GP je pretrpan automobilima pa mu ti pomozi". Tužitelj nadalje navodi da je, kao službenik i povjerenik sindikata, od svog premještaja iz CU Zagreb dana 01.10.2013. godine, u CU Šibenik, Službu za trošarine i posebne poreze, bio jedini službenik zadužen za poslove obračuna i naplate posebnog poreza na motorna vozila, da je sav posao vezano za poslove obračuna i naplate posebnog poreza na motorna vozila obavljao samostalno i savjesno, a u prilikama kada je bio opravdano odsutan s posla, njegov posao da ga je uglavnom čekao do povratka na rad. U nekoliko navrata dio poslova privremeno da bi se obavljao u Službi za robno-granični promet, ali da bi čak i tada završetak posla obavljao tužitelj nakon povratka na svoje radno mjesto. Isto tako, tužitelj da je samostalno obučio kolegu službenika IP za navedeni posao, a službenik IP da je tek u srpnju 2014. godine postao djelomično samostalan u poslu, jer do tada nije bio ovlašteni carinski službenik i preuzima dio poslova koje je do tada obavljao isključivo tužitelj. Bez obzira na pomoć službenika RP, tužitelj da je morao dodatno kontrolirati i svoje i njegove predmete i da je iz svega ranije navedenog nesporno kako je tuženik, sve do ulaska tužitelja u Sindikat carinika Hrvatske, imao povjerenja u radne navike i sposobnosti tužitelja, povjerivši mu između ostalog i edukaciju službenika RP, međutim, nakon što je tužitelj postao i sindikalni povjerenik Sindikata carinika Hrvatske, situacija i položaj tužitelja u službi da se stubokom mijenja na štetu tužitelja. Dana 13. siječnja 2015. godine tužitelj da je svog nadređenog pismenim putem zatražio pomoć da se zauzme zajednički Stav po pitanju problematike u predmetu - HP i na taj Email tužitelj da je dobio kratak i uopćen odgovor da postupi sukladno zakonu. Međutim, kako je zbog specifičnosti predmeta bilo potrebno raspraviti određene stavke unutar istog, tužitelj da je opisao način na koji smatra da ga je potrebno riješiti. Nakon toga voditeljica službe LP da je naložila način na koji je potrebno riješiti predmet. Tužitelj da je ponovno, kako je i zakonom propisano, upozorio voditeljicu službe kako predložen način ne smatra zakonski ispravnim, ali da će po postupiti po njenom naputku uz traženje da svoj naputak potanko obrazloži pismenim putem i istog potpiše. Međutim voditeljica službe LP da je nakon toga prestala komunicirati s tužiteljem te je predmet predala službenici TP u rad i tom prilikom propustila presignirati predmet s tužitelja na kolegicu TP. Kao posljedicu ranije opisanih događaja, tužitelj da je počeo osjećati ozbiljne zdravstvene probleme, koji su uvelike utjecali i na psihičko zdravlje njegove zabrinute obitelji. Iz tog razloga u siječnju 2015. godine tužitelj odlazi kod liječnika specijaliste koji mu preporuča poštedu od stresa i bavljenje aktivnostima koje ga opuštaju (u ovom slučaju sve vezano uz košarku), medutim, tuženik u želji da diskreditira tužitelja i vjerojatno iscenira razloge za davanje izvanrednog otkaza tužitelju, u razdoblju od 04.12.2014. do 17.04.2015 šalje sveukupno 3 zahtjeva prema HZZO-u za kontrolom bolovanja. Prve dvije kontrole od strane HZZO-a uvidom u medicinsku dokumentaciju i nakon razgovora s tužiteljem zaključuju kako je bolovanje medicinski indicirano te ne nalaze ništa sporno. Međutim, očito nezadovoljan krajnjim rezultatima kontrole HZZO-a, tuženik šalje i treći zahtjev, ali ovaj put, suprotno uobičajenoj praksi, u kontrolu dolazi djelatnica HZZO-a iz Splita koja samovoljno, nasuprot nalazu liječnika specijaliste zaključuje tužitelju bolovanje s danom 21. travnja 2015. godine, a tužiteljevoj obiteljskoj liječnici izriče mjeru opomena pred raskid ugovora uz kaznu od 3.000,00 kuna. Tužitelj da je poštom na kućnu adresu dana 12. svibnja 2015. godine zaprimio rješenje CURH kojim mu se priznaje pravo na jednokratnu novčanu pomoć zbog bolovanja duljeg od 90 dana. Navodi da je nesporno da je tuženik kao tijelo državne uprave svojim utjecajem i djelovanjem proširio svoje šikanozno i maliciozno postupanje na liječnicu tužitelja na način da je spomenutom opomenom pred raskid ugovora plaši te pokušava nasilno natjerati da tužitelju više ne odobrava bolovanje. Nadalje, tuženik da je tražio da tužitelj, kao osoba koja pati od psihičkih problema uzrokovanih isključivo ponašanjem poslodavca odnosno tuženika, bude u svako doba dostupan za izvanredne preglede te da se što prije vrati na posao iako je takva šikanozna praksa zapravo uzrokovala psihičke probleme pa predstavlja paradoks i apsurd u postupanju nadležnog državnog tijela zaduženog za zdravlje državljana RH. Tužitelj navodi da ne spori da je pravo poslodavca zahtijevati kontrole bolovanje svojih djelatnika, ali isto tako indikativan na diskriminaciju i šikanozno postupanje je podatak kako se do sada unutar CU Šibenik niti jednom službeniku nije radila kontrola bolovanja, kao u slučaju bolovanja tužitelja iako je npr. u CU Šibenik u Službi za trošarine i posebne poreze službenik CP na bolovanju dužem od pet godina, odnosno isto prekida na dan-dva i potom, prema saznanju tužitelja, sa drugom dijagnozom ponovno nastavlja sa bolovanjem. Nadalje, za razliku od diskriminacije i uznemiravanja koje se zbog bolovanja vrši na tužiteljem, u situacijama kada se službenik CP nakon bolovanja pojavi nekoliko dana na radnom mjestu voditeljica službe LP mu ne daje nikakve zadatke. Tužitelj nadalje navodi da se vratio sa bolovanja na posao dana 21. travnja 2015. godine nadajući se da se nešto promijenilo na bolje te da će tuženik prestati sa dotadašnjom negativnom praksom uznemiravanja i diskriminiranja, međutim danom povratka na posao da je na vlastito zaprepaštenje zaključio da njegovog posla više nema. S tim u svezi odmah da je reagirao na način da je poslao pismenu predstavku pročelniku PCU Split PP sa upitom ”zašto je kao povjerenik Sindikata carinika Hrvatske u CU Šibenik stavljen u izrazito nepovoljan položaj u odnosu na dosadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike”. Novo negativno iznenađenje tužitelj da je doživio dana 23. travnja 2015. godine kada da ga je nadređeni službenik predstojnica CU Šibenik ĐP medu ostalim u razgovoru upozorila da će se "spotaknuti” pa ju je pismeno istog dana obavijestio da se zbog toga osjeća nelagodno, uplašeno i uznemireno te da je u strahu jer ima dojam kako ga se zastrašuje, degradira i omalovažava. Spomenuti nadređeni službenik ĐP da je istog dana e-mail porukom odgovorila tužitelju, te da je među ostalim navela da joj je posve nejasno, kako je razgovor u kojem ona spominje da će se spotaknuti, uzrokovao takve efekte kod tužitelja. Dakle, tužitelj bitnim smatra da je ŽP pismeno potvrdila da mu je rekla da će se ”spotaknuti” uz nemušte pokušaje da se opravda vjerojatno shvaćajući težinu prijetnje koju mu je uputila. Predstavkom od 21. travnja 2015. godine tužitelj da je obavijestio pročelnika PCIJ Split kako je kao povjerenik Sindikata Carinika Hrvatske u CU Šibenik stavljen u izrazito nepovoljan položaj u odnosu na svoje dosadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike, budući da više ne radi posao kojeg je savjesno i stručno obavljao posljednjih cca 2 godine. Tim činom da se krši Zakon o radu, članak 188., stavak l ., točka 2., kao i članak 80. Kolektivnog ugovora o državnim službenicima i namještenicima. Pročelnik PCU Split PP da je bio dužan odgovoriti na predstavku u roku od 8 dana sukladno članku 97. Kolektivnog o ugovora o državnim službenicima i namještenicima, međutim, isti da to nije učinio u propisanom roku, ali da je propušteno pokušao popraviti žurnim dopisom od 07. svibnja 2015. godine, odnosno. dan nakon što je tužitelj istog obavijestio kako podiže tužbu u zaštitu svog zdravlja i digniteta. Uzevši u obzir specijalističke nalaze liječnika koji upućuje da se psihičko stanje tužitelja nastavkom šikanoznog ponašanja te uznemiravanja i diskriminacije od strane tuženika ne može poboljšati, a s ciljem zaštite zdravlja i dostojanstva tužitelja, te sprječavanja daljnje diskriminacije i neželjenog ponašanja prema tužitelju, isti je poslao tuženiku obavijest o prestanku rada i namjeri podizanja tužbe u roku od 8 dana od prestanka rada. lako da je predsjednik Sindikata carinika Hrvatske ČP od trenutka kad je sindikat utemeljen, od pročelnika PCU PP u više navrata pismeno i na sastancima tražio jednake uvjete rada kakve imaju i ostala tri sindikata koji djeluju u Carinskoj upravi RH, to da se do dana podizanja ove tužbe nije dogodilo. Pri tom da se radi o uvjetima za rad sindikata u smislu članka 98. KU, a posebno se tiču prostorije za rad i pristupu računalnom sustavu CURH za sindikalne povjerenike SCH. Isto tako pročelnik PCU Split PP da je u više navrata pokušao svojim dopisima kontrolirati tužitelja kao sindikalnog povjerenika i to na način da od sindikata traži da precizira datum sat i mjesto održavanja kolegija na koji je tužitelj u svojstvu sindikalnog povjerenika bio otišao. Sindikat na ponovljene upite nije odgovorio, jer da ne postoji propis koji obvezuje tužitelja da to napravi, pogotovo iz razloga što da je nesporno da se radi o pokušaju vršenja nadzora tuženika nad radom sindikata. Sve ranije navedeno da nesporno dokazuje da je povrijeđeno tužiteljevo dostojanstvo opisano odredbom članka 134. Zakona o radu (NN, br. 93/14), te da je izložen diskriminaciji opisanoj u člancima 2. i 3. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN, br. 85/08, 112/12) pa stoga tužitelj, uzevši u obzir sve ranije navode i dokaze, predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, pobliže opisan u izreci ove presude.

3.1. Tužitelj u nastavku raspravljanja, po donošenju drugostupanjske presude, u podnesku od dana 17.2.2026.g., navodi da tuženik ponovno pokušava skrenuti raspravu na institut prekida rada pozivajući se na odluku VSRH Revr- 602/15, međutim pritom da zanemaruje ključnu činjenicu da prekid rada u ovom slučaju nije bio samovoljan, niti proizvoljan, nego je ostvaren u okviru zakonskog režima zaštite dostojanstva radnika iz članka 134. Zakona o radu. Naime, tužitelj da je prethodno podnio pritužbu radi zaštite dostojanstva, a poslodavac da u propisanom roku nije poduzeo mjere radi sprječavanja uznemiravanja i zaštite dostojanstva tužitelja, odnosno poduzete mjere da su bile očito neprimjerene, zbog čega da je tužitelj, sukladno članku 134. stavku 4. Zakona o radu, imao pravo prekinuti rad do osiguranja zaštite, pod uvjetom da u daljnjem roku od osam dana zatraži sudsku zaštitu, što da je tužitelj i učinio podnošenjem tužbe u zakonskom roku. Odluka VSRH na koju se tužena poziva da tek načelno upozorava na procesni rizik prekida rada u slučaju da bi pravomoćnom odlukom bilo utvrđeno da povrede dostojanstva nije bilo, ali takvo opće stajalište da ne predstavlja dokaz da povrede nije bilo, niti može zamijeniti dokazivanje koje je u ovoj pravnoj stvari, nakon ukidnog rješenja drugostupanjskog suda i prebačenog tereta dokazivanja, na tuženiku. Ono što da tuženik propušta primijeniti jest članak 20. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (dalje u tekstu: „ZSD“). Županijski sud u Osijeku da je u svom ukidnom rješenju (Gž R-108/2025-3) nedvojbeno utvrdio da je tužitelj u ovom postupku učinio vjerojatnim da je došlo do diskriminacije i uznemiravanja, te da je tim trenutkom teret dokazivanja da diskriminacije nije bilo u cijelosti prešao na tuženika. Da bi uspio u ovom sporu, tuženik da je, sukladno prebačenom teretu dokazivanja, bio dužan ne ostati na pukom osporavanju tužbenih navoda, nego aktivno dokazati da je u odnosu na tužitelja postupao zakonito, razumno i nediskriminatorno, odnosno da nejednako postupanje nije postojalo ili da je, ako se naizgled i moglo steći drukčiji dojam, bilo objektivno opravdano legitimnim ciljem i provedeno razmjernim mjerama, što da je tuženik morao potkrijepiti konkretnim, provjerljivim primjerima postupanja prema drugim službenicima u usporedivoj situaciji (primjerice u pogledu kontrola bolovanja, odnosa prema korištenju godišnjeg odmora, nadzora radnog mjesta i predmeta, vođenja evidencija te pokretanja ili nepokretanja disciplinskih postupaka), uz jasne kriterije na temelju kojih se postupalo i uz dokaz da su ti kriteriji bili jednako primjenjivani na sve službenike, a ne selektivno na tužitelja. Nadalje, tuženik da je bio dužan dokazati da je sustav zaštite dostojanstva radnika kod poslodavca stvarno funkcionirao, odnosno, da je pritužba tužitelja bila zaprimljena i obrađena u propisanom roku, da je povjerenik za etiku (ili druga ovlaštena osoba) postupao pravodobno i nepristrano, da je provedeno ispitivanje navoda, te da su poduzete konkretne i učinkovite mjere primjerene slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja, a ne tek formalne ili deklaratorne radnje. Konačno, tuženik da je bio dužan dokazati da su eventualne mjere nadzora, kontrole ili stegovnog postupanja prema tužitelju bile zasnovane na stvarnim, unaprijed utvrđenim i jednako primjenjivanim razlozima, te da nisu bile reakcija na tužiteljev sindikalni angažman, niti sredstvo pritiska, već nužna i razmjerna radnja u okviru zakonitog upravljanja službom, a da tuženik u ovom postupku nije ponudio niti jedan jedini dokaz u tom smjeru, te da se, umjesto izvođenja relevantnih dokaza, tuženik poziva na činjenično i vremenski udaljene navode koji nisu odlučni za predmet spora (npr. navodi vezani uz sportske događaje iz 2013./2014.), što da je pravno irelevantno za utvrđenje diskriminacije/uznemiravanja. Nadalje, tužitelj ističe da su svi navodi tuženika o navodnim “povredama” koje bi navodno tužitelj počinio u službi pravno irelevantni za predmet ovog spora, a u svakom slučaju ne mogu služiti kao dokaz protiv tužitelja u ovom postupku jer se u ovom postupku ne dokazuje nemar tužitelja već diskriminacije i uznemiravanje od strane tuženika. Naime, upravo u odnosu na takve navode da je bio pokrenut disciplinski postupak, koji je rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave obustavljen jer je tuženik kao podnositelj zahtjeva odustao od zahtjeva. U situaciji kada ne postoji pravomoćna disciplinska odluka kojom bi bila utvrđena odgovornost tužitelja za bilo kakvu povredu službene dužnosti, tuženik da takve tvrdnje ne može naknadno “uvoditi na mala vrata” u ovaj parnični postupak kako bi se bavio karakterom tužitelja ili opravdavao vlastito postupanje, osobito imajući u vidu da je predmet ovog spora diskriminacija odnosno uznemiravanje i zakonitost postupanja tuženika, a ne naknadno vrednovanje navodne disciplinske odgovornosti tužitelja.

Tužitelj posebno ističe da je u spis priložena njegova predstavka Sindikata carinika Hrvatske – Podružnice Carinskog ureda Šibenik od 21. travnja 2015., upućena Područnom carinskom uredu Šibenik (n/o pročelnika PP), kojom tužitelj upozorava na nepovoljan položaj i traži očitovanje o razlozima i osnovi oduzimanja poslova nakon povratka na radno mjesto. Međutim, tužitelj napominje da u spisu ne prileži nikakav dokaz da je tužena na navedenu predstavku odgovorila, niti dokaz o pravodobnom i učinkovitom postupanju po pritužbi, što dodatno potvrđuje izostanak stvarnih mjera zaštite dostojanstva i ignoriranje prigovora tužitelja u relevantnom razdoblju. Dok tuženik nije iznio niti jedan dokaz kojim bi, sukladno prebačenom teretu dokazivanja, pobio presumpciju diskriminacije, tužitelj da je izvedenim dokazima u ponovljenom postupku dodatno učvrstio činjeničnu osnovu i potvrdio ključne okolnosti spora, pri čemu je drugostupanjski sud već ranije ocijenio da su tužiteljevi navodi dostatni za zaključak o vjerojatnosti diskriminacije. Naime, na ročištu održanom 27. siječnja 2026. godine da je saslušan svjedok ČP, bivši predsjednik Sindikata carinika Hrvatske, te da njegov iskaz neposredno potvrđuje sve navode iz tužbe i to navodeći kako slijedi: Nejednako postupanje i šikaniranje: Svjedok da je potvrdio da su tužitelju pretraživali radni stol, uskraćivali mu godišnji odmor i slali kontrolu bolovanja čak tri puta, što, prema iskazu svjedoka, nije bila praksa u odnosu na druge djelatnike. Sustavna diskriminacija sindikata: da je potvrđeno da se tužitelja, kao i samog svjedoka, šikaniralo isključivo zbog sindikalne aktivnosti, te da tuženik tužitelju kao sindikalnom povjereniku nikada nije osigurao prostor za rad niti pristup računalnom sustavu sukladno Kolektivnom ugovoru. Nezakoniti nadzor i prijetnje: da Pročelnik PP i ravnatelj Carinske uprave protupravno su tražili podatke o članstvu sindikata, a svjedok da je potvrdio i da mu je tužitelj prenio izravnu prijetnju predstojnice ĐP da bi se "mogao spotaknuti". Nerazmjerno opterećenje poslom: Svjedok da je izričito potvrdio da je tužitelj rješavao između 300 i 500 predmeta godišnje, dok su ostali službenici rješavali svega 10 do 30 predmeta. Tužitelj također navodi da više iskaza svjedoka, promatranih u cjelini i u vezi s ostalim dokazima, potvrđuje obrazac postupanja pa da je tako najbitnije istaknuti kako je svjedok PP kao pročelnik područnog ureda Split priznao da je svjesno odlučio angažirati unutarnju kontrolu, iako je znao da je to za djelatnika „stresno i neugodno“, umjesto da je koristio institut etičkog povjerenika, pa da je time potvrđeno da tuženik nije težio rješavanju eventualnih problema u radu, već isključivo zastrašivanju tužitelja. Ključnim da je istaknuti da je svjedok PP na upit punomoćnika tužitelja potvrdio da u očevidniku (službenoj evidenciji) ne postoje nikakvi zapisi o kašnjenju ili povredama dužnosti tužitelja za utuženo razdoblje. Dakle, da navodi svjedoka LP i drugih o navodnom „lošem radu“ tužitelja ostaju na razini subjektivnog dojma i naknadnog konstruiranja razloga za otkaz/stegu, što je u izravnoj suprotnosti s materijalnim dokazima samog tuženika. Iz iskaza svjedoka UP i ĐP da proizlazi da je tužitelj prije sindikalnog angažmana, uz znanje i toleriranje nadređenih, koristio određenu praksu koju oni sami opisuju kao “povlašteni status” odnosno “privilegije”. Međutim, tek nakon što se tužitelj aktivno uključio u rad sindikata i postao sindikalni povjerenik, ista se ranije tolerirana praksa počinje tretirati kao “nepravilnost” i povod za pojačani nadzor i represivne mjere. Upravo taj nagli preokret, vremenski podudaran sa sindikalnim angažmanom, predstavlja ključni indikator uzročno-posljedične veze i viktimizacije. Posebnu dokaznu težinu da ima iskaz svjedokinje SP, koja je kao neposredni suradnik u uredu pružila objektivan uvid u profesionalnost rada tužitelja i selektivnu narav postupanja tuženika, koja da je izričito potvrdila da je tužitelj svoj posao sa strankama obavljao iznimno dobro, bez ikakvih primjedbi te da su rješenja izdavana odmah, čime da su potpuno devalvirani navodi nadređenih o navodnom nemaru. Ključno da je njezino zapažanje o nejednakom postupanju, pri čemu navodi da su se isti administrativni nedostaci pojavljivali i kod kolege ZP, ali da je tuženik isključivo protiv tužitelja pokrenuo disciplinski progon, dok da je kolegi ZP omogućeno da svoje predmete naknadno uredi bez sankcija. Nadalje, svjedokinja da potvrđuje postojanje neprijateljske atmosfere prema sindikalnom angažmanu tužitelja kroz komentare „što je to njemu trebalo“, te opisuje vidnu potištenost tužitelja nakon razgovora u uredu nadređene LP, čime da se izravno potvrđuje narušavanje dostojanstva i stvaranje ponižavajućeg radnog okruženja. Ovakav iskaz nepristranog svjedoka da jasno ukazuje da su navodni propusti bili tek paravan za ciljanu diskriminaciju tužitelja kao sindikalnog povjerenika. Slijedom navedenog, iskazi samih svjedoka tuženika, kada se dovedu u vezu s činjenicom da je jedino nad tužiteljem provedena trostruka revizija bolovanja (što je svjedokinja dr. EP nazvala nezabilježenim presedanom), da čine zatvoreni krug dokaza o sustavnoj diskriminaciji i viktimizaciji tužitelja nakon učlanjenja u sindikat. Posebno tužitelj ističe da vremenski slijed događaja, promatran kroz iskaze svjedoka tuženika, upućuje na zaključak da je promjena u postupanju prema tužitelju nastupila upravo u trenutku njegova aktivnog sindikalnog angažmana, odnosno preuzimanja uloge sindikalnog povjerenika. Naime, iz iskaza svjedoka tuženika da proizlazi da su određeni načini korištenja godišnjeg odmora, izbivanja s rada i organizacije posla ranije bili tolerirani, odnosno da su se u praksi dopuštali uz znanje i suglasnost nadređenih, pri čemu se isti ti navodi u ponovljenom postupku sada retroaktivno nastoje prikazati kao “nepravilnosti” koje bi opravdavale pojačani nadzor i represivne mjere. Ključan da je trenutak preokreta: okolnosti koje se danas navode kao razlog za pokretanje unutarnjih provjera, izvanrednog nadzora, višestrukih kontrola te drugih mjera prema tužitelju nisu bile tretirane kao problem u razdoblju prije sindikalnog angažmana, nego postaju “sporne” tek nakon što se tužitelj aktivno uključio u rad sindikata. Takav nagli prijelaz iz toleriranja u sankcioniranje, vremenski koincidentan sa sindikalnim angažmanom tužitelja, da ima odlučan dokazni značaj jer da upućuje na uzročnu vezu između zaštićene aktivnosti (sindikalnog rada) i nepovoljnog postupanja poslodavca. Stoga da se iz provedenih dokaza nameće zaključak da se mehanizmi nadzora i disciplinskog postupanja nisu aktivirali radi uobičajene i dosljedne primjene pravila prema svim službenicima, već selektivno i u razdoblju koje se podudara sa sindikalnim djelovanjem tužitelja, što je u skladu s navodima o viktimizaciji i diskriminatornom postupanju. Drugim riječima, da tužitelj nije preuzeo sindikalnu ulogu, tada – sudeći prema iskazima samih svjedoka tuženika – okolnosti koje mu se danas stavljaju na teret ne bi bile tretirane kao povod za represivne mjere, nego bi ostale u okviru ranije tolerirane prakse. Slijedom ukidnog rješenja Županijskog suda, u ovom postupku da se primjenjuje pravilo o prebačenom teretu dokazivanja iz članka 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije, pa da je tuženik bio dužan dokazati da diskriminacije nije bilo, a što da nije učinio, dok da je tužitelj, saslušanjem svjedoka ČP, dodatno potvrdio odlučne okolnosti i obrazac postupanja na kojem se tužba temelji, pri čemu da je njegov iskaz bio uvjerljiv, životno logičan i u skladu s ostalim izvedenim dokazima.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu zaprimljenoj kod ovog suda dana protivi tužbi tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, navodeći da je tužitelj zaposlen u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi 15. rujna 2008. godine u svojstvu vježbenika I vrste u Carinarnici Zagreb, Carinskoj ispostavi I Žitnjak (rješenje o rasporedu klasa: UP/I-112-06/07-01/14, Ur.broj 513-02-4193/01-08-4 od 09. rujna 2008.g, da je nakon završenog vježbeničkog staža raspoređen s danom 20. ožujka 2010.g. na radno mjesto stručnog suradnika u Carinarnici Zagreb, CI-Žitnjak-robna (rješenje o rasporedu klasa: UP/1-112-02/09-01/383, Ur.broj:

513-02-4188/1-10-3 od 29. ožujka 2010.g., te da je s danom 6. travnja 2010.godine premješten u Središnji ured, Služba za informatički sustav, statistike i analize, Odjel za statistike i analize na istovjetno radno mjesto ( rješenje Klasa: UP/I-112-02/10-01/247, Urbroj: 513-02-4093/l-10-l od 30. ožujka 2010) Rješenjem klasa: UP/I-112-01/12-01/308, Urbroj: 513-02-4093/1- 12-l od 1. srpnja 2012.g. da je raspoređen s istim datumom na radno mjesto upravnog savjetnika u Središnji ured, Sektor za carinski sustavi procedure, Služba za carinski sustav, Odjel za carinsko sigurnosni sustav. Rješenjem klasa: UP/I-112-02/12-01/308, Urbroj: 513-02-4093/l-12-2 od 24. kolovoza 2012. da je raspoređen na radno mjesto višeg upravnog savjetnika u Središnji ured, Sektor za carinski sustav, Odjel za carinsko sigurnosni sustav. Rješenjem Klasa:UP/l-112-02/13-01/740, Ur.br.: 513-02-4093/1-13-1 od 08. srpnja 2013. da je raspoređen s istim danom na radno mjesto višeg upravnog savjetnika u Središnji ured, Sektor za carinski sustav i procedure, Službu za carinski sustav, Odjel za carinsko-sigurnosni sustav, a rješenjem Klasa:UP/l-112-02/13-01/740, Ur.br.: 513-02-4093/1-13-2 od 18. srpnja 2013., trajno da je premješten s danom 22. srpnja 2013. na radno mjesto višeg stručnog savjetnika u Područni carinski ured Zagreb, Službu za trošarine i posebne poreze. Rješenjem Klasa:UP/l-112-02/13-01/740, Ur.br.: 513-02-4093/1-13-9 od 27. rujna 2013. da je trajno premješten u Područni carinski ured Split, Carinski ured Šibenik, Službu za trošarine i posebne poreze na radno mjesto višeg stručnog savjetnika. Tuženik navodi da službenik GP navodi u svojoj tužbi da je za svoj rad u Carinskoj upravi, Središnjem uredu i Carinarnici Zagreb ocjenjivan najvišim ocjenama, međutim, uvidom u osobni očevidnik imenovanog da je utvrđeno da je isti za svoj rad u 2010. godini ocijenjen ocjenom „odličan", za 2011.g. ocjenom "dobar" za 2012.g. ocjenom "primjeran" za 2013.g, a za 2014. "zadovoljava". Na rješenje o ocjeni za 2014. godinu imenovani da je uložio žalbu, te da je ista u postupku rješavanja. Slijedom navedenog da je razvidno da su netočni navodi imenovanog, jer je najviša ocjena kojom državni službenik može biti ocijenjen za svoj rad „izvanredan", odnosno „izuzetan". lako da je službenik GP na vlastiti zahtjev premješten u Područni carinski ured Split, Carinski ured Šibenik (u daljnjem tekstu: CU Šibenik), Službu za trošarine i posebne poreze, na radno mjesto višeg stručnog savjetnika, da je netočan navod imenovanog da je njegov premještaj iz [adresa] u [adresa] protekao bez ikakvih problema, budući da je već prvog dana dolaska na posao, 9. listopada 2013. imenovani umjesto u 7,30 sati, kada je propisan početak radnog vremena, došao na posao nakon 11,30 sati, a o namjeri odnosno razlozima kašnjenja prethodno da nije izvijestio nadređene službenike. Jednako tako, s kašnjenjima u dolasku na posao da je nastavio i nadalje (dolazak u većini slučajeva oko 8,00 sati, a ponekad i kasnije), nakon čega je radni dan započinjao pijenjem kave u drugim prostorima izvan svoga ureda, u pravilu narednih pola sata, te važnim ističe da je s vremenom uočena praksa da tužitelj svoj dolazak na posao ne bi odmah evidentirao u knjigu dolazaka i odlazaka, već bi to napravio naknadno (tijekom dana ili najčešće pri odlasku) evidentirajući ga kao uredan dolazak. Tuženik nadalje navodi da je netočan navod tužitelja da je od 08. kolovoza 2014., koji dan tužitelj navodi kao dan učlanjenja u Sindikat carinika Hrvatske, posljedična „započeto svakodnevno i učestalo meltretiranje od strane njegovih neposrednih rukovoditelja", na način da njegovi rukovoditelji svakodnevno pretražuju sve njegove zadužene predmete te često traže očitovanje o njime, da započinju sa nelogičnom i neuobičajenom praksom gdje od tužitelja traže provjeru prijeđenih kilometara na svim vozilima na kojima se naplaćuje posebni porez pa među ostalim traže da provjeri sva takva vozila iz 2013. godine, da 18. kolovoza 2014.g., poslije uobičajenog zahtjeva za godišnjim odmorom od 14. kolovoza 2014., njegov neposredno nadređeni rukovoditelj LP mu zabranjuje odlazak na godišnji odmor, gdje između ostalog navodi da tužitelj ne može na godišnji odmor jer je među ostalim, koristio bolovanje u trajanju od 01. do 11. kolovoza 2014. navodeći da CU Šibenik o sindikalnom organiziranju tužitelja nije imao nikakvog saznanja do 04. rujna 2014. kada je zaprimljena obavijest Sindikata carinika Hrvatske br. 13/14 od 11. kolovoza 2014., da je GP u skladu s člankom 23. Statuta Sindikata carinika Hrvatske, na osnivačkoj skupštini održanoj 11. kolovoza 2014. u [adresa], izabran za povjerenika podružnice CU Šibenik. Navedenu obavijest Sindikat carinika Hrvatske proslijedio je i pročelniku Područnog carinskog ureda Split, a ista je u Područnom carinskom uredu Split (u daljnjem tekstu: PCU Split) zaprimljena 05. rujna 2014. Tužitelj do 4. rujna 2014. da nije nikoga od nadređenih službenika izvijestio o stjecanju opisanog statusa, a niti izravno ili neizravno ukazao na takvu okolnost. Nadalje, obzirom je Sindikat carinika Hrvatske predmetnu obavijest poslao s odmakom od 23 dana (poslana poštom preporučeno 03. rujna 2014.), da je važno sadržajno i vremenski locirati događanja koja su prethodila primanju navedene obavijesti Sindikata carinika Hrvatske, poglavito ona koja se odnose na događaje od 19. kolovoza 2014. i od 01. rujna 2014.g. Cijela tužba da je intonirana je na način da su problemi u kojima se našao tužitelj prouzročeni njegovim stjecanjem statusa sindikalnog povjerenika, a potom i djelovanjem kao sindikalnog povjerenika, a da pri tome u tužbi tužitelj ni na jednom mjestu ne navodi od čega se sastojalo njegovo sindikalne djelovanje, koja i čija prava je štitio kao sindikalni povjerenik, što od svega toga je polučilo takve reakcije nadređenih službenika o kojima u tužbi govori, te zbog čega se navedeni problemi nisu uspjeli riješiti izravnom ili bar posrednom komunikacijom s bilo kime u hijerarhijskoj strukturi Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave ili Ministarstva financija. Odgovor na navedeno da možda leži u činjenici da tužitelj svoj status kao sindikalnog povjerenika nikada nije valorizirao na način da je poslodavcu, kako su to učinila druga dva sindikata koja djeluju u Carinskoj upravi (Carinski sindikat te Sindikat državnih službenika i namještenika) prezentirao tko su mu članovi, a sve u svrhu transparentne spoznaje čija prava zastupa i štiti. Naime, Sindikat carinika Hrvatske čiji je tužitelj povjerenik za CU Šibenik, po podacima dostupnim Carinskoj upravi, u CU Šibenik ima četiri člana (svi zaposlenici CU Šibenik) i svi obnašaju neku od sindikalnih funkcija, a ČP, predsjednik sindikata i povjerenik zaštite na radu u PCU Split, G, zamjenik predsjednika sindikata i sindikalni povjerenik za PCU Split, GPŠ, povjerenik zaštite na radu u PCU Split, CU Šibenik, te tužitelj, sindikalni povjerenik za PCU Split, CU Šibenik. Tuženik ističe da iako je Sindikat carinika Hrvatske udruga koja djeluje na područje cijele Republike Hrvatske, Carinskoj upravi da nisu dostupni podaci o možebitnim drugim članovima izvan kruga gore navedenih. Uz navedeno, da je nejasna i razdioba nadležnosti između povjerenika za PCU Split, ustrojstvene jedinice Carinske uprave u sastavu kojeg je niža ustrojstvena jedinica CU Šibenik, i povjerenika koji su imenovani samo za CU Šibenik. Bez namjere osporavanja prava na imenovanje povjerenika, u nedostatku valjanih informacija, da se stvara dojam da se navedeni Sindikat pri imenovanju tih povjerenika možda rukovodio samo namjerom osobne pravne zaštite za sva svoja 4 člana, a sve bez stvarne potrebe za njihovim sindikalnim djelovanjem. Nadalje, informacija o broju članova sindikata važna je Ministarstvu financija, Carinskoj upravi kao poslodavcu, iz razloga što je odredbom članka 187. stavkom 2. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/2014) propisano da samo sindikati koji imaju najmanje pet članova zaposlenih kod određenog poslodavca mogu imenovati ili izabrati jednog ili više sindikalnih povjerenika. Navodi tužitelja da je u suprotnosti sa radnom praksom svakodnevno pretraživanje njegovih zaduženih predmeta, te često traže očitovanje o njima da su netočni, jer da je pravo nadređenih službenika na traženje očitovanja o stanju pojedinih spisa kao i razlozima postupanja ili nepostupanja tužitelja kao državnog službenika. Tuženik kao važno ističe da je tužitelj sustavno opstruirao usmenu komunikaciju s nadređenim službenicima, a što da je uvjetovalo ponovljena pismena traženja, a kako da nije postupao ni povodom pisanih traženja, da je zatraženo da se protiv njega podnese prijedlog za pokretanje disciplinskog postupka, te da nepostupanje po naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured Carinske uprave o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe predstavlja tešku povredu službene dužnosti. Vezano uz korištenje godišnjeg odmora tuženik prilaže tabelarni prikaz iz kojeg da je razvidno da je tužitelju omogućeno korištenje g.o. sukladno njegovim zahtjevima, te da nijednom drugom službeniku CU nije odobravano tako višekratno korištenje g.o., a u svezi bolovanja navodi da je tužitelj isto koristio za sudjelovanje u svojstvu košarkaškog suca na turnirima i utakmicama u zemlji i inozemstvu. Vezano uz ocjene koje je tužitelj dobivao od voditeljice službe ističe da su iste utemeljene na radu i ponašanju tužitelja, kao i da je ista postupala po nalogu hijerarhijski nadređenog službenika i čime da su spriječene moguće štetne posljedice koje su mogle nastupiti kao posljedica nepravovremenog postupanja. Nadalje tuženik smatra da zdravstvene smetnje koje tužitelj proživljava nisu prouzročene aktivnostima voditeljice službe, niti ostalih nadređenih službenika, niti su povezane sa ulaskom tužitelja u Sindikat, te da je isti agresivan, sklon neetičnom ponašanju, da je osoba koja vješto manipulira, a obzirom da su nadređeni službenici od tužitelja samo tražili da obavlja poslove svog radnog mjesta, da su paradoksalni navodi tužitelja u kojima se prikazuje kao uznemiravana, šikanirana i zastrašivana žrtva i da nema dvojbe da je ponašanje tužitelja bilo promišljeno i unaprijed režirano postupanje u cilju stjecanja povlaštenog statusa, a budući da je status međunarodnog suca zahtijevao česta i višednevna putovanja to da je tužitelj vješto kombinirajući g.o. i bolovanje uredno ispunjavao obveze prema tome dijelu svoje karijere, a da je pri tome zanemarivao obveze koje proizlaze iz državne službe i poslova radnog mjesta na kojima je zaposlen, pa stoga sve predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i naloži naknadu parničnog troška tuženiku.

4.1. Tuženik u nastavku raspravljanja po donošenju drugostupanjske odluke navodi da tužitelj u tužbi i tijekom postupka ne navodi niti jedan temelj diskriminacije i svoje navode o diskriminaciji ne obrazlaže niti jednom činjenicom iz koje bi bilo razvidno da je diskriminiran po nekoj osobini iz zakonskih odredbi Zakona o suzbijanju diskriminacije, pa da stoga nije učinio niti vjerojatnim da je do diskriminacije došlo. Iz psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja te nalaza i mišljenje vještaka za tužitelja proizlazi ocjena vještaka da je u konkretnom slučaju utvrđeno kako intenzitet i duljina trajanja psihičkih smetnji ne zadovoljavaju kriterije za ocjenu povrede duševnog integriteta, niti su iste imale trajne posljedice za duševno zdravlje ispitanika, te se s tim u vezi osporava i traženje neimovinske štete tužitelja. Tužena u cijelosti osporava navode tužitelja iz podnesaka iz 10. prosinca 2025., te ističe da drži kako se u istom paušalno i pogrešno navodi niz tvrdnji, sve sa namjerom da predmetni postupak usmjeri u potpuno pogrešnom pravcu koji bi doveo do nezakonite prvostupanjske presude u ponovnom postupku. U odnosu na iskaz svjedoka LPŠ koja je navela da je išla provjera bolovanja za tužitelja, da se do tada nije provjeravalo niti jednog djelatnika vezano uz bolovanje, te iskaz liječnice JP koja je iskazala da nikada nije doživjela da bi za nekog pacijenta bila revizija bolovanja u tri navrata osim za tužitelja, navodi da Ministarstvo financija, Carinska uprava zatražila je od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljem tekstu: HZZO) kontrolu opravdanosti privremene nesposobnosti za rad za službenika GP za 2013., 2014. i 2015. godinu, temeljem članka 46. stavka 8. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13. i 137/13.), kojim je propisano da poslodavac osiguranika može zahtijevati od Zavoda kontrolu opravdanosti privremene nesposobnosti za sve vrijeme trajanja privremene nesposobnosti osiguranika, te ponovno ističe da je navedena kontrola bolovanja zatražena nakon čestih izostanaka službenika zbog bolovanja te isticanja svojih obveza kao međunarodnog košarkaškog suca. Naime, Carinski ured Šibenik je nakon događanja 19. kolovoza 2014. i 1. rujna 2014. izvršio uvid u javno dostupne podatke na Internetu, te nedvojbeno došao do podataka da je tužitelj odsustvo s rada zbog bolovanja koristio za sudjelovanje u svojstvu suca na košarkaškim utakmicama u zemlji i inozemstvu. Također ponovno navodi da u promatranom razdoblju od 1. listopada 2013. do 29. kolovoza 2014., od 41 radnog dana koliko je tužitelj proveo na bolovanju, 36 radnih dana bolovanja tužitelj je u 8 navrata koristio za aktivnosti suđenja na košarkaškim utakmicama u zemlji i inozemstvu. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Split, Područna služba [adresa], u skladu s odredbom članka 46. stavka 8. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13. i 137/13.) i Pravilnika o kontroli privremene nesposobnosti za rad (Narodne novine, broj: 130/13.) obavio je traženu kontrolu. HZZO da je dostavio tri odgovora u kojima navodi da je privremena nesposobnost za rad bila medicinski indicirana, te da izabrana doktorica opće/obiteljske medicine nije imala saznanja da imenovani za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad obavlja druge poslove (sudi košarkaške utakmice). Obzirom da je Carinska uprava dostavila dokaze da je imenovani za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad obavljao druge poslove iz članka 53. stavka 1. točke 4, Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno, da je u vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad sudio košarkaške utakmice, izabrana doktorica opće/obiteljske medicine JP izdala je nove tiskanice privremene nesposobnosti za rad za 2013. i 2014. godinu (datumi na koje se odnosi privremena nesposobnost, odnosno izmijenjene doznake navedene u dopisima HZZO), uz primjenu članka 53. stavka 1. točke 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koji propisuje da osiguranik nema pravo na naknadu plaće ako za vrijeme bolovanja radi, odnosno obavlja poslove osnovom kojih je obvezno zdravstveno osiguran, obavlja ugovorene poslove temeljem ugovora o djelu, te bilo koje druge poslove (npr. poljoprivredni radovi i si.). Ispravljene tiskanice privremene nesposobnosti za rad za 2013. i 2014. godinu dostavljene su Ministarstvu financija, Carinskoj upravi na nadležno postupanje od strane HZZO, iako je navedene ispravljene tiskanice bio dužan dostaviti službenik GP. Nadalje ističe da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Split obavio izvanrednu kontrolu ugovornih obveza u Specijalističkoj ordinaciji doktorice obiteljske medicine EP i o tome sačinio Izvješće KLASA: 502-07/15-01/145, URBROJ: 338- 17-31-15-4 od 29. travnja 2015. koje dostavljamo u prilogu, u kojem je navedeno da su u provedenoj kontroli utvrđene nepravilnosti u vođenju privremene nesposobnosti za rad osiguranika GP te je Specijalističkoj ordinaciji obiteljske medicine EP izrečena ugovorna mjera - opomena pred raskid ugovora i novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna. Ujedno da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Split protiv EP, dr. med. i GP podnio Prekršajnom sudu u Šibeniku optužni prijedlog KLASA: 502-07/15-01/145, URBROJ: 338-17-31- 15-7 od 20. svibnja 2015. kojeg dostavlja u prilogu, u kojem je navedeno da je izabrana doktorica primarne zdravstvene zaštite osiguranoj osobi GP utvrdila privremenu nesposobnost za rad protivno odredbama članka 46. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13. i 137/13.) čime da je počinila prekršaj opisan u članku 152. stavku 3. istog Zakona, dok je GP zlorabio pravo na korištenje privremene nesposobnosti za rad prema odredbama članka 53. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju čime je počinio prekršaj opisan u članku 153. stavku 1. točki 1. istog Zakona. Slijedom navedenog, tužena navodi da osporava kao pristrano (u korist tužitelja) i nevjerodostojno svjedočenje EP, dr. med., spec. obiteljske med, u konkretnoj pravnoj stvari. Ujedno, u odnosu na iskaz svjedokinje GPŠ koja je navela da je uočila određene promjene vezano uz odnos prema tužitelju kada se tužitelj učlanio u sindikat, da su očitovanja tražena od tužitelja, ali ne i od ostalih radnika, da nije bio ravnomjerno raspoređen posao, da je tužitelj imao najveći obim posla, da mu nije odobren godišnji odmor, a što je drugim djelatnicima odobravano, tužena isto osporava u cijelosti kao neistinito ističući da Carinska uprava, Područni carinski ured Split, Carinski ured Šibenik o sindikalnom organiziranju tužitelja nije imao nikakvog saznanja do 4. rujna 2014. kada je zaprimljena obavijest Sindikata carinika Hrvatske br. 13/14 od 11. kolovoza 2014., da je GP u skladu s člankom 23. Statuta Sindikata carinika Hrvatske, na osnivačkoj skupštini održanoj 11. kolovoza 2014. u [adresa], izabran za povjerenika podružnice CU Šibenik. Navedenu obavijest Sindikat carinika Hrvatske proslijedio je i pročelniku Područnog carinskog ureda Split, a ista je u Područnom carinskom uredu Split zaprimljena 5. rujna 2014. Tužitelj da do 4. rujna 2014. nije nikoga od nadređenih službenika izvijestio o stjecanju opisanog statusa, a niti izravno ili neizravno ukazao na takvu okolnost. U predmetnoj tužbi navodi se da su problemi u kojima se našao tužitelj prouzročeni njegovim stjecanjem statusa sindikalnog povjerenika, a potom i djelovanjem kao sindikalnog povjerenika. Pri tome u tužbi tužitelj ni na jednom mjestu ne navodi od čega se sastojalo njegovo sindikalno djelovanje, koja i čija prava je štitio kao sindikalni povjerenik, što od svega toga je polučilo takve reakcije nadređenih službenika o kojima u tužbi govori, te zbog čega se navedeni problemi nisu uspjeli riješiti izravnom ili bar posrednom komunikacijom s bilo kime u hijerarhijskoj strukturi Područnog carinskog ureda Split, Carinske uprave ili Ministarstva financija. Odgovor na navedeno da možda leži u činjenici da tužitelj svoj status kao sindikalnog povjerenika nikada nije valorizirao na način da je poslodavcu, kako su to učinila druga dva sindikata koja djeluju u Carinskoj upravi (Carinski sindikat te Sindikat državnih službenika i namještenika) prezentirao tko su mu članovi, a sve u svrhu transparentne spoznaje čija prava zastupa i štiti. Naime, Sindikat carinika Hrvatske čiji je tužitelj povjerenik za Carinski ured Šibenik, po podacima dostupnim Carinskoj upravi, u Carinskom uredu Šibenik ima četiri člana (svi zaposlenici Carinskog ureda Šibenik) i svi obnašaju neku od sindikalnih funkcija, tako da je ČP. predsjednik sindikata i povjerenik zaštite na radu u PCU Split, NP, zamjenik predsjednika sindikata i sindikalni povjerenik za PCU Split, GPŠ, povjerenik zaštite na radu u PCU Split, CU Šibenik, a tužitelj GP, sindikalni povjerenik za PCU Split, CU Šibenik. Tuženik ponovno ističe da, iako je Sindikat carinika Hrvatske udruga koja djeluje na područje cijele Republike Hrvatske, Carinskoj upravi nisu bili dostupni podaci o možebitnim drugim članovima izvan kruga gore navedenih u gore navedeno vrijeme. Uz navedeno, da je nejasna bila i razdioba nadležnosti između povjerenika za Područni carinski ured Split, ustrojstvene jedinice Carinske uprave u sastavu kojeg je niža ustrojstvena jedinica Carinski ured Šibenik, te povjerenika koji su imenovani samo za Carinski ured Šibenik. Nadalje, informacija o broju članova sindikata važna je Ministarstvu financija, Carinskoj upravi kao poslodavcu, iz razloga što je odredbom članka 187. stavkom 2. tadašnjeg Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/2014.) bilo propisano da samo sindikati koji imaju najmanje pet članova zaposlenih kod određenog poslodavca mogu imenovati ili izabrati jednog ili više sindikalnih povjerenika. U odnosu na navod svjedokinje GPŠ da su tražena očitovanja od tužitelja vezano za rješavanje dodijeljenih mu predmeta u rad, ukazuje da pravo nadređenih službenika na traženje očitovanja o stanju pojedinih spisa kao i razlozima postupanja ili nepostupanja tužitelja kao državnog službenika, proizlazi iz njihove ovlasti upravljanja ustrojstvenom jedinicom kojoj su na čelu, ali i obveze i odgovornosti za zakonito i pravodobno izvršavanje svih poslova iz djelokruga te ustrojstvene jedinice, te navodi ovlasti tužitelju nadređenih službenika i napominje da nijednom drugom službeniku Područnog carinskog ureda Split, Carinskog ureda Šibenik nije odobravano takvo višekratno korištenje godišnjeg odmora, te osporava navode svjedoka GPŠ da je tužitelj imao najveći obim posla o čemu se Carinska uprava već očitovala u dostavljenim očitovanjima i napominje da je nepostupanje tuženika, kao i neuredno ili nepravovremeno postupanje pri obradi i unošenju podataka u informacijski sustav, bila jedna od primjedbi voditeljice Službe na njegov rad, a iste primjedbe završno su i verificirane nakon provedene unutarnje kontrole od strane nadležnog Sektora za unutarnji nadzor i kontrolu Središnjeg ureda Carinske uprave. Naime, poslovi za koje je tužitelj bio zadužen, a radi se samo o obračunu posebnog poreza na motorna vozila sukladno Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila (Narodne novine, broj: 15/13. i 108/13.), nisu poslovi visokog stupnja složenosti, te se radilo o poslovima male ili niže složenosti. Postupanje u postupku obračuna posebnog poreza na motorna vozila sastoji iz radnji koje se odnose na pregled motornog vozila radi utvrđivanja porezne osnovice, te završno, pisanja poreznog rješenja. Utvrđivanje porezne osnovice poslovi su niže složenosti i mogu ih obavljati i službenici više stručne spreme, a donošenje poreznog rješenja tipizirano je postupanje koje se sastoji od unošenja identifikacijskih podataka poreznog obveznika i porezne osnovice utvrđene zapisnikom u predviđeni obrazac rješenja, te jednostavnog matematičkog izračuna množenja i zbrajanja. Ostali djelatnici Službe za trošarine i posebne poreze obavljali su poslove koji se odnose na postupanje sukladno Zakonu o trošarinama (Narodne novine, broj: 22/13. i 32/13. - ispravak, 81/13.), Zakonu o posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića (Narodne novine, broj: 72/13.) i dr., uz naznaku da su poslovi koji se provode temeljem Zakona o trošarinama, u odnosu na poslove koje je obavljao tužitelj, poslovi visokog stupnja složenosti. Nadalje, tuženik naglašava da su predmetni poslovi nakon Izmjene i dopune Sistematizacije radnih mjesta u Carinskoj upravi od 15. siječnja 2015., stavljeni u nadležnost Službi za robno-granične procedure, koja je da tada provodila samo poslove vezane za odobravanje carinskih postupaka, u kojoj se po sličnim principima utvrđuje carinska vrijednost, a koje poslove obavljaju i službenici više stručne spreme. Vezano za navode o broju obrađenih predmeta i broju obrađenih predmeta drugih djelatnika, navodi da su već ranije u spis priloženi konkretni i točni podatci za 2014. godinu. U Službu za trošarine i posebne poreze bilo je zaprimljeno ukupno 645 poreznih prijava za obračun posebnog poreza na motorna vozila te su donesena 644 porezna rješenja, s ukupno obračunatim posebnim porezom u iznosu od 4.949.618,93 kn. Uz uvažavanje okolnosti da su u spisima koji su bili u rješavanju kod tužitelja, pojedine radnje obavljali i drugi službenici, pojednostavnjeno i uvjetno, navodi se da je tužitelj „cjelovito" (sačinio zapisnik i rješenje) riješio 381 predmet, s ukupno obračunatim posebnim porezom u iznosu od 2.910.034,02 kn, a sudjelovao kao surješavatelj u još 64 predmeta, sačinivši 62 zapisnika i 2 porezna rješenja. Ostali prihod Službe za trošarine i posebne poreze CU Šibenik u istom promatranom razdoblju je bio 26.016.245,11 kn. Nadalje navodi da je u 2014. godini tužitelj zbog bolovanja, godišnjeg odmora, plaćenog dopusta i službenog puta, iz CU Šibenik bio odsutan ukupno 72 radna dana, a na posluje bio prisutan 179 radnih dana, te je tužitelj „cjelovito" riješio 381 predmet, a kao su rješavatelj je sudjelovao u još 64 predmeta. U odnosu na iskaz svjedoka ČP, tužena navodi da je isti dana 8. svibnja 2009. podnio tužbu radi utvrđenja i zabrane diskriminacije te povrede dostojanstva kao službenik Ministarstva financija, Carinske uprave, Carinarnice Šibenik te da je Općinski sud u Šibeniku pravomoćnom presudom, poslovni broj: P-607/11 od 24. siječnja 2014. odbio tužbeni zahtjev ČP radi utvrđenja i zabrane diskriminacije te povrede dostojanstva, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj: Revr 322/17-2 od 28. studenoga 2017. odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Gž-851/2014-2 od 5. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-607/11 od 24. siječnja 2014., odbacio kao nedopuštenu reviziju tužitelja ČP. Tužena se protivi ponovnom utvrđivanju vrijednosti predmeta spora (VPS) o ovoj fazi postupka obzirom na procesne odredbe, te naposljetku navodi da iz svih dostavljenih dokaznih prijedloga je razvidno da nije bilo uznemiravanja i diskriminacije sukladno odredbi članka 20. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine, broj: 85/08. i 112/12.) i predlaže da Općinski sud u Šibeniku u ponovnom postupku donese presudu nakon što raspravi pitanja u skladu s iznesenim uputama Županijskog suda u Osijeku na način da odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom, sukladno nalazu i mišljenju vještaka za psihijatriju od 30. lipnja 2023. i dostavljenoj relevantnoj dokumentaciji odnosno dostavljenim dokaznim prijedlozima tuženika, držeći da je predmetni tužbeni zahtjev neosnovan te predlaže istoga odbiti u cijelosti.

5. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem godišnje ocjene državnog službenika za 2013. godinu, preslike Email poruke od 14. i 18. kolovoza između tužitelja i LP, preslike ocjene za 2013. godinu, preslike prijedloga ocjene za 2014. godinu, preslike specijalističkih nalaza nadležnog liječnika, preslike Email poruke od 01. rujna 2014. godine, preslike zapisnika Klasa: 043-03114-03/32, Ur.br.:513-002-20/30-2014-07 od 28.11.2014.g, preslike izvješća o provedenoj unutarnjoj kontroli Klasa: 043- 03/2014-03/32, Ur.br. 513-02-2030/2-14-8 od 23.12.2014. godine, Email-a predstojnice CU Šibenik kojom se traži dostava predmeta 23.09.2014. godine, elektronske poruka voditeljice Službe za trošarine i posebne poreze od dana 12.08.2014. godine, elektronske poruke zaprimljene na adresu službenika GP kojom se dokazuje kako je pogrešno knjiženje ispravljeno dana 21.07.2014. godine, Izvješća o provedenoj unutarnjoj kontroli, preslike tužbe PCU Split Upravnom sudu u Splitu od 17.02.2015.g., preslike odgovora SCH na tužbu od 02.04.2015.g., presude Upravnog suda u Splitu posl. broj: Usl- 2912/13-11 0d 1. prosinca 2014. godine, evidencije carinskog informacijskog sustava u svezi s brojem obrađenih predmeta tužitelja, izvješća o naknadnoj kontroli PNR, preslike predstavke poslane dana 21. travnja 2015. Pročelniku PCU Split PP sa potvrdom primitka (potvrda primitka zatražena od HP, odgovora na predstavku od 07.05.2015. godine Klasa: 080- 01/15-02-09 Urbroj: 51302-8009/1-15-2 od 07.05.2015.g., preslike E mail komunikacija od dana 23. travnja 2015. između tužitelja i predstojnice CU Šibenik ĐP, preslike obavijesti tuženiku od dana 6. svibnja 2015.g., dopisa Sindikata carinika Hrvatske broj 5/13 od 18. veljače 2013.g. i broj 20/13 od 10. listopada 2013. g., dopisa Klasa: 113-01/15-01/1, Ur.broj:

513-02-8009/1-15-1 i 2 od 9. ožujka 2013.g. i 26. travnja 2013. g., e-mail poruke od 9. siječnja 2015.g. i odgovora na nju od 12. siječnja 2015.g., zahtjeva za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti Carinske uprava, Područni carinski ured Split od dana 16. siječnja 2017.g. pod brojem Klasa:

114-04/15-01/3, Ur.br.: 513-02-8009/1-17-16, rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda od 30.1.2018.g., preslike dopisa Ministarstva zdravlja. Uprave za stacionarnu zdravstvenu zaštitu i inspekcijske poslove, KLASA: 113- 05/15-01/06, URBROJ: 534-04-2-1-2/4-15-4 od 6. srpnja 2015., preslike dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: 541-02/14- 01/191, URBROJ: 338-01-23-15-14 od 10. lipnja 2015., preslike Izvješća Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, KLASA: 502-07/15-01/145, URBROJ: 338-17-31-15-4 od 29. travnja 2015., preslike očitovanja Specijalističke ordinacije obiteljske medicine EP, dr. med., spec. obiteljske med. od 6. svibnja 2015., o kontroli poštivanja ugovornih obveza, preslike optužnog prijedloga Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, KLASA: 502-07/15-01/145, URBROJ: 338-17-31-15-7 od 20. svibnja 2015., evidencije carinskog informacijskog sustava u svezi s brojem odrađenih predmeta tužitelja, čitanjem iskaza slušanih svjedoka UPŠ, LPŠ, LP, ĐP, PP, UP, OP, SP, ZP, ĆP, dr. EP, te saslušanjem svjedoka ČP.

4. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari tužitelj tvrdi da je svako postupanje odnosno neželjeno ponašanje tuženika na koje se poziva u tužbi započelo nakon što se tužitelj učlanio u Sindikat carinika Hrvatske i da je uzrokovano isključivo njegovim članstvom u sindikatu, iz čega proizlazi da se poziva na osnov iz odredbe čl. 1. st. 1. ZSD-a kojom je između ostalih osnova diskriminacije propisano i članstvo u sindikatu.

7. Kako se tužitelj u podnesenoj tužbi poziva na odredbe čl. 2. i 3. ZSD-a kojima je propisana izravna i neizravna diskriminacija i uznemiravanje uzrokovano nekim od osnova iz čl. 1. st. 1. toga Zakona, a na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona koje se odnose na diskriminaciju (čl. 3. st. 3. ZSD-a), te odredbe čl. 134. ZR-a koje su također vezane uz diskriminirajuće kriterije, to se u konkretnom slučaju u odnosu na teret dokazivanja primjenjuje odredba čl. 20. st. 1. ZSD-a.

8. Navedenom odredbom propisano je da u slučaju ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama toga Zakona, da je dužna učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, a da u tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci.

9. Naime, tužitelj svoj zahtjev za zaštitu dostojanstva temelji, u bitnome, na činjenicama da mu nije odobravano korištenje godišnjeg odmora i slobodnih dana po njegovu zahtjevu i prijedlogu, pa da je stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale službenike, posebno zbog učlanjenja u Sindikat.

10. Odredbom čl. 7. st.4. i 5. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZOR) je propisano da je zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima, te je poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

11. Diskriminacija je zabranjena u odnosu na uvjete zaposlenja i rada i sva prava iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosom.

12. Izravna diskriminacija u smislu ZOR-a znači svako postupanje uvjetovano nekim od temelja iz gore cit. odredbe kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, dok neizravna diskriminacija postoji kad određena naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa osobu zbog njenog određenog obilježja, statusa, opredjeljenja, uvjerenja ili vrijednosti sustava koji čine temelje za zabranu diskriminacije stavlja ili bi stavila u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe.

13. Dakle, da bi postojalo uznemiravanje kao vrsta diskriminacije potrebno je da postoji neki od temelja navedenih u naprijed cit. članku.

14. Iz iskaza saslušanog svjedoka UPŠ, a zaposlene u Carinskoj upravi [adresa] kao stručni referent u službi za trošarine, u istom odjelu u kojem je i tužitelj, proizlazi da je zaposlena u tom odjelu od ožujka 2014. godine i tamo da je zatekla tužitelja, da je nakon 08. kolovoza 2014. godine, a kada se tužitelj učlanio u sindikat carinika Hrvatske uočila i određene promjene vezano uz odnos prema tužitelju, da je čula od kolega da se odnos prema tužitelju promijenio a i da je primijetila da se pažnja isključivo uperila na njega od strane poslodavca odnosno same voditeljice službe LP i gospodina UP. tako npr. da se svako malo gledalo gdje je GP, a njih ostale da se nije tako promatralo. Također što se tiče očitovanja ona da su tražena od tužitelja ali ne i od njih ostalih radnika. GP da je također imao i najveći obim posla, da nije ravnomjerno raspoređivan posao odnosno spisi. Također da bi voditeljica za vrijeme dok bi GP radio sa strankama se nametala iznad njega, nakon tog osmog mjeseca GP također da nije odobren godišnji odmor, a što je drugim djelatnicima odobravano. Tako npr. ona da nikad nije imala problema. Iskazuje da su oni jedna istraumatizirana sredina u koju je tužitelj kao novi djelatnik unio pozitivnu energiju, da je bio efikasan i dobar radnik, a problemi da su nastupili kad se učlanio u taj sindikat, a da ne zna zbog čega se poslodavac toliko boji tog sindikata, ali i čovjeka koji je pametan koji je samostalan i misli svojom glavom. Ističe situaciju, a kojih da je u njihovom poslu dosta, da je djelatniku potrebna nekakva uputa za rad i drugi djelatnici u pravilu je dobiju i o tome se raspravlja, međutim kod tužitelja da to nije bio slučaj budući mu je samo rečeno da postupi sukladno pozitivnim propisima, a što da je njih sve iznenadilo. Nadalje, da joj je bilo apsurdno da je ona bila od strane rukovoditelja službe upućena da tužitelju odradim jedan dio administrativnih poslova jer je isti preopterećen a da bi mu se to potom stavilo na teret, pa da je tako i protiv tužitelja pokrenut i disciplinski postupak, a po njenom mišljenju neosnovan i u kojem mu se stavljalo na teret da npr. nije odradio ono što se dalo njoj, te da misli da voditelj službe nije organizirao posao kako je trebao. Tako npr. da se GP čekalo da se vrati sa godišnjeg ili bolovanja, a u službi da su bila još četiri čovjeka koji su mogli odraditi posao, pa da je tako i kolegica LPŠ tražila da se posao rasporedi ravnomjerno ali do toga da nije dolazilo. Iskazuje da je sa tužiteljem radila u istoj kancelariji pa tako i primijetila da je sva ta situacija na GP djelovala loše po njegovo zdravstveno stanje i uzastopno se pitao zašto se sve to događa. Iskazuje da se prema strankama tužitelj odnosio profesionalno, te da se nikada nijedna stranka nije tužila na rad tužitelja, da je u njihovom odjelu bilo kolega na višemjesečnom, višegodišnjem bolovanju, npr. kolega CP, ali da se nitko nije pitao zbog čega je to, niti su ikad vršene provjere tih bolovanja, dok da su za tužitelja vršene provjere bolovanje i skidano mu je sa plaće sve ono što je koristio bolovanje. Iskazuje da je disciplinski postupak protiv tužitelja pokrenut nakon ulaska u sindikat, a što se tiče kašnjenja da nije bilo ništa bitno u odnosu na druge djelatnike, a niti je bio vani na pauzi više nego drugi djelatnici, te da je voditeljica službe LP nakon što se sve to zahuktalo vezano uz disciplinski postupak, nadzor i nakon ulaska u članstvo tužitelja u sindikat izbjegavala ulaziti u kancelariju dok je tamo tužitelj, te da je u njegovoj odsutnosti pretraživala njegov stol i pregledavala predmete, a da ne vidi razloga zašto to nije radila u njegovoj nazočnosti, te naposljetku da se u protekle 4 godine pokretao disciplinski postupak protiv nje, pa protiv njenog supruga ČP a sada protiv tužitelja, a koji su svi članovi sindikata.

15. Svjedok LPŠ iskazuje da tužitelja poznaje kao djelatnika carinske uprave [adresa] u službi za trošarine, a gdje da je i ona zaposlena i da rade u istoj sobi, te da joj je poznato da su nesuglasice između voditelja službe LP i tužitelja počele već negdje u lipnju 2014. godine i to prije njezinog godišnjeg odmora, a kad se vratila da su isti kulminirali, te da je čula od kolega da je tužitelj imao nesuglasice sa zamjenikom predstojnice UP, a razlozi da joj nisu poznati, te da je čula, a ne zna kojeg točno datuma, da se tužitelj učlanio u sindikat carinika i tada da su se nesuglasice dalje samo nastavile. Iskazuje da ne zna točno da li su od tužitelja posebno zatražena nekakva očitovanja, a što nije od drugih djelatnika, ali da se npr. sjeća predmeta Labor u kojem predmetu je tužitelj tražio od predstojnice da mu se da pismeni nalog za rad budući se nisu slagala mišljenja njega i predstojnice. Što se tiče godišnjih odmora da je kod njih tradicija da se isti ne odobravaju, s čime da se ni ona nije slagala, pa da pretpostavlja da niti tužitelju nije odobren godišnji odmor, a da je čula da je išla provjera bolovanja za tužitelja, a da se nije do tada provjeravalo niti jednog djelatnika vezano uz bolovanje. Što se tiče disciplinskog postupka misli da je sve počelo zbog nesuglasica sa UP, ali sami razlozi da joj nisu poznati. Što se tiče voditeljice službe LP ona da zna dovršiti predmete ukoliko djelatnik na godišnjem ili na bolovanju pa da je tako i riješila za nju jedan predmet, a isto tako da je ona za tužitelja odradila predmet Labor, a što se tiče prekopavanja njegovih ladica to da nije vidjela da radi i da ne može osjetiti osjećaj koji tužitelj ima u sebi tako npr. da je i ona bila pod mobingom bivše predstojnice pa zna što je osjećala, a što se tiče samog šikanoznog ponašanja zbog članstva u sindikatu da misli da su nesuglasice krenule i prije tog učlanjenja, kao i da nema neposrednih saznanja da bi LP šikanirala tužitelja, a što se tiče neposrednih saznanja da bi šikaniranje počelo zbog sindikata iskazuje da misli da su se odnosi narušili i prije ulaska u sindikat, te da se neposredno nadređeni nisu drugačije odnosili prema tužitelju nego prema drugim radnicima, ali ponavlja nakon što su se narušili odnosi drugačiji je bio odnos, koji je bio napetiji i nije bio normalan. Iskazuje da kada je tužitelj došao odnosi da su bili odlični, on da je unio vedrinu i sve je bilo super i bio je i odnos sa strankama super kao i sa kolegama, a što se tada dogodilo i zašto se to počelo tako događati, ponavlja a da joj nije poznato. Što se tiče načina i organizacije rada iskazuje da joj se nije sviđao a zbog toga što nisu dobivali iste radove i niti iste predmete, već se to razdjeljivalo tako da je npr. tužitelj dobivao isključivo automobile, a ona izdavanje odobrenja, budući je njima isti opis poslova da je željela da im se ravnomjerno dijele ti poslovi ali da nisu, tako da je zbog toga obim poslova bio veći po broju predmeta, te da može reći da postoji razlika između djelatnika vezano za odobravanje godišnjeg odmora.

16. Saslušani svjedok EP, spec. obiteljske medicine iskazuje da je tužitelj njezin pacijent već dugi niz godina, a i njegova cijela obitelj, da u cijelosti ostaje kod svega onoga što je utvrdila i ispisala za tužitelja u njegovom kartonu, s tim da nije u potpunosti upoznata sa predmetom ovog spora i što tužitelj potražuje, jedino da zna da je tužitelj u sporu sa svojim bivšim poslodavcem i da je pozvana kao svjedok. Vezano uz upit pun. tužitelja da li joj je poznat razlog zbog kojeg je tužitelj u utuženom razdoblju, a radi se o 2014. godini bio na bolovanju iskazuje da su razlozi njegovog bolovanja u 2014. navedeni u njegovom zdravstvenom kartonu, s tim da vidi pregledom u karton da je u tom razdoblju tužitelj imao i psihičkih problema pa da ga je uputila i kod psihijatra, a i ostale zdravstvene tegobe da su navedene u zdravstvenom kartonu i ono što je upisano u zdravstvenom kartonu da drži da su sve osnovani razlozi za bolovanje. Vezano uz upit što je uzrokovalo njegove psihičke probleme, iskazuje da nisu ulazili u detalje ali da joj je kazao da ima probleme na poslu i zato da ga je i uputila kod psihijatra jer mu je bila potrebna psihijatrijska pomoć. Na daljnji upit koliko je puta tražena revizija Lukinog bolovanja od strane poslodavca iskazuje da je tri puta tražena revizija i da se sjeća da je prvi put bila kontrolorka iz [adresa] koja je zaključila da je bolovanje opravdano, drugi put da je isto bila kontrolorka iz [adresa] koja je isto potvrdila da je bolovanje opravdano, a treća da je bila doktorica iz Solina koja se podosta zadržala kod nje, izvršila uvid u kompletnu dokumentaciju i odnijela karton sa sobom i nakon toga joj poslala odgovor gdje su po njenom mišljenju neka bolovanja bila opravdana, a neka nisu i ona bolovanja koja su njoj bila sporna da su bila kratkoročna bolovanja. Iskazuje da kada bi nju pacijent nazvao telefonskim putem i kazao da ima proljev, a u kojem slučaju nije niti uputno da dolazi u ambulantu, onda da kao liječnik mora vjerovati svom pacijentu i otvoriti bolovanje a koje se potom nakon dan ili dva zatvara i pacijent kreće raditi i ta bolovanja da su kontrolorki bila sporna. Iskazuje da radi 37 godina i da nikada nije doživjela da bi za nekog pacijenta bila revizija u tri navrata osim za tužitelja, inače da je uobičajeno da se revizija traži jedanput, te naposljetku da se ne sjeća tko je i na koji način donio odluku o zatvaranju bolovanja koje je otvoreno radi psihičkih problema.

17. Svjedok LP, a voditelj službe za trošarine i posebne poreze u carinskom uredu u [adresa] iskazuje da je tužitelj bio i još uvijek je viši stručni savjetnik, i da je u službu došao 01.10.2013. godine i tada da je dobio poslove koje je radio i u Zagrebu. Iskazuje da ih je bilo jako malo u toj službi, pa kada nije bilo tužitelja onda da su te poslove svi odrađivali, a poslije da je došao i kolega ZP koji je također radio te poslove. Tužitelj da nije imao veći broj predmeta i nije bio opterećen više nego drugi djelatnici. Sa tužiteljem u samom početku da nije bilo nekih problema što se tiče postupanja sa kolegama i strankama, a poslije kad su nastupili svi ovi događaji nastupila je jedna neugodna situacija koja se odrazila na radi cijele službe. Tužitelj da je imao jedan čudan način rada pa tako on ne bi predmete okončao, predmeti su mu znali stajati na stolu i više od mjesec dana, tako npr. predmeti koji su trebali biti arhivirani stajali su kod njega na stolu a nisu arhivirani, u predmetima nisu bila upisana sva pismena, porezna rješenja su se dostavljala sa velikim zakašnjenjem službama kojima je to trebalo odaslati. U početku da je ona, dakle kao voditelj, preko svega toga prelazila, jer je mislila da će protekom vremena to doći na zdrave temelje, međutim situacija da je postojala sve gora i gora i došlo je do toga da je ona nakon svih usmenih upozorenja morala tužitelju davati pisane naloge, a što nije trebalo davati drugim djelatnicima jer su oni radili posao kako treba. Tužitelju da je i rekla koji je njihov način rada i kako treba raditi, ali da je on nastavio i dalje raditi po svom i kada ja dala, odnosno, tražila prva očitovanja na koje nije od tužitelja dobila nikakav odgovor, onda su počeli problemi, tako da joj je npr. na jedno očitovanje usmeno rekao "tko si ti, ti si nitko i ništa", tada je u prostoriju ušla kolegica LPŠ i da ju je pitala je li to čula a ona je rekla da je čula samo nitko i ništa, međutim je tužitelj to negirao. Kada nakon toga više nije mogla vladati situacijom uključila se predstojnica i u njezinoj odsutnosti pomoćnik UP pa je to došlo do pročelnika, do unutarnjeg nadzora. Tužitelj da je bio u povoljnom položaju, izlazilo mu se u susret i nije bilo drugačijeg odnosa u negativnom smislu između njega i drugih djelatnika, a naprosto da je smiješno to što on navodi diskriminaciju zbog učlanjivanja u sindikat. Naime nakon svega ovog što je bilo da je čula da je tužitelj učlanjen u sindikat i da je sindikat poslao obavijest da je GP povjerenik i to da nema veze s ovim prethodnim događajima. Što se tiče pitanja da li je i ranije bilo provjere bolovanja za druge djelatnike, izjavljuje da se to mora pitati stručnu službu, a za tužitelja se provjeravalo bolovanje iz razloga što je sam tužitelj kad je tražio godišnji odmor a nije ga dobio, rekao da će koristiti bolovanje. Vezano uz navode tužitelja da bi preturala po njegovim stvarima iskazuje da ona kao voditelj službe mora provjeravati predmete, riješiti što je neriješeno pa tako da je mogla i da je pregledavala tužiteljeve predmete ali i svih drugih službenika kada su odsutni sa radnog mjesta, dakle, a se radilo samo o rješavanju predmeta, a da nije pregledavala njegove osobne stvari. Što se tiče pitanja suca da li je primijetila da se tužitelj osjeća nelagodno, uplašeno i uznemireno, da samo može odgovoriti protupitanjem da li je on to primijetio kod nje i da drži da on nije imao nikakvog razloga da se tako osjeća. Vezano uz upit pun. tužene da li se rukovodila pri ocjenjivanju rada tužitelja a kod rada na predmetima kao i prema ostalim djelatnicima izjavljuje da apsolutno jeste, a na daljnji upit da li je isto tako pregledavala spise i drugih djelatnika kada je trebalo iste i dovršavati izjavljuje da jeste i ustraje u tome da je odnos prema svim djelatnicima bio isti, a GP da je bio privilegiran jer npr. koristio je godišnji odmora kada mu je trebao, a to mu je odobravano zato što je on međunarodni košarkaški sudac i nastojalo se udovoljiti njegovim zahtjevima da on može raditi i jedno i drugo, te na upit pun. tužitelja zašto je onda prestao biti privilegiran, izjavljuje da su njegovi zahtjevi postojali sve veći i veći, tražio je sve više i više slobodnih dana uključio se zamjenik pročelnika i bio je sastanak u uredu predstojnice vezano uz odobravanje godišnjeg odmora u više dijelova i tamo se zamjenik pročelnik VP složio da mu se odobravaju godišnji odmor u dijelovima ali uz uvjet da svoje poslove obavlja na vrijeme i da nema primjedbi na njegov rad i da se maksimalno angažira na poslovima carinske službe, međutim to da nije bio slučaj, da je kasnio na posao, izlazio preko radnog vremena, a što nisu radili ostali djelatnici na takav način i zbog toga svega on više nije mogao dobivati godišnji odmor kako je tražio, otišao je na bolovanje i poslije toga je podnio ovu tužbu. Što se tiče pitanja pun. tužitelja koji je opis njenog radnog mjesta izjavljuje da su to poslovi voditelja koji su u sistematizaciji i specificirani, tako npr. organiziranja rada službe, suradnja sa ostalim tijelima državne uprave, zadavanje radnih zadataka i praćenje izvršenja tih zadataka. Što se tiče pitanja da li kašnjenje na posao spada u povrede radne dužnosti sukladno Zakonu o državnim službenicima, izjavljuje da spada, a da ona nije napisala službeno prijedlog da se pokrene postupak, iz razloga što da je bila svjesna da ako jednom počnu sa postupcima onda više nema nikakvih odnosa i nemoguće će biti raditi u toj službi, a onda kad bi tome bilo tako da bi svaki dan mogla pokretati postupak, a u konkretnom da govori o tužitelju koji je najviše kasnio. Na upit pun. tužitelja da li rješavanje predmeta od strane tužitelja je nepravodobno, nesavjesno i nemarno, izjavljuje da jeste, a i da je svjesna, i to da je po zakonu da je takovo postupanje teška povreda službene dužnosti, ali da nije nikad napisala prijedlog za pokretanje postupka prema tužitelju, s tim da se to napravilo ali ne odmah. Vezano uz upit pun. tužitelja da li je protiv tužitelja ikada pokrenut postupak radi teške povrede službene dužnosti, izjavljuje da nije, a da smatram da je ona svoje poslove obavljala kako treba a da će netko drugi procijeniti da li je i tužitelj obavljao svoje kako treba, te da ne zna razlog zbog kojeg je GP bio na bolovanju. Nadalje vezano uz upit koliko je predmeta delegirala na tužitelja u periodu od 05.10.2013 do 05.12.2014. godine izjavljuje da je bilo negdje oko 300 i nešto predmeta, s tim da je bilo predmeta koji su bili dodijeljeni GP a nije ih riješio zato što je tad GP bio na godišnjem ili na bolovanju pa ih je riješio netko drugi, a nitko nije kažnjen zato što je na bolovanju, ali je predmet morao biti presigniran na drugog djelatnika. Iskazuje da sve druge predmete koji se nisu odnosili na naplatu posebnog poreza na motornih vozila je dodjeljivala drugim djelatnicima, a bilo ih je ne zna točno koliko. Što se tiče pitanja da li je višu pažnju usmjeravala na tužitelja nego na ostale djelatnike, iskazuje da je tomu bilo tako jer drugi djelatnici nisu radili na način na koji je radio GP, te što se tiče djelatnika CP on da je imao karcinom, dolazio vrlo rijetko na posao jer je bilo na bolovanju i dan danas je tako i pred mirovinom je, pa kad bi mu dala predmet otišao bi na bolovanje i onda bi taj predmet morala dati nekom drugom u rad, pa da je pitanje da li je tražila provjeru bolovanju za CP neumjesno. A što se tiče GP ako se njega vidi tijekom bolovanja na košarkaškim utakmicama da sudi onda da je jasno da valja provjeriti njegovo bolovanje. Što se tiče pitanja tužitelja da li su njega ikada njegovi predmeti dočekali a da nisu dani drugome u rad, izjavljuje da se to znalo dogoditi, dakle neki predmeti da su ga čekali tako npr. ako je danas došao predmet a on je sutra došao na rad taj se predmet njemu dao, a ostali predmeti su za vrijeme odsutnosti tužitelja dati drugim djelatnicima u rad. Što se tiče pitanja koliko još djelatnika se njoj obratilo sa zahtjevom za zaštitu i obavijesti o podizanju tužbe izjavljujem da je i ČP a zbog mobinga, te ponavlja da je to smiješno da ima veze sa članstvom u sindikatu. Što se tiče pitanja da li je obavijestila povjerenika za etiku izjavljuje da je to proslijedila svojim nadređenima, te da ona nije obavijestila povjerenika za etiku, jer nije smatrala da je to njezina dužnost a niti da se radi o diskriminaciji. Naposljetku da nije bilo šikaniranja tužitelja u odnosu na druge djelatnike poslodavca i da je zapravo sve ovo stavljeno i pokrenuto da se u prvi plan stavi njegov status sindikalnog povjerenika i da je posljedica baš to što je on bio sindikalni povjerenik, a situacija da je zapravo obrnuta.

18. Svjedok ĐP, viši upravni savjetnik u službi za trošarine i posebne poreze carinskog ureda Šibenik, a predstojnica carinskog ureda [adresa] iskazuje da se u konkretnom slučaju definitivno ne radi o diskriminaciji tužitelja na osnovi članstva u sindikatu. Zapravo da je do tužiteljevog učlanjivanja u sindikat došlo mnogo kasnije nego što su počeli problemi, a koji su bili u vidu nesuglasica između njega i njegove nadređene voditeljice službe LP. Tako npr. tužitelj da nije nikada dolazio na vrijeme na posao, to da nisu bila kašnjenja koja bi bila tolerantna i to da je stvaralo jednu ružnu sliku u radnoj sredini i LP da je njega, a po njezinim saznanjima upozoravala da se u tu uru ne može dolaziti na posao, s tim da ga je i ona sama poslije na to upozoravala. Osim toga po riječima njegove voditeljice, tužitelj nije svoje predmete rješavao do kraja i o tome da ju je voditeljica obavijestila, dakle da nije dovršio predmet, da je predmet neuredan i tome slično, te da su strogo na to gledali da su mogli protiv tužitelja podnijeti mnogo disciplinskih postupaka. Ovom podignutom disciplinskom postupku protiv tužitelja da su prethodila malo oštrija događanja i to prvenstveno što je tužitelj zatražio da mu se odobri godišnji odmor, a na što je njemu voditeljica službe uvjetovala da može ukoliko odradi posao, međutim je on to odbio i otišao na bolovanje. Ističe da je upravo ona bila ta koja je tužitelju, a kao međunarodnom košarkaškom sucu, odobravala cjepkanje godišnjeg odmora u više dijelova, a što se drugim djelatnicima nije odobravalo. To što su dopustili GP da nisu nikome drugome dopustili, te navodi da je i prije pokretanja ovog disciplinskog postupka njezin pomoćnik UP pozvao tužitelja da mu donese te predmete koji su bili razlogom neodobravanja godišnjeg odmora, te je on i njemu odbio postupiti po nalogu. Došlo je do neugodne prepiske, teških riječi, gdje je njezin pomoćnik bio prisiljen obavijestiti pročelnika i obavijestio ga, te je pročelnik sa GP razgovarao sa telefonom i tražio da iziđe iz pomoćnikove sobe. Nakon toga je GP otišao na bolovanje da su morali napraviti analizu njegovih predmeta i ona da je to radila i ja sam htjela vidjeti u čemu je problem i može li se to riješiti mirno, a nakon pregleda tih predmeta sam utvrdila da je zaista stanje onakvo kako je to navela njegova voditeljica, dakle da se radi o nedovršenim predmetima. Imajući sve to u vidu ja sam imala sve argumente da je došlo do kršenja radnih obveza. Dakle kao prvo nepostupanje po nalogu nadređenih službenika, nemarno i nepravovremeno izvršavanje zadataka pa sam ja to i procesuirala odnosno o tome obavijestila moga prvog nadređenog jer da tako nisam učinila napravila bi povredu radne dužnosti sukladno Zakonu o državnim službenicima. Ja sam tada pročelniku uputila e mail kojim ga obavještavam da ima elemenata da je počinjena povreda radne dužnosti i to prepustila pročelniku DP i nadležnim službama. tijekom svega toga sam ja sa tužiteljem i razgovarala više puta, a nikad nisam primijetila da bi on bio deprimiran, uznemiren, ustrašen. Iskazuje da je tužitelja molila da ne kasni, da promijeni svoj odnos prema voditeljici koja mu je nadređena i koja se njoj dolazila žaliti na ružne riječi koje je njoj tužitelj uputio, te da je i njoj jednom prilikom i rekao da ima problem sa autoritetima, te također da ima problem sa dolaskom na posao u točno vrijeme i da si ne može pomoći, kao i da s sjeća da mu je jednom prilikom rekla da se o poštivanju autoriteta uči i da će on to s vremenom i postići ali da oštricu mora otupiti jer da rade u službi koja je organizirana na hijerarhijskom principu. Naposljetku da stvarno ne može reći da je bilo šikaniranja tužitelja i da bi odnos prema njemu bilo lošiji nego prema drugim djelatnicima i kazuje da nije bilo diskriminacije po niti jednom osnovu, također, a vezano uz navode tužitelja da bi njemu bili oduzeti poslovi, iskazuje da tomu nije bilo tako da je stupila na snagu nova uredba, da je tužitelj nakon 4 mjeseca bolovanja došao na rad i napao voditeljicu da su njemu oduzeti poslovi da je on diskriminiran pa da ga ja pozvala u ured i pokušala mu to objasniti, ali on da je to odbio prihvatiti, i držao se dosta rezervirano i tada joj kazao da će o svemu razgovarati na drugom mjestu i ukazao na to da ima namjeru ustati tužbom. Iskazuje da je tada iako nije on spomenuo tužbu uvidjela da to ide u tom pravcu i tada mu rekla i ponovo krenula ga moliti kazavši mu " GP molim te mogao bi se spotaknuti" pri tome misleći na to da neosnovano misli da mu je neko pravo povrijeđeno. Nakon toga da su se rastali, da je otišao iz njezinog ureda da bi nakon sat vremena nakon toga dobila e mail koji je zapanjio, budući je u istom naveo da se nakon razgovora s njom osjeća uplašeno, uznemireno, da se boji za svoju egzistenciju i naročito je boldirao tu riječ da je rekla da će se spotaknuti. Iskazuje da mu je i odgovorila na taj e mail nudeći mu i nadalje, po ne zna koji put, svoju pomoć i pokušavajući ga razuvjeriti da odagna takve misli, da se radi o bilo kakvom uznemiravanju ili prijetnju. Što se tiče povjerenika za etiku istog da je trebala obavijestiti da joj je bila upućena predstavka od strane tužitelja i da joj se on požalio da ima nekakve neugodnosti na poslu, ali takvu predstavku da nije dobila, a osim toga on da se i sam mogao obratiti svom etičkom povjereniku. Što se tiče emaila koji joj je na ročištu uručio pun. tužitelja, iskazuje da nema elemenata predstavke i da traži pojašnjenje o čemu bi ona vezano uz taj e mail trebala obavijestiti etičkog povjerenika, a da je o tome obavijestila pročelnika i on da je obavijestio etičkog povjerenika, a kada je to bilo točno ne zna, ali da zna sasvim sigurno da je povjerenik za etiku bio uključen i pozivao i nju i tužitelja na iskaz, te da je ispoštovana ta procedura, te da ono što ona može reći jeste to da tužitelj postao jako predvidiv da kada je on shvatio da više ne može dobiti onoliki broj slobodnih dana da je jednostavno pokušao krenuti u tom pravcu da je diskriminiran međutim on da je dužan i dokazati da bi tome i bilo tako, a što se tiče pitanja da li smatra da je tom riječju spotaknuti značila prijetnja izjavljuje da ni u kom slučaju se nije radilo o prijetnju, da ga je upozoravala na njegovo nepromišljeno ponašanje, te se doslovno roditeljski i pokroviteljski prema njemu ponašala moleći ga da ne napravi nešto nepromišljeno. Vezano uz upit pun. tužitelja zašto nije voditeljica pokrenula postupak radi povrede službene dužnosti od strane tužitelja odmah nakon što su uočene povrede od strane tužitelja u smislu lakših povreda izjavljuje da je ona za to kriva i da ga je štitila više od godinu dana, a smatrala da će se tolerantnim postupanjem izvući maksimum od službenika pa i od njega, mislila da će se od tužitelja takvim postupanjem dobiti dobar djelatnik, ali da je očigledno pogriješila i isto tako da drži incident tužitelja sa UP nedoličnim ponašanjem, ali nakon toga da je i reagirala i čekala analizu tih predmeta te i izvijestila pročelnika. Inače taj incident da je bio sredinom kolovoza 2013. godine dakle prije njegovog učlanjivanja u sindikat, te da se ne sjeća točno datuma kada je pokrenut disciplinski postupak ali to sve postoji u dokumentaciji koja je predana u spis, kao i da prije pokretanja disciplinskog postupka je sve analizirala ali nije provodila disciplinski postupak. U bitnom ponavlja da ulazak tužitelja u sindikat nema nikakve veze sa pokrenutim disciplinskim postupkom, te da je predvidjela da će se GP pokušati zaštiti članstvom u sindikatu i ulogom povjerenika.

19. Svjedok PP zaposlen u Ministarstvu financija Carinska uprava, na mjestu pročelnik područnog carinskog ureda Split iskazuje da tužitelja poznaje kao djelatnika i kao kolegu, i da mu je poznat predmet spora, da mu je poznato od kad su se stvari počele odvijati u vidu pritužbi djelatnika, ovdje tužitelja, odnosno informacije od strane predstojnice da se u vremenu od prije godinu i nešto dana dogodio problem u smislu komunikacije, rasporeda poslova, odnosno problema sa odsustvom, odnosno uzimanjem godišnjeg odmora od strane tužitelja. O tome da je upoznat, kako mailom, tako i telefonom od strane predstojnice kao i pomoćnikom predstojnice UP, a naknadno da je upoznat s tim da je tužitelj učlanjen u sindikat. Nakon što je ušao u slučaj i informirao se o genezi samog odnosa da je upoznat sa činjenicom da je kod samog dolaska djelatnika, ovdje tužitelja bilo određenih problema u smislu radne discipline, dolaska na posao i raspodjele poslova, odnosno uzimanja godišnjih odmora. Iskazuje da ne zna točno datum kada je tužitelj ušao u sindikat, te ponavlja da su od samog njegovog dolaska postojali takovi problemi vezano uglavnom uz radnu disciplinu i tek kad je problem "eskalirao" i nije se mogao riješiti na toj razini onda da je on o tome upoznat. Ovaj svjedok ističe situaciju, odnosno događaj, kada ga je je predstojnik UP nazvao na telefon dosta uznemiren i kazao mu da kolega GP ne želi izići iz njegove kancelarije i da ima problema vezano uz raspored godišnjeg odmora te da je on tada zatražio da se telefonski čuje sa kolegom GP te mu se isti tada i javio i u tom razgovoru da je pokušao smiriti tenzije i kazati da se to može riješiti i mirnim putem, a nedugo nakon toga da je GP bio kod njega u kancelariji, da su razgovarali i on se na njih žalio, na postupanja svoje nadređene, djelatnice LP, na kolegu UP i kolegicu ĐP, dakle njemu nadređene u smislu da oni na neki način vrše pritisak na njega, ne razumiju njegove potrebe za godišnjim odmorima obzirom na njegovu dodatnu djelatnosti suđenja u košarci gdje je on morao učestalo izbivati, te da mu je tada rekao da on zna svoja prava kada i kako može koristiti g.o. i da je siguran da su mu nadređeni to rekli, isto da mu je rekao kao korektan djelatnik uvijek sa svojim nadređenima može ostvariti komunikaciju na način da mu se izaže u susret i omogući parcijalno korištenje godišnjeg odmora, ali da je to interna stvar, ali da nakon toga se sve obaveze moraju izvršiti na vrijeme, makar i preko vikenda, a da ima saznanja da on uredno ne obavlja zadatke pa da ga je zato na to i upozorio. Kao primjer da mu je iznio i slučaj kada je on bio nadređen KP koji je isto tako morao biti odsutan, ali je on kasnije uredno izvršavao svoje obaveze pa i da to očekuje od njega. Iskazuje nadalje da, nakon što su odnosi između tužitelja i njemu nadređenih i naknadno eskalirali i problemi se nisu mogli riješiti, je pozvao službu za unutarnju kontrolu da ispita sve činjenice i navode i utvrdi da li postoji povreda službene dužnosti, koja kontrola je i trajala, da je sukladno svoj proceduri a i kako je saznao da je sindikalno povjerenik zatražio od predsjednika sindikata dopuštenje da se može pokrenuti disciplinski postupak protiv kolege GP i da su dobili odbijenicu od sindikata carinika Hrvatske i nakon toga da im ništa nije preostalo nego da ustanu tužbom protiv tužitelja pred Ustavnim sudom što su i učinili, a koja je još uvijek u tijeku, a radi se o traženju suglasnosti za pokretanje disciplinskog postupka, a budući su utvrđene i teške i lake povrede radne obveze. Što se tiče pitanja da li je u svemu tome primijetio da bi bilo povrijeđeno tužiteljevo pravo na jednako postupanje i da je neravnopravan u odnosu na druge djelatnike, iskazuje da imaju preko 700 zaposlenika, 3 ili 4 sindikata, da ne prate tko je član kojeg sindikata već nastoje prema svim djelatnicima jednako postupati, ali uvijek da se nađe na nekakve probleme, te da drži i da su jednako postupili prema tužitelju, pogotovo jer mu je bilo drago da jedan mladi čovjek je došao iz Zagreba i raditi u Šibenik krajem 2013. godine. Što se tiče pitanja zašto su čekali godinu dana da pokrenu disciplinski postupak protiv tužitelja, izjavljuje da je unutarnja kontrola morala utvrditi sve činjenice, i on da nije želio da ovakav slučaj gdje je optuženo nekoliko rukovodećih djelatnika za neprimjereno ponašanje prema djelatniku prođe bez detaljne analize i unutarnje kontrole i nakon svih iscrpnih dokaznih radnji i kada je utvrđeno da su postojale kako teške tako i lake povrede da se krenulo u otvaranje disciplinskog postupka, a predmeti su istrage unutarnje kontrole i suđenje za vrijeme bolovanja i neizvršavanje radnih obveza, povreda radne discipline, etičkog kodeksa. Vezano uz upit pun. tužitelja da li je tužiteljev neposredni rukovoditelj obavljao svoje poslove kako je trebao, izjavljuje da su učinili sve ono da iziđu u susret tužitelju i da neki način sve nesuglasice riješe između sebe, ali nažalost to nije uspjelo i da može reći da su oni postupali u zaštitu službe i zaštitu službenika sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima i napravili sve da funkcionira služba, a da se pod normalnim smatra da oni mogu uzeti predmet djelatnika i prerasporediti ga drugim djelatnicima da posao ne bi čekao. Na daljnji upit pun. tužitelja da li u očevidniku djelatnika GP postoje i da li su navedene činjenice da bi ovaj kasnio na posao i vršio povrede službene dužnosti za ovo utuženo vrijeme, u kojem su njegovi nadređeni trebali sankcionirati tužitelja izjavljuje da to ne postoji u očevidniku, tamo samo da postoje ocjene djelatnika, a da ovo sada nije u očevidniku jer je tek u postupka, ali da će ući u očevidnik tek kada se završi postupak. Na upit da li zna što su djelatnici unutarnje kontrole prezentirali tužitelju kao razlog iste, izjavljuje da ne zna jer je to samostalna služba na koju on nema nikakvog utjecaja, a na upit da li su ljudi iz unutarnje kontrole trebali obavijestiti tužitelja o razlozima o tome da se ne može izjasniti već da to treba pitati nekoga od njih, s tim da oni mogu djelatnika pitati što hoće. Na upit da li je uključio etičkog povjerenika kad je čuo da se kolega GP žali za mobbing, ovaj svjedok iskazuje da je procijenio nakon svega što je utvrdio da je potrebno uključiti unutarnju kontrolu, a da nije smatrao da etički povjerenik je potreban da se uključi dok se ne utvrde sve činjenice na okolnost ovog slučaja. Etički povjerenik da se aktivira kad je povrijeđen etički kodeks, međutim ovdje da je stvar drugačije prirode i složenije i da je smatrao da je puno meritornije da ovaj problem odradi služba unutarnje kontrole nego jedan čovjek običan službenik. Na upit pun. tužitelja da li je nazočnost unutarnje kontrole neugodna i stresna za djelatnika, izjavljuje da je to za svakog neugodno i stresno, pa bi tako bilo i za njega, te na upit zašto čovjeku koji ima psihičke probleme kao tužitelj i koji je imao napade strahova i panike poslati unutarnju kontrolu umjesto etičkog povjerenika, izjavljuje da nema saznanja da tužitelj imao psihičkih problema, te da ne zna da li je ta saznanja imala unutarnja kontrola i naposljetku da kao pročelnik u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu i svih onih navedenih 20 točaka.

20. Svjedok UP iskazuje da su njegovi susreti sa tužiteljem bili vrlo rijetki, a zbog toga što da on većinu radnog vremena provodi u središnjem uredu u Zagrebu. Što se pitanja suca da li su prvi problemi vezani uz tužitelja krenuli kada se on učlanio se u sindikat, iskazuje da su njegova prva saznanja da je on učlanjen u sindikat bila krajem rujna 2014. godine a nakon što ga je predstojnica upoznala s tim. Prije učlanjenja u sindikat da nije bilo nikakvih od strane tužitelja pritužbi, prigovora, niti zahtjeva i da se o tom zahtjevu uopće raspravljalo. Njegov prvi kontakt sa tužiteljem da je bio u kolovozu 2014. godine kada je došao kod njega žaliti se da mu nadređena nije odobrila godišnji odmor i da je došao sa svojom nadređenom LP, a kada je on zamjenjivao pročelnicu i razgovor da je bio takav da tako nešto nije doživio u svojih 20 godina rada u službi, da je bio vrlo dominantan, da je on pokušao s njim razgovarati, da mu je šefica njegova rekla da postoji čitav niz naloga koje nije odradio a radi se o nalozima za izvršenje redovnih radnih zadataka i da zbog toga da mu ne može odobriti korištenje godišnjeg odmora i ovdje da se dogodilo to da je tužitelj izrijekom odbio izvršenje radnih zadataka a što da on do tada nisam doživio, a što se tiče pitanja da li je tome bilo tako i ranije da bi se tužitelju odobravali godišnji odmori izjavljuje ponovo da je više bio odsutan nego što je bio u carinarnici [adresa], pa ono što zna da više znam iz navoda drugih djelatnika, a konkretno šefice i predstojnice. Iskazuje da taj tadašnji razgovor u njegovom uredu kada mu je tužitelj kazao "recite da ili ne" a vezano uz korištenje godišnjeg odmora da je vrlo kratko trajao i u tom trenutku da je zatražio od tužitelja da mu donese na uvid te sporne predmete za koje njegova šefica navodi da ih nije riješio, a što da je tužitelj odbio i pokazao mu nekakvu ispravu i rekao da je na bolovanju. Iskazuje da ga je iznenadio način na koji je tužitelj postupio, kao i da su znali da je on međunarodni košarkaški sudac i da se i on prema tome odnosio benevolentno i izlazilo mu se u susret. Nijednom službeniku da se nije dopustilo takvo korištenje godišnjeg odmora kao tužitelju. Iskazuje da su svi na to gledali dobronamjerno i da sigurno nadređena osoba mu nije smjela dopustiti takvo korištenje godišnjih odmora, što u krajnjoj liniji čini i nezakonitu radnju iste, međutim da ne možemo sve gledati crno-bijelo i ponavlja da se tužitelju htjelo izići u susret. Naposljetku ono što želi reći da jeste to da se tužitelj ponašao izrazito neprimjereno, u dijelu korištenja godišnjeg odmora da je bio neravnopravan u odnosu na druge radnike, da se raspravljalo o njegovim pravima i na višim instancama i u tom dijelu da je on imao sigurno veća prava nego ostali djelatnici i njegove poslove da su odrađivali drugi djelatnici, a također je tužitelj vješto kombinirao bolovanje i godišnji odmor. Na upit pun. tužitelja kada je sve to krenulo, izjavljuje da je to sve počelo 2013. godine, a ta priča da je krenula točno od dana njegovog dolaska, a na upit zašto nisu odmah reagirali iskazuje da ponavlja ono što je rekao ranije, život da nije crno-bijeli, da nije odmah reagirao i u onom trenutku da ne bi odmah reagirao, međutim danas gledano da bi sigurno reagirao. Ono što drži bitnim i njemu da je bitno da jeste da se posao dovrši a ne to kada će i u koju uru doći, mada je i to bitno jer je to pravilo i da ga je predstojnica upozorila da je već i prvi dan zakasnio, a na upit zašto danas pokrenuti postupak to je vrlo jednostavno izjavljuje da je došlo do još jednog razgovora sa tužiteljem 01.09.2014. a nakon kojeg nije dvojio da treba pokrenuti postupak, kada je tužitelj njega provocirao, pozivao se na ministra i bio jako neugodan i tako nešto da nije nikada doživio a da je i očekivao da će ga i fizički napasti, nije htio izići iz njegovog ureda i tada da je odlučio pozvati pročelnika PP. Iskazuje ovaj svjedok da misli da je tužitelj onda njega došao isprovocirati i da je sve to bilo s njegove strane i promišljeno na način da se nađu ovdje pred sudom, a da drži da takav njegovo odnos prema sebi nije zaslužio. Kod tužitelja drži da se radi o manipulatorskom ponašanju a on je i sam izjavio da iznimno dobro podnosi stres i tada u razgovoru od 19.08. se dobro znao kontrolirati i tako da drži da tada u razgovoru 01. rujna nije tako reagirao zbog tzv. psihičkih problema. Iskazuje da se tužitelja ne boji, niti ga se tada bojao, ali to da je vrlo tužna situacija za jednog tako mladog čovjeka i njegovi osjećaji da su tada bili dosta pomiješani, te da je u njemu gledao drugačiju osobu nego što je.

21. Svjedok OP iskazuje da je bila na stručnom osposobljavanju u carinarnici od 18.12.2014. do 18.12.2015. godine, a tužitelja da je upoznala na poslu, i on da je u tom razdoblju radio, i njoj da nije poznato da bi tužitelj bio uznemiravan i šikaniran na poslu, a da joj je poznato da je koristio godišnji odmor više nego ostali djelatnici, ali ne zna zbog čega i da joj je poznato da je pokrenut disciplinski postupak protiv tužitelja, ali ne zna zbog čega. Tužitelju da je bila nadređena LP, a da ne zna da li je ona njega uznemiravala, šikanirala ga ili pak uzimala predmete, te naposljetku da joj nije poznato da bi tako neki drugi djelatnik izbivao s posla češće od tužitelja.

22. Svjedok SP iskazuje da je 19. prosinca 2014. godine počela raditi u Carinskoj upravi u [adresa] na radnom mjestu stručnog referenta u službi za trošarine i tada da je zatekla tužitelja s kojim je radila smo u istom uredu, da joj je poznato da je tužitelj bio učlanjen u sindikat carinika Hrvatske, a što se tiče odnosa nadređenih prema tužitelju iskazuje da njihova šefica LP nije imala baš najbolji odnos prema tužitelju, ali to je bilo i obostrano. tako npr. da je ona pozivala tužitelja telefonskim putem da dođe u njezin ured a nakon kojeg razgovora bi se tuženik vratio vidno potišten, ali ne zna što se tamo događalo jer nije bila neposredni očevidac i da nije ništa primijetila što bi bilo neuobičajeno za gospođicu LP vezano uz upit da li je ona njemu kopala po stolu, uzimala predmete i slično. Za situaciju kakva je bila prije učlanjivanja tužitelja u sindikat da je saznala ali dosta kasnije, međutim da nema saznanja o čemu bi se tu radilo jer ponavlja, je došla kasnije kada je tužitelj već bio učlanjen u sindikat a niti zna kada je on učlanjen. Iskazuje da ima saznanja da se protiv tužitelja vodio disciplinski postupak, a zbog teških povreda službeničkih odnosa a stavljalo mu se na teret neuredno i neodgovorno obavljanje poslova i ono što je primijetila kada je došla tamo raditi jeste da je tada drugi djelatnik ZP bio na godišnjem odmoru te je tužitelj radio sa strankama i da je on taj posao jako dobro obavljao i nije bilo nikakvih primjedbi niti prigovora od strane stranaka koje su bile odmah primljene i odmah bi se ispustilo potrebno rješenje. Što se tiče odobravanja godišnjih odmora da se sjeća jedne situacije kada je tužitelj tražio godišnji odmor te da se od njega zahtijevalo da to zatraži pismenim putem i priloži kartu, te mu je naposljetku to i odobreno. Naposljetku da ne može kazati što se događalo u uredima nadređenih tužitelju i da li su isti uznemiravali, zastrašivali ili šikanirali tužitelja budući nije tamo bila nadređena, a na upit pun. tužitelja da li se prema svim djelatnicima jednako postupalo, izjavljuje da jeste i da je nedostataka bilo i u radu kod drugih djelatnika, tako da je ona po nalogu gospođice LP i radila po tim nekim predmetima, a vezano uz administrativni dio, pa tako da je i kod kolege ZP bilo istih nedostataka u radu kao i kod tužitelja te iskazuje da kada su odlučili sve te predmete dovesti u red da je ona izdvojila predmete kolege ZP i pozvali istoga da preuzme te predmete i da ih dovrši, pa je on to i ponio sa sobom na posao u Ražine, a što se tiče tužitelja on da je nakon toga otišao na bolovanje, a njegove predmete ono što je falilo da je ona završila, a što se pitanja da li je gospođica LP imala saznanja o takvim nepravilnostima kod gospodina ZP izjavljuje da mislim da jeste a ona da mu je i uputila te predmete, a da ne zna da li je tužitelj pozvan kao i kolega ZP od strane nadređene da nadopuni i sredi te svoje predmete. Što se tiče samog sindikata iskazuje da misli da je problem tu u onim ljudima koji jesu unutra te da je komentar za tužitelja bio i kad se učlanio u isti "što je to njemu trebalo", te da ne zna da li se disciplinski postupak vezivao sa članstvom tužitelja u sindikat. Što se tiče članova sindikata tu da su osim tužitelja još i ČP i kolega NP a oni baš i nisu na dobrom glasu, a da oni nisu na dobrom glasu to da je čula iz razgovora sa kolegama.

23. Svjedok ZP iskazuje da tužitelja poznaje jer je i on radio s njim u Carinskoj upravi, i da ga je podučavao jer nije imao veze o tim poslovima, budući je prije toga radio u Državnom inspektoratu, te da ga je tužitelj intenzivno podučavao nekoliko mjeseci, a i poslije toga kad mu je nešto zatrebalo bi mu uskakao u pomoć. Iskazuje da on stvarno ne zna da li se i kada se tužitelj učlanio u sindikat, a da je bilo nekakvih tenzija između tužitelja i njemu nadređenih samo da je čuo iz razgovora od ostalih kolega ali da zaista o tome nemam nekih saznanja budući je tijekom svog dugogodišnjeg službeničkog rada naučio gledati svoje poslove, a da nije primijetio neke veće razlike u postupanju niti nakon kolovoza 2014. godine, kao i da nije primijetio da je bilo nekakvih zaostatka u poslu kod tužitelja, te da se sve radilo na dnevnoj bazi, i karakter posla je takav da moraš biti ažuran. Iskazuje da se ne može sjetiti da bi tužitelj ikada izričito odbio nalog svog nadređenog. Što se tiče pitanja zašto je baš tužitelj njega obučavao iskazuje da misli da je to bilo zato što je on bio najobučeniji za taj rad. Što se tiče dijela problematike vezano uz odsustvo tužitelja to da ga nije zanimalo i s tim da nije upoznat, te da on mora uskoro ići u mirovinu pa se ne bavi takvim stvarima. Naposljetku GP da ga je podučavao negdje do jeseni 2014. godine, da su najprije radili zajedno, a poslije da je ostao samo on, a ne zna što je bilo s tužiteljem. Što se tiče pitanja pun. tuženika kako se nadređeni ponašao prema tužitelju, da li je bilo razlike prema tužitelju i prema ostalim djelatnicima izjavljuje da je bilo mrgodnog lica LP, na dane, ali da se više od toga ne bi usudio govoriti, a što se tiče odnosa ostalih djelatnika prema tužitelju odnosi da su bili korektni koliko je mogao vidjeti i da nije bilo incidentnih situacija, a što se tiče pitanja vezano uz incidentnu situaciju sa UP izjavljuje da to ne zna i nikada nije išao na gornji kat.

24. Svjedok BP iskazuje da je zaposlen u Ministarstvu financija Carina, Sektor za unutarnji nadzor i kontrolu, Služba za unutarnju kontrolu Split na radnom mjestu višeg inspektora, da je tužitelja vidio jednom kada su se službeno sastali a zbog uzimanja od tužitelja izjave povodom službenog postupanja prema tužitelju, da se kolegi GP stavljalo na teret nesavjesno obavljanje dužnosti, neopravdani izostanak s posla, otvaranje bolovanja i neetični odnos sa suradnicima i nadređenima, da ne zna kad je carinski ured Šibenik otvorio taj postupak, ali da zna da je otprilike kod njih došlo u kolovozu 2015. godine i da su obavili službene radnje i utvrdili što stoji u njihovom izvješću a kod kojeg izvješća da u cijelosti i ostaje, da ne poznaje niti tužitelja niti njemu nadređenog, pa tako da mu nije poznat njihov odnos i ne može navesti da li je bilo razlike u postupanju do kolovoza 2014. i nakon toga. Što se tiče njihovog postupanja, da su s kolegom postupali jednako kao sa svakim drugim djelatnikom, a o njegovom sindikalnom radu znaju samo iz predmeta koji je došao iz Carinskog ureda Šibenik, pa u jednom od tih dopisa predstojnica ureda gospođa ĐP je skrenula pažnju da je kolega sindikalni djelatnik i da to treba uzeti u obzir ukoliko bi se eventualno pokretao postupak. Sam disciplinski postupak da nisu pokrenuli oni, nego Područni carinski ured Split, a nakon što su im dostavili izvješće. Na upit pun. tužitelja da li je postupak proveden sukladno pravilniku o provođenju unutarnjeg nadzora i unutarnje kontrole u carinskoj upravi, izjavljuje da jeste te poziva pun. tužitelja da isti i prouči, a što se tiče pitanja da li su izuzimali ikakvu dokumentaciju od tužitelja, odnosno sporne predmete, izjavljuje da to nisu izuzimali jer im to nikada nije bilo dostavljeno, a da su im predmeti dostavljeni od strane Carinskog ureda Šibenik, ali ne zna tko je njemu te predmete oduzeo. Inače, njihova kontrola da radi sukladno nalogu, a u konkretnom da su obavili razgovor sa tužiteljem međutim u jednom trenutku tužitelj da nije bio raspoložen za daljnji razgovor i rekao da nema više što dodati i tako da su završili taj razgovor, a na upit da li su dužni obavijestiti djelatnika o postupanju, izjavljuje da su ga obavijestili zašto su došli, a djelatnika da se ne treba obavještavati i da oni mogu vršiti izvidne radnje kako smatraju da je to potrebno i opet sukladno tom pravilniku.

25. Dakle, svjedok GPŠ je uočila određene promjene vezano uz odnos prema tužitelju kad se tužitelj učlanio u sindikat, da su od tužitelja tražena očitovanja, ali ne i od ostalih radnika, da nije bio ravnomjerno raspoređen posao, da je tužitelj imao najveći obim posla, da mu nije odobren godišnji odmor, a što je drugim djelatnicima odobravano, dok svjedok LPŠ navodi da je išla provjera bolovanja za tužitelja, da se do tada nije provjeravalo niti jednog djelatnika vezano uz bolovanje, da su se odnosi između nadređenih tužitelju i tužitelja narušili i prije ulaska u sindikat, te da se neposredno nadređeni nisu drugačije odnosili prema tužitelju nego prema drugim radnicima, a liječnica EP iskazuje da nikada nije doživjela da bi za nekog pacijenta bila revizija bolovanja u tri navrata osim za tužitelja.

26. Iz iskaza svjedoka LP u bitnome proizlazi da je odnos prema svim djelatnicima bio isti, a GP da je bio privilegiran je. koristio godišnji odmor kada mu je trebao, a to mu je odobravano zato što je on međunarodni košarkaški sudac i nastojalo se udovoljiti njegovim zahtjevima da on može raditi i jedno i drugo, a da su njegovi zahtjevi postojali sve veći i veći, tražio je sve više i više slobodnih dana, pa se uključio i zamjenik pročelnika i bio sastanak u uredu predstojnice vezano uz odobravanje godišnjeg odmora u više dijelova i tamo se zamjenik pročelnik VP složio da mu se odobravaju godišnji odmor u dijelovima ali uz uvjet da svoje poslove obavlja na vrijeme i da nema primjedbi na njegov rad i da se maksimalno angažira na poslovima carinske službe, međutim to da nije bio slučaj, da je kasnio na posao, izlazio preko radnog vremena, a što nisu radili ostali djelatnici na takav način i zbog toga svega on više nije mogao dobivati godišnji odmor kako je tražio, otišao je na bolovanje i poslije toga je podnio ovu tužbu, a svjedok ĐP iskazuje da se u konkretnom definitivno ne radi o diskriminaciji tužitelja na osnovi članstva u sindikatu, da je zapravo do tužiteljevog učlanjivanja u sindikat došlo mnogo kasnije nego što su počeli problemi, a koji su bili u vidu nesuglasica između njega i njegove nadređene voditeljice službe, te da je upravo ona bila ta koja je tužitelju, a kao međunarodnom košarkaškom sucu, odobravala cjepkanje godišnjeg odmora u više dijelova, a što se drugim djelatnicima nije odobravalo.

27. Iz iskaza svjedoka FP dade se u bitnome zaključiti da je kod samog dolaska djelatnika, ovdje tužitelja bilo određenih problema u smislu radne discipline, dolaska na posao i raspodjele poslova, odnosno uzimanja godišnjih odmora, da ne zna točno datum kada je tužitelj ušao u sindikat, a ponavlja da su od samog njegovog dolaska postojali takovi problemi vezano uglavnom uz radnu disciplinu i tek kad je problem "eskalirao" i nije se mogao riješiti na toj razini onda da je on o tome upoznat, da su učinili sve da iziđu u susret tužitelju i da neki način sve nesuglasice riješe između sebe, ali nažalost to nije uspjelo i da su oni postupali u zaštitu službe i zaštitu službenika sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima i napravili sve da funkcionira služba, a da se pod normalnim smatra da se mogu uzeti predmeti djelatnika i prerasporediti ga drugim djelatnicima da posao ne bi čekao, kao i da nema saznanja da tužitelj imao psihičkih problema.

28. Svjedok UP, a nadređen tužitelju iskazuje da ga je iznenadio način na koji je tužitelj postupio, kao i da su znali da je on međunarodni košarkaški sudac i da se i on prema tome odnosio benevolentno i izlazilo mu se u susret, da nijednom službeniku da se nije dopustilo takvo korištenje godišnjeg odmora kao tužitelju, da su svi na to gledali dobronamjerno i da sigurno nadređena osoba mu nije smjela dopustiti takvo korištenje godišnjih odmora, što u krajnjoj liniji čini i nezakonitu radnju iste, međutim da ne možemo sve gledati crno-bijelo i ponavlja da se tužitelju htjelo izići u susret, a da se tužitelj ponašao izrazito neprimjereno, u dijelu korištenja godišnjeg odmora da je bio neravnopravan u odnosu na druge radnike, da se raspravljalo o njegovim pravima i na višim instancama i u tom dijelu da je on imao sigurno veća prava nego ostali djelatnici i njegove poslove da su odrađivali drugi djelatnici, a također je tužitelj vješto kombinirao bolovanje i godišnji odmor, dok iz iskaza svjedoka OP proizlazi da joj nije poznato da bi tužitelj bio uznemiravan i šikaniran na poslu, a da joj je poznato da je koristio godišnji odmor više nego ostali djelatnici, dok svjedok SP iskazuje da, što se tiče samog sindikata, misli da je problem tu u onim ljudima koji jesu unutra te da je komentar za tužitelja bio i kad se učlanio u isti "što je to njemu trebalo", te da ne zna da li se disciplinski postupak vezivao sa članstvom tužitelja u sindikat

29. Svjedok ČP iskazuje da tužitelja poznaje i da je bio njegov radni kolega, s tim da kada je on došao na posao 2010. tada da nije bio na poslu zbog radnog spora koji je vodio u to vrijeme. Iako da tada nije bio na poslu, da je svaki dan dolazio na posao jer je bio predsjednik sindikata. Iskazuje da ne zna neposredno da li je tužitelj bio sustavno šikaniran i uznemiravan od strane poslodavca, ali da zna posredno od drugih zaposlenika i samog tužitelja, a tako da su mu govorili da je GP predlagao da se skrati izrada rješenja a što mu nije dozvoljeno, pretraživali su mu radni stol kao i njemu, također da mu nisu odobravali korištenje godišnjeg odmora kao i njemu, s tim da njemu nisu slali kontrolu bolovanja a tužitelju da su poslali tri puta što nisu nikada nikome. Predbacivali su tužitelju sudjelovanje u sindikatu kao i njemu i zbog toga da je najviše šikaniran. I tada kao i dan danas isto da se događa u kontinuitetu, ništa da se nije promijenilo zadnjih 25 godina, sve će oprostiti osim sindikalne aktivnosti i pokušaja mijenjanja stila i načina rada koji se njeguje zadnjih 25 godina. Tužitelj da je bio neravnopravan u odnosu na ostale službenike na način da su tužitelju radili sve ono što drugim djelatnicima nisu, a on je bio član sindikata carinika Hrvatske a drugi nisu. Na upit pun. tužitelja da li je tuženik tužitelju kao sindikalnom povjereniku osigurao prostor za rad i pristup računalnom sustavu sukladno KU ili su ti zahtjevi ignorirani, iskazuje da koliko zna to mu nije osigurano. Na daljnji upit da li je pročelnik PCU Split pokušavao nadzirati rad sindikata tražeći detaljne podatke o vremenu i mjestu održavanju sindikalnih kolegija iskazuje da ne samo da je pročelnik PP od njega tražio u nekoliko navrata da mu kažee tko su sve članovi sindikata, nego da je to od njega tražio i ravnatelj carinske uprave a što da je on odbio iz razloga što su kao rukovodeći članovi sindikata, on kao predsjednik, NP kao zamjenik, GP kao povjerenik za [adresa], GPŠ kao povjerenik zaštite na radu, svi trpjeli zbog sindikalnog rada a što se naročito ogleda u činjenici da nitko od njih više ne radi tamo i to se događa sustavno i nije slučajno. Na daljnji upit da li ga je tužitelj obavijestio o izravnoj mu prijetnji od strane predstojnice ĐP da bi se mogao spotaknuti ako ustane tužbom, izjavljuje da jeste, a što se tiče pitanja da li mu je poznato koliki je opseg poslova obavljao tužitelj a koliko ostali zaposlenici iskazuje da mu je to poznato da je GP izrađivao rješenja za naplatu posebnog poreza na automobile kojih godišnje ima između 300 i 500, a ostali su imali između 10 i 30 predmeta godišnje. Što se tiče disciplinskog postupka pokrenutog protiv tužitelja zbog nemara da mu je poznato da se tužitelj teretio da nije upisivao akte u omot spisa a što da je potpuni nonsens jer ih ne treba upisivati jer postoje u EGOP sustavu, s tim da nije ulazio u detalje što mu se stavlja na teret, s tim da sigurno zna da su mu vezano uz količinu predmeta koje je rješavao dali ispomoć, s tim da je disciplinski postupak pokrenut protiv ovdje tužitelja nakon što se on učlanio u sindikat, a godinu dana nakon zakonskog roka. Na upit z.z.z. tužene da li članstvo u sindikatu oslobađa tužitelja ili bilo koga drugoga na izvršenje radnih obveza u zadanim rokovima izjavljuje da nije i nije nikad bilo, a na daljnji upit da li mu je poznato je li tužitelj izvršavao svoje obveze u rokovima izjavljuje da koliko zna nitko se nije žalio na dugotrajnost postupka i rješavanje predmeta, ali ponavlja da nema neposrednih saznanja jer u vrijeme kada je on bio na poslu da nije radio. Na daljnji upit koji su mu zaposlenici kazali da postoji nejednako postupanje prema tužitelju iskazuje da mu je to kazala GPŠ, LPŠ, NP, a da se nejednako postupanje vidi u svakodnevnom postupanju pa tako da se tužitelju gledao svaki iti manji propust u radu, a i da su mu rekli da je problem sindikat, a i opetuje to da je GP htio napraviti poboljšanje i ubrzanje rada. Prema njegovom saznanju državni službenik predmete za koje je zadužen drži u pravilu na poslu na svom radnom stolu, u policama, u ormarima, komodama, a ako se dogodi izvanredna situacija onda ih nosi kući. Na daljnji upit kada je državni službenik na bolovanju a predmet treba riješiti što se događa s predmetom, iskazuje da ovisi tko je rješavatelj, nekome da se dozvoljava da predmet uđe u zastaru i da nitko ne dira njegov predmet, dok se nekome njegov predmet dodijeli drugim kolegama dok je on na bolovanju. Dok je tužitelj bio na bolovanju njegove predmete da su "češljali", pretraživali mu stol, a da nađu neki nedostatak i to da je radilo 4, 5 djelatnika, da to nije vidio, ali da zna da su to radili i to kolega iz sobe s kojima je GP radio, a njih su zvali "kućni ljubimci". Na upit kako bi po njegovom mišljenju i saznanju voditelj službe mogao doći do predmeta a da se "ne pretraži stol", iskazuje da je on mogao zvati GP i pitati gdje je taj predmet, a da od MP crpi saznanje da je najveći problem bio taj što je netko u sindikatu, a on da je bio političar i član SDP i radio u špediciji koja je poslovala sa tuženikom pa da mu je tako to i poznato. Te naposljetku na upit kako je okončan njegov spor iskazuje da je izgubio spor i mora vraćati državi 160 tisuća eura.

30. Pregledom psihologijsko-psihijatrijskog vještva Ante Bilića, dr.med., spec. psihijatra, užeg spec. psihoterapije, trening grupnog analitičara i stalnog sudskog vještaka za psihijatriju mr. Gine Lugović, prof., spec. kliničke psihologije i stalnog sudskog vještaka za psihologiju od 30. lipnja 2023.g., a kojima je rješenjem ovog suda naloženo provođenje psihologijsko- psihijatrijskog vještačenja tužitelja na okolnost da li je tužitelj u utuženom razdoblju 2013. i 2014.g. zbog postupanja poslodavca (mobinga) trpio neimovinsku štetu, odnosno imao psihičke probleme – duševne boli, u čemu bi se oni očitovali, te ukoliko jeste kojeg trajanja i intenziteta, utvrđeno je da iz nalaza istih vještaka proizlazi da, nakon što su pažljivo proučili cjelokupni sudski spis i dostupnu medicinsku dokumentaciju, po najboljem znanju i savjesti donijeli mišljenje da je mobbing pravni pojam koji označava specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta, da budući da dijagnoza mobbinga ne postoji u psihijatrijskim klasifikacijama, ne može se niti potvrditi ili odbaciti psihijatrijskim vještačenjem, da utvrđivanje mobbinga kao i pitanje kauzaliteta u pravnom smislu prelazi granice kompetencija psihijatrijskog vještaka, da je ispitanik, ovdje tužitelj, prosječnih intelektualnih sposobnosti, emocionalno stabilan, ne iskazuje simptome koje bi upućivali na značajnije aberacije u sferi ličnosti niti simptome psihijatrijskih ili psihosomatskih tegoba koji bi ukazivali potrebu psihijatrijskog liječenja, da je u utuženom periodu u dva navrata pregledan psihijatrijski i liječen uglavnom pod dijagnozama Akutne reakcije na stres i Anksiozno depresivnog poremećaja, da je to kratkotrajni i prolazni poremećaj koji obično traje od 3 do 30 dana a razvija se u osobe bez nekog drugog mentalnog poremećaja i pojavljuje se kao reakcija na izniman fizički ili psihički stres i ozbiljnu prijetnju sigurnosti ili fizičkoj cjelovitosti osobe, da su od psihičkih simptoma u kliničkoj slici bili prisutni napetost, razdražljivost, sniženo raspoloženje, osjećaj povrijeđenosti i nesanica. Uzimajući u obzir stvarni utjecaj traumatskog događaja na osobno i socijalno funkcioniranje

osobe, psihičke smetnje da su bile samo minimalno izražene, dakle, da je imao duševne boli blagog intenziteta i u trajanju 20 dana, a da intenzitet i duljina trajanja smetnji ne zadovoljava kriterije za ocjenu povrede duševnog integriteta niti ima trajnih posljedica za duševno zdravlje, te je zaključak vještaka kojima ovaj sud poklanja vjeru kao stručnima i nepristranima i koji raspolažu znanjima kojima ovaj sud ne raspolaže, da je ispitanik GP osoba prosječnih intelektualnih sposobnosti, emocionalno stabilan, ne iskazuje simptome koje bi upućivali na značajnije aberacije u sferi ličnosti niti simptome psihijatrijskih ili psihosomatskih tegoba koji bi ukazivali potrebu psihijatrijskog liječenja, da su mu u utuženom periodu dijagnosticirani Anksiozno depresivni poremećaj (F41.2 prema DSM IV klasifikaciji) i Akutna reakcija na stres. (F43.0 prema DSM IV klasifikaciji), a od psihičkih simptoma u kliničkoj slici su bili prisutni napetost, razdražljivost, sniženo raspoloženje, osjećaj povrijeđenosti i nesanica, te ukoliko bi sud ocijenio da postoji pravni temelj za naknadu nematerijalne štete, uzimajući u obzir intenzitet smetnji te utjecaj stresora na osobno i socijalno funkcioniranje osobe, anksiozno depresivne smetnje da su bile izražene u minimalnom stupnju, dakle, da je imao duševne boli blagog intenziteta i u trajanju 20 dana, a da intenzitet i duljina trajanja smetnji ne zadovoljava kriterije za ocjenu povrede duševnog integriteta, niti ima trajnih posljedica za duševno zdravlje.

31. Ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kao pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti (čl.8. ZPP) ovaj sud i dalje ne nalazi da bi tužitelj bio sustavno šikaniran i uznemiravan kako to isti navodi u činjeničnim navodima tužbe, a pretraživanjem radnog mu stola i sadržaja na i u stolu, neodobravanjem korištenja godišnjeg odmora prema želji tužitelja i planu GO, odnosno, izjednačavanjem bolovanja i GO u smislu da je odsustvo radi bolesti ista stvar kao i godišnji odmor, stvaranjem pritiska putem drugih zaposlenika iz Carinske uprave koji poznaju tužitelja da istupi iz SCH kako ne bi više imao problema, odnosno, kako ne bi dobio otkaz, traženjem bezrazložnih očitovanja, a pogotovo onih na koje nikako nema zakonsko pravo, a tiču se međuljudskih odnosa za koje je zadužen samo povjerenik za etiku, zaobilaženjem i u njegovom poslu onemogućavanjem povjerenika za etiku, zlouporabom instituta unutarnje kontrole u svrhu poređivanja međuljudskih odnosa u skladu s vlastitim željama i potrebama, zloupotrebljavanjem instituta disciplinskog postupka kako bi ostvario svoj cilj i disciplinirao tužitelja, odnosno, sindikata kojeg je tužitelj povjerenik, oduzimanjem tužitelju posla koji je radio do odlaska na bolovanje bez ikakvog pravnog temelja, neuvijenim i nedvosmislenim prijetnjama od strane predstojnice CU Šibenik, neodgovaranjem na predstavku, odnosno, prekoračenjem propisanog roka za odgovor iz KU za državne službenike i namještenike (NN 104/13, 150/13 i 153/13) od strane pročelnika PCU Split, neosiguravanjem uvjeta za rad sindikata kojega je tužitelj povjerenik sukladno čl. 98. KU za državne službenike i namještenike, pa da bi time svime tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, te ga je navedenim postupcima doveo u neravnopravan položaj u odnosu na ostale službenike.

32. Sud utvrđuje da nema elemenata povrede njegovog dostojanstva, niti obilježja izravne, a niti neizravne diskriminacije i da se ne radi o ponašanju prema tužitelju koje bi bilo uzrokovano nekom radnjom iz čl. 7. st. 4. Zakona o radu, tim više što su i drugi radnici, a što i sami ističu u svojim svjedočim iskazima pred ovim sudom, ali i proizlazi iz iskaza samog tužitelja, mahom bili nezadovoljni načinom rada i odnosom prema njima, pa dakle, bili u sličnom situaciji kao i tužitelj, radi čega sud nalazi da isti nije postupanjem poslodavca stavljen u nepovoljniji položaj od drugih radnika u usporedivoj situaciji, s tim da je nesporno da tužitelj i njemu nadređena osoba nisu u radu i obnašanju službe koju su obavljali ostvarili korektan međusobni odnos koji podrazumijeva poštivanje pravila struke i međusobno uvažavanje u granicama mogućeg, razumnog i dopuštenog, a da je ovakovo postupanje bilo i ranije, prije učlanjivanja tužitelja u sindikat i da nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale službenike, zbog učlanjenja u Sindikat.

33. Naposljetku, ako radnik u slučaju spora iznese činjenice koje opravdavaju sumnju da je poslodavac postupio protivno odredbama zakona kojima je propisana zabrana diskriminacije, na poslodavcu je teret dokazivanja da diskriminacije nije bilo, a na radniku teret iznošenja činjenica i okolnosti na kojim se temelji njegova tvrdnja o uznemiravanju, a kada su isti izneseni, teret dokaza da tomu nije tako prebacuje se na poslodavca.

34. Tijekom ovog postupka tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja iznio činjenice koje opravdavaju sumnju na postojanje diskriminacije, ali iz provedenih dokaza i ocjenom istih je utvrđeno da istaknuti postupci i propuštanja tužitelju nadređene osobe nisu bili diskriminirajući, da je tužitelj čak bio u povoljnijoj situaciji od ostalih mu kolega zbog pozicije međunarodnog košarkaškog suca, i upravo zbog čega mu i odobravani godišnji odmori na uštrb ostalih, a što u bitnome proizlazi iz iskaza mahom saslušanih svjedoka, da se raspravljalo o njegovim pravima i na višim instancama i u tom dijelu je imao i veća prava nego ostali djelatnici, da su njegove poslove odrađivali drugi djelatnici, a nadređeni mu postupao u skladu sa pravilima struke, te naposljetku da su anksiozno depresivne smetnje kod tužitelja bile izražene u minimalnom stupnju, dakle, da je imao duševne boli blagog intenziteta i u trajanju 20 dana, a da intenzitet i duljina trajanja smetnji ne zadovoljava kriterije za ocjenu povrede duševnog integriteta, niti ima trajnih posljedica za duševno zdravlje, pa je slijedom svega naprijed navedenog, valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti budući tužitelj nije dokazao uznemiravanje, a samim time ni pravnu osnovu za naknadu nematerijalne štete, dok s druge strane je poslodavac dokazao da nije bilo nejednakog postupanja, pa je slijedom svega navedenog valjalo presuditi kao u toč. I. izreke ove presude.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl.154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, te Tbr. 7, 8, 9, 42 i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je tuženiku, koji je u cijelosti uspio u sporu, priznat trošak sastojeći od sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova, za sastav sedam obrazložena podensaka - 700 bodova, za sastav žalbe – 100 bodova, za zastupanje na 21 ročištu glavne rasprave - 2100 bodova, što je ukupno 2900 bodova, a što prema vrijednosti boda od 2,00 Eura iznosi sveukupno 5.800,00 Eura, koliko je tužitelj dužan naknaditi tuženiku na ime parničnog troška, a sve pobliže opisano u toč. II. izreke ove presude.

U Šibeniku, dana 14. travnja 2026. godine

S U D A C :

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, odnosno, za stranku koja iako uredno obaviještena nije pristupila ročištu na kojem je presuda objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena, a za ostale stranke od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena