REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2729/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednika vijeća, Ane Cvitković, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PARKING-PLAC d.o.o., OIB 48399551535, Sesvete, Dubrava 264, kojeg zastupa punomoćnica Ksenija Grejić Dolenec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika OPĆINA PIROVAC, OIB 87230563759, Pirovac, Zagrebačka 23, kojeg zastupa punomoćnik Marko Mijat, odvjetnik u Vodicama, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-404/2020-45 od 5. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P -404/2020-45 od 5. lipnja 2025. u točkama I. i II. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-404/2020-45 od 5. lipnja 2025., odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 403.742,78 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamata od 24. travnja 2018. pa do isplate (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 45.555,00 EUR, dok je u točki III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 25.027,50 EUR.

2. Iz obrazloženja navedene presude prvostupanjskog suda proizlazi da se zahtjev tužitelja odnosi na naknadu za oduzetu imovinu, konkretno nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je nekretnina nakon Odluke tuženika proglašena nerazvrstanom cestom i upisana kao javno dobro u općoj uporabi, sve temeljem odredbi Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19; dalje: ZC). Navodi da nije sporno među strankama da je predmetna nekretnina u 2017. godini proglašena nerazvrstanom cestom, te posljedično tome bila upisana kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu tuženika kao jedinice lokalne samouprave. Nije sporno da je tužitelj upis vlasništva tuženika osporavao te da tužitelj u tim postupcima nije uspio s pravnim lijekovima. Također, nije sporno da tuženik tužitelju, niti trećoj osobi nikada nije isplatio bilo kakvu naknadu za predmetnu nekretninu. Prvostupanjski sud utvrđuje da je u stečajnom postupku nad društvom G.B. Gradnja d.o.o. u stečaju, Zagreb, koji se postupak vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem St-307/11, društvo Trans auto d.o.o. kupilo nekretninu upisano u zemljišne knjige Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel Tisno, kao kč. br. [katastarska čestica], zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 1014 m2, te je stečajni sud rješenjem od 17. lipnja 2016. kupcu dosudio navedenu nekretninu. Ovdje tužitelj kao cesionar s društvom Trans auto d.o.o. je sklopio ugovor o cesiji kojim je ugovorom tražbina (vrijednost tržišne naknade nekretnine) cedenta prema tuženiku ustupljena ovdje tužitelju. Time sud utvrđuje da je tužitelj aktivno legitimiran te u odnosu na istaknuti prigovor zastare utvrđuje da je osnovan i to iz razloga jer je je sporna nekretnina u naravi predstavljala nerazvrstanu cestu na dan stupanja na snagu Zakona o cestama (27. srpnja 2011.) iako je nekretnina kao vlasništvo tuženika upisana u zemljišne knjige tek 2018. godine i zastarni rok od 5 godina počinje teći onog trenutka kada tužitelj više nije bio u mogućnosti tražiti povrat nekretnine, kad je faktično nerazvrstana cesta izgrađena. Poziva se na odredbu čl. 214. st. 2., čl. 215. i čl. 216. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i dr.; dalje: ZOO) i zauzeto stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 27. svibnja 2024., i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske od 7. veljače 2017. zaključujući da konkretnom slučaju ne postoje specifične okolnosti na temelju kojih bi za ovdje tužitelja zastarni rok počeo teći od saznanja za provedeni postupak utvrđivanja nekretnine nerazvrstanom cestom. Obzirom je prihvatio kao osnovanim prigovor zastare, prvostupanjski sud nije obrazlagao odluku u vezi ostalih spornih navoda stranaka (visina). Pored toga smatra da nije odlučna ni površina sporne nekretnine, jer bi to bilo od utjecaja na visinu tužiteljevog zahtjeva, a koje pitanje sud nije razmatrao. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom odredbi čl. 151., čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23; dalje: Tarifa).

3. Žalbu je podnio tužitelj pobijajući točke I. i II. izreke iz svih žalbenih razloga te posebno ističe povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a. Navodi da je pravilno prvostupanjski sud utvrdo aktivnu i pasivnu legitimaciju kao i činjenicu da je nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], 2017. godine proglašena nerazvrstanom cestom i posljedično tome upisana kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu tuženika kao jedinice lokalne samouprave, da je upis vlasništva u zemljišne knjige osporavan od strane tužitelja kao i da tužitelj u tim postupcima nije uspio sa svojim pravnim lijekovima te da tuženik nije tužitelju niti trećoj osobi nikada isplatio bilo kakvu naknadu za predmetnu nekretninu. Smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako je sporna nekretnina u naravi predstavljala nerazvrstanu cestu na dan stupanja na snagu Zakona o cestama jer je sud na očevidu mogao utvrditi što sporna nekretnina predstavlja u ovom trenutku, odnosno u trenutku očevida, a ne što je predmetna nekretnina predstavljala 2011. godine ili ranije, jer je dostupnost nekretnine, tj. ceste većem broju korisnika standard koji se traži. Pored toga vještak je iskazao kako i predmetni elaborat Rn-127/2017 nije kontrolirao, niti je pribavljao drugu dokumentaciju, ali niti je mogao pojasniti kako je moguće kako je prvotnim rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel Tisno poslovni broj Z-1405/2017, od 6. prosinca 2017. godine izvršen ispravak veličine čestice kč. br. [katastarska čestica] s 1014 m2 na 740 m2, dok isti zaključuje da tek 382 m2 tadašnje kč. br. [katastarska čestica] k.o. ulazi u novu kč. br. [katastarska čestica]. U situaciji kada vještak nije vršio mjerenja na licu mjesta, kada se pouzdao u nevjerodostojni elaborat Rn-127/2017, i kada nije pojasnio iz kojeg razloga postoji razlika između njegova nalaza i utvrđenja geodeta ĐA ing. vještačenje nije provedeno savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještina, a što je rezultiralo da odlučne činjenice u ovom predmetu nisu utvrđene, odnosno pogrešno su utvrđene. Iako prvostupanjski sud citira odredbe čl . 101. st. 1. kao i čl. 133. ZC-a, pozivajući se i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-6326/2011 od 7. veljače 2017., prvostupanjski sud gubi iz vida neke činjenice, a to je da je tuženik tek Odlukom o popisu nerazvrstanim cestama na području Općine Pirovac od 28. srpnja 2017. prvi puta uvrstio katastarske čestice [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] u nerazvrstanu cestu, a što prvostupanjski sud utvrđuje nespornim. Društvo G.B.GRADNJA d.o.o. - u stečaju, 2016. godine još uvijek je uredno uknjiženo kao vlasnik predmetnih nekretnina, na nekretninama nije bilo zabilježeno niti uknjiženo bilo kakvo pravo tuženika. Nekretninu prodaje Trgovački sud u Zagrebu, u stečajnom postupku. Pravni prednik tužitelja pouzdaje se u načelo istinitosti i potpunosti zemljišnoknjižnog stanja primjenom načela povjerenja u zemljišne knjige, i 2016. godine kupuje predmetnu nekretninu i to na javnoj dražbi na kojoj prisustvuju predstavnici tuženika i 2017. godine predaje se nekretnina u posjed kupcu. Smatra da predmetna nekretnina nije bila nerazvrstana cesta, već nekretnina u faktičnoj vlasti pravnog prednika tužitelja. Time je zaključak suda da je tužitelj mogao i morao znati da je sporna nekretnina nerazvrstana cesta i prije 2011. godine nelogičan.

3.1. Žalitelj navodi da je dostavio i ukazao na praksu Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetima Scrodino protiv Italije, (Zahtjev br. 6813/97) Carbonara i Ventura protiv Italije ((Zahtjev br. 24638/94). Poziva se na i čl .

6. Europske konvencije, jer stranke u postupku imaju pravo iznijeti očitovanja koja smatraju relevantnima za svoj predmet. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud propustio primijeniti čl. 33. st. 1., čl. 114. i čl. 170. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te je zauzeo pogrešno pravno stajališta da je rok iz čl. 215. st. 1 ZOO-a počeo teći 28. srpnja 2011., a ne 24. travnja 2018., donošenjem Rješenja Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel Tisno, poslovni broj Z-16074/2017 kada je pravni prednik tužitelja tek saznao za promjenu namjene nekretnine. Pored toga tužitelj ističe kako svako od uzimanje vlasništva bez da se vlasnika obešteti predstavlja nezakonito oduzimanje imovine. Nadalje, kako je pogrešna odluka o glavnoj stvari, to je pogrešna odluka i o parničnom trošku. Predlaže ukinuti pobijanu presudu podredno preinačiti. Traži trošak žalbe u iznosu od 9.490,63 EUR i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 663,61 EUR.

4. Tuženik je dao odgovor na žalbu osporavajući sve žalbene navode te predlaže potvrditi pobijanu presudu. Traži trošak odgovora na žalbu u iznosu od 7.592,50 EUR.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitavši presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda nepravilna. U odnosu na odlučnu činjenicu - kada je bilo sasvim izvjesno i predvidivo da je došlo do prijenosa vlasništva obzirom je tužitelj (njegov prednik) štitio svoje ranije upisano vlasništvo zemljišta na kojem se nalazi predmetna cesta, nisu dani potpuni razlozi i time je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za isplatu iznosa od 403.742,78 EUR s osnove naknade tržišne vrijednosti za oduzetu imovinu koju je prednik tužitelja kupio u stečajnom postupku temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu od 17. lipnja 2017., konkretno nekretninu oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je nekretnina po provedenom postupku i nakon odluke tuženika proglašena nerazvrstanom cestom i upisana kao javno dobro u općoj uporabi (2017. godine), sve temeljem odredbi Zakona o cestama.

8. Prvostupanjski sud pravilno razmatra odredbe Zakona o cestama iz 2011. godine (čl. 131. st. 1. ZC-a) navodeći da stupanjem na snagu Zakona o cestama, cesta je stekla pravni status nerazvrstane ceste i postala vlasništvo tuženika, međutim postoje posebne okolnosti jer se u konkretnom slučaju radi o oduzimanju vlasništva bez da je za tako oduzeto vlasništvo proveden postupak izvlaštenja.

9. Predniku tužitelja je oduzeto zemljište, koje mu je dosuđeno rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 17. lipnja 2016., bez provođenja propisanog postupka izvlaštenja i bez isplate naknade za nekretninu. Takvo postupanje predstavlja miješanje u njegovo vlasništvo. Posebne okolnosti u konkretnom slučaju su te - da je prednik tužitelja kupio zemljište u stečajnom postupku nad društvom G.B. Gradnja d.o.o. u stečaju Zagreb, koji se postupak vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem St-307/11; da je prednik tužitelja kupio nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel Tisno, kao kč. br. [katastarska čestica], zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 1014 m2. Nastavno, posebne okolnosti su također, da je Općinski sud u Šibeniku, Zemljišnoknjižni odjel Tisno donio rješenje poslovni broj Z-14905/2017 od 6. prosinca 2017. kojim je ispravio površinu ranije navedene nekretnine utvrdivši da kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ima 740 m2 umjesto do tada upisanih 1014 m2. Nakon toga je novim rješenjem poslovni broj Z-16074/2017 od 24. travnja 2018. ponovno smanjio površinu označene nekretnine, sada na 731 m2 pri čemu je izmijenio i upis u A listu, otpisom iz ranijeg ZK uloška u novi uložak, ujedno upisavši nekretninu kao javno dobro u općoj uporabi, u vlasništvu tuženika, zamijenivši dotadašnji upis društva Trans auto d.o.o. Nije sporno da je prednik tužitelja osporavao taj upis ali da u tome nije uspio.

10. Dakle, za sada nije utvrđeno, kada je bilo sasvim izvjesno i predvidivo da je prednik tužitelja izgubio vlasništvo, da je došlo do prijenosa vlasništva kada je tužitelj pravomoćno izgubio parnicu kojom je štitio svoje ranije upisano vlasništvo zemljišta na kojem se nalazi predmetna cesta.

11. Ovaj sud je upoznat s pravnim shvaćanje revizijskog suda zauzetog na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. poslovni broj Su-IV-123/2024-5, i da potraživanje naknade za oduzeto zemljište bez zakonom propisanog postupka zastar ijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

12. Također, ovaj sud je upoznat s recentnom odlukom Ustavnog sud Republike Hrvatske, u odluci poslovni broj U-III-3726/2021 od 24. lipnja 2025. koji je iznio pravno shvaćanje da u slučaju kad je nekretnina oduzeta bez provođenja zakonom predviđenog postupka za izvlaštenje za izgradnju ceste, za koju u konačnici nije ostvarena naknada tržišne vrijednosti, sadašnji vlasnik nekretnine ne može izvlačiti korist uslijed oduzimanja vlasništva i proglašenja nekretnine javnim dobrom u općoj uporabi (nerazvrstana cesta) bez provođenja postupka izvlaštenja. Također je istaknuo da u smislu čl. 50. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 85/10 - službeni pročišćeni tekst), oduzimanje vlasništva neće se smatrati ustavnopravno nedopuštenim samo ako je propisano zakonom, ako je u interesu Republike Hrvatske i ako je za tako oduzeto odnosno ograničeno vlasništvo osigurana i isplaćena naknada u tržišnoj vrijednosti oduzete imovine. Također, u svojoj odluci u odnosu na primjenu mjerodavnog pravo i praksu ESLJP razmatra odluku tog suda - Carbonara i Ventura protiv Italije, zahtjev br. 24638/94, presuda od 30. svibnja 2000.

13. Rukovodeći se odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3726/2021 od 24. lipnja 2025., kao i odlukama ESLJP-a Carbonara i Ventura protiv Italije, zahtjev br. 24638/94, te Guiso-Gallisay protiv Italije, zahtjev br. 58858/00, ovaj sud ocjenjuje posebnu okolnost da je prijenos vlasništva prednika tužitelja na tuženika izvršen upravo trenutkom kada je tužitelj pravomoćno izgubio u zemljišnoknjižnom postupku kojom je štitio svoja upisana vlasnička prava i tek tada je sa sigurnošću znao da mu je oduzeto zemljište. Dakle, tužitelj ne može više tražiti povrat zemljišta na kojem se nalazi cesta jer je na zemljištu izgrađena nerazvrstana cesta u vlasništvu tuženika i ima pravo na naknadu za oduzeto zemljište na kojem je izgrađena cesta bez provođenja propisanog izvlaštenja. Stoga, u konkretnom slučaju uvažajući specifične okolnosti, i to da je predniku tužitelja dosuđena nekretnina koja je kupljena u stečajnom postupku te da su stranke vodile zemljišnoknjižne postupke za predmetnu nekretninu, potrebno je razjasniti odlučnu činjenicu kada je za prednika tužitelja bilo sasvim izvjesno i predvidivo da je izgubio vlasništvo koje je kupio u stečajnom postupku, a sve radi utvrđenja početka roka zastare.

14. Također, potrebno je ukazati u odnosu na istaknuti prigovor zastare - na presude ESLJP-a i to, Carbonara i Ventura protiv Italije, zahtjev br. 24638/94, presuda od 30. svibnja 2000.; Guiso-Gallisay protiv Italije, zahtjev br. 58858/00, presuda od 8. prosinca 2005. u kojima su iznesena shvaćanja u pogledu pitanja zastare prava na naknadu za oduzeto zemljište. Također, štite se ustavna prava u smislu čl. 50. st. 1. Ustava i pravnog shvaćanja prihvaćenog u navedenog odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske jer nije s ustavnopravnog gledišta provedeno dopušteno oduzimanje prava vlasništva.

15. Dakle, potrebno je ponovo ocijeniti da li je tužitelju zastario zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je postalo nerazvrstana cesta (u 2011 . godini), ali uzimajući u obzir posebne okolnosti (kada je bilo sasvim izvjesno i predvidivo da je izgubio vlasništvo koje mu je dosuđeno u stečajnom postupku ?) i kojim zahtjevom tužitelj ostvaruje naknadu kao zaštitu vlasništva (arg. iz čl. 161. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, „Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14).

16. Pored toga, prvostupanjski sud nije ocijenio visinu vrijednosti zemljišta pa je i to potrebno utvrditi u ponovljenim postupku. Odlukom ESLJP-a, predmet Đ[adresa] izneseno je pravno shvaćanje da je obaveza izvlastitelja naknaditi vrijednost imovine/naknadu za izvlaštenu imovinu prema utvrđenoj tržišnoj vrijednosti te se i kamate odnose na priznanje potpune pravične naknade.

17. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka. O troškovima postupka nastalima u povodu pravnog lijeka odlučit će sud u konačnoj odluci, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

18. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će voditi računa o pravnim načelima koja proizlaze iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3726/2021 od 24. lipnja 2025. i kao i odlukama ESLJP-a O i Ventura protiv Italije, zahtjev br. 24638/94, te Guiso-Gallisay protiv Italije, zahtjev br. 58858/00, te utvrditi posebne okolnosti na koje mu je ukazano u točkama 13. i 15. obrazloženja ove odluke, potom ocijeniti istaknuti prigovor zastare te utvrditi druge odlučne činjenice u odnosu na visinu vrijednost imovine.

Zagreb, 14. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Lenka Ćorić